Družba Pere Kvržice obrađena lektira Mate Lovraka. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Dječji roman Družba Pere Kvržice jedan je od najpoznatijih i najživotnijih romana hrvatskog pisca Mate Lovraka. Roman je objavljen 1933. godine, preveden na mnoge jezike (makedonski, slovenski, mađarski i poljski), tiskan u velikim nakladama te je dobio svoju ekranizaciju.
U Lovrakovim djelima često nalazimo ljubav prema djeci, težnju za jednom vrstom socijalne pravde i ljepotama prirode, stoga ne čudi zašto su Lovrakovi romani Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu već desetljećima stalno ime na popisu školske lektire. Mato Lovrak je pripadao skupini stvaratelja koji su svoje socijalne principe smatrali važnijima od estetike što je, u to vrijeme, bilo veće mjerilo vrijednosti književnog djela.
Svoja dva najbolja romana, od dvadesetak, objavio ih je u romanu Djeca Velikog Sela, a kojem je kasnije dao naslove Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. U oba djela Lovrak fokus stavlja na djecu koja se udružuju i zajedničkim djelovanjem svladavaju vanjske i unutrašnje otpore i poteškoće. Fabula se temelji na životnoj stvarnosti i ukorijenjena je u realnost dječjeg svijeta, a posebno naglašava optimistične, humanističke i socijalne odrednice. S obzirom na to da je svoju poetiku utemeljio na sredstvima koja su pretežno konvencionalna, rečenice koje koristi u svojim djelima su kratke, jezik je jednostavan, a pripovijedanje humoristično
Sve karakteristike djela uključene su u svrhu usklađivanja radnje s dječjem viđenjem svijet, pa nas tako ni ne čudi što su oba romana dobila i svoja filmska ostvarenja koja su i danas popularna, a u hrvatsku književnost su unijela novu vrstu romana koju najmlađi i danas vrlo rado čitaju. 1970. godine, prema romanu je snimljen i istoimeni film u režiji Vladimira Tadeja.
Družba Pere Kvržice roman je koji govori o grupi djece koju je okupio dječak Pero, a sve kako bi obnovili zapušten mlin u blizini sela. Radnja započinje prikazom tipičnog jutra kod Perine obitelji, a Pero je prikazan kao vedar dječak pun života i ideja.
Mlin je bio točka prijepora kod seljana. Nisu se mogli dogovoriti kako će popraviti most, podijelili su se na dvije strane i mlin je zarastao. Jedna polovina sela koristila je parni stroj kod jednog mlinara, a druga polovina kod drugog, i to ih je koštalo jako puno. Sama ideja o preuređenju mlina krenula je iz jednostavne dječje potrebe da se stvori prostor (igralište) gdje bi se mogli nesmetano igrati. Na kraju cijela zamisao prerasta u nešto više.
Roman je dinamičan sa stalnom akcijom, a likovi su kroz cijelo djelo u pokretu. Razlog zašto je roman još uvijek popularan među mlađim čitateljstvom je njegova pouka i vrijednosti koje prenosi mladima, a o kojima ne znaju ništa. Dok u svijetu odraslih vladaju svađe, nesloga i pohlepa, dječja se skupina stavlja u službu općeg dobra, a to je popravljanje starog mlina što postaje jedna vrsta utopijskog projekta, djela koji označava jedan nesebičan, novi svijet. Skupina djece zapravo radi ono što odrasli ne mogu čime se dokazuju kao vrjedniji, sposobniji i pametniji. No, ono što je zapravo najvažnije je sama pouka djela – solidarnost i zajedništvo za bolji svijet.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: dječji roman
Mjesto radnje: selo (kuća, škola, stari mlin, jezero…)
Vrijeme radnje: lipanj, nekoliko tjedana prije ljetnih praznika
Tema: Djeca su odlučila obnoviti stari mlin kako bi ga predali nesložnim seljanima na uporabu.
