Preobrazba obrađena lektira Franza Kafke. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Kafka je napisao djelo Preobrazba 1912. godine, kada je osjećao da njegova kreativnost konačno poprima definitivan oblik. Bilo je to jedno od rijetkih djela koje je Kafka trebao objaviti u svom životu. 1913. odbio je ponudu za objavljivanje priče, možda zato što je tu priliku čuvao za knjigu koju je planirao nazvati Sinovi. Godinu dana kasnije, knjigu je poslao prijatelju, a konzervativni urednici spriječili su njenu objavu. Konačno, Preobrazba se pojavila u tisku 1915. godine, nakon što je Kafka tražio od izdavača da je objavi u vrlo neobičnom prikazu, jednako zabrinut za njeno objavljivanje.
Proces pisanja ovog romana bio je naporan, trajao je tri tjedna, a konačan proizvod pokazao se kao najduže djelo koje je Kafka ikad napisao u životu. Roman je, po svom sadržaju, izrazito autobiografski. Da bismo bacili malo svjetla na pokretačke teme, trebali bismo ukratko ispitati Kafkin život, njegova uvjerenja i njegove ideje o pisanju. Stvarni uvjeti njegova života, posebno njegov obiteljski život, zasigurno su uzor obiteljske interakcije romana, a oblik priče dolazi iz Kafkine perspektive.
Kafkini pogledi na čovječanstvo našli su svoje podrijetlo u njegovim idiosinkratskim religioznim pogledima koji su ležali negdje izvan glavnog toka judaizma. U razgovoru sa svojim prijateljem Maxom Brodom, Kafka je jednom objasnio da misli da su ljudska bića Božje nihilističke misli. Vizija ljudskih bića zarobljena u beznadnom svijetu nikad ne napušta Kafkino pisanje i prisutna je u djelu, gdje je, na kraju, jedina Gregorova mogućnost umrijeti. Ironično je da se priča završava s optimističnom notom, jer se obitelj ponovno sastavlja. Ipak, nakon što je napisao priču, Kafka je kritizirao njezine nesavršenosti, rezervirajući svoje najoštrije primjedbe za kraj i inzistirajući na tome da je “nečitljiva”.
Stil knjige utjelovljuje Kafkino pisanje. Kafki je bilo uobičajeno prikazati nemoguću situaciju, poput čovjekove transformacije u insekta i razvijati priču odatle savršenim realizmom i intenzivnom pažnjom do detalja. Čini se da taj stil utemeljuje priču u stvarnosti, uklanjajući svaku mogućnost da je to ipak bio samo san, a ipak je sama priča nemoguća pojava. Kao rezultat toga, čitatelj je prisiljen tražiti dublja značenja unutar priče.
Ideja o pisanju o insektu pojavila se u Kafkinom pisanju već 1907. godine, dok se on držao svog idealizma. Zamišljao je kako se njegovo tijelo kreće svijetom, dok je njegovo pravo pisanje ostavio iza sebe u obliku prekrasnog kukca. Ova se slika drastično promijenila 1912. godine. Kafka je u rujnu te godine napisao “Presudu”, možda njegovu najviše autobiografsku priču ikad. U svom je dnevniku napisao da je pisanje teklo glatko i da je to jedini pravi način pisanja. Kasnije čitajući ideje za priču, Kafka se našao razočaran nesavršenostima u priči. Bilo je to kao da je prvo napisao priču u savršenom obliku, ali sada je shvatio da je prekrivena “prljavštinom i sluzi”. Kukac, Kafkina metafora njegova pisanja, uklonjena iz svakodnevnog svijeta, više nije bila lijepa stvar, već odbojna i prljava. To je upravo slika koju nam je prikazao u Preobrazbi.
Ova je ideja morala poprimiti neki oblik i našla se u jidiškoj drami , a Kafka je o predstavi opširno pisao u svojim dnevnicima. Jasno je da je predstavu koristio kao uzor svojoj priči. Svi likovi Kafkine priče nalaze svoje podrijetlo u jidiškoj drami; Gregorov kolega u predstavi je idiot sin koji nije u mogućnosti komunicirati sa svojom obitelji i ostaje zatvoren u svojoj sobi zbog straha od oca. Kao i predstava, Prebrazba se odvija u cijelosti u malim sobama poput scenskih setova, a radnja se razvija kroz diskretne epizode.
