Pustolovine Toma Sawyera obrađena lektira Marka Twaina. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Roman Pustolovine Toma Sawyera autora Marka Twaina u književnosti je prozvan njegovim najpoznatijim djelom i omiljenim dječjim štivom u kojem je pisac opisao svoje dječačke doživljaje. Razlika je, međutim, u tome što je Mark Twain bio boležljiv, plahovit i veoma osjetljiv dječak, nimalo nalik na junaka kakav je bio Tom Sawyer. Ovo djelo, dakle, prati pustolovine vragolastoga dječaka Thomasa Sawyera i njegov odnos s obitelji, prijateljima i ostalim mještanima sela zvanog St. Petersburg.
Djelo je organizirano u trideset i pet poglavlja koja detaljno opisuju svaku Tomovu dječačku pustolovinu. Njegova znatiželja i nestašluk su ga često navodili da radi probleme svojoj tetki Polly koja ga je čuvala, a nije se suzdržavao ni od uličnih bitki. Twain je ovdje u ulozi ironičnoga promatrača sa strane pa tako roman uvelike izražava piščev idealizam.
U vrijeme kad se ovaj Twainov najpoznatiji roman pojavio, u drugoj polovici 19. stoljeća, dječja književnost bila je obilježena literaturom čiji je cilj bio moralno i bogobojazno usmjeriti mladog čitatelja. Tako je Twain u djelu ironično upozoravao na apsurdnost, jednoličnost i neke odgojne stege koje su upućivale na apsolutnu poslušnost djece. Twainova ironija vidljiva je i u njegovu prikazu društva i cijele male seoske zajednice; kako i po kojim pravilima se mještani ponašaju.
Primjerice, u selu St. Petersburg kršćanski nauk je osnova odgoja i ponašanja, a svi, unatoč tome, opet vjeruju u neka mistična bića i magične riječi. Književnik Ivan Kušan će spomenuti da se svijet junaka u ovome romanu uvijek pita “što” i “kako”, ali ne i “zašto” pa se ovo djelo oca američke književnosti čita s lakoćom u svim vremenima.
Riječ je o pustolovnom romanu koji kao takav prati život nestašnoga Toma Sawyera i na taj način ovaj roman vjerodostojno prikazuje autorovo djetinjstvo pa se roman u jednu ruku može nazvati i autobiografskim. Ovaj snalažljivi protagonist se zapliće u razne probleme, ali se svaki put uspješno iz njih izvlači. Pisac romana nudi čitatelju uspomene iz vlastitog djetinjstva kako bi ih zabavio i ta se ideja pokazala ispravnom jer je knjiga doživjela veliki uspjeh i dandanas je rado čitana dječja lektira.
Twain je imao ideju da dječja književnost mora biti i zabavna pa se takvom stilu pisanja posvetio u svom romanu, a ideja mu se pokazala odličnom. Humor koji pisac koristi povezan je s njegovim stvarnim djetinjstvom koje je proveo na obali rijeke Mississippi pa se taj uzbudljivi dječački život na rijeci osjetio kroz njegova nestašnoga junaka Toma Sawyera (kasnije i Huckleberryja Finna), a i Twainovo rodno mjestašce uvelike podsjeća na St. Petersburg iz djela, stoga nije iznenađujuće što se ovaj roman uvriježio kao piščeva uspomena na djetinjstvo.
Mark Twain je ovaj roman s ljubavlju posvetio svojoj ženi. Odlučio je zapisati pustolovine koje su doživljavali njegovi školski prijatelji, a često i on sam. Twain će za Toma Sawyera reći da je spoj dvojice dječaka koje je poznavao, a knjigu je namijenio uglavnom za razonodu dječacima i djevojčicama. Međutim, nadao se da se ovog djela neće odreći ni stariji jer im može poslužiti kao podsjetnik na ono što su nekada bili, osjećali, mislili i govorili. Moglo bi se reći da je Twain s Pustolovinama Toma Sawyera savršeno procijenio dječji književni ukus.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: pustolovni roman
Mjesto radnje: obala rijeke Mississippi, selo St. Petersburg
Vrijeme radnje: sredina 19. stoljeća
Tema: pustolovine vragolastoga dječaka Toma Sawyera
Ideja: nestašno dijete nije nužno zločesto, dapače, ponekad ima bolje i korisnije namjere od drugih.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Priča počinje tako što starija gospođa sa svečanim naočalama doziva i traži vragolastoga dječaka Toma Sawyera. Ta gospođa bijaše njegova teta Polly. Naljutila se na dječaka koji je upravo izišao iz smočnice umrljan pekmezom pa ga je htjela išibati po zasluzi, no on ju je nasamario i pobjegao. Polly je smatrala da su šibe i rad najbolje odgojno sredstvo za njezina nećaka Thomasa (tako ga zovu kad je u problemima), pogotovo zato što je to bio pustolovan dječak željan smutnji. Njegov brat Sidney je, naime, bio miran dječak bez ičega pustolovnog i smutljivog u svojoj prirodi.
Tom je taj dan markirao iz škole i išao u provod, a za večerom ga je Polly htjela navesti na priznanje da je markirao i kupao se tako što je provjeravala njegovu odjeću. Da se kupao, ovratnik košulje koji mu je ona prišila ne bi bio na mjestu, ali bio je. Međutim, već kad je Tom kliznuo do vrata, brat Sid ga je izdao tako što je rekao da mu ovratnik nije prišiven koncem koji je koristila Polly. Tom je zaprijetio bratu da će ga namlatiti zbog toga. Uskoro je zaboravio na problem s tetom jer je htio malo mira da uvježba zviždanje koje ga je tek poučio neki crnac. Kad ga je uvježbao, spustio se niz ulicu raspjevanih usta i razdragane duše.