Ideja: Ne postoje granice kada se sloga, trud i rad zajedno udruže. Uz zajednički rad i trud, može se sve što smo zamislili i ostvariti.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Kad je dječak u vrućici
Pero se kao iz bunila budi rano i tako otima san i drugim ukućanima. Odmah je otvorio prozor kako bi ušlo kisika, ali baka se buni. S obzirom na to da svi spavaju u istoj sobici, Pero mora poslušati.
Pun energije trči van, gazi bosim nogama po vlažnoj travi i umiva se nad bunarom. Dok su se ostali ukućani lagano budili iz sna, Pero se već dohvatio krave koju vodi na ispašu. Dok je hodao puteljkom prisjetio se sinoćnjeg razgovora oca i majke o napuštenom mlinu.
“Ljudi su u našem selu nerazumni. Na rijeci imamo od vajkada stari mlin, vodenicu. Mlin je seoski, zadružni. Zajedničko je to imanje svih nas. Pa što je s mlinom? Eno ga već šest godina svega zarasla u drač. Trune. A zašto?”
Ocu je bilo strašno krivo što se njihov zajednički, zadružni mlin ne koristi već punih šest godina. Seoski mlin tako stoji zapušten zato što to odgovara određenim pojedincima koji su uspjeli iz toga izvući korist. Seljani su se razjedinili i sad je jedna polovica mljela u jednom susjednom parnom mlinu, a druga polovica u drugom dok je njihov zajednički propadao.
“Neki su seljaci bili zato da se most popravi, a drugi su se tome protivili. Bogati vlasnik parnog mlina spretno je to iskoristio. Podmitio je neke ljude u selu rakijom i drugim mitom. Ovi sustvorili stranku koja nije htjela popravljati most. Svi su prešli mljeti u parni mlin, a svoju zadružnu vodenicu ostaviše. I mlinar je napokon morao napustiti mlin. Odselio se udrugo selo. Zašto? Zato što je rakija tako razjarila ove dvije stranke u selu da je pola sela mljelo u jednom, a pola u drugom susjednom parnom mlinu, a u svom zadružnom nitko živ!”
Peri je mlin od tada čitavo vrijeme bio na pameti. Odlučio je pozvati družbu da mu se pridruži.
Ideju o uređenju mlina iznio im je na trešnji gazde-Marka. Družinu su sačinjavali: Šilo, Budala, Subjekt, Medo, Divljak i Milo dijete. Jedino Pero nije imao nadimak. Dok su dječaci imali gozbu na gazda- Markovoj trešnji, na cesti pokraj ugledaju činovnika koji skuplja preostali porez i seljaka koji im ide ususret na konju. Uplašili su se da su ih nekako čuli te se hitro, jedan po jedan, spuste niz stablo trešnje i daju u bijeg.
Pero ih još jednom pokuša nagovoriti da izostanu iz škole i dan provedu vani. Za početak bi se mogli popeti na crkveni toranj jer je upravo s njega najljepši pogled na stari mlin. Jedino je Milo dijete bio protiv toga, no bojao se sam pojaviti tako kasno u školi.
Crkva je bila otvorena jer se zračila. Upravo su na tornju sklopili pakt, a da još nisu znali kakav je Perin plan. Složili su se posjetiti mlin, ali Pero je morao još malo promisliti te im nije htio reći što je sve imao na umu.
Školski se nadzornik proslavio
Sad je trebalo ući u školu, a da ih nitko ne primijeti. Još je k tomu i nadzornik bio u pohodu, ako ih on uhvati neće dobro proći. Ušli su u razred, s olakšanjem vidjeli da nema nadzornika. Učitelju su objasnili kako kasne jer prije škole moraju na pašu. Odgovor je očito udobrovoljio učitelja pa ih pošalje na mjesto i naredi svima neka se smire jer stiže nadzornik.
Otkako je počeo razmišljati o starom mlinu, Pero se ponašao kao da je u vrućici, što je čitavoj družbi na kraju itekako koristilo. Naime, nadzornik je isprva tražio da riješe jedan računski zadatak, zatim su čitali iz čitanke. Pero je shvatio da je jutros u žurbi zabunom uzeo bakinu sanjaricu umjesto svoje čitanke, ali izvukao se jer su prestali čitati prije nego što je red došao na njega.