Napokon, Preobrazba je autobiografsko djelo i otkrivamo da dijelovi priče odražavaju Kafkin vlastiti život. Poznato je da se Kafka sam osjećao poput insekta u očevoj autoritativnoj nazočnosti. Čak je i mucao dok je razgovarao s njim. Isto tako, Gregor se sakriva u strahu za svog oca, koji ga smatra odbojnim i napada ga na svakom koraku. Kafka je čak napisao da je zadovoljan sličnošću imena Samsa sa svojim.
Kafkina majka, poput svog alter-ega u priči, tiho se skriva iza supruga. Iz osjećaja dužnosti prema roditeljima i zbog toga što im je trebao novac, Kafka je bio prisiljen prihvatiti uredski posao u kojem nije uživao. Nadalje, njegova je obitelj inzistirala da cijelo popodne treba provesti u uredu. I sam Kafka smatrao je da je njegova prisutnost u uredu besmislena.
Kafka je bio vrlo blizak sa svojom sestrom Ottlom i ona ga je obično razumjela. U stvarnom životu, međutim, čak se i ona okrenula protiv njega inzistirajući da ostane u uredu duže popodne. Kafka je osjećao da ga je izdala i te noći je zapravo razmišljao o samoubojstvu. To se dogodilo u studenom. Manje od dva mjeseca kasnije, prema Kafkinom pisanju, Gregorova sestra ga je izdala inzistirajući da ga se obitelj mora riješiti.
No, niti jedan od ovih izvora za roman ne može nam pružiti cjelovito razumijevanje djela. Ni autobiografija, ni drama ili priča imaju za cilj pokazati samo njegovo razočaranje pisanjem. Ti su elementi jednostavno sirovine koje Kafka vješto spominje u svom vlastitom stilu, stvarajući značenje koje je previše tajanstveno da bi se moglo jednostavno objasniti.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: pripovijetka
Mjesto radnje: Kuća obitelji Samsa
Vrijeme radnje: nedefinirano (suvremeno piščevo doba, 20. stoljeće)
Tema: Preobražaj glavnog lika u kukca
Ideja: iskazivanje netolerancije društva prema ikome (ili ičemu) što nije uobičajeno
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Prvo poglavlje
Gregor Samsa se budi i shvaća da se pretvorio u divovskog insekta. Nakon što je pregledao svoju novu fiziologiju – brojne tanke nožice, tvrda leđa i razdijeljen trbuh, samo se na trenutak pita što mu se dogodilo i radi li se o snu. Njegova se pažnja brzo mijenja kad promatra svoju sobu, primjećujući njenu malu veličinu i vidjevši na zidu sliku žene koju je izrezao iz časopisa i uokvirio. Želeći se vratiti spavati, Gregor shvaća da se ne može prevrnuti na stranu i da mu ostaje samo jedan položaj u kojem može spavati.
Tada Gregor počinje razmišljati o svom poslu putnog trgovca. Mrzi putovanja, zabrinjava ga činjenica da nijedno od poznanstava koje on stvori nikada nije ništa više od toga, samo poznanstvo.
“‘O, bože’, pomisli, ‘kakvo li sam naporno zanimanje izabrao! Iz dana u dan na putu. Poslovna uzrujavanja su mnogo veća nego u dućanu kod kuće, a osim toga mi je nametnuta i muka putovanja, brige za priključak vlakova, neredovita, loša hrana i druženje s ljudima, koje se uvijek mijenja, nikada dugo ne traje i ne postaje srdačnije. Neka vrag sve to nosi!'”
Zatim, osjeti svrbež na svom trbuhu, Gregor se pokušava počešati, ali ne sviđa mu se taj osjećaj. Vraća se razmišljanju o svom poslu i o tome koliko mrzi rano ustajanje. Njegov se šef odnosi pretjerano tiranski i Gregor bi rado odavno napustio posao da nije morao uzdržavati roditelje koji duguju svom šefu značajan dug.
Želeći ustati i uhvatiti vlak u 5 sati ujutro, Gregor shvaća da je prošlo 6:30 i da je sigurno propustio alarm na budilici. Sigurno je zakasnio na posao, što je napravilo skandal, ali činilo bi se sumnjivim ako nazove i javi da je bolestan jer nikada nije bio bolestan u pet godina koliko je radio tamo. U svakom slučaju, Gregor se osjeća dobro, pomalo pospano i nije vidio razlog zašto ne bi mogao otići na posao. U tom trenutku majka ga počinje zvati, a dok joj on odgovara, osjeti da se njegov glas mijenja. Shvativši da je još uvijek kod kuće, otac i sestra također ga počinju dozivati kroz vrata, pa im Gregor govori da ustaje, pokušavajući kontrolirati promjenu u svom glasu za koju vjeruje da ukazuje na početak prehlade. Sestra pokušava ući u sobu.
