Čudnovate zgode šegrta Hlapića obrađena lektira književnice Ivane Brlić Mažuranić. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno djelo Čudnovate zgode šegrta Hlapića online >>>
Analiza djela
Knjiga “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” priča je o pustolovinama koje proživljava mladi šegrt na sedmodnevnom putovanju, na koje je krenuo kako bi razgazio male uske čizmice, uzrokom njegovih nevolja kod majstora Mrkonje.
Mladi šegrt je krenuo hrabro i nevino u svijet prepun iskušenja, ali kako je bio dobra duša njemu se jednostavno nije moglo dogoditi ništa loše. Tijekom sedmodnevnog putovanja Hlapić će učiniti mnogo dobrih djela.
Dok je pisala o šegrtu Hlapiću Ivana je stvarala lik koji je trebao predstavljati samo dobro. Upravo je preko tog lika htjela poručiti da uz pomoć vjere dobro uvijek može pobijediti zlo. Ova zanimljiva priča prepuna je vedrine i povjerenja u sve što je dobro.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Video lektira
Video lektira Čudnovate zgode šegrta Hlapića. 👢👢 Pripremili smo kratak sadržaj u video obliku kako bi vam olakšali + kraću analizu i zaključak. 📖 Ali nemojte zaboraviti pročitati knjigu, ovo je jedna od najboljih dječjih priča ikad! 😉 I.B. Mažuranić je legenda!
Književni elementi
Književni rod: epika
Vrsta djela: dječji roman
Mjesto radnje: selo i njegova bliža okolica, veliki grad, šuma
Vrijeme radnje: prije mnogo godina
Tema: sedmodnevno putovanje i pustolovine malog šegrta Hlapića
Ideja: dobro uvijek može pobijediti zlo, samo treba vjerovati i činiti dobra djela
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Majstor Mrkonja bio je okrutan čovjek i postolar tvrdog srca koji se ponašao loše prema malom šegrtu Hlapiću, koji je kod njega stanovao i učio da jednog dana može raditi kao postolar i popravljati drugima obuću. Hlapiću je napokon dozlogrdilo kada ga je majstor optužio da je izradio pretijesne čizmice sina od bogataša, a bilo je očito kako je pogreška bila majstorova jer je upravo on krojio čizmice.
Hlapić je odlučio kako više neće trpjeti nepravdu i ostavlja majstoru poruku da odlazi u svijet razgaziti čizmice i da će mu ih tek onda vratiti jer više neće biti tijesne. Ostavio je poruku i majstorici koja je za razliku od majstora bila dobra. Zahvaljuje joj na svemu i obećaje da će i on prema drugima biti dobar baš kao što je ona bila prema njemu.
Prije nego što je krenuo na zanimljiv put, popravio je poderanu kapu, pokrpao košulju i u torbu stavio sve potrebne stvari za put. Njegove su dogodovštine sada mogle početi.
Već je prvi dan učinio dobro djelo kada je naišao na starog mljekara kojem je pomogao raznositi mlijeko po kućama. Zamolio je sluškinju da ubuduće sama silazi s kata kako bi pokupila mlijeko jer je mljekar već bio star. Obećao joj je donijeti buket cvijeća. Nakon što su Hlapić i mljekar razvezli mlijeko, šegrt je krenuo dalje i odlučio odmoriti u dubokoj travi.
Kada se dobro naspavao probudio ga je Bundaš, pas od majstora koji je isto tako otišao od kuće u potragu za šegrtom. Tako su njih dvojica nastavila putovanje. Nastavivši putovanje došli su do male sirotinjske kuće iz koje je dopirao plač. Hlapić je odlučio ući i ugledao dječaka Marka. Plakao je jer je na paši izgubio dvije guske koje su bile njegova odgovornost.