Tu ljetnu večer se ispred Tomovih očiju stvorio otmjen dječak, neznanac, malo viši od njega, obučen u besprijekorni kaputić od plavoga sukna, a mirisao je nekako “po gradu” što je Tomu išlo na živce.
“Došljak bilo koje dobi ili spola pobudio bi znatiželju u jadnom i bijednom seocetu St. Petersburgu.”
Tom je pridošlici rekao da bi ga mogao istući pa su zapali u žustru polemiku. U sljedećem trenutku su se već valjali u prašini i čupali jedan drugome kosu i odjeću, a Tom će nadjačao cmizdravog neznanca. Kad je ponosno krenuo kući, Tom je osjetio da ga je kamen pogodio u leđa, a šmrkavi došljak je pobjegao. Tom ga je pratio sve do kuće i izazivao ga da izađe, a on mu se samo kreveljio s prozora. Toma je otjerala neprijateljeva majka nazvavši ga zločestim, opakim i prostačkim djetetom. Tom je otišao s mišlju da će ga se već jednom dočepati.
Kad se već u kasne sate vratio kući i popeo na prozor, upao je u busiju koju mu je tetka Polly postavila kao zamku. Kad je vidjela kakva mu je odjeća, odlučila je da će ga uposliti cijeli subotnji dan. Tomova subota je započela tako što je nosio bijeli kreč i četku u ruci da okreči ogradu dugu tridesetak metara i visoku otprilike tri metra. Sva radost mu je splasnula i bio je spreman dati sve svoje bogatstvo (nekoliko igračaka, špekula i otpadaka) da se zamijeni s nekim za posao. Najviše se Tom pribojavao da ga ne vidi podrugljivi dječak Ben Rogers, no upravo se on pojavio glumeći parobrod i provocirajući Toma da će se ići kupati.
Tom je uporno tvrdio da mu se krečenje sviđa pa se i Ben htio okušati. Isprva je Tom oklijevao zbog tete Polly, ali mu je ipak dopustio da kreči, a ovaj mu je zauzvrat dao cijelu jabuku. Tako je cijeli dan Tom provodio dajući posao krečenja drugima u zamjenu za neku stvar. Billyju Fisheru je uzeo zmaja, Johnnyju Milleru crknuta štakora i uzicu kojom bi se mogao zavitlati i još mnoge stvari mnogim drugim dječacima. Do kraja dana se Tomovo bogatstvo proširilo.
“Dječak je neko vrijeme mozgao o važnoj promjeni koja se dogodila u njegovu imovinskom stanju, a onda se uputi u glavno sjedište da ondje podnese izvještaj.”
Kad su dječaci završili s krečenjem, Tom se otišao pohvaliti teti Polly da je obavio svoju dužnost.
Tetu Polly je dječak pronašao u dvorišnoj sobi gdje sjedi s mačkom u krilu. Nije mu vjerovala da je završio s krečenjem tako brzo pa se otišla uvjeriti na vlastite oči. Kad je vidjela koliko je rad kvalitetno obavljen, rekla mu je da se može ići igrati. Uz to ga je još nagradila najljepšom jabukom uz neku propovijed o čestitosti i trudu, a on još zgrabi uštipak i pobježe. Kad je ugledao brata Sida koji se penjao vanjskim stubama, zgrabio je grumenje koje mu je bilo nadohvat ruke i baci ga na njega da bi izgladio račune zbog one scene s koncem. Uspio je pobjeći od brata i tetke i uputio se prema seoskom trgu gdje su se dogovorili sastati dječaci da se pobiju dvije “vojne čete”; na čelu jedne je bio Tom Sawyer, a general druge je bio dječak Joe Harper. Naime, generali se nisu tukli, oni su samo nadgledali svoje vojske.
Kad se vraćao kući, u jednom dvorištu je ugledao nepoznatu modrooku i plavokosu djevojčicu koja mu se svidjela. U trenu je zaboravio na Amy Lawrence koja je bila sva njegova ljubav, ali kad mu je, nakon nekoliko mjeseci uzvratila osjećaje, iščezla mu je iz srca. Sad se Tom divio ovom novom stvorenju pa je ubrao maćuhicu, skrio je iza kaputa i čekao da djevojčica opet iziđe iz kuće, no ona nije izišla, a već je pao mrak.
“Iz prikrajka je s obožavanjem promatrao ovog novog anđela…”
Vratio se u kuću, dobio svoje za ono grumenje koje je bacio na Sida, no to ga nije doticalo jer je bio iznimno raspoložen. Dobio je po prstima i kad je posegnuo za šećerom, a tetka je rekla da samo Sid može uzeti šećer. Kad je otišla u kuhinju, ponosnom Sidu je staklenka ispala iz ruke i razbila se, a Polly je odmah digla ruku na Toma koji nije učinio ništa. Grizla ju je savjest, ali nije htjela popustiti jer bi to narušilo njezinu odgojnu stegu, a Tom je, znajući da se Polly grize, uživao u tome i dramatizirao u svojem jadu. Upustio se u maštarije gdje tetka žali što je bila takva prema njemu pa je otišao razmišljati o cvijetu i djevojčici koja mu je obuzela srce. Kasnije je legao u krevet i nije se htio zamarati molitvom, a Sid je dobro zapamtio taj propust.
“Tom leže bez dodatne gnjavaže kakvu je za nj značila molitva, a Sid taj propust dobro zapamti.”
