Romeo i Julija obrađena lektira William Shakespearea. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno djelo Romeo i Julija online >>>
Analiza djela
Tragedija Romeo i Julija jedno je od najpoznatijih djela slavnog engleskog pisca Williama Shakespearea te jedno od najpoznatijih ljubavnih tragedija uopće. To je prva Shakespeareova tragedija, koju je napisao 1593. godine, nakon dvije, sada manje poznate komedije. Djelo je nastalo u prvom razdoblju njegova stvaralaštva, a inspiraciju za njega dobio je iz opće poznate legende o ljubavnicima iz Verone, koji su svoje živote završili tragično, upravo zbog ljubavi.
Još je i Dante Alighieri, više od sto godina prije Shakespearea, u svojoj Božanstvenoj komediji, u dijelu o Čistilištu, spomenuo tragediju obitelji Montecchi i Capuleti, ali i pored toga postoje navodi da je to bio povijesni događaj iz 1303. godine. Spominje se i u djelu Povijest Verone, tiskanom oko 1595. godine. Nekoliko je književnika prije Shakespearea koristilo ovaj motiv nesretnih ljubavnik iz Verone u svojim djelima, ali je njegovo zasigurno ostalo najpoznatije.
Tragedija govori o dvoje mladih ljudi koji se zaljubljuju jedno u drugo, unatoč tome što potječu iz dvaju suparničkih obitelji, među kojima vlada mržnja i rivalstvo. Njihova ljubav na prvu se čini nemogućom, ali oni se ipak tajno vjenčaju. U raznim konfliktima između dvaju obitelji, Romeo ubije Julijinog bratić i zato mora pobjeći iz zemlje, ali on se ostane skrivati da ne bi ostavio Juliju.
Julijini roditelji nju žele udati za uglednog plemića, ali ona bi radije umrla nego pogazila svoju ljubav i brak s Romeom. Još jednom joj uskače u pomoć svećenik koji ih je vjenčao. On Juliji da napitak koji će je samo uspavati, a ne i ubiti, kako bi njeni mislili da je mrtva, a ona će nakon toga biti slobodna. Svećenik pošalje poruku Romeu da je Julija zapravo živa, ali poruka ne stiže do njega. Kada Romeo čuje da je Julija mrtva, dođe u njenu grobnicu i, osjećajući da nema smisla živjeti bez Julije, sebi oduzme život ispivši otrov. Tada se Julija probudi i pokuša ispiti zadnje kapi otrova s Romeovih usana da i sama umre, ali kada vidi da to nije dovoljno, uzme bodež i ubije se.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 35 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: drama
Književna vrsta: tragedija
Vrijeme radnje: 16. stoljeće
Mjesto radnje: Verona, Italija
Tema: zabranjena ljubav mladih ljubavnika
Ideja: Ništa ne može stati na kraj čistoj ljubavi, pogotovo ne bezrazložna mržnja i osveta.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 35 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Prolog
U prologu nas pisac uvodi u priču. U knjizi će se radnja odvijati oko dvije kuće, obje slavne i cijenjene. Radnja se događa u Veroni. Te dvije obitelji se mrze, a njihova mržnja traje od davnina. Jedan mladić i jedna djevojka iz te dvije obitelji su se jako zavoljeli. Pisac nagoviješta da će mladić i djevojka umrijeti zbog obitelji koje se ne mogu pomiriti.
Prvi čin
Radnja se odvija u Veroni, na javnom trgu. Ulaze Samson i Grgur s mačevima. Razgovaraju o obiteljima koje se mrze. Samson govori kako neko pseto iz Montecchijeve kuće posebno ljuti. Stižu Abraham, Baltazar, Benvoglio, Tibaldo. Samson, Grgur su se počeli mačevati protiv Abrahama i Baltazara, a Benvoglio i Tibaldo su smirivali situaciju. Ulaze gospodin i gospođa Montecchi, te gospodin i gospođa Capuletti. Njih četvero su se počeli svađati.
Ulazi knez Escalo s pratnjom. On ih moli da izbiju oružje iz svojih ruku i da se prestanu svađati i mačevati. Govori im kako su oni te obitelji koje unose najviše nemira u Veroni. Upozorava ih ako ne prestanu da će svojim životom platiti javno narušavanje mira i reda. On ih poziva na javni sud da riješe situaciju jednom za sva vremena.
