Rimski književnik Publije Ovidije Nazon rođen je 43. godine prije Krista u jednoj uglednoj obitelji. Nakon studija retorike u Rimu, Grčkoj i Maloj Aziji, odlučio se posvetiti književnom radu. Ubrzo postaje najslavniji pjesnik Rima, no u 2. godini poslije Krista biva protjeran iz Rima, iz nepoznatih razloga sve do danas.
Ovidijevo se stvaralaštvo obično kronološki dijeli u tri faze: ljubavna poezija, mitološki spjevovi i stihovi iz progonstva. Mitološki ep “Metamorfoze” pripada središnjoj fazi Ovidijeva stvaralaštva, a pisan je u heksametrima u 11.995 stihova. Kronološki se obrađuju preobrazbe u antičkim mitovima. Ukupno ima 246 mitoloških priča, među kojima su poznatije: Apolon i Dafna, Narcis i Jeka, Orfej i Euridika, Piram i Tizba, Venera i Adonis.
Kod Ovidija kretanje kroz djelo nije pravolinijsko, već krivudavo. Opisuju se preobraženja koja su uzrokovana naklonošću ili srdžbom bogova, ljudskom ljubavlju i požudom, razboritošću i nepromišljenosti. Petnaest knjiga epa grubo se može podijeliti u tri cjeline od 5 pjevanja, i to u: epohu bogova, epohu heroja i epohu povijesti.
Unutar svakog pjevanja mitovi se preklapaju, reflektirajući karakterne osobine bogova i ljudi. Svi oblici ljudske nepromišljenosti se kažnjavaju. Bogovi mijenjaju svoj oblik prema vlastitoj volji, kako bi ostvarili nečiju želju ili svoju vlastitu, a ljudi oblik mijenjaju prema kazni ili božjoj milosti. Oholost i drskost, također nikad ne ostaju nekažnjene. Često životne situacije kojima su izloženi junaci i junakinje bivaju obrađene groteskno i patetično.
Kratak sadržaj
Prvo pjevanje
Ovidije zaziva sve bogove da mu pomognu. Prema stoičkoj nauci opisuje postanje svijeta koji je u početku bio kaos pa se potom formirao u četiri elementa: u zemlju, more, zrak i nebo. Svaki od tih elemenata dobio je drugačije stanovnike. Iz božanskog sjemena potom nastane čovjek. Najprije je bilo zlatno doba, vrijeme vjernosti i pravde. Nisu bili potrebni zakoni. Čovjek je bio ponizan prema Bogu. Narodi su živjeli mirno i ugodno nemajući vojsku. Imali su dovoljno hrane te je vladalo vječno proljeće. Kad je Saturn svrgnut s prijestolja i bačen u podzemni svijet, počelo je doba boga Jupitera, zvano još i srebrno doba. Nekadašnje proljeće Jupiter je skratio i godinu je razdijelio u četiri godišnja doba. Potom je došlo i treće, mjedeno razdoblje kada su ljudi bili bjesnije ćudi, spremni za boj. Željezno doba bilo je posljednje. Vjernost je nestala, nije bilo ni stida ni istine i na njihovo mjesto dođu prijevare, lukavstva i opaka želja za bogatstvom. Tražilo se blago zemlje koje je među ljudima uzrokovalo rat. Okrvavljenu zemlju napustila je Astreja, božica pravde.
Giganti, divovi, željeli su se domoći Jupiterova carstva pa su zato naslagali nekoliko gora, jednu povrh druge, kako bi došli do njegovog carstva, no Jupiter ih svlada i pokopa ispred gora što su ih naslagali. Iz krvi Giganta koje je Jupiter usmrtio kada su se digli protiv Olimpa, rodio se nov, opaki ljudski rod. Iz gigantske krvi nastao je i Likaon, bezbožan kao i ostali ljudski rod istog podrijetla. Zato Jupiter općim potopom odluči uništiti sve živo na zemlji, pošto je već prije toga bezbožnog Likaona preobrazio u vuka. Jupiteru su mnogi pojačavali gnjev, dok su drugi bogovi po dužnosti pristali biti uz njega, no svima je bilo žao što će izginuti ljudska vrsta. Isprva je mislio razasuti strijele po zemlji, ali se sjetio sudbine prema kojoj, ukoliko bi zemlja izgorjela, izgorjelo bi i more te se spalili nebeski dvori. Zato Jupiter odabere drugačiju kaznu. Pustiti će kišu iz svih nebesa i ljude potopiti.
Ovdje sam Jupiter zatvara sjeverni vjetar i druge vjetrove u špilju Akvilona, a pušta na slobodu Nota, južni vjetar koji donosi kišu. Gnjevnom Jupiteru nisu bila dovoljna nebesa te mu u pomoć pristiže i brat Neptun, gospodar sinjega mora i ostalih voda. Od svih ljudi samo su Deuklalion i Pira spasili, pristavši s lađom na brdu Parnasu. Odlučili su se moliti višnjemu božanstvu i u svetom proroštvu tražiti pomoć. Upitali su boginju Temidu kako nadoknaditi gubitak naroda propalom svijetu. Prema naputku, zaključili su kako je zemlja velika mati, a kamenje po njezinom tijelu su kosti i njih valja bacati iza leđa. Od tog kamenja nastanu novi ljudi.