Nedjelja je počela tako što je sestrična Mary ispitivala Toma Sveto pismo i pripremala ga za nedjeljni vjeronauk. Mary mu je obećala dati “škljocu” od dvanaest i pol centimetara ako nauči, a bijaše to naziv za nov-novcat nož s kojim je Tom odmah počeo rezbariti ormar. Obukla je Toma u “drugo odijelo”, u ono koje je nosio samo nedjeljom, pa su se Mary, Tom i Sid zajedno uputili u vjeronaučnu školu. Nakon sat i pol vremena vjeronauka slijedila je misa u toj građevini koja je opisana kao mala i neugledna.
U crkvi su učenike nagrađivali plavim ceduljicama kada bi napamet znali određen broj stihova iz Svetoga pisma napamet. Govor upravitelja Waltersa u crkvi je pomelo šuškanje i komešanje dječaka koji su se potukli, a sve zato što ih je Tom zadirkivao i vukao za kosu. Htio je zadiviti onog anđela od djevojčice koji se sada stvorio u prostoriji, a istovremeno nije mogao pogledati u oči Amy Lawrence koja je došla u pratnji svoje majke i oca suca. Jeff Thatcher, veliki sudac, priđe upravitelju, a cijela dvorana se odjednom počela praviti važna.
Dječak Tom je već ranije otkupio pregršt ceduljica u bojama, a upravitelj Walters je odlučio pokloniti Bibliju onome tko bude imao najviše ceduljica. Nije imao izbora, stoga je darovao Toma. Tom je prišao sucu i upravitelju, gledali su na njega kao junaka, a dječaci nisu skrivali svoju zavist, osobito oni koji su mu davali ceduljice.
“Svi su se dječaci izjedali od zavisti, ali najgore su muke trpjeli oni koji su prekasno shvatili da su sami pridonijeli ovom mrskom sjaju jer im je Tom potvrde platio blagom što ga je bio skupio prodajući im povlastice za bijeljenje ograde.”
Sudac mu je održao veličanstven govor o znanju, trudu i čestitosti pa ga je upitao da kaže imena barem dvaju prvih apostola, a on je odgovorio da su to David i Golijat.
Misa je započela pjesmom i molitvom zvonkih stihova svećenika Spraguea. Propovijed je većini bila dosadna i monotona, a govorila je o vječnoj vatri i sumporu. Da bi podigao atmosferu, Tom Sawyer iz džepa izvadi velikog crnog kukca strašnih kliješta kojeg je zvao “rogač”, a kukac ga je odmah uštinuo za prst i pobjegao među klupe. Tamo ga je pronašao pudl i zaigrao se s njim, no i njega je uštinuo na zadovoljstvo vjernika kojima je godila predstava u dosadnom ambijentu. Svi su se smijali, a Tom je bio odlične volje pa se takav i vraćao kući, samo mu je bilo žao što mu je onaj pas odnio rogača.
Ponedjeljak je Tomu zadao nove muke jer mu se nije dalo ići u školu. Pokušao se izvući dramom da ga boli nožni prst i da je zamro, ali mu nije uspjelo. Izletjelo mu je i da ga boli zub koji je zaista bio klimav pa mu ga je Polly iščupala, a u školi se zbog rupe u ustima proslavio pljuckanjem na nov i izvanredan način.
“Kada se Tom nakon doručka otputio u školu, zavidjeli su mu svi dječaci koje je sreo jer je zbog rupe u gornjem redu zuba mogao pljuckati na nov i prekrasan način.”
Domalo je Tom naišao na Huckleberryja Finna, sina mjesnog pijanice, kojem je zavidio na skitničkom životu. Raspravljali su o lijeku za bradavice. Tom je mijenjao svoj izvađeni zub za Finnov krpelj i spremio ga u kutiju za kapsle u džep; tamo gdje je živio kukac rogač. U školi je dobio batine od učitelja jer mu je rekao da se zapričao s Huckleberryjem Finnom, a nakon batina ga je poslao da sjedi s djevojčicama gdje je privlačio pozornost djevojčice Becky svojim crtarijama. Dogovorio se s njom da će je naučiti crtati u podne i da neće na ručak. Učitelj ga je za uho odvukao od djevojčice i počeo ga ispitivati zemljopis, pravopis i čitanje, no on ništa nije znao i morao se oprostiti sa svojom “kositrenom” značkom.
Tomov najbolji prijatelj preko tjedna bio je Joe Harper, a subotom su bili neprijatelji. Sada su, prije velikoga odmora, ubijali dosadu onim krpeljom kojeg je Tom izvadio iz džepa tako što su pribadačom mijenjali smjer njegova kretanja. Njihovu zabavu i svađu je prekinuo učitelj, no uskoro je odzvonilo podne i Tom se pohitao naći s djevojčicom Becky Thatcher. Spomenuo joj je da želi biti klaun u cirkusu kad odraste. Jedno drugom su izjavili da se vole i poljubili su se pa su sada živjeli u maštariji da su zaručnici, no posvađali su se kad je Tom slučajno spomenuo Amy Lawrence.
Tužni Tom je otišao i poželio da ga nema, no uskoro je zacrtao novi životni put: htio je postati gusar Tom Sawyer, Crni osvetnik od Karipskoga mora. Odjeven kao i Tom, pojavio se dječak Joe Harper pa su se igrali uloga iz Sherwoodske šume, a izjavili su da bi radije svaki od njih bio godinu dana odmetnik u istoj, nego doživotni predsjednik SAD-a. Tu večer se Tom uputio s Huckleberryjem Finnom na groblje. Strah im se uvukao u kosti kad su vidjeli trojicu: Muffa Pottera, Crvenog Joea i liječnika da im se približavaju i motaju se oko nekog groba da bi ga iskopali, a kasnije su se međusobno i potukli. U toj silnoj gužvi i mraku je Crveni Joe iskoristio priliku da ubije liječnika, a Potter je bio uvjeren da je on kriv jer je popio puno rakije pa se i Joeu počeo ispričavati. Dječaci su se toliko isprepadali da su pobjegli. Prestravljeni su odlučili držati jezik za zubima.
