Iako je za velik broj učenika izazov pročitati knjigu, zasigurno je veći broj onih koji imaju problema s pisanjem dnevnika čitanja lektire. Dnevnik čitanja lektire pomaže nam da bismo na kraju čitanja knjige što lakše i bolje napisali lektiru i pripremili se za odgovaranje u školi.
Velik broj naslova za lektiru ima opsežan sadržaj, stoga će nam dnevnik pomoći da ne zaboravimo bitne stvari. U dnevniku čitanja bilježimo kratak opis radnje, sve ono što smatramo bitnim, a spada u grupu pojedinosti te svoje osjećaje, razmišljanja o događajima i likovima te zapažanja o djelu.
Dnevnik čitanja lektire
1. Bilješka o autoru
Ovdje valja napisati najvažnije informacije o životu pisca, o njegovom školovanju, radu i vremenu u kojem je pisao. Pokušajte doznati i neku zanimljivost ili detalj zbog kojeg se autor ističe.
2. Vrsta književnog djela
Na početku važno je odrediti vrstu književnog djela. Dakle, radi li se o pjesmi, romanu, bajki ili možda pripovijetki.
3. Ideja i tema djela
Odredite temu djela i napišite je u jednoj rečenici. Dakle, tema je ono o čemu knjiga govori i obično je prošireni naslov djela.
Ideja djela je poruka koju nam autor želi prenijeti, njegova glavna misao. Ideju ćemo doznati iz radnje ili iz karakterizacije likova.
4. Kratak sadržaj
S obzirom na pročitanu knjigu i bilješke tijekom čitanja, odredit ćemo fabulu radnje (uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i kraj radnje). Zatim valja kratko opisati radnju. Pripazite da sadržaj bude zanimljiv i da spomenete sve bitno, razlikujući bitno od nebitnog. Nemojte pisati nepotrebne i nevažne stvari.
5. Mjesto i vrijeme radnje
Mjesto i vrijeme radnje uvijek moramo uključiti u lektiru. Čak i onda ako se radi o neodređenom vremenu i mjestu radnje, važno je spomenuti.
6. Likovi (glavni i sporedni) i analiza likova
Nabrojite sve likove te ih svrstajte u kategorije glavnih i sporednih. Likovi određuju radnju i kroz njih nam autor govori svoja razmišljanja. Glavni lik je pokretač radnje i oko njega se zbiva cijela radnja. Sporedni likovi su obično u nekom odnosu s glavnim likom i nadovezuju se na radnju.
Analizirati likove znači opisati njihov izgled, njihova razmišljanja, osjećaje i stavove.
7. Jezik i stil
Za lektiru je bitno da znamo odrediti i jezik kojim je autor pisao djelo. Važno je pažnju usmjeriti na to je li jezik originalan, bogat i slikovit te je li moderan ili je autor koristio puno anarhizama (zastarjele riječi). Prevladavaju li u djelu jednostavne i kratke rečenice ili složene i dugačke koje od nas zahtijevaju dobru koncentraciju tijekom čitanja.
Što se tiče stila, odgovorite na pitanje radi li se o ozbiljnom djelu ili u njemu postoji doza humora. Zaključite kakvo je pripovijedanje, je li ono glatko i jednolično ili autor često skreće s glavne teme kako bi opisao još neku usputnu radnju. Uočite spominju li se u djelu i autorovi komentari ili se djelo sastoji od čiste radnje. Svaki autor ima svoj stil pisanja, a odgovori na ova pitanja otkrit će nam o kojem se stilu radi.
Sve ovo bitno je da bismo odredili jezik i stil književnog djela.
Poslužite se ovim smjernicama pri čitanju lektire i pisanju svog dnevnika čitanja jer sve ove točke pomoći će vam da kvalitetno napišete lektiru.
Odgovori