Hrvoje Hitrec

Hrvoje Hitrec je hrvatski romanopisac, novelist, scenarist i publicist. Smatra se jednim od najpoznatijih i najčitanijih autora hrvatske dječje književnosti druge polovice 20. stoljeća. Najpoznatiji je po romanu Smogovci, koji je kasnije poslužio kao predložak za istoimenu televizijsku seriju, jedno od najgledanijih djela hrvatske televizijske produkcije.

Rođen je 14.01.1943. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon toga je diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od mladosti je pokazivao sklonost pisanju, a prva književna iskustva stekao je kao autor kratkih priča i novela u kojima je prikazivao život običnih ljudi, s mnogo humora i topline.

Kao književnik, Hitrec se istaknuo jednostavnim i živim stilom pisanja, bliskim govornom jeziku, te izraženim smislom za dijalog i karakterizaciju likova. U svojim djelima često spaja humor i ozbiljnost, prikazujući svakodnevicu s puno razumijevanja, ali i ironije. Njegovi likovi su najčešće djeca i mladi, pa se njegov opus ubraja među najznačajnije doprinose suvremenoj hrvatskoj dječjoj književnosti.

U njegovim romanima i pripovijetkama, glavno mjesto radnje je Zagreb. Prvi njegov roman je Pustinjakov pupak (1974.). Najveću popularnost postiže roman Smogovci (1982.), saga o odrastanju koju je Hitrec napisao u pet romana.

Roman Smogovci govori o obitelji Vragec iz zagrebačkog naselja Peščenica i njihovoj borbi za život u skromnim uvjetima, ispunjenoj humorom, ljubavlju i zajedništvom. Smogovci su ubrzo postali književni i kulturni fenomen te su ekranizirani u popularnu televizijsku seriju koja je obilježila više generacija gledatelja.

Hitrec je bio jedan od najistaknutijih ekologa u hrvatskoj književnosti, a tako je i nastalo djelo Eko Eko (1979). Napisao je i druga djela za djecu i odrasle, među kojima se ističu Ur (1982.), Ljubavi na crnom baršunu (1987.) i Kolarovi (2004.). U svojim djelima često spaja elemente realizma i fantastike, a teme kojima se bavi kreću se od obiteljskih odnosa i odrastanja do društvenih i moralnih problema suvremenog čovjeka.

Hitrecov književni izraz obilježen je jasnim, živim i razgovornim jezikom, bogatim dijalogom i blagim humorom. Njegov način pripovijedanja jednostavan je, ali sadržajan, te uvijek prožet toplinom i ljudskošću.

Hitrec je bio i vrlo uspješan scenarist. Osim scenarija za seriju Smogovci, napisao je više televizijskih i filmskih scenarija, među kojima se ističu Smogovci i strašni Bobo, Eko Eko i Peti dan u raju. Njegov scenaristički rad odlikuje se duhovitim dijalozima, prepoznatljivim zagrebačkim govorom i osjećajem za ritam filmske radnje.

Osim književnim radom, Hrvoje Hitrec bavio se javnim radom i politikom. Bio je glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža te zastupnik u Hrvatskom saboru i ministar informiranja u prvoj hrvatskoj vladi nakon osamostaljenja.

Za svoj književni rad dobio je brojne nagrade, među kojima se ističu Nagrada Grigor Vitez i Nagrada Ivana Brlić-Mažuranić. Njegova djela prevedena su na više jezika, a Smogovci se i danas čitaju kao jedno od najvažnijih djela hrvatske književnosti za mlade.

Hrvoje Hitrec i danas živi u Zagrebu, gdje nastavlja književno i javno djelovati.

Najznačajnija djela su: Smogovci (ciklus od pet romana: Smogovci, Zbogom Smogovci, Smogovci i strašni Bobo, Smogovci i pjesnici, Smogovci iz Žutokljunca), Manijak, Eko Eko, Ur, Kolarovi, Pustinjakov pupak, Ljubavi na crnom baršunu, Što je Mato rekao, Peti dan u raju.