Hlapić ih odluči pronaći i sva trojica krenuše u potragu. Njuh psa ih odvede do guski koje su se sakrile u šibljaku. Novo dobro djelo šegrta pomoglo je da se guske vrate u siromašan dom. Tako su Hlapić i njegov pas dobili večeru i mjesto gdje mogu prenoćiti. Markova mama im je za zahvalu spremila hranu za put i tako su mogli nastaviti dalje. Putem su susreli kamenare koji su dugim čekićima tukli kamen za cestu.
Putem se Hlapić potukao sa šarenim teletom koje je nasrnulo na njega, ali nije bilo sigurno je li to zbog crvene marame koju je dječak imao na sebi.
Kako su išli dalje tako su se oblaci sve više mrgodili pa su morali pronaći skrovište. Nije bilo druge nego da se sakriju ispod mosta gdje se već nalazio čovjek s poderanim šeširom i crnom kabanicom. Kiša je sve jače padala pa su Hlapić i Bundaš odlučili prespavati ispod mosta. Ujutro kada su se probudili više nije bilo čudnog čovjeka, ali ni čizmica. Hlapić je bos odlučio potražiti lopova.
Na cesti su susreli djevojčicu Gitu s brbljavom papigom na ramenu, koja je radila za cirkus kao akrobat i plesačica sve dok joj netko nije ukrao kutiju s njenim stvarima. Sada su njih četvero krenuli dalje zajedno ne bi li našli posao i tako zaradili nešto novca za hranu. Kada su stigli do sela dobili su posao težaka da prenose sijeno. Hlapić je bio odličan, ali Gita je radila više štete nego koristi. Gazda ju otjera, a ona pobjegne prema grmlju.
Nakon što je došlo vrijeme večeri pojavila su se kola s Gitom, Bundašem i papigom. Gita je odlučila prirediti predstavu baš kao u cirkusu. Nasmijala je sve radnike, ali i gospodara te tako zaslužila večeru. Bit je da nije svatko za svaki posao, ali opet ne postoji osoba koja nije stvorena ni za jedan posao.
Razgovarajući s težacima Hlapić je saznao kako je svatko od njih ostao bez nečega i da u selu sigurno postoji lopov. Došla je noć i svi su težaci zaspali, a nedugo nakon toga nastupio je požar i zahvatio kuću seljaka Rđavog Grge. Dok je većina razmišljala kako da ugasi požar Hlapić je već bio na krovu i ugasio ga. Ali tada je pukla letva i pao je na tavan, ravno u škrinju s brašnom.
Na tavanu je pronašao sve ukradene stvari, a među njima svoje čizmice te Gitinu bijelu kutiju. Otkrio je kako Grga nikada nije po noći doma, pa tako ni sada. Krenule su prijetnje od seljana da će ga istući, ali onda je Hlapić odlučio razgovarati s njegovom majkom da se okani takvog života i da ode u svijet i počne novi život. Obećao joj je da će mu predati poruku sa srebrnjakom.
Sljedeći dan je priređena gozba u Hlapićevu čast. Pokazao je ranu na peti, a tada mu je Gita pokazala ranu koju ima na prstu u obliku križa. Priznala je da bi bilo lijepo imati majku kao što je majstorica od koje je Hlapić otišao.
Nakon dva dana nastavili su dalje i tako naišli na društvo pastira, a zahvaljujući Hlapićevoj diplomaciji nije došlo do svađe, nego su se svi na kraju sprijateljili, pekli kukuruz i razgovarali o tome da kada bi svi bili dobri kao Hlapić, dva čovjeka bi mogla biti sretna s jednim parom čizmi.
Do vesele družine odjednom projure kola koja je Hlapić uspio zaustaviti. Na njima su bili Crni čovjek (kojeg je Hlapić sreo ispod mosta) i Grga. Hlapić je Grgi uspio predati pismo od majke i prisiliti ga da obeća kako će napustiti Crnoga i postati pošten. Potom se s Gitom i pastirima vratio u selo gdje je Miškovoj majci obećao popraviti opanke, nakon čega su dobili večeru i mjesto za spavanje.
