Pustolovine Huckleberryja Finna obrađena lektira Marka Twaina. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Pustolovine Huckleberryja Finna je pustolovni, satirični roman koji prati doživljaje dječaka Huckleberryja Finna za vrijeme njegovog putovanja rijekom Mississippi. Roman se bavi raznolikim temama koje obuhvaćaju kritiku mentaliteta ondašnjeg američkog društva, rasizma, alkoholizma, a u manjoj mjeri i odgoja djece, religije i školovanja.
Radnja romana u potpunosti je prepričana iz perspektive glavnog lika, Huckleberryja Finna, i to u lokalnom narječju američkog Missourija gdje je roman i smješten. Iako obuhvaća široki spektar tema, dvije glavne teme koje se protežu kroz roman su kompleksnost ispravnog i moralnog prosuđivanja (ispričano kroz prizmu rasizma) te identitet.
Huckleberry Finn se kroz roman suočava s neprestanim mijenjanjem mišljenja i zbog svojeg prijašnjeg odgoja i odrastanja bez prave roditeljske figure. Tako se često nalazi u konfliktu između onoga što mu nalaže društvo i onoga što on vidi kao ispravno. U jednom trenutku Huckleberry potajice u sebi odlučiti da će prvom prilikom prijaviti Jima kao odbjeglog roba, ali već mu sama malena gesta poput Jimovog zahvaljivanja mijenja mišljenje i okreće ga na drugu stranu.
U liku Huckleberryja se te dvije teme često isprepliću zbog njegova prijateljstva s Jimom, robom gospođice Watson koja pokušava civilizirati Huckleberryja. U kontekstu vremena u koje je roman smješten i rasnu podijeljenost američkog Juga te tada rasprostranjenu praksu robovlasništva, Mark Twain pred junaka ovog romana stavlja test moralnog prosuđivanja. Istovremeno, Huckleberry je dječak koji uz sve svoje nedostatke – manjak manira, odgoja, navika poput pušenja i općenite vulgarnosti, lijenosti i raspuštenosti – ipak u sebi nalazi taj moralni kompas koji govori da svako ljudsko biće bez obzira na boju kože zaslužuje pravdu i dostojanstvo.
Kroz sličan moralni test autor stavlja i samog čitatelja ondašnjeg doba, prikazujući licemjerstvo rasizma i ondašnjeg društveno ustaljenog mišljenja o tome kako ljudska vrijednost varira ovisno o društvenom statusu i boji kože i to već na početku romana kada se pojavljuje Huckleberryjev otac, metaforički i praktično zarobljava Huckleberryja, pretvara ga u svojevrsnog roba te ga zaključava i redovito tuče, zbog čega se Huckleberry na prvom mjestu i otisne u plovidbu rijekom, ne bi li pobjegao okrutnom ocu. Twain postavlja pitanje po čemu je ispravno na isti način zarobiti osobu tamne boje kože, a po čemu neispravno na isti način tretirati bijelca.
Sam roman smatra se svojevrsnim nastavkom romana Pustolovine Toma Sawyera zbog činjenice da su Huckleberry i Tom bliski prijatelji te se i jedan i drugi pojavljuju u oba romana. U originalu ovaj roman ima preko 400 stranica, a Mark Twain mu se vratio da ga uredi tek nakon sedam godina.
Govor u romanu i način pripovijedanja prilično je jednostavan, ali tu jednostavnost nadoknađuje kompleksnost već spomenutih tema koje roman istražuje pa iz tog razloga ovo književno djelo i dobiva ovakvu popularnost među književnim analitičarima te čak biva uvršten i među Velike američke romane. Unatoč tome, ovo djelo je svojedobno bilo i cenzurirano, a danas ga se kritizira zbog korištenja derogativnih i rasističkih izraza.
Dok neki književni analitičari smatraju da je Mark Twain htio prikazati apsurdnost takvog odnosa prema ljudima tamne boje kože, drugi pak smatraju da ipak nije uspio prijeći preko vlastitih predrasuda te je zato u liku Jima ostavio brojne stereotipe i predrasude o crncima. Roman je bio kritiziran od obiju strana.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: pustolovni roman, satirični roman, dječji roman
Mjesto radnje: rijeka Mississippi, američki Jug
Vrijeme radnje: pedesete godine 19. stoljeća
Tema djela: putovanje Huckleberryja i Jima po rijeci Mississippi
Ideja djela: svako ljudsko biće bez obzira na boju kože, porijeklo, obrazovanost i religiju zaslužuje poštivanje, pravdu i dostojanstvo, a svaki je čovjek u mogućnosti pronaći u sebi ono ispravno, unatoč onome odgovara li to okolini oko njega ili ne
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Roman počinje Huckleberryjevim prisjećanjem (svojevrsnim obraćanjem publici koja nije čitala roman o Tomu Sawyeru) o događajima iz prošlog romana te objašnjava kako su se on i Tom domogli svaki po 6 000 dolara. Huckleberry objašnjava da ga je udovica Douglas uzela pod svoje okrilje ne bi li ga civilizirala te opisuje kako mu teško pada učenje lijepog ponašanja.
