Dječji roman je slojevita pripovijedna vrsta romana, tj. dječje književnosti u kojem autor za glavne likove stavlja djecu, a radnju određuje prema njihovim nadama, strepnjama i doživljajima. U hrvatskoj književnosti afirmira se tek u 20. stoljeću.
Fabula u dječjoj književnosti, pregledno je i konzistentno prilagođena mlađim čitateljima, psihičkom ustroju, uzrastu i čitalačkim sposobnostima. Iako je većina dječjih romana prilagođena određenom uzrastu, u suvremenoj književnosti se pojavljuju neka fabulativna obilježja koja zahtjevaju bolje razumijevanje čime graniči s ne-dječjom književnosti.
U dječjim romanima, u većini slučajeva, je određeno vrijeme i mjesto radnje, a prostor se dijeli u dva kompleksa:
- Urbani kompleks – Hrvoje Hitrec, Ivan Kušan
- Ruralni kompleks – Mato Lovrak
Začetnik dječjeg romana je Mark Twain djelima “Pustolovine Toma Sawyera” i “Doživljaji Huckeberryja Finna“, a u hrvatskoj književnosti začetnica je Ivana Brlić Mažuranić romanom “Čudnovate zgode šegrta Hlapića“.
Vrste dječjeg romana
Iako je dječji roman već glavna vrsta romana kao književnog djela, ono ima još i svoje podvrste:
- Roman o djetinjstvu (autobiografski roman)
- Roman o životinjama
- Avanturistički (pustolovni) dječji roman
- Znanstveno-fantastični dječji roman
- Povijesni dječji roman
- Proza u trapericama
- Moderni dječji roman
Roman o djetinjstvu
Roman o djetinjstvu je glavna vrsta dječjeg romana koja se pojavljuje u drugoj polovici 19. stoljeća (Mark Twain, Louise May Alcott), a razvija se krajem 19. i početkom 20. stoljeća (Astrid Lindgren, Erich Kästner, Ferenc Molnar). Glavne odrednice čine prikazi iz dječjeg života u stvarnom životu, okolnostima i uvjetima. Avanture i pustolovine su dobrodošle, ali sve dok ne prelaze granice i glavni likovi (u družinama) su češće dječaci nego djevojčice.
Primjer romana o djetinjstvu: Zlatni danci, Družba Pere Kvržice, Junaci Pavlove ulice
Roman o životinjama
Sve vrste dječje književnosti, ne samo dječji roman, su prepune životinja, a u većini slučajeva životinjski svijet se prikazuje kakav on zaista jeste. Autori ga pišu na temelju svojih proučavanja i zapažanja životinjskog svijeta, životinjama ne daju ljudske osobine i ne skrivaju se životinjski nagoni. Jedino u čemu se odstupa od stvarnosti je međusobno sporazumijevanje životinja.
Primjer romana o životinjama: Don od Tromeđe
Avanturistički (pustolovni) dječji roman
Pustolovina ili avantura je određeni događaj koji proizlazi iz svakodnevnog života, a obilježavaju ga opasnost, novost, neobičnost, zahtijevanje povećane sposobnosti i izazovi. Struktura pustolovnog dječjeg romana je da glavni lik mora izvršiti nekakvu vrstu izazovnog i teškog zadatka, na primjer pronaći put u divljini, pronaći skriveno blago, uloviti lopova ili preživjeti na pustom otoku. Da bi uspješno savladao taj veliki izazov i zadatak, mora svladati i puno manjih izazova s kojima se susreće, tako da se junak uvijek nalazi u opasnosti. Mora svladati jednog ili više negativaca (neprijatelja), pobijediti prirodne nepogode, ima pomagače, često je u nevolji (ne pobjeđuje), ali na kraju uvijek pobijedi.
Podvrste pustolovnog dječjeg romana:
- Roman o Divljem zapadu
- Roman o Indijancima
- Roman o kaubojima
- Robinzonade
- Detektivski ili kriminalistički roman
Primjer pustolovnog dječjeg romana: Robinson Crusoe, Emil i detektivi, Kroz pustinju i prašumu
Znanstveno-fantastični dječji roman
Strukturno je vrlo sličan pustolovnom (avanturističkom) dječjem romanu, a mašta je polazna točka u znanosti koja predstavlja određena dostignuća, no još nisu ostvarene u sadašnjoj znanosti, na tragu im je. Mašta u ovoj vrsti romana nema granica, a glavnin likovi pronalaze daleke svjetove, putuju brzinom svjetlosti kroz svemir.
Primjer znanstveno-fantastičnog dječjeg romana: Put na mjesec, Put u središte zemlje, Eko Eko
Povijesni dječji roman
Također strukturno sličan pustolovnom (avanturističkom) romanu, ali ne mora nužno sadržavati iste elemente pustolovina, iako su oni koji ih sadrže zanimljivije mlađim uzrastima.
Primjer povijesnog dječjeg romana: Dolazak Hrvata, Zlatarovo zlato
Proza u trapericama
Proza u trapericama ima odlike modernog i suvremenog romana. Poput modernog romana, blizak je djeci tinejdžerske dobi i predstavlja glavnog lika koji je često u sukobu s okolinom i to zbog vlastitog osjećaja nepripadanja.
Primjer proze u trapericama: Smogovci, Lovac u žitu, Kratki izlet
Moderni dječji roman
U modernom dječjem romanu nema određene fabule, a likovi nisu jednostavno okarakterizirani
Primjer modernog dječjeg romana: Tata, ti si lud, Sasvim sam popubertetio, Mrvice iz dnevnog boravka
Karakteristike dječjeg romana
- Česta hiperbolizacija
- Djeca koja su nositelji radnje i označavaju dječjji senzibilitet
- Humorizam
- Igra kao tema djela
- Pustolovnost i akcija
- Jednostavnost u izgradnji likova, strukturi, izričaju
- Pojava družine
- Naivnost
- Crno bijela tehnika
Likovi u dječjem romanu
Likovi u dječjem romanu dijele se na:
- Kolektivne likove – klape, družbe gdje je glavni lik “vođa” određene družine koji svoju individualnost i izdvajanje od drugih likova u družini potvrđuje svojom hrabrošću, inteligencijom, snagom.
- Fantastične likove – likovi koji se pojavljuju kao spoj fantastičnog i realnog, na primjer Hlapić u knjizi “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”; dok se u suvremenoj dječjoj književnosti (prozi) autori radije okreću stvaranju fantastičnih likova, na primjer Nada Iveljić u “Božićnoj bajci“.
- Starije likove – stariji likovi koji se pojavljuju u dječjim romanima u većini slučajeva postavljaju moralnu vertikalu (učitelj) ili glavnog negativca (antagonista) djela.
- Životinjske likove – likovi životinja u dječjim romanima su antropomorfizirani i predstavljaju sudbinsku skladnost djece i životinja, na primjer djelo Maje Gluščević “Klopka za medvjedića“.
U središtu radnje se često zna naći i dječji par, na primjer Hlapić i Gita ili Heidi i Klara, no, najkarakterističnije su dječje družine koje izvode neke pothvate (popraviti mlin, uhvatiti lopova), ulogu vođe najčešće ima dječak, djeca su stara otprilike 10ak godina i pripadaju raznim društvenim slojevima, najčešće siromašnom.
Odgovori