Hlapić se rano ustao kako bi popravio opanke, a nakon toga su on i Gita nastavili putovanje prema gradu. Tamo se održavao sajam na kojem su dvoje djece pomogli ispraviti nepravdu. Postojala su dva štanda gdje su se prodavale košare. Jedne su bile lošije kvalitete, ali ljepšeg izgleda i njih je prodavač uspješno prodavao, a pored njega je bio siromah koji je radio kvalitetnije košare, ali manje privlačne oku.
Kako bi ispravili nepravdu Gita je organizirala predstavu i pomogla prodati sve košare kod siromaha. Na kraju su se ona i šegrt zaposlili, a iako su bili odlični dobili su samo večeru, pa je Hlapić našao mjesto na otvorenom i složio krevet za Gitu rekavši joj da će spavati kao princeza na zrnu graška.
Nije prošlo dugo da spavaju, a Gitu probudi zvuk konja i to onog kojeg je ostavila u cirkusu u kojem je radila. Probudila je Hlapića, krenuli su prema zvuku i došli do cirkusa gdje su ugledali Gitinog konja Sokola, ali su čuli glasove Crnog čovjeka te gospodara. Slušajući saznaju da je Crni orobio čovjeka i ostavio ga vezanog uz drvo te da planira ukrasti kravu ženi koja živi sama sa sinom.
Krenuli su kako bi upozorili ženu, ali ne bi sigli na vrijeme da nisu susreli prodavača sa sajma kojem su pomogli prodati košare. Odvezao ih je dio puta i nakon toga objasnio da će morati proći opasnim dijelom staze gdje se nalazi šikara. Baš kada su prolazili čuli su buku i odjednom pred njih izađe majstor Mrkonja koji je od sreće podigao Hlapića.
Ispričao im je kako je on taj čovjek kojeg je Crni orobio i oduzeo konje, robu te svezao za drvo. Kada je već polako gubio nadu da će se izvući, vratio se jedan od razbojnika koji mu je poručio da otkad je naišao na srerbrnjak da mu je sve krenulo na bolje. Oslobodio je majstora i krenuo u svijet kako bi bio bolji čovjek. Hlapić je shvatio da se radi o Grgi. Majstor je tada pozvao Hlapića da se vrati, a i Gita je mogla doći jer je bila siroče.
Sve troje dođu do kuće s plavom zvijezdom u kojoj je živio Marko i njegova majka, koje je Crni trebao opljačkati. Majka se zahvalila i obratila općini da pošalju stražare da pripaze na kuću. Crni čovjek se u međuvremenu nije pojavio, a kasnije su ga pronašli mrtvog jer se strmoglavio niz provaliju.
Gita, Hlapić, Bundaš i Mrkonja krenu kući gdje ih dočeka oduševljena majstorica. Mrkonja tada počne pričati tužnu priču kako su on i žena tijekom gradskog sajma ostali bez kćeri. Zbog Gitinog palca majstorica je prepoznala svoju kćer Maricu. Nastane veliko slavlje.
Hlapić je odlučio održati obećanje pa je tako sluškinji odnio cvijeće, a budući da je bio tako dobar mljekar mu je odlučio ostaviti poruku koja ga je čekala kod sluškinje. U poruci je stajalo da sva imovina mljekara ima pripasti njemu, pa je dobio kola i magarca. Kada su odrasli Gita i Hlapić su se vjenčali, imali četvero djece i živjeli sretno.