Govori o tome kako je zapravo mnogo više uživao u svojem prijašnjem životu, spavanju u šumi, psovanju, pušenju, nošenju dronjaka te da se teško privikava na novi život odlaženja u školu, čitanja Biblije s udovicom Douglas i njenom sestrom, gospođicom Watson.
“Nekako sam se sviko i na udovičine mušice i nisu me više toliko smetale. Bila mi je doduše muka živit u kući, i spavat u krevetu, al prije nego što je zaladilo, katkad bi se iskro iz kuće i spavo u šumi, to mi je bio pravi odmor. Najvolio sam onaj svoj stari život, al sam malo, pomalo zavolio, donekle, i taj novi.”
Njih dvije mu pripovijedaju o religiji, katolicizmu, ali obje imaju vlastito shvaćanje i interpretaciju priča u Bibliji, pa tako gospođa Watson često govori o Paklu i kažnjavanju grješnika, a udovica se puno više obazire na “ljepši” dio religije. Huckleberry odvraća gospođici Watson da bi više volio biti u Paklu, a još ga više razveseljava kada mu ona kaže da Tom Sawyer također sasvim sigurno nakon smrti ide u Pakao. Tom Sawyer nagovara Huckleberryja koji isprva bježi od udovice, da joj se vrati i upristoji se te da će, ako tako učini, osnovati razbojničku družinu i pozvati ga u nju. Huckleberry je tako i učinio i Tom Sawyer ga je zbilja jedne noći pozvao na prvo okupljanje.
Na putu su gotovo naletjeli na Jima, roba udovice Douglas, koji je čuo neko komešanje u mraku, pa su morali pričekati neko vrijeme. Jim je odlučio sjesti točno između Toma i Huckleberryja i čekajući tako dok se netko opet ne oglasi, je zaspao. Tako su dva dječaka mogla uzeti i nekoliko svijeća za svoj prvi sastanak. Na sastanku, koji se održao u nekoj špilji, se pojavilo još četiri do pet dječaka, a Huckleberry je prepoznao Joa Harpera i Bena Rogersa.
Ondje su pristali se zakleti i potpisati krvlju, a Tom je odlučio družinu nazvati “Družina Toma Sawyera”. Zakletva je uključivala čuvanje tajni i ubijanje svih članova obitelji onog člana Družine koji je drugome u Družini učinio nešto. Tu su se neki dječaci pobunili protiv Huckleberryjevog članstva u Družini zbog činjenice da on nema obitelj, a za njegovog oca više nisu ni bili sigurni da je živ. Huckleberry kao svoju obitelj koju mogu ubiti ako prekrši to pravilo nudi gospođu Watson i to ostali prihvaćaju te se, nakon razgovora o djelovanju Družine, raziđu.
U idućem poglavlju Huckleberry opisuje djelovanje njihove družine i iskazuje nezadovoljstvo time što nikada nikoga nisu ubili niti opljačkali kao što im je Tom Sawyer rekao da će raditi. Sve je to bila samo igra pretvaranja i mašte, ali ostali dječaci shvatili su to kao ozbiljnu stvar i zato je Huck bio nezadovoljan i zasićen Tomove družine. To je tako trajalo sve dok nije došla zima kada se Huckleberry počeo navikavati na odlazak u školu, pa čak i govori o tome kako je počeo voljeti i svoj novi život, koliko mu god nedostajao stari.
Te iste zime je posumnjao da je njegov otac, za kojeg je većina ljudi smatrala da je mrtav, ipak živ, jer je ugledao nečije tragove u snijegu oko kuće udovice Douglas. Tu se uplašio i natjerao suca Thatchera da od njega za jedan dolar otkupi njegov novac, vjerojatno kako njegov otac na njega ne bi imao pravo. I doista, te je večeri došao u svoju sobu, a ondje je sjedio njegov otac.
Njegov otac bio je znana propalica i alkoholičar pa je stoga bio i vrlo ljut što Huckleberry sada ide u školu i zna čitati i pisati. Njemu je to značilo da njegov sin pokušava biti bolji od njega te mu naređuje da prekine sa školovanjem.
“Da mi više nisi ni prismrdio u tu školu, čuješ l ti mene? Mater ti nije znala ni čitat ni pisat, sve do svoje smrti. Pa ni ja ne znam, a sad si se ti našo da se tu kočoperiš. Ja nisam čovjek koji će to trpit, da znaš!”