Svoju zakletvu su odlučili zapečatiti na daščici od krovine tako što je Tom crvenom kredom napisao “Huck Finn i Tom Sawyer zaklinju se da će šutit ko grob i nek poginu na mjestu ako ikad neš izlanu i nek strunu.”
Strahovi u noći su se nastavili kad im je prišao pas beskućnik pa su nesretnici počeli nabrajati da žale što su bili tako zločesti. Tom je sam sebi obećao da će i korijenje na vjeronauku pustiti ako preživi još ovu pustolovinu. Međutim, pas je bio zainteresiran za nekoga drugoga pa su dječaci pobjegli i otišli svaki svojoj kući. To jutro ga je teta odvukla na stranu i počela mu plakati i govoriti da on svojim nepodopštinama kida njezino staračko srce. Ispričao joj se za sve bezbroj puta i čak nije razmišljao o osveti bratu koji ga je vjerojatno tu noć čuo i izdao Polly. Cijeli dan je Tom proveo u tuzi.
Sutradan se po selu proširila tragična vijest: pronađen je umoren čovjek i pored njega nož koji pripada Muffu Potteru.
“Malo prije podneva cijelim selom iznenada prostruja strašna vijest. Brzojava, o kojem ljudi tada još nisu ni sanjali, nije ni trebalo: vijest je jurila od čovjeka do čovjeka, od skupine do skupine, od kuće do kuće, malne brzinom brzojava.”
Gužva se stvorila oko mjesta zločina, a u toj gužvi bijahu i Tom i Huckleberry. Pojavio se tu i Potter, ali cijeli prestravljen i šokiran jecao je da nije ništa kriv. Međutim, iskaz Crvenog Joea nije Potteru išao u prilog, a samo su dječaci znali da je krivac zapravo Joe i da je očito prodao dušu đavlu. Toma je savjest mučila dugo, a Sid ga je često slušao što priča u snu i upijao sve informacije. Tom je odlučio otići do zatvora da Potteru kaže koju sitnicu koje bi se mogao dokopati, a sve to da mu savjest bude nešto mirnija.
Nova briga u Tomovu životu bila je Becky jer nije dolazila u školu. Teta Polly je svim sredstvima pokušavala liječiti Toma: vodom, vrućim kupkama, gnjurenjem, oblogom i bolomorima, no Tom nije skidao mrkost s lica. Privremeno ga je proveselilo to što je tetkinom mačku Peteru dao bolomora pa je mačak pomahnitao po kući, ali Polly se izvikala na njega. Kad se Becky napokon pojavila u školi, Tomu je srce zakucalo od radosti i privlačio je njezinu pažnju raznim metodama, no ona nije pokazala interes pa je dječak opet postao utučen.
Thomas Sawyer je sada bio turobni očajnik koji je bio spreman, kao i njegov prijatelj Joe Harper, otići od kuće. Obećali su jedan drugome da će ostati rame uz rame kao dva brata i da se neće rastajati do smrti. Negdje oko rijeke Mississippi su započeli svoju “gusarinu” pa su zovnuli i dječaka Huckleberryja Finna da im se pridruži, a na obali rijeke su se sastajali oko ponoći. Tom je za njih ukrao šunku, a Joe slaninu. Dječaci su se otisnuli u gusarsku pustolovinu. Jutro je bilo hladno i mutno, a Tom se probudio prije drugih dječaka. Kad se razvedrilo, promatrao je glistu koja mu se primakla, povorku mrava, kukce, leptire, ptice i bubamare. Probudio je dječake pa su nadograđivali svoj logor. Već je dječake lovila nostalgija, ali nijedan nije imao hrabrosti izreći to naglas.
“Obuze ih neodređena čežnja koja ubrzo poprimi i neki nejasan oblik – to se u njima budila čežnja za domom.”
Navečer su se vratili u svoj logor i razmišljali o tome što selo misli o njima. Kad su ova dvojica usnuli, Tom je onom crvenom kredom nešto napisao na komad drveta, stavio u Joevu kapu i nestao glavom bez obzira. Ostatak komada drveta je sačuvao u džepu.
Tom se ušuljao u svoju kuću i neprimjetno se smjestio ispod kreveta. U prostoriji su žalovale Polly i Joeova majka za dječacima neprestano govoreći da se sada za njih brine Bog. Kad je gospođa Harper otišla, Tom je nastavio slušati Pollyine molitve za njega.
“Nije on bio zločest, nego, da tako kažem, nekako nestašan. Znate, prevrtljiv i lakosmislen, nimalo poslušniji od ždrebeta. Tom nikada nije ništa zlo mislio i imao je najbolje srce koje je ikad postojalo.”
Nakon što je Polly čvrsto zaspala, Tom ju je poljubio i opet pobjegao u logor.
Nakon što je mašta dječake odvela u igru cirkusa, Joe i Tom su odlučili da žele naučiti pušiti, stoga je Huck načinio lule za njih i učio ih. Zatim su se pravili važni i zamišljali su kako bi reagirali njihovi drugi prijatelji kad bi pokušali isto. Joeu i Tomu je lula naškodila želucu, ali nisu to htjeli priznati Hucku, već su se izmotavali da im je naškodio ručak. Tu večer je bila velika oluja i grmljavina koja je dječake istjerala iz logora i odvela do obližnjeg hrasta koji im je poslužio kao sklonište. Kad se nevrijeme stišalo, vratili su se u poplavljeni logor, a već su bili toliko mokri do kože i ozebli. Uspjeli su se osušiti i naspavati pa su se sada, za promjenu, odlučili igrati indijskih plemena. Navečer su se opet okušali u pušenju, ali ovaj put uspješno, bez mučnine pa su bili ponosni na svoju novu vještinu.