Kad je nadzornik htio da mu pokažu znanje iz povijesti učitelj prozove Peru, jer je on bio najbolji iz tog predmeta. No, kad je čuo svoje ime Peri kao da je sve znanje isparilo, ničega se nije mogao sjetiti. Nešto je mrmljao i odjednom vikne Kvržica.
“Đaci se smijuckaju. Učitelj ih strogo umiruje i govori Peri:
– Samo mirno, dragi moj Pero! Ta što si se uznemirio pred gospodinom nadzornikom? Hajde, Pero! Pero se staklenim očima zagleda u nadzornika i klikne:
– Kvržica! Cio razred prasne u smijeh. Viču:
– Kvržica! Pero Kvržica!”
Srećom, Šilo se uključio i ispričao učitelju i nadzorniku kako Pero pati od vrućice. Tako su dobili slobodno poslijepodne, a Pero je dobio novi nadimak, Pero Kvržica. Ispred škole se skupi družina i krene prema starom mlinu.
Palača na jezeru
Ispostavilo se da družba i nije toliko složna. Zaustavili su se kod starog, napuštenog štaglja kako bi detaljnije raspravili o starom mlinu. Vrlo brzo uslijedila je prepirka. Neki su htjeli da se prvo odu kući najesti, dok su drugi htjeli odmah krenuti u mlin.
Također je bilo mnogo nedoumica oko same izvedbe plana. Mnoge je zanimalo koje će oruđe koristiti, također su bili skeptični oko čitavog plana, roditelji im sigurno neće dopustiti da po čitave dane izbivaju od doma.
“U početku su prihvatili zamisao Perinu, ali se poslije svaki član dosjetio kojekakvih poteškoća, pa je nastala prepirka. Jednomu je mlin predaleko, drugi nije znao, gdje će smoći oruđe za taj posao, treći se bojao, da ih roditelji neće puštati da cio dan borave negdje nanepoznatom, daleko od kuće. I sve tako slično. Prepirka je postala sve veća. Medo je galamio, posve jasno. Nije mumljao. Vinca, znate, bivša Budala, on je vrlo mudro govorio, a glas mu je odzvanjao kao iz bureta. Divljak je pak vrlo učtivo dokazivao nešto Šilu, a da ga ni jednom nije gurnuo u prsa.”
Peru je rasprava isprva zabavljala, ali zatim je utihnuo i zagledao se u jednu točku. To je smirilo ostale pa su zahtijevali od njega da se izjasni.
“Pero se u početku prepirke slatko smijao, a onda se zamislio i zagledao u jedno mjesto uslami. Družba se smiri. Gledaju Peru. Onda navalili na njega da on presudi.”
Kad bi opet krenuli s prepiranjem, Pero bi uzviknuo “kvržica” te im objasnio kako ta riječ znači da je vrijeme za prestanak s prepiranjem te da nakon toga slijede velika djela. Na kraju im poruči kako je najbolje da krenu odmah prema mlinu.
Prešli su četiri kilometra kad Pero povikne, naredi im neka spuste šešire, ispred njih nalazio se mlin. Osjećali su uzbuđenje i očaranost, ondje nitko nije kročio barem posljednjih šest godina, a sada tim puteljkom stupaju baš oni.
Pero je sve promatrao s divljenjem kao da pred njim nalazi palača. Prošli su jarak i srušen most oko čijeg se popravka seljani nisu mogli dogovoriti. Sve je bilo obraslo travama i šikarama, a krov se crnio od starosti i dotrajalosti. Gotovo je sve bilo u ruševnom stanju tako da je družba oprezno koračala po daskama.
Pred njima se nazirala staza koja je vodila do kuće kraj mlina, no da bi stigli do nje morali su se probiti kroz šikaru. Vinc, ranije zvan Budala, se popeo preko svojih prijatelja koji su mu služili kao ljestve do malog otvora na tavanu. Svi ostali prozori bili su čitavi i to im je bio jedini ulaz u kuću. Kuća je bila prazna i puna prašine. Na tavanu su pronašli čamac, ali odande ih je brzo potjerao roj pčela.