Ne može kontrolirati svoje noge, a umjesto toga pokušava pomaknuti donji dio tijela iz kreveta, no, ovaj dio njegova tijela ispada da se najteže kreće i ujedno je najosjetljiviji na bol. Potom pokušava pomaknuti gornji dio tijela, što ispada da je lakše, ali tada shvaća da bi takav pad iz kreveta nanio ozljedu njegovoj glavi. Već je prošlo 7 sati ujutro, a Gregor pokušava leći i smiriti se, nadajući se da će time riješiti situaciju.
“Ali Gregor nije ni pomišljao da joj otvori, već je u mislima hvalio oprez što ga je stekao na putovanjima, te je i kod kuće uvečer zaključavao sva vrata. Ponajprije je želio mirno i nesmetano ustati, obući se i, prije svega, doručkovati, a tek onda razmišljati o svemu ostalom, jer, kako je dobro znao, u krevetu neće doći do bilo kakvog razumnog zaključka.”
Tada se Gregor pokušava izbaciti iz kreveta, nadajući se da će sletjeti na tvrda leđa. Smatra da bi mu pomoć dvojice jakih ljudi to puno olakšala, ali ismijava ideju da pozove u pomoć nekoga samo da ga izvuče iz kreveta. U ovom trenutku zazvoni zvono na vratima, a prokurista (uredski službenik) ulazi u stan. Gregor je ljut na činjenicu da, iako je tek malo zakasnio, on je došao sumnjati u njega pred cijelom obitelji.
“Ta zašto je Gregoru bilo suđeno raditi u tvrtki, gdje su pri najbeznačajnijem propustu odmah gajili sumnju? Zar su svi namještenici, od prvog do posljednjeg, nitkovi, zar među njima nema nijednoga vjernog, odanog čovjeka, koji je, premda za poduzeće nije iskoristio svega nekoliko jutarnjih sati te od grižnje savjesti pobenavio i naprosto nije bio kadar napustiti postelju? Zar uistinu ne bi bilo dovoljno poslati šegrta da se raspita — ako je to raspitkivanje uopće bilo potrebno — zar je morao doći sam prokurist te da se cijeloj obitelji, koja ničemu nije kriva, moralo pokazati da se istraga ovog sumnjivog slučaja mogla povjeriti samo prokuristovoj pameti?”
U ljutnji, Gregor se ljulja iz kreveta, slijećući na pod.
Gregorov otac traži od Gregora da otvori vrata, dok njegova majka objašnjava službeniku da je Gregor sigurno bolestan i da nikad ne kasni jer misli samo na svoj posao i nikad ne izlazi van. Gregor odbija posljednji zahtjev da otvori vrata, a njegova sestra počne plakati u susjednoj sobi. Gregor ne može razumjeti zašto njegova sestra već plače, jer još uvijek nije u ozbiljnoj opasnosti od gubitka posla i samo želi da ga ostave samog.
Prokurista izgubi temperament i kaže Gregoru da je šokiran njegovim ponašanjem. Govori mu da je postojala sumnja zašto je Gregor odsutan s posla, jer su mu nedavno povjerili neke novčane isplate, a službenik je sada nesiguran je li to zaista razlog Gregorovog ponašanja.
Gregor se počne braniti, govoreći prokuristu da jednostavno pati od laganog indisponiranja, ali da će uskoro biti na poslu i da mu posao zapravo nije toliko loš u posljednje vrijeme. Nitko ne razumije ni riječ o onome što je Gregor rekao zbog promjene glasa.
“Njegove se riječi, doduše, više nisu mogle razumjeti, premda su se njemu pričinjale dosta jasne, jasnije negoli prije, možda zato što se uho privikavalo”
Njegova majka, vjerujući da je bolestan, šalje Gretu, Gregorovu sestru, po liječnika i Anu, sluškinju, po bravara. Gregor je zadovoljan što su napokon, vjerujući da nešto nije u redu, spremni pomoći mu. Vjerujući u liječnika i bravara, Gregor ipak uspijeva doći do vrata i okrenuti ključ ustima.