Nakon govora o školi, otac otkriva istinski razlog dolaska u grad, a to je da je čuo od nekog da Huckleberry ima puno novaca. Već idućeg je dana pijan tražio od suca Thatchera novac, ali nije uspio, a zatim su sudac i udovica Douglas tražili da Hucka oduzmu ocu. Međutim, njegov otac bio je prilično tvrdoglav u svojim namjerama i počeo je tući sina pa bi ovaj, kako bi odobrovoljio oca, od suca Thatchera pozajmljivao svako malo po nekoliko dolara i davao ih ocu.
U ovom trenutku Huckleberry u školu ide ponajviše u inat svom ocu, iako ga je on već nekoliko puta istukao zbog toga. Tako je to trajalo više-manje cijelu zimu. U rano proljeće, Huckleberryjev otac je uvrebao Hucka i odveo ga tri milje u čamcu niz rijeku te ga prebacio u državu Illinois gdje su ostali u nekoj kolibi usred šume i ondje živjeli. Tu se Huckleberry ponovno navikao na svoj stari način života, unatoč tome što ga je otac uvijek tukao i zaključavao u kolibu kad god bi otišao negdje.
Živjeli su od ribarenja i lova, a otac je gotovo uvijek bio pijan. Kada ga je otac jednom prilikom ostavio zaključanog tri dana u kolibi, Huckleberry je pronašao pilu i otkrio kako može umaći ocu. Više nije mogao izdržati da ga otac neprestano tuče, a jedne ga je večeri u alkoholnom ludilu skoro ubio nožem.
“Vijo me po čitavoj kolibi, sa džepnim nožem u ruci, zvao me Anđelom smrti i govorio kako će me zaklat, i kako mu onda više neću moći nauditi.”
Prvom sljedećom prilikom, Huck je tražio način na koji će mu pobjeći pa je, kada je njegov otac ponovno otišao u grad, potrpao sve stvari u čamac koji je nekoliko dana prije pronašao na rijeci i zaplovio niz rijeku. Prije toga je lažirao vlastitu smrt i naveo oca da pomisli kako su ondje bili razbojnici koji su ga ubili i opljačkali kolibu.
Uskoro ga je čitavo mjesto tražilo i svi su mislili da je mrtav, a Huck je čak i ugledao kako ga po rijeci traže Tom Sawyer, njegova teta Polly, sudac Thatcher i još neki. Huck je planirao otići na Jacksonov otok jer je računao da ondje trenutno nema nikoga pa je tako i učinio. Ondje se utaborio te je otišao istražiti šumu na otoku.
Skupljajući jagode i bobice, naletio je na logorsku vatru koja se još dimila. Iako je imao pušku i mogao se obraniti, uplašio se i brže-bolje je otišao se sakriti na drvo. Ondje je nakon dugog čekanja odlučio da mora ipak provjeriti tko je s njim na otoku jer nema drugih mjesta za skrivanje sada kada ga svi traže.
Pri sljedećem izviđanju, Huckleberry shvati da je s njim na otoku ni manje ni više nego Jim, rob udovice Douglas. Jim mu objasni da je u bijegu od udovice zato što ga je htjela prodati u New Orleans, za što bi dobila osamsto dolara. Preklinje Huckleberryja da ga ne izda, a Huckleberry mu obećaje da to neće učiniti.
“Rekao sam da neću, i neću. Časna riječ. Pa nek me prozovu i podlim, kukavnim abolicionistom, i nek me prezru, svejedno. Neću te izdat, a osim toga se ne vraćam više tamo.”
Tako je Huckleberry s Jimom podijelio i svoj obrok i njih dvojica odluče da će ostati zajedno. Boravili su na otoku oko nekoliko dana, a onda je Huckleberryju dojadilo biti ondje te je odlučio poći u grad kako bi izvidio što se ondje događa. Jim mu je rekao da bi bilo dobro da se preruši u djevojčicu kako ga ljudi ne bi prepoznali i on tako i učini.
Kada je stigao u obližnji grad, kod neke žene koja se zvala Judith Loftus saznao je da je isprva Huckleberryjev otac bio optužen za ubojstvo sina, ali da su se predomislili kada su shvatili da je rob udovice Watson pobjegao iste noći te sada traže Jima kao ubojicu Huckleberryja Finna.
Žena je naposljetku shvatila da Huck nije djevojčica, pa joj je on bio prisiljen ispričati neku izmišljenu priču otkuda je došao, a žena se sažalila nad njim i dala mu nešto hrane za ostatak puta. Na kraju je rekla da njen muž i još neki ljudi idu večeras oko ponoći na otok jer je ona neki dan ondje vidjela dim pa je pretpostavila da je odbjegli rob skriva baš ondje, a oni su svakako htjeli prvi uhvatiti Jima jer se za njegov pronalazak nudilo tristo američkih dolara. Tako je Huck uspio doći do Jima prije njih pa su potrpali sve što su imali u čamac i otisnuli se dalje niz rijeku.