Sad su već bili gladni i žedni, ali nigdje hrane niti pitke vode. Ispred kuće se nalazio bunar, ali prvo su ga morali dobro očistiti da bi bio siguran za korištenje. Na Perin prijedlog sjeli su na livadi kako bi se odmorili, činilo mu se da će uskoro kiša pa je bolje da ostanu tamo gdje jesu jer se imaju gdje skloniti.
Ubrzo su se morali sakriti u kući jer je snažno zagrmjelo, dan se smračio kao da je već večer, a uskoro krene snažan pljusak. Dječake je to isprva uplašilo, ali brzo su se naviknuli. Pero se uputi prema tavanu jer je krov prokišnjavao, dok su se ostali tužili jedni drugima zbog nepodnošljive žeđi.
Dok je Pero pokušavao podsjetiti družinu kako će se ponašati ako se nekome od njih dogodi kakva nesreća, na primjer što im je činiti ako nekoga ugrize zmija, ili ako se netko krene utapati, Šilo iskoči van kroz prozor. Vrlo brzo se vratio vidno uplašen, naime u blizini se čulo nekakvo jaukanje. Svi su pohrlili van kako bi provjerili o čemu je riječ. Bio je to još jedan član družine, Milo dijete. Njega su putem poslali kući jer se prejeo zelenih trešanja i zbog čega su ga mučile probavne smetnje. Nakon toga su ga skroz smetnuli s uma, no izgleda da ih je Milo dijete ipak pratio do mlina. Stajao je nasred jezera i nije mogao dalje. Družina brzo ode do tavana po čamac.
Jedino su Pero i Šilo bili dovoljno hrabri ući u čamac pa oni krenu po Milo dijete. Čamac se ljuljao, okretao na sve strane, no Peri se na kraju posreći i uspije ga usmjeriti prema obali. Ondje ostave čamac i uđu u kuću.
Na veliku radost družine stigao je s punom torbom trešanja. Sad, kad su svi bili siti i zadovoljni bili su spremni za povratak kućama. Milo dijete im poruči kako ih sve čekaju batine jer nitko ne zna gdje su nestali. Družina se dogovori kako će se vratiti u mlin nakon batina i krenu kući.
Družba pod zemljom i pod oblakom
U školi se sve nastavilo po starom, a Pero nije mogao sakriti zlovolju što ondje troše dragocjeno vrijeme koje su mogli potrošiti na uređivanje mlina. Svi su onaj dan dobili batine, ali Šilo je prošao najgore i dobio bičem. Pero mu je savjetovao da ipak neko vrijeme ne dolazi u mlin jer mu je otac ipak prestrog, no dan poslije Šilo je prvi stigao pred mlin.
Ovaj put su se pripremili. Ponijeli su hrane, pića i opremu, lopate, čekiće, sjekire. Dio njih se prevezao čamcem, a oni koji su se bojali prešli su preko vrata koja su im trenutno služila kao most. Proučili su stanje mlina jer je to bio jedini dio koji ranije nisu pregledali. Perino uzbuđenje je tad još više poraslo, zamišljao je kako bi izgledalo kad bi oni pokrenuli taj mlin. Zatim pozove družinu na radnu akciju. Prvo čega su se dohvatili bio je bunar. Medo je volontirao za spuštanje u bunar kako bi provjerio njegovu dubinu. Odlučili su da će ga isprazniti u potpunosti kako bi bili sigurni da je voda pitka.
Prvi pokušaj nije prošao kako su zamišljali. Naime, pri dnu bunara nalazili su se otrovni plinovi zbog kojih se Medo onesvijestio. Uspjeli su ga izvući, ali svi su se prestrašili da je mrtav pa su počeli trčati prema selu. Šilo i Pero se ipak vrate, a za njima stigne i Milo dijete. Dok su ga njih dvojica polijevala vodom kako bi se osvijestio, Milo dijete je trčkarao sa strane u panici. Naposljetku ga pošalju po ostale dječake kako ne bi raširili paniku selom.