Kad ugleda krupnog insekta, prokurista odstupi. Gregorova majka se onesvijesti, a otac stisne šake i počne plakati. Gregor moli službenika da šefu precizno iznese podatke o onom što je vidio i da se zauzme za njega. Kaže da mora financijski osigurati svoju obitelj i da će se rado vratiti na posao, usprkos današnjim poteškoćama.
Ljudi u tvrtki često ga ne vole jer je putnik, a drugi jer misle da ima lak posao, ali inzistira na tome da to nije istina i da često otkriva da su ga drugi ogovarali i, u njegovoj odsutnosti, žalili se na njega bez osnove. Moli prokuristu da ne odlazi bez da se složi s njim.
Prokurista se nastavlja udaljavati dok Gregor još govori, a on shvaća da bi, ako ode s trenutnim mišljenjem kakvo ima, njegov posao mogao biti u ozbiljnoj opasnosti. Pokušava nadoknaditi i popraviti situaciju te se napokon spusti na noge, ali tada primjećuje da mu je majka ustala. U strahu se naslonila na stol i uhvatila lonac za kavu. Gregor svojevoljno stisne čeljust, plašeći je i ona pokušava pobjeći. Kaos daje prokuristu dovoljno vremena da pobjegne niz stepenice. Gregorov otac hvata štap za hodanje i maše ispred njega te udara nogama kako bi otjerao Gregora u njegovu sobu. Gregor se pokušava povući, ali ne može, napokon se pokušava polako okrenuti. Kad ne može proći kroz vrata i zaglavi se, otac ga gurne odostraga i zalupi vrata za njim.
Drugo poglavlje
Gregor probudi u sumrak vjerujući da je čuo buku nekoga kako ulazi i izlazi iz njegove sobe. Shvaća da mu je tijelo teško i bolno zbog načina na koji ga je otac taj dan gurnuo kroz vrata. Iznenada namiriše hranu koju je njegova sestra ostavila za sobom, kraj vrata te krene prema njoj otkrivši da mu je ostavila komadiće kruha u mlijeku koje mu je prije bilo omiljeno jelo. Međutim, saznaje da mu je mlijeko postalo odbojno i ne može ga piti – “čak je s gađenjem okrenuo glavu od zdjele i otpuzao natrag na sredinu sobe”.
Gregor primjećuje da njegov otac ne čita novine kao i obično, a u stanu vlada potpuna tišina. Čuje kako se vrata njegove sobe otvaraju i brzo zatvaraju te odlučuje pokušati nagovoriti nekoga da dođe sljedeći put kad se to dogodi, ali vrata su sada zaključana i nitko neće ući. Shvativši da se u sredini svoje sobe osjeća neugodno, Gregor se povlači ispod sofe. Smatra da mora dati sve od sebe kako bi pomogao obitelji da se izbori s trenutnom situacijom.
“Tu je ostao cijelu noć, koju je proveo dijelom u polusnu, iz kojega bi ga uvijek iznova trgla glad, a dijelom opet u brigama i nejasnim nadama što su, međutim, sve vodile do zaključka da zasada mora biti miran i sa strpljivošću i s najvećim obzirom na obitelj mora nastojati ublažiti neprilike što joj ih je u svom sadašnjem stanju bio primoran nanijeti.”
Ulazi Gregorova sestra i, vidjevši da se sakrio ispod sofe, odnosi mlijeko. Umjesto toga, donosi raznu hranu da vidi što će od toga pojesti. Ona odlazi i Gregor izlazi ispod sofe, otkrivši da uopće ne može jesti svježu hranu, već samo pokvareni sir i povrće. Njegova sestra se vrati, baci sve što nije pojeo i odlazi, dok se Gregor usprkos nelagodi sakriva ispod kauča (tijelo mu je natečeno od jela) kako bi ju poštedio neugode da ga mora vidjeti. Nakon toga, sestra ga nastavlja hraniti u trenucima kad njihovi roditelji odu na spavanje.
Nitko ne razgovara s Gregorom jer pretpostavljaju da on ne može razumjeti što govore. On mora samo slušati razgovore koji se vode izvan njegovih vrata. Obitelj o njemu puno raspravlja, pogotovo jer su kod kuće uvijek najmanje dvoje ljudi i nitko ne želi ostati sam s njim u stanu. Služavka, saznajući za Gregorovu preobrazbu, moli da joj se dozvoli odlazak i ona daje otkaz, ostavljajući Gretu i mamu da same pripremaju obroke.