Sljedeći grad kraj kojeg su prolazili bio je Saint Louis gdje su otišli u kupovinu i pri vraćanju čuli glasove. Huck je ubrzo otkrio da su to tri razbojnika. Jim i Huck imali su bliski susret s njima na rijeci. Huck je čuo kako žele ubiti trećeg, ali su odlučili ga ostaviti na tom čamcu i čekati da se sam utopi zajedno za olupinom jer zapravo nisu htjeli nikoga ubiti. Huck je spriječio utapanje tako što je odvezao čamac.
U međuvremenu je Jimova i Huckova splav otplovila sama otkačivši se pa su svakako morali doći do čamca koji su imali razbojnici. Uspjeli su ga uzeti kada su se dvojica razbojnika na odlasku sjetila da nisu pretražili džepove onome kojeg su htjeli ostaviti. Jim i Huckleberrry su tako veslali u čamcu i putem zbilja naišli na svoju splav. Sljedećeg su jutra pregledavali stvari kojih su se domogli ili “posudili” od razbojnika i bili su prilično zadovoljni pa su se malo i opuštali ploveći niz rijeku, pušili i razgovarali.
Htjeli su stići do Caira, međutim spustila se gusta magla u kojoj su se na jednu noć čak bili i odvojili dok Huckleberry nije uspio pronaći Jima. Isprva se zafrkavao s Jimom i rekao mu da on nije vidio nikakvu maglu i da je Jim to sve sanjao. Jim je bio vrlo zbunjen, ali kroz razgovor je shvatio da Huckleberry sve izmišlja zbog čega se naljutio. Huckleberryja je bilo sram zbog toga i odlučio je da više nikad neće lagati Jimu.
“Bio sam tako posramljen da i skoro najrađe ja njemu izljubio noge, samo da se opozove na svoje riječi. Trebalo mi je petnaest minuta da natjeram sam sebe da se ponizim pred jednim crnjom, al sam to učinio i nikad se nisam zbog tog pokajo. Nisam nikad više tjero s njim sprdnju, a ne bi bio ni ovo učinio da sam znao koliko ću ga s otim ojadit.”
Nakon toga, ponovno su tražili Cairo, a Huckleberryja je u isto vrijeme krenula peći savjest. Pitao se nije li pogriješio s tim što nije prijavio Jima. Puno je razmišljao o tome, a onda odlučio da će ga pri sljedećem njihovom staništu otići prijaviti. Međutim, prije toga susreli su još jedan čamac na kojem su se nalazila dva čovjeka.
Jim se sakrio, a Huck je razgovarao s njima. Oni su ga pitali jesu li na njihovoj splavi svi bijeli ili ima i crnih. Unatoč tome što je Huckleberry u tom trenutku imao priliku izdati Jima, rekao je da su svi bijeli i dvama muškarcima prodao priču o tome kako je to njegov otac koji je bolestan i da im nitko ne želi pomoći. Dva muškarca su isprva odlučila pomoći, ali onda su se sami sjetili velikih boginja i uplašili se da je Huckleberryjev otac zarazan.
Da bi mu se odužili što mu ipak nisu pomogli, svaki mu je dao zlatnik od dvadeset dolara što je Huckleberry uzeo. Jim mu je nakon toga puno zahvaljivao i rekao da mu to nikada neće zaboraviti. Umjesto da to Hucka odobrovolji, njega je ozlovoljilo jer sada nije mogao prijaviti Jima bez da se osjeća još gore pa je odlučio zaboraviti na to.
Već sljedeće noći ih je snašla nesreća kada su naletjeli na brod koji je prošao točno posred njihove splavi i rasjekao ju. Oni su na vrijeme skočili svaki sa svoje strane i spasili se, međutim, Huckleberry više nije vidio gdje je Jim jer je bilo mračno, a morao je plivati na obalu. Kada je doplivao na obalu, okružili su ga psi, a uskoro su se pojavili i neki ljudi koji su ga ispitivali o nekim Sheperdsonovima i je li on Sheperdson.