Odlučili su prvo svu vodu izvući pomoću čabra, a na kraju se Pero odluči spustiti, unatoč protestu ostalih. Na dnu je ostalo malo vode, uglavnom mulja koje je Pero grabio čabrom kako bi ga ostali mogli podići i izbaciti.
Družina je zbog proživljenih strahova i stresova posustala, no Pero ih odvede ponovno na vrh tornja i tako ih nagovori da se vrate u mlin sljedeći put.
Krasno je biti poglavica
U ponedjeljak su se pojavili svi osim Pere koji je bio kod kuće u groznici. Sad kad su bili bez vođe, moral družine se odmah poljuljao. Svađa je brzo buknula, kad Divljak uzvikne kvržica. Družina odluči da će vođa biti Divljak dok se Pero ne vrati. Brzo su podijelili zadatke. Milo dijete i Šilo će pokupiti pale grane i pročistiti šikare dok je zadatak Mede i Budale bio napraviti most preko odvojka.
U podne su zadovoljno ručali pod hladom hrasta. Bilo im je žao što Pero ne može vidjeti što su sve napravili, a posebno bunar koji je sad bio pun vode. Dok su tako razgovarali i ljenčarili, začuje se pljuskanje vode na jezeru. Odmah su se uplašili, naposljetku skupe hrabrosti i krenu prema jezeru, a ondje ih dočeka Pero u čamcu.
Oduševljenju nije bilo kraja, ipak na Peri se vidjelo da nije u punoj snazi, bio je blijed i često bi se zakašljao, tako da je on radio one lakše poslove. U međuvremenu, ostali dječaci su se s pravim žarom bacili na krčenje šikare i to im je išlo izrazito dobro. Zamišljali su staze koje će nastati uz jezero, ispred kuće cvijećnjak.
Kad su ponovno ogladnjeli krenu svatko svojoj kući. Šilo je opet dobio batina, ovaj put od majke, a Pero je čitavu noć kašljao.
*
Sljedeći dan su mlin uređivali u smjenama. Medo i Šilo ujutro su prekopali zemlju, a Pero i Milo dijete su zatim usitnili zemlju i posijali sjemenke te posadili cvijeće. Za to vrijeme Šilo i Medo su se vratili u školu. Divljak ih je napustio još dan prije, zbog čega mu je Pero zaprijetio batinama ako ikome išta kaže. Budalu nije mogao nagovoriti da pođe s njima. Ostatak dana su se vozali u čamcu nakon čega se vrate kući.
Jedan slavan dan
Nekoliko dana je padala kiša i onemogućila družbi posjete i bilo kakve radove na mlinu. To ih je poprilično ozlovoljilo, no činilo se da se vrijeme poboljšava. Divljak i Budala prestali su dolaziti u mlin. Nikome ništa nisu rekli jer se boje batina, ali sve to dolazi u opasnost nakon što škola završi. Dječaci su shvatili da će mlin morati biti gotov prije početka ljetnih praznika.
Također su odlučili prihvatiti nove članovi kako bi im pomogli. Miloš i Đorđe su se iskazali slavnim djelom taj dan. Pronašli su kamen vapnenac pod mostom i u školi ga pretvorili u vapno. Učitelj im je čestitao, a družina je zaključila kako su s tim djelom zaslužili primanje u grupu.
Tog dana se održavao sastanak seljana koji su se odlučili dogovoriti što će s mlinom. Odlučeno je da će Medo odvesti nove članove do mlina, a Šilo i Pero će prisustvovati sastanku, dok je zadatak Milog djeteta bio ostati u školi i paziti da nešto ne pođe po zlu.
“A gdje su Pero i Šilo? Njih možete vidjeti na ledini među seljacima na sastanku. Oni su preko polja došli do kućice za seosku stražu i popeli se na tavan. Gore su oprezno odignuli jedan crijep. Vidjeli su sve a njih nije nitko mogao ni opaziti. Srce im je burno udaralo. Pero ne bi znao reći da li se tome seoskom sastanku veseli ili ne.”