Iz slušanja njihovih razgovora, Gregor otkriva da njegova obitelj ne jede puno. Otac je obitelji objasnio financijsku situaciju i povremeno bi koristio novac koji je uštedio od svog starog posla, a koji je propao. Gregor nije znao za taj novac. Kad se posao njegovog oca raspadao, on se bacio na posao i napredovao kako bi mogao financijski zbrinuti svoju obitelj. Sretno se sjeća tih vremena, ali također se sjeća i da se nakon početne sreće obitelj navikla na to da ih on uzdržava. Čvrstu je vezu zadržao samo sa sestrom i htio je upotrijebiti novac koji je zaradio da ju pošalje u Konzervatorij gdje bi učila svirati violinu.
Gregor mora vrlo pomno paziti na svoje pokrete, jer, ako ispušta bilo kakvu buku, njegova će ga obitelj čuti kroz vrata i postat će zabrinuta.
“Ponekad od potpune iscrpljenosti više uopće nije bio kadar slušati, te bi pustio da mu glava nehajno lupne o vrata, ali bi je odmah opet držao uspravno, jer čak i taj mali šum što bi ga time prouzročio čuo bi se u susjednoj sobi te bi zbog toga svi umukli”
Slušajući njihove razgovore, Gregor saznaje da je obitelj, osim novca koji je preostao od očevog posla, uštedjela i dobar dio od Gregorove plaće koju im je ostavljao. Gregor zna da je mogao upotrijebiti novac da otplati dug očevom šefu i napusti posao ranije, ali slaže se da je planiranje njegovog oca bilo najbolje jer je sada osigurao obitelj s barem nešto novca. Bilo im je dovoljno za život najviše dvije godine i trebalo je biti rezervirano za hitne slučajeve. Svaki put kada se spominje novac, Gregor se osjeća izuzetno sramnim
“Kada bi se poveo razgovor o toj potrebi zarađivanja, Gregor bi u prvo vrijeme napuštao vrata i bacao se na hladnu kožnu sofu uz vrata, jer bi sav gorio od stida i tuge”
Uživa gledati kroz prozor, a otkrio je i da ga to podsjeća na to koliko je uživao gledati kroz prozor i prije njegove metamorfoze. No, ubrzo otkriva da mu se vid pogoršava, tako da više ne može razabirati kuće u svojoj ulici. Njegova sestra prolazi kroz njegovu sobu svaki put kada uđe otvoriti prozor, kao da ne može podnijeti da bude u sobi s njim bez otvorenog prozora. Uznemirava ga trčanje. Kad shvati koliko je njegov izgled uznemiruje, Gregor smisli način da se pokrije plahtom tako da ga uopće ne vidi dok je u sobi.
“Da je Gregor samo mogao govoriti sa sestrom i na svemu joj zahvaliti što je za nj morala činiti, lakše bi primao njene usluge; ali ovako, on je zbog toga patio.”
Gregorovi roditelji ne ulaze u njegovu sobu, a njegova sestra izvještava o svojim aktivnostima s njima kad mu svaki dan čisti sobu. Gregorova majka ga na kraju moli da ga vide, ali ostali ju drže po strani, iako moli da joj se dopusti da ga pogleda. Gregor misli da želi vidjeti majku jer ona može razumjeti stvari bolje od njegove sestre.
U međuvremenu je Gregor otkrio kako gubi interes za hranom i čitavu noć je ležao ne radeći ništa i da uživa u penjanju po zidovima i stropu. Primijetivši to tragovima koje je ostavio, njegova sestra odluči ukloniti sav namještaj kako bi mu pružila više mjesta. Budući da ne može sama i Greta se boji zamoliti oca za pomoć, umjesto njega pita majku. Ulaze u sobu, ali teško im je pomaknuti komodu. Gregorova majka sugerira da bi mu, kad bi uklonili sav namještaj, izgledalo kao da su odustali od njegovog oporavka. Gregor, čuvši majčin glas, shvaća da zapravo želi zadržati svoj namještaj jer, iako ga ometa u njegovom kretanju, ipak drži povezanim s njegovom prošlošću. Gregor odluči da mora vratiti svoj namještaj.
Micanje namještaja i žene koje hodaju po sobi odvlače Gregoru pozornost. Kad izađu van iz sobe, on se izvuče ispod sofe i odluči da mora zaštititi sliku žene u krznu obješenu na njegovom zidu. Popeo se na zid i pridržavao za sliku. Greta i njezina majka ulaze i kad vide Gregora, njegova se majka onesvijesti. Greta odlazi po lijek za majku, a Gregor ju, želeći pomoći, slijedi. Kad se okrene i ugleda Gregora iza sebe, Greta baci bocu lijeka i potrči u njegovu sobu, zaključavši se.
