Pismo iz Zelengrada obrađena lektira Nevenke Videk. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Pismo iz Zelengrada priča je za djecu Nevenke Videk. Priča je napisana u stihovima, ali ipak nije pjesma. Ona ima radnju, likove, temu i jasnu pouku. Ova priča zapravo je slikovnica, pa djeca uz ove poučne stihove mogu pratiti i lijepe slike, te tako upotpuniti svoj dojam o priči. Slikovnica je namijenjena najmlađima, stoga je odlično što prenosi važnu ekološku pouku.
Na vrlo jednostavan način u priči je prikazano kako nemarni postupci ljudi, poput bacanja smeća u šumu ili potok, može utjecati na prirodu, vode, biljke i životinje. Djeci se na ovaj način ukazuje na važnost ekologije i poštivanja okoliša, te ih upozorava kako bacanje smeća može imati dugoročne posljedice ne samo za životinje, već i ljude.
Ova priča ima elemente basne jer su njeni glavni likovi životinje. Te životinje imaju ljudske osobine – one govore, brižne su, uplašene, spremne pomoći, čiste smeće iz potoka i na kraju šalju ljudi pismo opomene. Ipak, među njima ni jedna životinja nije odvojena kao individua, iako se neke životinje prikazuju kao jedinke. Životinjski svijet u ovoj priči prikazan je kao kolektiv. Oni su zabrinuti zajedno, tužni su zajedno, zajedno pokušavaju pomoći i na kraju zajedno ljudima šalju oštru opomenu.
Zanimljivo je to što je priča napisana u stihu. Rima u stihovima uvelike utječe na ritmičnost, što je maloj djeci ne samo jako zanimljivo, već i lakše pamtljivo. Ovu pričicu djeca vrlo lako mogu naučiti napamet i recitirati, ali ipak, najvažnije je da dobro upamte njenu poruku i odrastu u prave ekologe, koji će brinuti o svom okolišu.
Književni elementi
Književna vrsta: priča za djecu
Mjesto radnje: Modra šuma (zamišljeno mjesto)
Vrijeme radnje: neodređeno (jedino se zna da su životinje čistile potok jedan cijeli dan)
Tema: ljudi ne smiju bacati smeće u prirodu jer je tako uništavaju
Ideja: Ne smijemo zagađivati prirodu i okoliš jer to može utjecati i na ljude i čovječanstvo. Trebamo čuvati što nam je priroda podarila.
Kratak sadržaj
U Modroj šumi punoj cvijeća, ptica i vjeverica, sije zlatno sunce, vjetar puše, a krošnje žubore kao more. Upravo u toj šumi nalazi se tihi, zeleni gradić nazvan Zelengrad.
U njemu složno žive razne životinje. Tu su crvenperke i sive zebe koje svakog jutra pjevaju u svom ptičjem zboru. I ostale životinje imaju svoja razna zaduženja i načine zabave. Pa tako uvijek netko nešto radi, a netko se odmara. Poštar zeko sadi kupus, dok njegovi zečići beru cvijeće, a zečica peče tortu.
Po noći cijela šuma sniva. Šuma po noći više nije zelena, nego plava. Svi u njoj spavaju, čak i Mjesec. Inače brbljavi vjetar, po noći utihne i smije se sa srebrnim potokom.
Ali jedno jutro, cijeli se Zelengrad zabrinuo. Došao je gavran i tužan rekao da se njihov plavi potok razbolio. Bila je to velika žalost za cijelu šumu, pa su se sve zvijeri i ptice ustale, cijela šuma se uzbudila. Ptica kukavica je od tuge zaplakala, a tužna je bila i vjeverica. Mravi su se ustrčali, pčele poletjele, a ose se počele skupljati u čete. Čak se pospani medvjed probudio i izašao iz svog brloga. Gegao se kroz šumu, a za njim je potrčalo njegovo mladunče i jedna divlja svinja.
Svi su krenuli prema potoku, a tamo ih je već čekao jež i njegovi mali ježići. Svi su se pitali što se događa.. Što se dogodilo potočiću? Nikome nije bilo jasno zašto više nije bistar i što to krije u svome trbuhu?
Potok je počeo jecati da su se njegova djeca, ribe koje se nalaze u njemu, počele gušiti. Sve male ribe su isplivale na površinu od straha, pastrva se bacila u vis, rakovi su počeli bježati… Svi su bili prestrašeni i tužni, iznemogli od bježanja. Vodenpauk je bolno zajaukao jer je njegova paučica nestala u vodenoj bujici.