Benvoglio govori gospođi Montecchi da je jutros sreo Romea kako šeta i kada ga je Romeo ugledao da je pobjegao od njega. Govori mu njegova majka kako je primijetila da je Romeo stalno tužan, da duboko i teško uzdiše, da se zatvara u svoju sobu i zatvori prozore od sobe. Ona je pokušala saznati razlog, ali je Romeo previše zatvoren i ni sa kim ne razgovara. Ona govori koliko joj je to teško srcu kao njegovoj majci. Benvoglio im kaže kako će on pokušati doznati razlog.
Odlaze gospodin i gospođa Montecchi, te ulazi Romeo koji počinje razgovor sa Benvogliom. Romeo mu ne želi priznati kako pati zbog ljubavi i govori kako je vidio čitav prizor od maloprije i proklinje mržnju koja ne prestaje između njegovih roditelja i obitelji Capuletti. Romeo mu je samo rekao kako ljubi jednu ženu, ali ne želi otkriti njeno ime. Govori kako je prelijepa i jako mudra. On ne želi gledati druge žene.
Ulazi Capuletti, Paris i sluga. Paris razgovara s Julijinim ocem o njenoj prosidbi. Paris je želi oženiti. Ali njen otac govori da je prerano i da ona ima tek četrnaest godina. On želi pričekati njenu šesnaestu godinu kako bi se mogla udati. On savjetuje Parisa da se udvara Juliji, a on će dati blagoslov njihovoj ljubavi.
Ulaze Benvoglio i Romeo i razgovaraju o bukvinom listu, kako bi Romeo uzeo bukvin list kao otrov. Sluga mu želi da mu Bog podari snagu. Dolazi sluga obitelji Capuletti i govori Romeu ako on nije iz obitelji Montecchi da dođe na zabavi i popije koju čašu vina. Potom Benvoglio nagovara da Romeo ide na tu zabavu kako bi vidio još lijepih djevojaka osim Julije, jer je on uvjeren da je on toliko zaslijepljen njenom ljepotom zato što je nikada nije usporedio s drugim djevojkama. Romeo je pristao ići ali ne iz tog razloga, već kako on kaže:
“Pa hajdmo – ali ne, da to doživim,
već jedino da svom se zlatu divim!”
Radnja se odvija u sobi u Capulettijevoj kući. Tu se nalaze dojilja i gospođa Capuletti. Majka govori dojilji da pozove Juliju jer želi s njom nešto razgovarati. Dojilja se prisjeća Julijinog rođenja i njenog odrastanja. Dojilja i Julija su jako vezane. Majka je pitala Juliju što ona misli o udaju, ali Julija joj govori da o tome još ne razmišlja. Majka joj govori i da su se mlađe udale i da je ona u njenoj dobi već bila majka. Također joj govori da je Paris želi za svoju ženu. Julija joj govori da će gledati da ga zavoli, ali se od gledanja ljubav ne može roditi.
Ulaze Romeo, Mercuzio i Benvoglio pokriveni, jer se ne smiju pokazati na zabavi. Romeo govori kako ga je strijela ljubavi već odavno pogodila, ali da je okovan bolom i da mu je ljubav težak teret jer je ta ljubav zabranjena. Ljubav je kako on kaže kruta, tvrda, nemila i bode kao trn.
Radnja se odvija u Capulettijevoj kući. Dolazi čitava obitelj Capuletti. Gospodin Capuletti je svima zaželio dobrodošlicu, da se lijepo provedu, da plešu i uživaju. Tibaldo je vidio da je Romeo došao i bijesan to govori gospodinu Capuletti. Tibaldo ne može vjerovati kako se on usudio doći i njima izrugivati. Capuletti ga smiruje i govori kako ga ne želi uvrijediti u vlastitoj kući i raditi nevolje pred drugim gostima. Romeo je ugledao Juliju i pomislio koliko je ona lijepa, prišao joj i govorio lijepe riječi, te je poljubio dvaput. Dojilja prilazi Romeu i govori kako je Julija Capulettijeva kći, a Romeo je ostao u šoku, te govori sljedeće:
“Ah-Capuletti! Sav svoj život-jao!
U zalog svom sam dušmaninu dao!”
Dojilja govori Juliji da je ona upravo plesala s Romeom, a Julija na to odgovara:
“Iz ljute mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna.