Gregorov otac ubrzo se vraća kući otkrivši da je Gregor napustio svoju sobu i natjerao majku da se onesvijesti. Gregor, zarobljen u dnevnoj sobi sa zaključanim vratima svoje sobe, ne može pobjeći od oca koji ga progoni i onda počne bacati jabuke na njega. Jedna od jabuka ozlijedi Gregorova leđa, nanoseći mu takvu bol da se ne može pomaknuti. Izgubivši svijest, Gregor vidi majku kako trči k ocu i moli ga da poštedi život njezinog sina.
Treće poglavlje
Gregorova ozljeda ga boli tako da mu se teško kretati i ne može se više penjati zidu. Kao rezultat, međutim, njegov otac shvaća da s Gregorom treba postupati kao s obitelji, a ne kao s neprijateljem, a obitelj sada ostavlja vrata svoje spavaće sobe otvorena kako bi ih mogao gledati kako sjede za stolom dok on ostaje skriven u mraku. Međutim, obiteljske interakcije vrlo su mirne. Nakon večere, otac zaspi u fotelji u uniformi koja je postala prljava. Njegova majka i sestra bore se da natjeraju oca da ode u krevet.
Svi su previše umorni da bi se mnogo brinuli za Gregora – “Tko je u toj od rada iscrpenoj i premorenoj obitelji imao vremena da se brine za Gregora više nego što je bezuvjetno bilo potrebno?” Pustili su Gretu da ga služi i unajmljuju dvorkinju da dolazi dva puta dnevno i obavlja težak posao. Obitelj je bila prisiljena rasprodati svoj nakit i htjela se preseliti u manji stan, ali nisu mogli, jer nisu mogla smisliti način da presele Gregora. Gregor, međutim, smatra da obitelj jednostavno nema snage za selidbu; pomirili su se s patnjom. Svake večeri Greta sjedi s majkom i oni zatvaraju vrata Gregorove sobe.
Gregor se počinje sjećati ljudi iz svog prošlog života i razmišlja o činjenici da su se sada udaljili od njega te da ne bi pomogli ni njemu ni njegovoj obitelji.
“u njegovim se mislima opet, nakon dugo vremena pojavljivali šef i prokurist, trgovački pomoćnici i šegrti, onaj tako tupoglavi sluga, dva-tri prijatelja iz drugih tvrtki, neka sobarica u palanačkom svratištu, drago, letimično sjećanje, jedna blagajnica iz kitničarskog dućana — kojoj je ozbiljno, ali odveć dugo udvarao — svi su se oni javljali ispomiješani sa strancima ili već zaboravljenim osobama, ali mjesto da njemu i njegovoj obitelji pomognu, svi su bili nepristupačni, i njemu je bilo drago kada bi opet nestali”
Gregor također počinje manje razmišljati o svojoj obitelji, a više o načinu na koji ga zanemaruju. Sestra mu više ne smeta kad mu donosi hranu i vrlo brzo i slabo čisti sobu. Međutim, ona inzistira na tome da bude jedina koja čisti njegovu sobu, a kad majka to jednom učini, Greta viče na nju započinjući svađu s ocem. Gregor je bijesan što mu nisu zatvorili vrata kako bi ga poštedjeli buke.
Gregorova soba postaje prostor za odlaganje smeća. Obitelj ima tri štićenika koji donose svoj namještaj, tako da sve što nije potrebno premještaju u Gregorovu sobu. Otkriva kako ima malo prostora za kretanje i uživa u premještanju smeća. Bradati stanari izuzetno su pažljivi u pogledu čistoće i reda te pokušavaju urediti stan tako da okolo ne leži ništa nepotrebno. Budući da stranci obično jedu u stanu, vrata Gregorove sobe često se drže zatvorena. Međutim, čak i kad se otvore, često ga ignoriraju. Također prestaje gotovo u potpunosti jesti.
“‘Ta ja imam apetita?’ pomisli Gregor zabrinuto, ‘ali ne za ove stvari. Kako li se ti stanari dobro hrane, a ja pogiboh od gladi!'”