Velika je tuga zahvatila sve stanovnike potoka. Ispričali su ostalim životinjama da je potok mutan jer je pun smeća. Sinoć je to smeće, uz veliku buku, dovezao jedan kamion. Životinje su se stisnule ispod hrasta i zaključile da potoku treba pomoć, jer ga vreba strašna bolest.
Potok je samo srce Zelengrada i zato mu svi trebaju pomoći da se očisti od smeća. Ako ne očiste potok, smeće će doći sve do rijeke, a onda, najgore od svega, nečistoća će doći sve do mora.
Zabrinute životinje brzo su počele vaditi smeće iz potoka. Na kraju su iscrpljeni sjeli u hlad.
Potok je već tada bio čišći i sretniji. Nasmiješio se dok ga je sunce tješilo. Šumski zbor tada je odlučio da će sve to smeće vratiti ljudima u grad. Kad ga ljudi vide, postidjet će se što su svojim smećem zagadili potok.
Brzi zec poštar lijepo će pozdraviti djecu u gradu i poručiti im da moraju paziti na prirodu gdje god da odu. Zec će također ostaviti pismo odraslima u kojem će pisati da više ne bacaju smeće.
Smeću nije mjesto u šumi jer se u njemu krije bolest. Smeće trebaju odnijeti na posebna mjesta gdje se smeće i inače skuplja. Voda mora biti čista kako bi bila zdrava, jer bez vode nema života. Voda iz potoka mora čista stići do mora, jer u moru cvjeta život koji hrani cijeli svijet.
Modra šuma je također puna života i dom je mnogim životinjama, stoga ljudi moraju dobro razmisliti prije nego je zagade smećem.
Analiza likova
Šumske životinje – oličenje su svega dobrog i nevinog. Vole prirodu i ona je mjesto njihovog stanovanja, pa su zabrinute kada primijete da ljudi onečišćuju potok, bacajući smeće prikupljeno u gradu. Ovo onečišćenje njih jednako brine i rastužuje. Životinje su složne, pa zajedničkim snagama rade na tome da očiste potok. Sve životinje djeluju kao kolektiv. Čine ono što je dobro za cijelu prirodu, jer njen je sklad dobar i za sve njih pojedinačno. Životinje su ekolozi jer zajedno brinu o dobrobiti prirode, a istu stvar žele naučiti i ljude. One prekoravaju ljude što bacaju smeće i žele ih posramiti zbog toga, ali to čine samo zato da im ukažu na njihove greške. Životnije se nadaju da će ljudi naučiti lekciju i početi se bolje ponašati prema prirodi.
Ljudi – za razliku od životinja, ljudi su posve nemarni prema prirodi. Misle da ako smeće odvezu daleko, da im više neće stvarati probleme niti utjecati na njihov život. Ali ljudi nisu svjesni da sve u prirodi kruži, pa ako zagade potok, ono će zagaditi rijeku, a rijeka će zagaditi more. Jednom kada more bude zagađeno, ljudi više neće imati svoj izvor hrane. Tako su ljudi samo sebi naštetili zagađujući prirodu. Srećom, životinje su uspjele očistiti potok prije nego je smeće nanijelo veću štetu. Upozorile su ljude na njihovo štetno djelovanje i mogu se samo nadati da će ljudi naučiti lekciju. Ljudi su u ovoj priči također prikazani kao kolektiv, a njihov najbolji dio su djeca.
Potok – potok je prvi nastradao zbog ljudskog nemara. Razbolio se od smeća i sve životinje su počele bježati iz njega ili umirati. Zato je potok bio tužan i poslao je poruku šumskim životinjama da učine nešto i spase ga. Jednom kad su ga životinje očistile, potok se opet počeo smiješiti. Sunce ga je cijelo vrijeme tješilo da će sve biti u redu, pa je na kraju tako i bilo.
Bilješka o piscu
Nevenka Videk rodila se u Zagrebu 3.12.1953. godine. U Zagrebu je završila i gimnaziju, 1972. godine te je 1977. godine diplomirala književnost na Filozofskom fakultetu.
Odmah nakon studija, zaposlila se u zagrebačkom Kazalištu lutaka gdje je radila kao inspicijent sve do 1981. godine. Nakon toga zaposlila se u Leksikografskom zavodu u kojem radi i danas, a njezin posao obuhvaća pisanje i objavljivanje enciklopedija.
Napisala je mnogo slikovnica i knjiga za djecu, a neke od najpoznatijih su: “Pismo iz Zelengrada”, “Pitalice pjevalice”, “Kralj rođen u štalici”, “Zagonetna abeceda”, “Danijel među lavovima”, “Tko se kako glasa” i mnoge druge.
Piše knjige i na kajkavskom jeziku te prevodi literaturu sa slovenskog jezika.
Autor: V.B.
Odgovori