Pridošlice su bile oduševljene izgledom mlina i svime što su dječaci već napravili. Cvijeće je niklo, prostor oko jezera sve je više nalikovao na šetalište sad su još trebali urediti kuću, ali zato nisu imali novaca. Pero i Šilo su u tajnosti sudjelovali na sastanku jer se ondje nalazio i njihov učitelj. Govor je održao Perin otac, neki su ga podržali, drugi mu prigovarali. Tad se podigao učitelj i savjetovao ih da počnu raditi na mlinu odmah kako bi ga mogli još ove sezone koristiti. Na kraju ih je sve rastjerao redarstvenik, ali Pero je bio zadovoljan razvojem situacije.
Družbu je obasjalo sunce i zvijezda Danica
Družbu je čekao jedan od većih poslova, popraviti ustav kako im ne bi voda slobodno otjecala u rijeku i kako bi im se napunilo jezero. Dva dijela bila su čitava, treći je trebalo vratiti na mjesto i uglaviti ga dobro kako bi zaštita funkcionirala.
Posao je bio težak i često su se sastajali pod orahom. Bilo im je krivo što sve uspijevaju napraviti, ali novac nikako ne mogu skupiti, tako da će kuća morati ostati u lošem stanju u kakvom su je i zatekli.
Dok su ručali u hladu, u daljini začuju glas djevojčica. Bile su to Marija i Danica. Divljak i Budala su im otkrili tajnu o družbi i mlinu u zamjenu za dva mala ogledala. Družba je bila ljuta, ali Pero ih smiri. Djevojčice su se htjele pridružiti družbi i Pero uvidi da to možda i nije tako loša ideja te im krene pokazivati što su sve dosad napravili.
“Svi zajedno odu sada u hlad pod orah. Tamo sjednu i stanu oduševljeno pričati o svojim namjerama. Djevojčice su se svemu tome mnogo radovale. One su obišle mlin okolo-naokolo, a kad su ga upoznale, dotrčale su veselo”
Dok je djevojčice vozio u čamcu, Pero ugleda vidru, udari je veslom te skoči u jezero. Ondje se hrvao s njom, ugrizla ga je za prst, ali uspio ju je uhvatiti. Taj dan su on i Šilo otišli kod trgovaca, zamijenili krzno vidre za novac i kupili potrebne stvari za uređenje kuće.
Milo dijete se proslavilo
Sad kad su imali boje i kistove mogli su se posvetiti uređenju kuće. Milo dijete je farbao zidove iznutra i izvana, a Danica je, kao najbolja slikarica u razredu, te iste zidove oslikavala raznim crtežima, uglavnom je to bilo voće i cvijeće. Marija je uređivala cvijećnjake, plijevila ih, čupala van nametnike dok su ostali čistili preostale šikare kako bi sve izgledalo što pitomije.
Kako su svi naporno radili taj dan, Pero ih odluči počastiti vožnjom u čamcu. Milo dijete se bojao da će pod njima svima čamac potonuti od težine pa njega ostave na obali neka stražari. Milo dijete je to vrijeme iskoristio za vježbanje veslanja u koritu kojega je dovukao s tavana. Ipak nije bio zadovoljan, nalazio se u plićaku i rovao zemlju veslima.
Odlučio je podići nakratko ustavu kako bi mu napunila jezero no nije očekivao da će tako pokrenuti čitav mlin. Isprva ga je uhvatila panika, sve je tutnjalo, a družbe nigdje na vidiku. Ipak, Milo dijete se ohrabri činjenicom da je on vlastitim rukama pokrenuo njihov mlin te sjedne u korito i odvesla do družbe sav ponosan.
Družba je bila zbunjena i iznenađena, ali brzo su počeli slaviti Milo dijete. Čestitali su im i ponovno ga proglasili vođom njihove industrije, to jest mlina, nakon što su mu nakratko oduzeli titulu i dali je djevojčicama.