Jednog dana dvorkinja ostavi Gregorova vrata zatvorena dok su stranci u dnevnoj sobi. Njegova majka i sestra im donose hranu i pažljivo ju pregledaju prije serviranja. Obitelj sada jede u kuhinji. Tada ulazi Gregorov otac i pozdravlja stanare. Gregor, gledajući ih kako žvaču, shvaća da gladuje do smrti, jer, nedostaju mu zub i ne može jesti ljudsku hranu. Greta počinje svirati violinu u kuhinji, a stanari je mole da dođe u dnevnu sobu i svira im. Njegovi roditelji ostaju stajati sve dok stanari ne ponude majci stolicu. Stanari se, nakon što ju nakratko poslušaju, priđu prozoru i počnu šaputati kako bi pokazali da ih više ne zanimaju i da su razočarani izvedbom. Gregor ih, međutim, privlači. Iako je iz njegove sobe prekriven prljavštinom, on puzi.
Stanovnici primjećuju Gregora i zanosno ga gledaju. Njegov otac pokušava ih odvesti natrag u njihovu sobu, ali oni se zaustavljaju na pragu, a srednji stanar, najavljuje da daje obavijest o prekidu najma i neće platiti za dane koje je tamo živio zbog odvratnih uvjeta u domaćinstvu. I ostali podstanari također ga obavještavaju o istom prije nego što se povuku u svoju sobu.
U ovom trenutku Gregorova sestra istupi naprijed i silom kaže roditeljima da su dovoljno dugo pazili na stvorenje i da ga se moraju sada riješiti.
“”Dragi roditelji”, reče sestra i, u znak uvoda, udari šakom o stol, “ovako se više ne može. Ako to, možda, ne uviđate, ja uviđam. Ne želim pred ovom nemani izgovoriti bratovo ime, i samo ću reći: moramo ga se pokušati otarasiti”
Ona plače. Otac pita kako ga se mogu riješiti, a Greta nema odgovora. Ona ismijava ideju da ih Gregor može razumjeti i inzistira da, da je to stvarno Gregor, on bi otišao sam i ostavio ih na miru.
Kad se Gregor pokuša okrenuti, Greta paničari. Napokon, uspijeva bolno ući u svoju sobu, a njegova sestra zalupi vrata za sobom i zaključa ih. Gregor, sjećajući se svoje nježnosti i ljubavi prema svojoj obitelji, shvaća da mora nestati. Potpuno se slaže sa svojom sestrom. Umire dok se zora diže.
“Njegovo mišljenje o tome kako mora nestati, bijaše, ako se možemo tako izraziti, još odlučnije od sestrina mišljenja. U tom stanju praznog i mirnog razmišljanja ostao je sve dok ura na tornju nije otkucala treći jutarnji sat. Još je doživio kako je pred prozorom posvuda počelo svitati. Onda mu glava, i protiv njegove volje sasvim klone, a iz nozdrva mu se oteo posljednji slabi dašak života.”
Dvorkinja dolazi sljedeći dan i shvaća da je Gregor mrtav. Ona ovu činjenicu najavljuje obitelji – “Da ga samo vidite, crk’o je; eno ga gdje leži crknut, baš crknut!”. Zahvaljuju Bogu, a zatim se povlače u roditeljsku spavaću sobu da tuguju. Kad stanari izađu i otkriju da za njih nema doručka, počinju se žaliti, ali dvorkinja im pokazuje leš. U tom se trenutku pojavljuje gospodin Samsa i govori stanarima da odu. Pružaju otpor, ali njegova nasilnost ih straši i oni brzo odlaze.
Obitelj se odluči zajedno prošetati i pišu poruke svojim poslodavcima. Dvorkinja ih, stojeći oko njih, napokon obavještava da je leš “uređen“. Dok odlazi zalupivši vratima, gospodin Samsa najavljuje da će je otpustiti navečer. Majka i Greta stoje kraj prozora, ali gospodin Samsa ih poziva i oni odlaze.
Voze se tramvajem iz grada i usput odluče da budućnost ne izgleda loše jer će njihovi poslovi vjerojatno dovesti do boljih i uskoro će moći pronaći novi stan koji je manji i lakši za održavanje, za razliku od onog koji je Gregor odabrao za njih. Gospodin i gospođa Samsa iznenada shvate da je njihova kći postala vrlo lijepa i da je vrijeme da joj potraže muža. Kako njihov tramvaj stiže, ona je prva koja je skočila na noge i istegnula se.
Analiza likova
Likovi: Gregor Samsa, sestra Greta, Gregorovi otac i majka, prokurist, kućna pomoćnica, trojica stanara
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Franz Kafka židovski je pisac koji je ostavio traga u književnosti osebujnim načinom pisanja i zanimljivim te pomalo mračnim temama. O Franzu se puno pisalo, pa su tako proizašle mnoge teorije o njegovom psihičkom stanju.