I nemila je srca mog sudbina,
Da mora ljubiti mrskog dušmanina!”
Drugi čin
Radnja se odvija u ulici kraj Capulettijevog vrta. Romeo govori da ne može otići iz tog vrta kad je tu njegovo srce. Popeo se na zid i preskočio ga. Mercuzio i Benvoglio su vidjeli da je on preskočio zid, te su ga pokušali dozvati da se vrati. Radnja se odvija u Capulettijevom vrtu. Romeo doziva Juliju i govori joj da je ona njegovo sunce. Julija mu odgovara kako je presretna što vidi svoju ljubav.
Julija kaže poznate stihove:
“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako nećeš,
Prisegni, da me ljubiš, pa ću ja
Poreći, da se zovem Capuletti.”
Julija je žalosna, te u ovim riječima ona njega poziva da se odrekne svoje obitelji ili ona svoje, kako bi se mogli voljeti bez ikakvih zabrana. Govori kako je njegovo ime jedina prepreka njihovoj ljubavi.
Romeo joj odgovara:
“Za riječ te držim.
Ljubavi me svojom,
Nazovi, pa sam kršten iznova
I nikad više neću bit Romeo!”
Potom mu Julija odgovara da mora ići jer ako ga pronađu da ga neće poštedjeti života. Romeo i Julija se zaklinju u ljubav, jedno drugom izjavljuju ljubav i govore kako je ta ljubav iskrena i čista. Julija mu govori ako su njegove namjere ženidbene, da pošalje glas po vjesnici i kada bi htio i gdje da se izvrši obred, ona će se pojaviti. Romeo joj je obećao da će sutra poslati glas po vjesnici. Potom Juliju doziva dojilja, te se njih dvoje rastanu.
Radnja se odvija u ćeliji redovnika Lorenza. Lorenzo ubire razno bilje, te od njega pravi lijekove i napitke. Ovdje je već nagovještaj da će on dati Juliji napitak koji će je uspavati. Dolazi Romeo i Lorenzo ga upita je li bio kod Rosaline. A Romeo govori da je na Rosalinu odavno zaboravio i da ljubi drugu djevojku. Priznao mu je da je to Julija i Romeo moli oca za blagoslov njihove ljubavi.
Mercuzio i Benvoglio razgovaraju na ulici i pitaju se gdje je Romeo. Oni već Romeu naslućuju smrt jer znaju da Romeo nije svjestan u što se upustio. Mercuzio mu govori kako se promijenio: “Bilo kako bilo – nije li ljepše nego ono zaljubljeno cviljenje? Sad si opet druževan, sad si Romeo, sad si onaj, koji jesi – jer onakva je luckasta ljubav kao prava budala, što isplazi jezik i trčkara amo tamo.”
Dojilja dolazi kod Romea, Romeo poručuje Juliji da dođe danas poslije podne na ispovijed kod oca Lorenza, on će je ispovjediti i vjenčati.
Radnja se odvija u Capulettijevom vrtu. Julija se već zabrinula zašto se dojilja ne vraća. Dojilja joj prenosi Romeove vijesti da će je on čekati i da će se danas vjenčati. Radnja se odvija u Lorenzovoj ćeliji. Stigli su Romeo i Julija. Njih dvoje su se složili da se trebaju vjenčati čim prije.
Treći čin
Radnja se odvija na javnom trgu, ulaze Mercuzio, Benvoglio, paž i sluge. Dolazi Romeo i sprječava mačevanje Tibalda i Mercuzia. Ali bilo je već kasno, Tibaldo je ranio Mercuzia. Rana je bila duboka, te je Mercuzio preminuo, a Tibaldo se veselio njegovoj smrti. Romeo se počeo boriti sa Tibaldom, Tibaldo je pao, a Benvoglio upozorava Romea da bježi jer ako ga uhvate, osudit će ga na smrt. Romeo bježi.
Radnja se odvija u Capulettijevom vrtu. Julija doziva Romea da joj se vrati. Dojilja dolazi i govori joj kako je Tibaldo kako ga je vidjela da leži, vidjela njegovu ranu, krvav leš, blijed kao krpa, sav obliven krvlju. Dojilja joj objašnjava da je Romeo prognan, a Julija proklinje Tibalda. Julija traži od dojilje da nađe Romea koji se skriva u Lorenzovoj ćeliji i da mu dadne njen prsten i pozove ga da se vide i oproste posljednji put.
