Svaki učenik prije nego što krene čitati i pisati lektiru mora znati koje upute mora slijediti da bi lektira bila dobro napisana. Često učenici pročitaju lektiru, ali prilikom čitanja ne vodi bilješke ili dnevnik čitanja lektire pa na kraju, zbog velikog broja stranica, ne zapamte sve bitne informacije koje su im potrebne.
Prilikom svakog čitanja lektire bitno je voditi dnevnik čitanja ili kratak sadržaj. Dnevnik čitanja mora obuhvaćati sve bitne događaje za radnju kako bi netko drugi, tko ga čita, znao sve bitne događaje iz knjige. Pročitajte desetak stranica knjige pa radnju opišite u par rečenice. Pripazite da kratak sadržaj ne bude prekratak, ali niti predugačak. Ovdje je bitno prepoznati važne podatke iz knjige. Čitajte i zapisujte jer ako pročitate cijelo poglavlje više nećete znati što se sve bitno dogodilo.
Kada ste pročitali knjigu i napisali kratak sadržaj, napišite bilješku o autoru djela. Bilješka o autoru mora sadržavati sve bitne podatke koji se tiču njegova života. Obvezno napišite podatke kao što su datum rođenja autora, njegovo obrazovanje i život, najvažnija djela. Ubacite i pokoju zanimljivost iz njegova života koja će biografiju učiniti zanimljivijom i ne previše suhoparnom.
Nadalje, kada počnete pisati lektiru, obvezno napišite o kojoj se književnoj vrsti radi te koje su njezine glavne značajke. Ovdje možete pomoć potražiti u knjigama ili u književnom leksikonu.
Kratak sadržaj lektire napisat ćete uz pomoć dnevnika čitanja kojeg ste vodili prilikom čitanja lektire. Vodite se uvijek bitnim podacima, a opet ne previše sažetim jer bi napisani tekst mogao biti nerazumljiv. Neka vam stalna vodilja bude kompozicija djela – uvod, zaplet, vrhunac i rasplet. Vještine pisanja kratkog sadržaja su dobro prepoznavanje bitnih od nebitnih podataka.
Za dobro napisanu lektiru bitno je odrediti i temu djela. Tema djela je pojam, misao ili predmet oko kojeg se vodi čitava radnja. Uz temu, važno je naznačiti i ideju djela, odnosno pouku koji nam pisac prenosi. Tema i ideja djela moraju biti napisani kratko, u jednoj ili dvije rečenice.
Vrijeme i mjesto radnje bitno je kako bismo što bolje razumjeli književno djelo. Vrijeme i mjesto radnje mogu biti i nestvarni, neodređeni ili se mogu odvijati u dalekoj budućnosti i na nekim nerealnim mjestima.
Kod analize likova bitno je navesti sve likove koji se pojavljuju u knjizi, a analizirati one koji su bitni za samu radnju. Uvijek prvo treba analizirati glavnog lika koji je pokretač cijele radnje i oko kojeg se radnja vrti. Nakon toga analiziramo i one likove koji se dotiču glavnog lika i koji su s njim u nekom odnosu. Uvijek treba spomenuti, uz pozitivne, i negativne likove koji su također bitni za radnju.
Na kraju, ali ne i manje važno, valja spomenuti jezik i stil književnog djela. Svaki pisac ima svoj određeni jezik i stil iz kojeg možemo ponešto i naučiti. Obratite pozornost radi li se o ozbiljnom ili humorističnom djelu te je li pisac kroz likove iznio i svoje komentare i svoje mišljenje. Jesu li rečenice jednostavne ili složene te od nas zahtijevaju veliku koncentraciju. Sve je to bitno za analiziranje djela.
Uz ovako vođen dnevnik čitanja sigurno će i lektira biti kvalitetno i dobro napisana. Uz dnevnik čitanja i sami razvijamo svoje stavove i razmišljanja o djelu što nas na kraju obogati kako u obrazovnom tako i u duhovnom smislu.
Odgovori