Od toga se ništa nije dokazalo nego su sve bile pretpostavke do trenutka kada je pokušao počiniti samoubojstvo, što je bio dokaz određene psihičke nestabilnosti.
Franz Kafka rođen je u Pragu 3. srpnja 1883. godine. Odrastanje u sjeni oca na njega će ostaviti veliki trag. Rođen je bogatoj obitelji u kojoj je dominirao otac, Herman Kafka kojeg je Stanley Corngold opisao kao dominantnu osobu s odličnim poznavanjem ljudske prirode.
Od 1889. do 1893 Kafka se školovao u Njemačkoj školi za dječake, a nakon završetka osnovne škole upisao je gimnaziju da bi se potom zaputio na Fakultet kako bi studirao kemiju.
Nakon kemije prebacuje se na njemačku književnost i povijest, da bi nakon toga upisao pravo. Za život je zarađivao radeći kao pravnik, iako je cijelo vrijeme htio biti pisac. Unatoč tome što je radio Kafka je bio materijalno osiguran zahvaljujući svom ocu.
Opisan je kao osoba kojeg je vječno mučila požuda, a poznato je kako je tijekom života često posjećivao bordele. Od dužih veza imao je jednu s Felice Bauer s kojom se povremeno viđao i najviše komunicirao preko pisama. S njom je bio dva puta zaručen. Druge zaruke prekinuo je 1917. godine kada ga je pogodila teška bolest tuberkuloza.
Godine 1920. zaručio se s Julie Wohryzek, siromašnom sobaricom iz hotela, a dok je bio zaručen s Felice, varao ju je s Margarethe, prijateljicom od Felice koja je živjela u Berlinu i koja je poput njega bila Židovka.
Neko vrijeme se govorilo kako je Kafka imao dijete s Margarethe za koje on nije znao, a koje umrlo brzo nakon rođenja, dok drugi tvrde kako to nije istina. Iako se nikada nije ženio Kafka je cijenio instituciju braka i obitelji.
Kafkino stvaralaštvo prošlo je u znaku pripovijetki, aforizama, romana i pisama, a sve ih je povezivalo duhovno jedinstvo. Unatoč tome što je djelovao pod dojmom romantizma, europske tradicije kakvu su njegovali Johann Wolfgang von Goethe, Dostojevski i Falubert te židovskog heterodoksnog učenja, Franz je do danas ostao jedan od rijetkih autora koje se ne može svrstati ni u jedan od pravaca.
Njegova djela opisuju surovu i sivu stvarnost u kojoj su likovi uglavnom potlačeni u neprekidnoj borbi sa surovim birokratskim sustavom. To se najviše primijeti u djelima poput: “Amerika”, “Proces”, “Zamak” te “Preobražaj” kao najpoznatije djelo koje je napisao. Čitajući Kafkina djela može se osjetiti atmosfera u kojoj su likovi pomalo izgubljeni te u nemogućnosti da komuniciraju sa svima ostalima.
Zahvaljujući uspješnosti napuštanja religioznih shvaćanja i okrećući se filozofiji Kafka je postao jedan od najpoznatijih duhovnih pisaca 20. stoljeća.
Za njegova života objavljene su dvije zbirke pripovjedaka, a ponešto i u časopisima. Za vrijeme njegovog života objavljene su pripovijetke “Promatranje”, “Seoski liječnik”, “Ložač”, “Preobrazba” i “Osuda”.
Većinu svojih djela oporučno je namijenio za spaljivanje, ali je izvršitelj oporuke, književnik Max Brod odbio to učiniti. Radi se o “Procesu“, “Zamku” i “Americi”.
Tuberkuloza od koje je obolio 1917. godine pogoršala se 1924. godine nakon čega se morao vratiti u Prag gdje se za njega brinula sestra Ottla. Umro je od tuberkuloze, 3. lipnja 1924. godine u Beču. Godine 1931. izašle su pripovijetke “Pri gradnji kineskog zida”.
Franz Kafka bio je poznati književnik i jedan od najznačajnijih autora suvremene svjetske literature i suvremenog romana. O tome svjedoči opširna literatura te da se svi romanopisci koji su došli iza njega, pozivaju na njegova djela kao na početak moderne pripovjedačke proze.
Autor: M.Z.S.
Odgovori