Radnja se odvija u Lorenzovoj ćeliji. Ulaze Romeo i Lorenzo. Lorenzo govori Romeu kako je prognan iz Verone. Za njega to progonstvo znači smrt, jer za njega nema života izvan Verone. Netko pokuca na vrata i Lorenzo govori Romeu da se sakrije. Stiže dojilja i nosi Julijinu vijest. Romeo plače te dojilja govori kako i Julija plače i jeca.
Radnja se odvija u sobi, u Capulettijevoj kući. Paris odlazi jer tu noć nije mogao isprositi Juliji zato što se dogodila tragedija u njihovoj obitelji, Tibaldo je preminuo. Dogovorili su se tek da će vjenčanje biti za dva dana. Radnja se odvija u Julijinoj sobi gdje Romeo i Julija razgovaraju. Romeo joj govori da mora otići, jer ako ostane, neće više biti živ. Dojilja stiže i upozorava ih da dolazi Julijina majka i da se moraju rastati.
Majka vidi da Julija plače i misli kako Julija plače zbog svog rođaka. Onda joj majka rekla da se smiri i da će poslati napitak koji će usmrtiti Romea. A Julija joj govori kako se neće smiriti dok ne ugleda Romea mrtvog jer ne želi da njena majka išta nasluti. Majka joj također govori da će njeno vjenčanje biti u četvrtak rano ujutro. Govori majci kako se ne želi još udati.
Potom ulazi i njen otac, te mu se Julija žali. Otac joj govori da bi trebala biti zahvalna i ponosna što su joj našli takvog muža. Otac joj govori ako odbije udati se za njega, da ide iz njegove kuće na ulicu i neka prosi i umre gladna na ulici, ali da se njemu ne vraća na oči. Julija se žali svojoj dojilji. Julija laže dojilju tako što joj govori da se ide ispovjediti ocu Lorenzu što je uvrijedila oca, a njena prava namjera je da joj otac da neki lijek koji bi je usmrtio.
Četvrti čin
U Lorenzovoj ćeliji se nalaze otac Lorenzo, Paris i dolazi Julija. Paris joj govori kako jedva čeka njihovo vjenčanje, te odlazi. Otac razumije njene jade, ali joj govori da je najbolje za nju da se uda za Parisa. Otac vidi da je ne može urazumiti, te joj daje sok da ga popije i od tog soka će njeno tijelo biti hladno, udovi će joj se ukočiti i svi će misliti kako je ona mrtva. Tijelo će joj biti u tom stanju četrdeset i dva sata, a on će o svemu obavijestiti Romea i organizirati da njih dvoje pobjegnu.
U Julijinoj kući su tekle pripreme za vjenčanje. Julija se vraća i govori ocu kako joj je žao i da je srela Parisa i iskazala mu svoju ljubav. U ovom dijelu Julija i dojilja su pripremale nakit i haljinu za vjenčanje, a kada je dojilja izašla Julija je popila napitak.
Stiže Paris, zadnje pripreme za vjenčanje su gotove, a gospođa Capuletti govori dojilji da ide Juliji i da je pozove. Dojilja ulazi u Julijinu sobu, primijeti kako Julija čvrsto spava, a kada je vidjela njeno tijelo koje je bilo hladno, oči, udove, shvatila je da je mrtva. Vrisnula je i svi su došli u njenu sobu. Svi su plakali nad njom. Otac Lorenzo im govori da joj obuku najljepšu haljinu i tijelo odnesu u crkvu.
Peti čin
Baltazar stiže do Romea i govori mu strašne vijesti, da je Julija odavno mrtva. Romeo mu govori da će i on napustiti ovaj svijet, jer njegov život bez Julije nema smisla. Romeo pronalazi ljekarnika i moli ga da mu nabavi otrov. Giovanni dolazi do oca Lorenza i govori kako nije mogao nikoga pronaći tko bi Romeu odnio pismo jer su se svi plašili zaraze. Lorenzo pomišlja kako to nije dobro i da će se vratiti do Julije, jer se Julija treba probuditi za tri sata i mora je obavijestiti da Romeu ništa nije javljeno.