Kako Huckleberry nije imao pojma o čemu pričaju, rekao je da ne zna i predstavio se kao George Jackson, a ovi su bolje ga pogledavši, zaključili da zaista nema veze s njima niti da izgleda kao što bi izgledao jedan Sheperdson. Primili su ga u kuću, dali mu čistu odjeću i nahranili pa je Huck bio vrlo sretan. U toj obitelji je ostao neko vrijeme. Bila je to obitelj nekog pukovnika Grangerforda i Huckleberry je ondje prilično dobro živio, a čak je dobio i vlastitog roba. Ubrzo je saznao da Grangerfordovi vode krvnu osvetu sa Sheperdsonovima i da se međusobno ubijaju zbog nekakve parnice koja se dogodila prije trideset godina kojoj se nitko ne sjeća predmeta.
Huckleberryja je jednog dana zaustavio njegov rob i odveo ga u šumu da mu pokaže leglo vodenih zmija. Huck je pošao za njim iako ga to nije previše zanimalo, no bilo mu je naposljetku drago jer ga je njegov rob zapravo odveo do Jima. Oni su obojica bili vrlo sretni što su se ipak pronašli pa ga je Huck počeo ispitivati o tome što se dogodilo s njim one noći i kako je dospio ovdje. Jim mu je sve potanko ispričao kako je preživio u šumi i čak i da je popravio njihovu splav.
Huckleberry je htio dovesti Jima među Grangerfordove, međutim, dogodilo se to da je njihova kći, gospođica Sophia, odbjegla s Harneyjem Sheperdsonom. On ju je trebao prebaciti preko rijeke da se ondje vjenčaju. Cijela obitelj se digla na noge i krenuli su s namjerom da ubiju mladog Harneyja. U tome je i Huck htio pomoći iako nije imao veze s tim, no dozlogrdilo mu je kada je zapeo na drvetu. Odlučio je pobjeći od tamo, pa su se Jim i on ponovno otisnuli na svoju splav i otplovili niz Mississippi.
Jednoga su dana ploveći rijekom na obali ugledali dva muškarca koji su bježali od nekuda pa su ih sažaljenja primili. S njima su tako plovili neko vrijeme, a Huckleberry je opet lagao da zaštiti Jim i izmislio neku priču. Dvojica muškaraca nisu bili ništa bolji u govorenju istine, pa se jedan predstavlja kao kralj, a drugi kao neki vojvoda. Zbog vojvode su pristali u neki gradić. On je, naime, htio da odglume predstavu Romeo i Julija da zarade novac kao što su prije toga na prevaru na nekakvoj bogosloviji prikupili skoro sto dolara.
Huckleberry se našao usred pucnjave u kojoj je ubijen jedan čovjek, pijanac, te prepričava čitateljima kako je rulji, publici, to bilo zabavno te su se svi okupili oko mrtvog čovjeka. Nakon toga se pojavio netko tko je predložio da za ovo ubojstvo treba objesiti onoga koji ga je upucao pa su svi složno pošli za njim ne bi li ga linčovali.
“E pa, uskoro se tu sjatio cijeli gradić, ljudi su se komešali i gurali, i navaljivali, i propinjali se na prste ne bi l se kako probili do izloga i zavirili unutra, al ih oni koji su zauzeli dobra mjesta nisu puštah, ter su im oni za leđima stalno zvocali: “Čujte vi, prijatelji, sad ste se već zbilja nagledali, nije pošteno i nije u redu da tu i dalje stojite i da ne date drugima da priđu, i drugi imaju pravo da gledaju ko i vi.”
Huckleberry je umjesto da to gleda otišao u cirkus, a te večeri su i oni izvodili svoju predstavu na koji je došlo dvanaest ljudi, tako da su pokrili trošak. Vojvoda se ljutio jer su se svi većinom smijali i na kraju i otišli prije završetka, osim nekog dječaka koji je zaspao. Htjeli su napuniti gledalište pa su na sljedećem plakatu napisali da je ulaz damama i djeci zabranjen i tek onda je gledalište bilo dupkom puno. Zapravo je to bila prevara jer je prava predstava trajala svega nekoliko minuta. U dva dana skupili su više od četiristo dolara pa su se onda opet svi zajedno otisnuli na splavi.
U sljedećem gradiću pretvarali su se da su braća nekog bogatog čovjeka po imenu Peter Wilks, a koji je netom prije umro. Dvojica varalica pretvarala su se da su došla iz Engleske srediti nasljedstvo i nakon sprovoda prodati robove, a Wilksove tri nećakinje povesti sa sobom u Englesku. Huckleberry upoznaje jednu od njih, Mary Jane. Ona se lijepo odnosila prema njemu i nije htio da bude prevarena.
Zato je novac koji su ova dvojica namaknuli uzeo i u brzini ga sakrio u lijes koji je idućeg dana pokopan. Huck je bio prisiljen zatim Mary Jane priznati istinu, da kralj i vojvoda nisu oni za koje se izdaju već dva prevaranta. Ona je bila u šoku, ali je pristala učiniti ono što je Huckleberry isplanirao kako bi se oboje izvukli i strpali varalice u zatvor.