Analiza likova
Likovi: Hlapić, Gita, majstor Mrkonja, Majstorica, Bundaš, Marko, Crni čovjek, Grga i mnogi drugi
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Ivana Brlić-Mažuranić jedna je od najpoznatijih hrvatskih književnica i autorica za djecu. Svojim pričama, pjesmama i bajkama dala je veliki doprinos ne samo hrvatskoj, nego i svjetskoj književnosti. Njena su djela postala poznata diljem svijeta, a ona se smatra jednom od najznačajnijih spisateljica za djecu, u čijim djelima uživaju sve generacije. Potvrda tome bila je njena dvostruka nominacija za prestižnu Nobelovu nagradu za književnost. Iako nikada tu nagradu nije dobila, svejedno je ostala poznata kao “Kraljica hrvatske priče”.
Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu, u bogatoj obitelji čiji su članovi bili cijenjeni u tadašnjem društvu, a ostali su poznati i do danas. Njen otac, Vladimir, radio je kao pisac i pravnik, a djed, Ivan Mažuranić, bio je prvi hrvatski ban i značajan pjesnik. Zahvaljujući ocu i djedu, koji su se i sami bavili književnošću, Ivana je naslijedila ljubav prema pisanju, nevjerojatan književni talent i, ništa manje važno za vrijeme u kojem je živjela, podršku da svoj dar i iskoristi.
Ivana je kao dijete pohađala dva razreda javne škole, a potom se nastavila školovati kod kuće. Zbog dobrog materijalnog stanja, školovali su je privatni učitelji, a zahvaljujući vlastitoj želji za znanjem, kasnije je učila i strane jezike. Pričala je ruski, njemački, francuski, talijanski i engleski jezik.
Veći dio života provela je u Zagrebu i Karlovcu, a nakon što se udala za odvjetnika Vatroslava Brlića, preselila se u Slavonski Brod. Par je imao petero djece, a nakon njihova rođenja, Ivana se posvetila prvenstveno njihovom odgoju.
Iako je živjela U Zagrebu i Slavonskom Brodu, Ivana Brlić-Mažuranić je tijekom svog života rado posjećivala Ogulin. Taj joj je grad ostao u srcu još iz djetinjstva i služio joj je kao inspiracija. Priznala je kako je na njen književni rad utjecalo više osoba, a na prvo mjesto je stavila svog djeda Ivana Mažuranića. Nekoliko puta je priznala kako je trenutak kada ga je držala za ruku dok je umirao na nju ostavio dosta traga, što se kasnije moglo primijetiti u njenom stvaralaštvu.
Na rad Ivane Brlić-Mažuranić utjecao je i poznati pjesnik Franjo Marković te Josip Juraj Strossmayer. Pored poznatih ličnosti iz prošlosti, na njene su radove uvelike utjecala i djeca, koja su joj ipak bila najveća inspiracija.
Ivana Brlić Mažuranić je oduvijek smatrala kako nema dovoljno literature za djecu, stoga je svojoj djeci sama izmišljala zanimljive priče, a oni su ih slušali s velikim zanimanjem. Upravo se taj period smatra njenom životnom prekretnicom, jer je tada odlučila da će te priče početi i zapisivati. Ubrzo je nastala njena prva zbirka pripovijedaka “Valjani i nevaljani”.
Prvu veću pozornost Ivana Brlić-Mažuranić privukla je romanom za djecu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. Ovaj roman do sada je ostao dio osnovnoškolske lektire te jedan od glavnih predložaka za mnoge dječje predstave, igrane i crtane filmove i slikovnice.
Godine 1912. napisala je pjesničku zbirku “Slike”, namijenjenu ne djeci, nego odrasloj publici.
Nakon prve objavljene zbirke, uslijedila je zbirka bajki “Priča iz davnina”. S ovom najpoznatijom zbirkom iz svog književnog opusa, izašla je van granica države i zaradila nominaciju za poznatu i priznatu Nobelovu nagradu.
Iako je bila poznata kao spisateljica za djecu, Ivana Brlić-Mažuranić kroz cijeli je život pisala poeziju i eseje. Ipak, ti radovi prvi su joj put objavljeni tek početkom 20. stoljeća.
Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.
Autor: S.Š.
Odgovori