U ovom dijelu Romeo odlazi do Julijinog tijela gdje je bio Paris. Oni su se počeli svađati i Romeo je usmrtio Parisa. Potom je Romeo popio otrov. Kada je stigao otac Lorenzo već je bilo kasno za spasiti Romea. Potom se Julija budi i otac je želi odvesti, ali kada je ona shvatila da je Romeo mrtav, ni ona više nije željela biti živa. Više nije bilo otrova, stoga je ona poljubila Romeove usne koje su još bile tople i na kojima je još bilo otrova. Potom je uzela Romeov bodež i usmrtila se.
Svi su stigli kod Julijinog i Romeovog tijela. Lorenzo je ispričao Escalo što se sve u tajnosti događalo i kako je došlo do Romeove i Julijine smrti. Obitelj Capuletti i obitelj Montecchi su stajale nad tijelima njihove djece. Julijin otac je pružio ruku Romeovom ocu i iskazao žalost. Montecchi mu je rekao da najmanje što može učiniti je podići zlatni kip Juliji u Veroni. Obitelji su se pomirile, ali prekasno su shvatili da je uzalud njihova mržnja, jer njihove djece više nema.
Analiza likova
Likovi: Romeo, Julija, Paris, Mercuzio, Benvoglio, Tibaldo, Lorebzo, Giovanni, gospodin i gospođa Capuletti, gospodin i gospođa Montecchi, Julijina dojilja…
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 35 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
William Shakespeare je vjerojatno najpoznatiji pisac na engleskom jeziku, poznat po svojim dramama i po sonetima. Iako mnogo toga o njegovom životu ostaje otvoreno za raspravu zbog nepotpunih dokaza, sljedeća biografija objedinjuje najčešće prihvaćene činjenice o Shakespeareovom životu i karijeri.
Sredinom 16. stoljeća, otac Williama Shakespearea, John Shakespeare, preselio se u idilični grad Stratford na Avonu. Tamo je postao uspješan zemljoposjednik i trgovac vunom te poljoprivrednim dobrom. 1557. godine oženio se Mary Arden.
U njegovo vrijeme, britanska srednja klasa širila se i po veličini i u bogatstvu, omogućavajući svojim članovima više slobode i raskoši, kao i jači kolektivni glas u lokalnoj vlasti. John je iskoristio promjenjiva vremena i postao član Stratfordskog vijeća 1557. godine, što je označilo početak njegove slavne političke karijere. Do 1561. godine izabran je za jednog od četrnaest gradskih vijećnika. Na svim položajima koje je obnašao stariji Shakespeare upravljao je imovinom i prihodima. Godine 1567. postao je izvršitelj – najviše izabrane dužnosti u Stratfordu i ekvivalent modernog gradonačelnika.
Gradski zapisi govore da je William Shakespeare treće dijete Johna i Mary. Njegovo rođenje nije registrirano, ali legenda navodi datum 23. travnja 1564., vjerojatno zato što se zna da je na isti datum umro 52 godine kasnije. U svakom slučaju, Williamovo krštenje registrirano je u gradu Stratfordu 26. travnja 1564. Malo se zna o njegovom djetinjstvu, premda se općenito pretpostavlja da je pohađao lokalnu gimnaziju. Kasnije se zaposlio na Oxfordu gdje je predavao matematiku, prirodne znanosti, logiku, kršćansku etiku, te klasične jezike i književnost.
Shakespeare nije pohađao sveučilište, što za to vrijeme nije bilo neobično. Sveučilišno obrazovanje rezervirano je za bogate sinove elite, pa čak i tada, većinom samo one koji su željeli postati svećenici. Mnogobrojne klasične i književne reference u Shakespeareovim dramama svjedoče, međutim, o izvrsnom obrazovanju koje je stekao u gimnaziji i govori o njegovoj sposobnosti. Njegove rane drame posebno su se pojavljivale o djelima Seneke i Plauta. Još impresivnije od Shakespeareova formalnog obrazovanja jest bogatstvo općeg znanja koje izlaže u svom radu. Njegov vokabular nadmašuje glasnoću bilo kojeg drugog školovanog engleskog pisca njegova vremena.