Vikend je na selu zavio ljude u crninu. Čak je i djevojčica Becky oplakivala zaručnika, a obitelji gusara su bile neutješne. Baš kad je odzvonilo nedjeljno zvono za umrle dječake, oni su se pojavili na svojoj misi zadušnici koračajući jedan iza drugoga; najprije Tom, za njim Joe i, na kraju, zbunjeni Huck. Ushićene obitelji su potrčale “uskrslim” dječacima, a Hucka nije nitko dočekao pa je sirotana zagrlila Polly. Tom je taj dan zaradio neizmjerno puno poljubaca od svoje tete.
Sve je to bio Tomov naum; da bude prisutan na vlastitom pogrebu. “To je bila ona Tomova velika tajna – naum da se zajedno sa svojom gusarskom subraćom vrati kući i prisustvuje vlastitim zadušnicama.”
Polly je djecu poslala u školu i dala Tomu veliku jabuku. Joe i Tom su u školi bili proslavljeni i svi su bili oduševljeni njima. Tomu je sada slava bila dovoljna pa je ignorirao svoju Becky. Čak se zapričao i s Amy Lawrence, a to je slomilo srce malenoj zaručnici. Becky mu je uzvratila tako što je s drugim dječakom, a Tom će ga nazvati napuhankom, listala slikovnicu na klupi pa je ovaj na to poludio. Kad je Tom otišao, Becky je pobjegla od tog dječaka Alfreda i rekla mu da ga mrzi, a napuhanko se odlučio osvetiti Thomasu za sve tako što je izlio crnilo na njegovu čitanku.
Između Toma i Becky je zavladalo neprijateljstvo. Tom je uhvatio Becky da viri u tajanstvenu knjigu anatomije učitelja Dobbinsa, a ona je poderala jedan prilog iz knjige i poludjela od bijesa. Znala je da će u školi dobiti batine za to, a još nikada nije dobila batine. Međutim, Tom je upao u svoje probleme kad je učitelj vidio da mu je čitanka puna crnila pa je primio batine. Becky nije htjela izdati Alfreda jer je bila uvjerena da će Tom izdati nju. Kad je učitelj vidio da je njegova knjiga poderana, počeo je ispitivati učenike. Došao je do Becky, a Tom je skočio na noge i preuzeo krivnju na sebe. Za to je dobio najgore batine i svaku okrutnu mjeru koja je postojala, ali se pokazao iznimno plemenitim dječakom. Tada mu je Becky priznala da je Alfred uništio njegovu čitanku.
Kad su se već bližili ljetni praznici, učenici su učitelju Dobbinsu odlučili pripremiti neugodno iznenađenje. Tu večer je bio ispit pa su djeca morala citirati napamet i vježbati čitanje i gramatiku, a glavna točka večeri su bili slobodni “sastavci” mladih gospođica. Nakon što je jedan sastav dobio i nagradu od seoskog načelnika za najizražajnije štivo kojim bi se čak i Daniel Webster mogao ponositi, učitelj je krenuo na ploču crtati zemljovid kako bi ispitao učenike, no ruka mu je vrludala, a dodatno ga je i dekoncentrirala mačka s povezom na ustima koja mu se spustila na glavu i pograbila vlasulju tako da mu se vidi ćelava glava. Učenici su uspjeli u svom naumu pa su ljetni praznici i službeno počeli.
“Skup se raspade. Dječaci su se bili osvetili. Nastupio je raspust.”
Tom Sawyer je pristupio novoosnovanom savezu Mladih kreposnika. Bila je to dječačka organizacija čiji je cilj bio spriječiti pušenje među mladima, a imali su i zadatak nositi crvene lente na važnim događajima i blagdanima pa je upravo to Toma zaintrigiralo. Dok je bio član organizacije, nije smio pušiti i psovati pa ga je to još više vuklo. Brzo je prošao i 4. 7., američki Dan nezavisnosti, pa je Tom iščekivao smrt jednog bolesnog suca kako bi se opet mogao praviti važan na pogrebu sa svojom crvenom lentom. Međutim, proširila se vijest da će sudac ozdraviti pa je Tom napustio savez, ali sudac je ipak uskoro umro pa je Tom pucao od zavisti na pogrebu. Praznici su mu bili dosadni i jednolični. Počeo je pisati dnevnik, ali je odustao. Često ga je proganjala ona tajna o strašnom ubojstvu na groblju, a kasnije je dobio i ospice.
“Onda stigoše i ospice. Duga je dva tjedna ležao kao zatvorenik, izgubljen za svijet i sve što se u njemu zbivalo.”
Becky nije bilo kod kuće, otišla je negdje s roditeljima pa je i to Tomu lomilo srce. Zbog ospica je Tom bio izoliran skoro petnaest dana, a kad je stao na noge, primijetio je da su se svi okrenuli vjeri. Čak je i maleni Joe Harper bio udubljen u Novi zavjet, a Huckleberry Finn je citirao Bibliju. No, kad su došli neki kišniji i tmurniji dani, sve je opet bilo po starom.
Započela je sudska rasprava o ubojstvu, a Huck i Tom su se još jednom sastali i zakleli na šutnju. Išli su Potteru u zatvor i davali mu malo duhana i šibica kad straže nije bilo. Dirljivi govor koji je Muff Potter održao dječacima u zatvoru je progonio njihovu savjest danima. Kad je došao dan suđenja, pozvali su Toma da govori pod prisegom, a on je rekao istinu. Izdao je Crvenoga Joea i postao seoskim junakom. Nažalost, Crveni Joe je na licu mjesta pobjegao, ali Tomovo ime je čak dospjelo u besmrtni tisak. Tomovi dani su bili prožeti slavom, ali noćima nije mogao spavati jer se bojao da će ga se Crveni Joe dočepati.