Ubrzo nakon toga pojavili su se prava braća Petera Wilksa. Sporili su se da utvrde koji par su zapravo braća i tako se došlo na ideju da iskopaju lijes i tako utvrde istinu. U tom trenutku se Huckleberry nekako uspio izvući i brže-bolje otići po Jima da su se ponovno otisnuli na splavi. Kada su mislili da su uspjeli pobjeći, začuli su veslanje iza sebe. U čamcu koji ih je sustizao su bili kralj i vojvoda.
Tako su opet s njima nastavili putovanje, a kralj i vojvoda su ponovno počeli varati ljude po naseljima. Jednom je prilikom Huckleberry uspio pobjeći. Dotrčao je do splavi i viknuo Jimu da pokrene splav jer su slobodno napokon. Kada se Jim nije odazvao, shvatio je da ga nema. Od nekoga je prolaznika saznao da se Jim nalazi na farmi Silasa Phelpsa i da je ondje prodan.
Huck je bio vrlo rastrgan između toga da pošalje pismo Tomu Sawyeru da obavijesti gospođicu Watson gdje se nalazi njen odbjegli rob. Osjećao se krivim što želi Jima osloboditi iz ropstva jer su svi oko njega nalagali da je to nepošteno i nemoralno. On između društvene prihvaćenosti i odlaska u “Pakao” zbog oslobađanja crnaca iz ropstva bira odlazak u Pakao.
“Izbio sam si sve to skupa iz glave, i reko sam sam sebi da ću opet bit zloćo ko što sam bio jerbo mi je to u krvi, jerbo sam tako odgojen, a drugi nisu. Za početak ću se dat na poso i ponovno oslobodit Jima iz ropstva, a ako mi još štogod gore padne na pamet, učinit ću i to, jerbo, kad sam već zaglibio, i to za svagda, onda ću u svemu ić do kraja.”
Otišao je tako na Phelpsovu farmu gdje su ga zamijenili za Toma Sawyera. Teta Sally bila je, naime, teta Toma Sawyera i on je toga dana trebao stići. Kada je Huck shvatio za koga su ga zamijenili, shvatio je da mora presresti Toma i objasniti mu situaciju. Tako se Tom predstavio kao Sid Sawyer, njen drugi nećak. Teta Sally nije ništa primijetila jer godinama nije vidjela nećake. Tom Sawyer odluči pomoći Hucku da oslobode Jima iz ropstva, a shvatili su i gdje drže Jima jer je jedan od robova nosio hranu na to mjesto.
“Po lubenici se vidi da se radi o čovjeku, a po lokotu da je zatvoren, a neće bit da na ovako maloj plantaži , na kojoj su svi ljudi tako prijazni i dobri, ima više od jednog zatvorenika. Taj zatvorenik je Jim.”
Smislili su da će osloboditi Jima tako da otkopaju tunel, a Jimu su rekli da se pravi da ih ne poznaje. Smislili su čitavi plan za koji im je trebalo dosta truda da ga izvedu bez da ih netko ne uhvati u tome. Bili su prisiljeni krasti žlice i plahte tete Sally, ali je ona shvatila da nedostaju pa su se morali snaći i tako su naizmjenice dodavali i oduzimali žlice i plahte dok ona više nije znala ni koliko ih je pa je zato i odustala od njihovog brojanja.
Jimu su u kolač koji su sami ispekli stavili štrik. Zatim su poslali anonimno pismu u kojem su napisali da opasna razbojnička družina dolazi oteti crnca kojeg drže zatočenog. Zato je kuća sljedećeg dana bila puna naoružanih ljudi pa su Tom i Huck odlučili da odmah moraju pobjeći s Jimom prije nego li stvari eskaliraju. Uspjeli su pobjeći s farme, ali je u bježanju Tom ostao ozlijeđen.
Huckleberry je otišao potražiti doktora, ali ponašao se previše sumnjivo tako da je čovjek shvatio da se nešto događa i već idućeg dana su Tom i Jim bili uhvaćeni. Jedni su htjeli objesiti Jim i tukli su ga, ali se doktor zauzeo za njega.
“Nisam još vidio crnju koji bi bolje i požrtvovnije nekog njegovao, a morate znati da je istodobno stavio na kocku svoju slobodu. I bio je sav iscrpljen, lijepo se vidjelo da se u zadnje vrijeme premorio od silnih napora. Zbog toga mi se svidio i vjerujte mi, gospodo, da je takav crnja vrijedan tisuću dolara…i da zavrjeđuje da se s njim dobro postupa.”