Godine 1582. godine, u dobi od 18 godina, William Shakespeare oženio se dvadesetšestogodišnjom Anne Hathaway . Njihova prva kćer Susanna je krštena tek šest mjeseci nakon rođenja – činjenica koja je pokrenula nagađanja o okolnostima braka. Anne je 1585. godine rodila blizance i krstila Hamneta i Judith Shakespeare. Hamnet je umro u dobi od 11 godina, a tada je William Shakespeare već bio uspješan dramatičar. Oko 1589. godine, Shakespeare je napisao djelo Henry VI – 1. dio, koje se smatra njegovom prvom dramom. U međuvremenu se preselio u London, gdje je nastavio karijeru kao dramatičar i glumac.
Iako su preživjeli mnogi zapisi o Shakespeareovom životu kao građanin Stratforda, uključujući njegove vjenčane i matične knjige, postoji vrlo malo podataka o njegovom životu kao mladi dramatičar. Legenda karakterizira Shakespearea kao bezobraznog mladića koji je jednom prilikom bio prisiljen pobjeći iz Londona pod sumnjivim okolnostima što teoretičari povezuju s njegovim ljubavnim životom, ali mala količina pisanih informacija ne mora nužno potvrđivati taj aspekt njegove osobnosti.
U svakom slučaju, mladi Will nije dobio neposredni svjetski uspjeh. Najraniji pisani zapis o Shakespeareovom životu u Londonu potječe iz izjave njegovog suparnika dramatičara Roberta Greena. U Groatsworthu iz Wittea (1592), Greene naziva Shakespearea “uznemirenom vranom … [koja] pretpostavlja da je u stanju izbaciti prazan stih kao najbolji od vas.” Iako je ovo jedva veliko hvale, ipak sugerira da je Shakespeare razigrao kazališnu hijerarhiju Londona od početka karijere. Retrospektivno je Grinov prigovor moguće pripisati ljubomori na Shakespearove sposobnosti pisanja, ali nedostatak dokaza čini komentar dvosmislenim.
S djelima Rikard III, Henrik VI., Komedija zabluda i Tit Andronik od njegovim pojasom, Shakespeare je postao popularan dramatičar do 1590. godine. Međutim, 1593. godina obilježila je veliki skok naprijed u njegovoj karijeri kada je objavio djelo Grof iz Southamptona. Uz to su objavljeni i Venera i Adonis ; bilo je to jedno od prvih Shakespearovih poznatih tiskanih djela, a koja su polučila ogroman uspjeh. Do ovog vremena Shakespeare je također ostavio svoj pečat u engeskoj književnosti, jer se većina učenjaka slaže da je napisao većinu svojih soneta 1590-ih godina.
Godine 1594. Shakespeare se vratio u kazalište i postao poseban član. Do 1598. godine, Shakespeare je imenovan “glavnim komičarem” za postavu, a do 1603. godine bio je i “glavni tragičar”. Ostao je povezan s kazalištem do svoje smrti. Iako se gluma i igrani film u to vrijeme nisu smatrali plemenitim zanimanjima, uspješni glumci relativno su se cijenili. Shakespearov uspjeh osigurao mu je priličnu svotu novca, koji je uložio u nekretnine u Stratfordu. 1597. godine kupio je roditeljima drugu najveću kuću u Stratfordu. Godine 1596. Shakespeare je izradio grb za svoju obitelj, čime se zapravo učinio džentlmenom.
Iste godine kada se pridružio lorda Chamberlainu, Shakespeare je napisao djelo Romeo i Julija, Uzaludni ljubavni trud, Ukroćena goropadnica i nekoliko drugih predstava. 1600. godine napisao je dvije svoje najveće tragedije, Hamleta i Julija Cezara. Povjesničari i znanstvenici smatraju Hamleta prvom modernom predstavom zbog svog višestruke kompleksnosti glavnog lika i neviđenog prikaza ljudske psihe.
Prvo desetljeće 17. stoljeća svjedočilo se debitantskim izvedbama nekoliko Shakespeareovih najslavnijih djela, uključujući mnoge njegove takozvane povijesne drame: Otelo (1604. ili 1605.), Antonije i Kleopatra (1606. ili 1607.) i Kralj Lear (1608.) Posljednja Shakespeareova predstava izvedena tijekom njegovog života bila je najvjerojatnije kralj Henrik VIII 1612. ili 1613. godine.
William Shakespeare umro je 1616. godine. Njegova supruga Anne umrla je 1623. godine, u dobi od 67. Shakespeare je sahranjen u crkvi u Stratfordu.
Autor: M.Š.
Odgovori