“Tomovi su dani bili puni slave i likovanja, ali mu je zato noći ispunjavao užas.”
Tom i dječaci su sada pronašli novu zanimaciju: iskopati blago. Sawyer je od svog blaga naumio kupiti novi bubanj, mač, crvenu kravatu, mlada buldoga i oženiti se. Dječaci su izabrali tlo i počeli kopati, ali su shvatili da je najbolje pričekati noć pa su tako i napravili. Na tom tlu nisu uspjeli pa su odlučili potražiti ukletu kuću u kojoj bi blago stanovalo. Neko su vrijeme promatrali ukletu građevinu, ali su na kraju otišli svojim kućama. Sutradan je bio petak, a dječaci su se opet primakli ukletoj kući i igrali su se Robina Hooda.
Tek su se u subotu odvažili prići vratima uklete kuće pa su se hrabro popeli na kat. Blago nisu našli nigdje, ali im je strah ušao u kosti kada su u kuću ušli Crveni Joe i još jedan čovjek kojem je obećao da će obaviti opasni posao i onda krenuti u Teksas. Dječaci su se pokušali išuljati iz kuće kad su zločinci usnuli, ali nije im uspjelo.
Uzbuđenje na njihovim licima je zasjalo kad su vidjeli da su ova dvojica na donjem katu pronašli nekakav sanduk s novcem. Dječaci su bili uvjereni da je njihova potraga za blagom išla u pravom smjeru, a ovi dolje su spomenuli da ove tisuće dolara koje su pronašli pripadaju izvorno tzv. Murrelovoj bandi. Na trenutak su posumnjali da je netko na katu, no nisu uspjeli pronaći dječake i zaputili su se odnijeti onaj novac u neki njihov brlog pod brojem dva, a Crveni Joe je spomenuo da mora odraditi osvetu prije Teksasa.
Nova pustolovina Toma Sawyera bila je uloga detektiva. Zajedno s Huckom je odlučio istražiti cijeli slučaj s novcem i pronaći Crvenoga i onog drugog, ali njihove detektivske planove je privremeno obustavio Beckyn povratak u mjestašce pa je njezina majka organizirala izlet za djecu. Dok je Tom s učenicima istraživao neku špilju i zabavljao se, Huck je motrio onu dvojicu zločinaca i pratio ih po mraku sve dok nisu stigle do kuće gospođe Douglas pa je dječak shvatio da se spremaju ubiti je.
“Od smrtnog se straha Hucku sledi srce u grudima – to je, znači, bila ona osvetnička rabota!”
Crveni Joe je rekao da ga je muž od spomenute gospođe dao bičevati pa mu se želi osvetiti preko nje, ali neće je ubiti, samo će je zavezati za krevet. Uplašeni Huck je otišao do susjedne kuće da im ispriča što je čuo. Za nekoliko minuta su se starac iz kuće i njegovi sinovi uputili prema kući gospođe Douglas naoružani do zuba, a Huck se, kad je metak ispalio, sjurio nizbrdo koliko su ga noge nosile.
Sutradan je Huck opet pokucao na vrata Velšanima koji su sinoć pucali na ona dva zločinca, ali su mu rekli da su im zlikovci pobjegli. Dječak je starcu opisao onu dvojicu, ali je inzistirao da se ne zna da ih je on izdao, iako bi mu to išlo na čast. Starac je obećao da će čuvati Hucka, a posjetili su ga tada i mnogi mještani kad su čuli što se dogodilo, a među njima i gospođa Douglas koja mu je zahvaljivala što joj je spasio život. Huck je starcu priznao da je jedan od zlikovaca Crveni Joe, a on je odlučio čuvati tu tajnu. Na nedjeljnoj misi se raspravljalo o toj nemirnoj noći.
Na misi se pročulo kako nema ni traga ni glasa od Toma i Becky pa se cijelo selo skočilo na noge i zaputilo prema špilji.
“Cijelo je beskrajno poslijepodne selo bilo pusto i kao izumrlo.”
Jedini trag koji je vodio do djece bila je jedna stijena na kojoj je nasmuđeno svijećom bilo ispisano “Tom i Becky”, a ispod natpisa vrpčica umrljana lojem. Gospođa Thatcher je razočarano pomislila da je to sve što je ostalo od njezine djevojčice.
Međutim, Tom i Becky su se toliko zaigrali skrivača da su sa svijećom preko tajanstvenih ponora špilje stigli do jedne pećine, a zatim do podzemnog jezera koje su istraživali. Djeca se više nisu znala vratiti jer Tom nije obilježavao nikakve znakove putom. Hodali su naprijed dok ih nisu izdali umor i glad, a Tom je iz džepa izvadio njihov “svadbeni kolač” da se nahrane. U jednom trenutku su čak pomislili da ih netko zove i traži, ali se glas, nažalost, posve izgubio. Pokušavajući se izvući iz podzemlja, Tom je ugledao nečiju ruku sa svijećom, ali je sve u njemu protrnulo kad je shvatio da je to Crveni Joe. Ovaj nije prepoznao Tomov glas od jeke i dao je petama vjetra, a Tom nije ništa htio reći partnerici.
Kad su djeca uspješno probila put do svoga St. Petersburga, u ponoć su se čuli zvukovi seoskih zvona, a Tom je znatiželjnim slušateljima pričao doživljaje. Nekoliko dana su djeca odmarala, a zatim je Tom otišao posjetiti Hucka kod Velšanina da mu ispriča svoju pustolovinu. Svratio je i kod suca Thatchera koji mu je rekao da je okovao špilju željezom da više nitko ne zaluta, a Tom je problijedio kao krpa i priznao da je unutra Crveni Joe.