Pero ih zamoli neka čuvaju tajnu još nekoliko dana prije velike objave.
Družbini crni dani
Perinog oca su zatvorili na osam dana jer ga je tužio uvrijeđeni seljak kojega je optužio za prihvaćanje mita na sjednici koja se odvila po pitanju mlina.
“Nesreća me stigla. Mojeg su oca zatvorili na osam dana. On nije kriv i nije ništa ukrao. Onom je seljaku rekao da je podmićen. Zna sigurno da je tako, ali nema svjedoka. Neću moći u te dane nikuda od kuće. Ni u školu neću dolaziti. Šilo će vam donositi poruke od mene.”
Pero je bio tužan i zabrinut. Te će dane izbivati iz škole i nikako neće moći dolaziti u mlin.
Družba mu je obećala da će oni sve obaviti, ne treba se brinuti ni za što jer će oni biti složni. Učitelj mu je dao nekoliko slobodnih dana i pokušao ga obodriti s riječima pohvale za njegova oca, obećao mu je da će se boriti da ga puste ranije.
Kad je ostatak družbe stigao do mlina vidjelo se kako su neprijatelji opet pokušali uništiti sav njihov trud. Pogazili su cvjetnjak, odvezali čamac koji je sad bio nasred jezera i pisali prostote na svježe ofarbanim i ocrtanim zidovima. Družba je sve to hitro počistila i krenula na sljedeće poslove. Morali su sve obaviti prije školske gozbe koja je označavala početak ljetnih praznika.
*
Sljedeći dan pružila im se sjajna prilika. Učitelj je objavio da ih vodi na predstavu u susjedno selo. Družba je izjavila kako nitko od njih ne može dobiti novac za karte pa ih je učitelj poslao učiteljici u razred. Njoj su pak rekli da su se predomislili i da bi ipak išli na predstavu. Tako su dobili gotovo cijeli dan za rad u mlinu.
Bili su složniji no ikad, jedva su čekali kad će moći Peri pokazati što su sve napravili. Oprali su prozore, očistili mlin, ofarbali ga, uredili staze i napravili most preko kojega će moći prelaziti kola.
*
U nedjelju poslijepodne su došli do mlina kako bi uživali u ljetovalištu. Ponijeli su udice i crve kako bi pecali, nakon što se jezero napunilo vodom, stigle su i ribe. No, ondje ih je opet dočekao nered, a ovaj put i sami neprijatelji. Neko vrijeme su ih gađali kamenjem, ali družba ih uspije sve pohvatati. Jedino je Divljak uspio pobjeći, ali njega je uhvatio Pero čijeg su oca pustili taj dan pa je došao pridružiti se svojim prijateljima u ljetovalištu. Neprijatelji su mogli birati, hoće li svaki dan primati batine sljedećih osam dana ili će se pridružiti družbi i pomoći im dovršiti posao.
“Hoćete li pristupiti u našu družbu i raditi još osam dana? Ako nećete, mi ćemo vas tući i nećemo prestati do večeri! Osim toga, svako jutro, za svakog odmora, do podne i poslije podne dobro ćemo vas svaki put izbatinati.”
Izabrali su pridruživanje družbi.
Svi su u vrućici
Nije više preostalo mnogo posla pa se družba zabavljala kupanjem u jezeru, sunčanjem i vožnjom u čamcu. Divljak se opet prestao pojavljivati što je zabrinulo Peru i ostale, Budala im tad prizna kako Divljak planira sve izdati ostalim đacima.
Nakon duže rasprave svi se slože kako je vrijeme da sve priznaju učitelju i tako se spase od zlih planova Divljaka. Zadatak je pao na Šila i Peru. Učitelj ih je pozorno saslušao, a zatim su se svi troje uputili prema mlinu. Ondje su zatekli Divljaka i dvojicu njegovih prijatelja. Učitelj ih je prekorio i zapovjedio im da ne smiju ništa reći do zadnjeg dana škole.