Tom je zatim priznao teti Sally da su upravo oni oslobodili Jima, a zatim je u sobu ušla i njegova teta Polly koje je razotkrila njihove prave identitete. Huck je saznao da je gospođica Watson umrla prije dva mjeseca i oporučno oslobodila Jima. Tako su Jima oslobodili, obukli ga i još se bolje ponašali prema njemu kada su saznali koliko je pomogao doktoru da spasi Toma.
Huckleberry saznaje da mu je otac umro što je za njega značilo da ga se ne mora više bojati, ali istovremeno se premišlja da pođe s Tomom u Indijance jer ga teta Sally želi “sivilizirati”.
“I sve nešto mislim da ću morat kidnut prije ostalih među Indijance, jerbo teta Sally oće da me usvoji i sivilizira, a ja to ne mogu podnest. Već sam jednoć probo.”
Analiza likova
Likovi: Huckleberry Finn, Jim, Tom Sawyer, Huckov otac, tetka Polly, Douglas, Harper, Joe, Ben
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Mark Twain, čije je pravo ime bilo Samuel Clemens proslavljeni je autor nekoliko romana, uključujući dva glavna klasika američke književnosti: Pustolovine Toma Sawyera i Pustolovine Huckleberryja Finna. Također je bio pilot riječnog broda, novinar, predavač, poduzetnik i izumitelj.
Twain je rođen kao Samuel Langhorne Clemens u malom selu Florida, u državi Missouri, 30.11.1835., kao šesto dijete Johna i Jane Clemens. Kad su mu bile 4 godine, njegova se obitelj preselila u obližnji Hannibal, užurbani riječni grad s 1.000 ljudi. Otac mu je radio kao skladištar, odvjetnik, sudac i prodavač zemljišta, sanjajući bogatstvo, ali ga nikada nije postigao, ponekad mu je bilo teško prehraniti obitelj. Prema jednoj legendi, mladi Sam nikada nije vidio oca kako se smije.
Njegova je majka, za razliku od oca, bila zabavna, nježna domaćica koja je svojoj djeci često pričala priče za laku noć. Nakon smrti supruga, Samovog oca, 1847. godine preuzela je brigu o svemu. Obitelj Clemens bila je prisiljena na oskudan život i ekonomske neprilike – činjenica koja će oblikovati karijeru Twaina.
Twain je ostao u Hannibalu do 17. godine. Grad, smješten na rijeci Mississippi, na mnogo je načina bio sjajno mjesto za odrastanje. Parni čamci su stizali tri puta dnevno, posjećivali su ga cirkusanti, ministranati i preporoditelji; bila je dostupna i pristojna knjižnica; a trgovci poput kovača i kožara bavili su se svojim zabavnim zanatima na takav način kako bi ih potencijalni kupci primijetili. Međutim, nasilje je bilo uobičajeno, a mladi Twain svjedočio je mnogo smrti: kada je imao 9 godina, vidio je lokalnog muškarca kako ubija stočara, a s 10 godina je gledao kako jedan rob umire nakon što ga je bijeli nadglednik udario komadom željeza. Hannibal je nadahnuo nekoliko Twainovih izmišljenih lokaliteta, uključujući “Sankt Peterburg” u Tomu Sawyeru i Huckleberryju Finnu. Ovi zamišljeni riječni gradovi složena su mjesta: obasjana suncem i bujna s jedne strane, ali i gnijezda okrutnosti, siromaštva, pijanstva, usamljenosti i dosade – svi dijelovi Twainovog dječačkog iskustva.
Sam se nastavio školovati do svoje 12. godine, kad je, nakon očeve smrti pronašao posao šegrta u tiskari u Hannibal Courieru, gdje su mu plaćali oskudnim obrokom hrane. 1851. godine, s 15 godina, zaposlio se kao tiskar i povremeni pisac i urednik u Hannibal Western Unionu, malim novinama u vlasništvu njegovog brata Oriona.
1857. godine 21-godišnji Twain ispunio je svoj san: počeo je učiti vještinu upravljanja parnim čamcem na Mississippiju. Postao je licencirani vozač parobroda 1859. godine nakon čega je ubrzo našao redovan posao. Twain je volio svoju karijeru – bila je uzbudljiva, dobro plaćena i visoko statusna, otprilike slična današnjem zanimanju pilota. Međutim, njegova je služba prekinuta 1861. godine izbijanjem građanskog rata , koji je zaustavio većinu civilnog prometa na rijeci. Kako je započeo građanski rat, stanovnici Missourija bijesno su se podijelili, a Twain se odlučio pridružiti Konfederacijskoj vojsci u lipnju 1861. godine, ali služeći samo nekoliko tjedana dok se njegova postrojba nije raspala.