“Oh, suče, u špilji je ostao Crvenokožac Joe!”
Dvanaestak čamaca se zaputilo prema kobnoj McDougalovoj špilji gdje su pronašli mrtvog zlikovca Crvenoga Joea pa su ga pokopali pred špiljom. Tom je rekao Hucku da zna da je ono blago, onaj silni novac, ostao u špilji pa su se čamcem zaputili onamo. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Tom i Huck su se napokon domogli sanduka koji je težio dvadeset i pet kila pa su stavili novac u džepove. Zaputili su se veselo kući, pospremili su novac u vrećice, bacili ga u kolica i namjeravali ga preko noći čuvati u potkrovlju gospođe Douglas. Ispred Velšaninove kuće ih je zatekao glavom i bradom starac i odveo ih u Douglasov salon gdje ih je dočekalo gotovo cijelo selo, a svi sređeni u svojoj najboljoj odjeći. Gospođa Douglas im je dala dva nova odijela i zapovjedila da se dotjeraju i dođu k njima. Navodno je gospodin Jones imao iznenađenje za sve.
Jones je istresao tajnu o Huckovu udjelu u pustolovini sa zlikovcima. Gospođa Douglas je rekla da će se ona brinuti za Huckleberryja i da će ga dati u školu, ali Tom je rekao da dječak ima novca i donio one dvije prepune vreće da bi to i dokazao.
“Hucku to nije potrebno. Huck je bogat!”
Kad su prebrojali novac, zaključili su da dječaci posjeduju malo više od dvanaest tisuća dolara i svi su bili zaprepašteni time.
Nakon što je cijelo selo vidjelo kako su se Tom i Huck obogatili, svi su im se dodvoravali i svi su pokušavali iskopati isto blago. Seoske novine su o njima objavile životopisne crtice. Skrbnici dječaka su uložili njihov novac uz šestpostotne kamate pa je svaki dječak imao “bajoslovan” dohodak. Sudac Thatcher se odlučio zauzeti za Toma da postane veliki odvjetnik ili vojskovođa zbog svega što je učinio za njegovu kćer. Huck se nije mogao naviknuti na uredan život koji mu je pružala gospođa pa je pobjegao u svoj skitnički život među bačve u kojima je ranije spavao. Tom ga je uspio nagovoriti da se vrati skrbnici uz uvjet da će postati dio njegove razbojničke bande.
Priča završava tako što su se Tom Sawyer i Huckleberry Finn zakleli jedan drugome da će si uvijek pomagati i da neće otkrivati tajne bande.
Analiza likova
Likovi: Tom Sawyer, Huckleberry Finn, tetka Polly, Becky Thatcher, Joe Harper, Sid, Mary, Crveni Joe, Muff Potter, doktor Robinson, udovica Douglas…
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Mark Twain, čije je pravo ime bilo Samuel Clemens proslavljeni je autor nekoliko romana, uključujući dva glavna klasika američke književnosti: Pustolovine Toma Sawyera i Doživljaji Huckleberryja Finna. Također je bio pilot riječnog broda, novinar, predavač, poduzetnik i izumitelj.
Twain je rođen kao Samuel Langhorne Clemens u malom selu Florida, u državi Missouri, 30.11.1835., kao šesto dijete Johna i Jane Clemens. Kad su mu bile 4 godine, njegova se obitelj preselila u obližnji Hannibal, užurbani riječni grad s 1.000 ljudi. Otac mu je radio kao skladištar, odvjetnik, sudac i prodavač zemljišta, sanjajući bogatstvo, ali ga nikada nije postigao, ponekad mu je bilo teško prehraniti obitelj. Prema jednoj legendi, mladi Sam nikada nije vidio oca kako se smije.
Njegova je majka, za razliku od oca, bila zabavna, nježna domaćica koja je svojoj djeci često pričala priče za laku noć. Nakon smrti supruga, Samovog oca, 1847. godine preuzela je brigu o svemu. Obitelj Clemens bila je prisiljena na oskudan život i ekonomske neprilike – činjenica koja će oblikovati karijeru Twaina.
Twain je ostao u Hannibalu do 17. godine. Grad, smješten na rijeci Mississippi, na mnogo je načina bio sjajno mjesto za odrastanje. Parni čamci su stizali tri puta dnevno, posjećivali su ga cirkusanti, ministranati i preporoditelji; bila je dostupna i pristojna knjižnica; a trgovci poput kovača i kožara bavili su se svojim zabavnim zanatima na takav način kako bi ih potencijalni kupci primijetili. Međutim, nasilje je bilo uobičajeno, a mladi Twain svjedočio je mnogo smrti: kada je imao 9 godina, vidio je lokalnog muškarca kako ubija stočara, a s 10 godina je gledao kako jedan rob umire nakon što ga je bijeli nadglednik udario komadom željeza. Hannibal je nadahnuo nekoliko Twainovih izmišljenih lokaliteta, uključujući “Sankt Peterburg” u Tomu Sawyeru i Huckleberryju Finnu. Ovi zamišljeni riječni gradovi složena su mjesta: obasjana suncem i bujna s jedne strane, ali i gnijezda okrutnosti, siromaštva, pijanstva, usamljenosti i dosade – svi dijelovi Twainovog dječačkog iskustva.
Sam se nastavio školovati do svoje 12. godine, kad je, nakon očeve smrti pronašao posao šegrta u tiskari u Hannibal Courieru, gdje su mu plaćali oskudnim obrokom hrane. 1851. godine, s 15 godina, zaposlio se kao tiskar i povremeni pisac i urednik u Hannibal Western Unionu, malim novinama u vlasništvu njegovog brata Oriona.