Peru i Šilu je nahvalio i izgrlio. Bio je ponosan na njih, gotovo ga je vrućica uhvatila od uzbuđenja, kao što je svojedobno Peru znala uhvatiti. Članovima družbe dao je dopust za posljednjih osam dana škole kako bi stigli sve urediti na vrijeme.
Na dan školske priredbe povodom kraja školske godine nije bilo kraja veselju i slavlju. Odrasli su bili isprva u šoku i zadivljeni družbom. Brzo se okupilo gotovo čitavo selo, stigle su bačve piva i krenula je zabava. Nitko od družbe nije imao mira nekoliko sati jer su odgovarali ljudima na razna pitanja o njihovom slavnom djelu. Djevojke i mladići su plesali, stariji su pili, a djeca su trčkarala uokolo.
“Čula se vika, radost i čuđenje na sve strane. I mlin je opet zatutnjio. Članovi družbe imali su pune ruke posla, jer su ih odrasli o svemu i svačemu ispitivali. Perin otac pograbi sina u jednom času i podiže ga uvis. Onda ga pritisnu na prsa i poljubi u čelo. Sav je sjao od sreće.”
Kad su uhvatili malo mira, Šilo, Medo, Milo dijete i Pero napuste mlin i krenu prema crkvenom tornju. Ondje su promatrali seljane kako se vesele, bilo ih je toliko da je izdaleka sve nalikovalo na kakav sajam. Medo izrazi bojazan da će odrasli opet nekako uspjeti sve upropastiti. Pero je neko vrijeme šutio, a zatim uzvikne kvržica. Vrijeme je za novo veliko i slavno djelo, no još ga smišlja, sutra će im iznijeti detalje.
“Pero i dalje gleda u daljinu i ništa ne govori. A onda pogleda još jednom u mlin i vikne:
– Kvržica!!
Družba zanijemi. Nova radosna jeza prođe im tijelom.
– Zar novo slavno djelo? – pita družba.
Pero i dalje gleda u daljinu i šapće u zanosu: – Da. Novo djelo! Psst! Ne bunite me!… Smišljam… Budite strpljivi! Reći ću vam – sutra!”
Analiza likova
Likovi: Pero, Šilo, Milo dijete, Medo, Budala, Divljak, Učitelj, Perin otac
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Mato Lovrak rodio se 8.3.1899. godine u Velikom Grđevcu. U Bjelovaru je završio nižu gimnaziju, a u Zagrebu učiteljsku školu. Cijeli radni vijek je proveo radeći na nekoliko mjesta poput Iloka, Kutine, Velikog Grđevca, Velikih Zdenaca i Zagreba.
Kako je i sam bio dijete sa sela Mato je velik broj svojih djela posvećivao radnji u malim seoskim sredinama, a nekoliko je puta pokazao kako će prednost uvijek dati zdravijem načinu života na selu nego negdje u gradu. Budući da se radnja većine romana odvija upravo na selu, Lovrak je za likove odlučio koristiti najviše djecu sa sela.
Djelovao je preko četrdeset godina i u tom je periodu objavio velik broj dječjih romana i pripovijetki. Napisao je: “Slatki potok i druge priče za djecu”, “Djeca Velikog sela” (kasnije prevedeno na Vlak u snijegu), “Družba Pere Kvržice”, “Prijatelji”, “Divlji dječak”, “Anka Brazilijanka i drugi”. Mato Lovrak je u svojim djelima nastojao istaknuti želju za socijalnim pravdom, a čitatelj uvijek može prepoznati osjećaj za ljepotu prirode i ljubav prema djeci.
Unatoč tome što je napisao puno knjiga za djecu, mnogi kritičari su mišljenja kako su “Družba Pere Kvržice” i “Vlak u snijegu” njegova najuspješnija djela zbog kojih je postao popularan. Spomenute knjige su doživjele i filmske ekranizacije, pa su tako snimljeni filmovi koji se još uvijek rado gledaju. Mato Lovrak je umro 13.3.1974. godine u Zagrebu.
Autor: A.M.
Odgovori