U srpnju 1861. Twain uputio prema Nevadi i Kaliforniji, gdje će živjeti sljedećih pet godina. Isprva je tražio srebro i zlato, uvjeren da će postati spasitelj svoje obitelji, no ništa nije pronašao, a sredinom 1862. bio je slomljen i siromašan i trebao je stalan posao. Twain se dobro snalazio u novinarskom uredu, pa je tog rujna otišao raditi kao reporter za teritorijalno poduzeće Virginia City. Objavljivao je vijesti, uvodnike i skice, a usput je usvojio i nadimak Mark Twain – žargon parnog čamca. Twain je postao jedan od najpoznatijih pripovjedača priča na Zapadu. Izbrusio je osebujni narativni stil – prijateljski, smiješan, nepristojan, često satiričan i uvijek željan “oprati” pretenciozne ličnosti.
Njegov sljedeći korak na ljestvici uspjeha bio je 1867. godine, kada je krenuo na petomjesečno morsko krstarenje Mediteranom, šaljivo pišući o znamenitostima, usredotočen na objavu knjige s putovanja. 1869. godine objavio je prvu knjigu, koja je postala bestseler u cijeloj zemlji. S 34 godine ovaj je lijepi, crvenokosi, simpatični, dosjetljivi, egocentrični i ambiciozni novinar i putnik postao jedan od najpopularnijih i najpoznatijih pisaca u Americi.
U veljači 1870. poboljšao je svoj socijalni status oženivši 24-godišnju Oliviju (Livy) Langdon, kćer bogatog njujorškog trgovca ugljenom. Livy se, kao i mnogi ljudi u to vrijeme, ponosila svojim pobožnim, visokoumnim, dobrim pristupom životu. Twain se nadao da će ga ona, pukog humorista, “reformirati” iz njegovih rustikalnih načina. Par je živio u Buffalu, a kasnije je dobio četvero djece. Srećom, Twainov se slavni “maloumni” zapadnjački glas povremeno probio.
Pustolovine Toma Sawyera objavljene su 1876. godine, a ubrzo nakon toga počeo je pisati nastavak, Pustolovine Huckleberryja Finna. Za Huck Finna bile su mu potrebne godine da ga konceptualizira i napiše, a često ga je ostavljao po strani. U međuvremenu je težio uglednosti objavljivanjem, pa je 1881. godine objavio Kraljević i prosjak, šarmantan roman koji je s oduševljenjem podržala njegova obitelj i prijatelji.
Kad je Huck Finn napokon objavljen 1884. godine, Livy ga je hladno iskritizirala. Nakon toga, posao i pisanje imali su jednaku vrijednost za Twaina koji je započeo svoj kardinalni zadatak – zaraditi puno novca. 1885. godine trijumfirao je kao izdavač knjiga izdajući najprodavanije memoare bivšeg predsjednika Ulyssesa S. Granta, koji je netom umro. Mnogo je sati utrošio na ovaj i druge poslovne pothvate i bio je siguran da će njegov trud biti nagrađen ogromnim bogatstvom, ali nikada nije postigao uspjeh koji je očekivao. Njegova izdavačka kuća na kraju je bankrotirala. Twainovi financijski propusti, koji su na neki način podsjećali na očeve, imali su ozbiljne posljedice po njegovo stanje duha. Snažno su pridonijeli rastućem pesimizmu u njemu, dubokom osjećaju da je ljudsko postojanje kozmička šala koju je počinio smiješni Bog.
Posljednjih 15 godina Twain je ispunio javnim počastima, uključujući diplome iz Oxforda i Yalea. Vjerojatno najpoznatiji Amerikanac s kraja 19. stoljeća, puno su ga fotografirali i pljeskali gdje god je išao. Doista, bio je jedna od najistaknutijih svjetskih ličnosti u to vrijeme. No, dok su te godine bile pozlaćene nagradama, donijele su mu i mnogo muke. Rano u braku, on i Livy izgubili su sina Langdona zbog difterije; 1896., njegova omiljena kći Susy umrla je u 24. godini od kralježničkog meningitisa. Gubitak mu je slomio srce. Njegovoj najmlađoj kćeri Jean dijagnosticirana je teška epilepsija. 1909., kad je imala 29 godina, Jean je umrla od srčanog udara. Dugo godina je Twainov odnos sa srednjom kćeri Clarom bio pun svađa. U lipnju 1904., dok je Twain putovao, Livy je umrla nakon duge bolesti.
Twain je trpio vulkanski bijes i gadne napadaje paranoje, a doživio je mnoga razdoblja depresivne indolencije, koju je pokušavao utažiti pušenjem cigara, čitanjem u krevetu i igranjem beskrajnih sati biljara i karata.
Twain je umro 21.4.1910. godine u dobi od 74 godine. Pokopan je u Elmiri u New Yorku.
Autor: L.P.
Odgovori