1857. godine 21-godišnji Twain ispunio je svoj san: počeo je učiti vještinu upravljanja parnim čamcem na Mississippiju. Postao je licencirani vozač parobroda 1859. godine nakon čega je ubrzo našao redovan posao. Twain je volio svoju karijeru – bila je uzbudljiva, dobro plaćena i visoko statusna, otprilike slična današnjem zanimanju pilota. Međutim, njegova je služba prekinuta 1861. godine izbijanjem građanskog rata , koji je zaustavio većinu civilnog prometa na rijeci. Kako je započeo građanski rat, stanovnici Missourija bijesno su se podijelili, a Twain se odlučio pridružiti Konfederacijskoj vojsci u lipnju 1861. godine, ali služeći samo nekoliko tjedana dok se njegova postrojba nije raspala.
U srpnju 1861. Twain uputio prema Nevadi i Kaliforniji, gdje će živjeti sljedećih pet godina. Isprva je tražio srebro i zlato, uvjeren da će postati spasitelj svoje obitelji, no ništa nije pronašao, a sredinom 1862. bio je slomljen i siromašan i trebao je stalan posao. Twain se dobro snalazio u novinarskom uredu, pa je tog rujna otišao raditi kao reporter za teritorijalno poduzeće Virginia City. Objavljivao je vijesti, uvodnike i skice, a usput je usvojio i nadimak Mark Twain – žargon parnog čamca. Twain je postao jedan od najpoznatijih pripovjedača priča na Zapadu. Izbrusio je osebujni narativni stil – prijateljski, smiješan, nepristojan, često satiričan i uvijek željan “oprati” pretenciozne ličnosti.
Njegov sljedeći korak na ljestvici uspjeha bio je 1867. godine, kada je krenuo na petomjesečno morsko krstarenje Mediteranom, šaljivo pišući o znamenitostima, usredotočen na objavu knjige s putovanja. 1869. godine objavio je prvu knjigu, koja je postala bestseler u cijeloj zemlji. S 34 godine ovaj je lijepi, crvenokosi, simpatični, dosjetljivi, egocentrični i ambiciozni novinar i putnik postao jedan od najpopularnijih i najpoznatijih pisaca u Americi.
U veljači 1870. poboljšao je svoj socijalni status oženivši 24-godišnju Oliviju (Livy) Langdon, kćer bogatog njujorškog trgovca ugljenom. Livy se, kao i mnogi ljudi u to vrijeme, ponosila svojim pobožnim, visokoumnim, dobrim pristupom životu. Twain se nadao da će ga ona, pukog humorista, “reformirati” iz njegovih rustikalnih načina. Par je živio u Buffalu, a kasnije je dobio četvero djece. Srećom, Twainov se slavni “maloumni” zapadnjački glas povremeno probio.
Pustolovine Toma Sawyera objavljene su 1876. godine, a ubrzo nakon toga počeo je pisati nastavak, Doživljaji Huckleberryja Finna. Za Huck Finna bile su mu potrebne godine da ga konceptualizira i napiše, a često ga je ostavljao po strani. U međuvremenu je težio uglednosti objavljivanjem, pa je 1881. godine objavio Kraljević i prosjak, šarmantan roman koji je s oduševljenjem podržala njegova obitelj i prijatelji.
Kad je Huck Finn napokon objavljen 1884. godine, Livy ga je hladno iskritizirala. Nakon toga, posao i pisanje imali su jednaku vrijednost za Twaina koji je započeo svoj kardinalni zadatak – zaraditi puno novca. 1885. godine trijumfirao je kao izdavač knjiga izdajući najprodavanije memoare bivšeg predsjednika Ulyssesa S. Granta, koji je netom umro. Mnogo je sati utrošio na ovaj i druge poslovne pothvate i bio je siguran da će njegov trud biti nagrađen ogromnim bogatstvom, ali nikada nije postigao uspjeh koji je očekivao. Njegova izdavačka kuća na kraju je bankrotirala. Twainovi financijski propusti, koji su na neki način podsjećali na očeve, imali su ozbiljne posljedice po njegovo stanje duha. Snažno su pridonijeli rastućem pesimizmu u njemu, dubokom osjećaju da je ljudsko postojanje kozmička šala koju je počinio smiješni Bog.
Posljednjih 15 godina Twain je ispunio javnim počastima, uključujući diplome iz Oxforda i Yalea. Vjerojatno najpoznatiji Amerikanac s kraja 19. stoljeća, puno su ga fotografirali i pljeskali gdje god je išao. Doista, bio je jedna od najistaknutijih svjetskih ličnosti u to vrijeme. No, dok su te godine bile pozlaćene nagradama, donijele su mu i mnogo muke. Rano u braku, on i Livy izgubili su sina Langdona zbog difterije; 1896., njegova omiljena kći Susy umrla je u 24. godini od kralježničkog meningitisa. Gubitak mu je slomio srce. Njegovoj najmlađoj kćeri Jean dijagnosticirana je teška epilepsija. 1909., kad je imala 29 godina, Jean je umrla od srčanog udara. Dugo godina je Twainov odnos sa srednjom kćeri Clarom bio pun svađa. U lipnju 1904., dok je Twain putovao, Livy je umrla nakon duge bolesti.
Twain je trpio vulkanski bijes i gadne napadaje paranoje, a doživio je mnoga razdoblja depresivne indolencije, koju je pokušavao utažiti pušenjem cigara, čitanjem u krevetu i igranjem beskrajnih sati biljara i karata.
Twain je umro 21.4.1910. godine u dobi od 74 godine. Pokopan je u Elmiri u New Yorku.
Autor: A.Ž.
Odgovori