Zemlja je izrodila, između ostalog, i druge životinje, tako da se s njome pomiješala vlaga i toplina. Ali rodila je i zmaja Pitona, kojeg je Apolon pogubio i za uspomenu na tu zgodu, osnovao pitičke igre u kojima bi mladići u hrvanju ili trci druge nadvladavali. U tim su se igrama pobjednici isprva nagrađivali hrastovim vijencem jer lovora još nije bilo.
Tada se pripovijeda prva erotička metamorfoza o Dafni, koja je bježala od ljubavi Apolonove, sve dok ju otac Penej, na njezinu prošnju, ne pretvori u lovoriku. Apolon, ponosit što je pogubio zmaja, upita Kupida kako tako nestašnom momčiću priliči junačko oružje. Na to se on naljuti te izvadi dvije strijele. Prva je bila zlatna i oštra, a druga rupa te je u sebi imala olovo. Prvom strijelom pogodi Kupid Nimfu, a drugom Apolona. Kako je Apolon neprestano žudio za njezinom ljubavlju, Nimfa je bježeći izrekla molitvu te se pretvori u drvo, no Apolon ju je i takvu ljubio i učini je slavnom lovorikom, kojom se uvijek kitio trijumf.
Poslije toga skupili su se riječni bogovi kod Peneja da ga tješe. Samo Inah nije došao jer tuguje za kćerkom Ijom, koja mu se izgubila. Junona, kći Saturnova, slutila je kako je Jupiter vara te ga je željela razotkriti. No kako je Jupiter predosjećao Junonin dolazak, pretvori Iju u kravu, ali kravu je tada morao predati ljubomornoj ženi. Junona, bojeći se krađe, predala ju je uvijek budnom Argu da je čuva. Arg je imao stotine očiju po cijeloj glavi i od tih očiju uvijek bi naizmjence spavala dva. Ija se pokušavala žaliti Argu, no iz njezinih bih usta izlazila samo rika. To joj je bilo strašno i bojala se svog glasa. Na brijeg bi dolazila k svome ocu i išla za njim. Inah ju je i naposljetku i prepoznao, no Arg ih je razdvojio. Jupiter, gledajući toliko muke, pozove Merkurija te mu zapovijedi da ubije Arga, pošto mu je ispričao priču o nimfi Siringi, koja je bježala pred Panom i pretvorila se u trstiku, a Pan je od trstike izradio frulu. Kad je Arg zaspao, Merkurije mu je odsjekao glavu, a Junona je presadila njegove oči u paunov rep. Izbavljena Ija trpi i dalje zbog Junonine srdžbe, sve dok ne dođe do Nilove obale. Ovdje joj se povratilo ljudsko obličje, budući da je Jupiter umilostivio Junonu i ona rodi sina Epafa kojeg su Egipćani štovali poput boga. Potom se prepiru Epaf i Featon, sin Febov, o njihovom podrijetlu.
Drugo pjevanje
Kako je Epaf predbacivao Featonu da nije božanskog podrijetla, otišao je Featon prema savjetu svoje majke Klimene u dvore svog oca Feba i tražio od njega znak očinstva. Zbog zakletve kojom se njegov otac bio obvezao, usliši mu molitvu, premda ga upozori kako je to što želi vrlo opasno i time u svom neznanju traži smrtnu sudbinu. Upozoravao je, ako previsoko zađe, da će kolima zapaliti nebeske dvore, a ako prenisko zemlju. Featon se uspe na kola i veselo drži uzde u rukama. Zahvaljuje ocu, no otac se tom neveseli. Nesretni Featon nije mogao držati uzde konjima Piroentu, Eonu, Etonu i Flegontu. Zažali što je saznao za svoj rod i izmolio molbu u oca. Sunčevi konji odviše su se približili zemlji te je sve izgorjelo na zemlji. Kako bi spasio svijet, Jupiter strijelom pogubi Featona i on se strovali u rijeku Eridan.
Kako je njegov otac bio vrlo žalostan, bez sunca bio je jedan cijeli dan. Svjetlila je samo vatra i u tom zlu bila tada neka korist. Za Featonom na njegovu grobu tuguju njegove sestre Helijade, sve dok se nisu pretvorile u omorike i rođak Kiknos koji se pretvorio u labuda. Žalosnog oca Jupiter jedva nekako nagovore da ponovo uzme u ruke uzde sunčevih konja. Jupiter je tada obilazio svijet da vidi koliko je stradao vatrom te tada Arkadiji vraća njezine vode i šume. Opazio je tada družicu Dijanu Kalistu, koju Jupiter obljubi poprimivši Dijanino obličje. Dijana otjera Kalistu od sebe. Kalista je rodila Jupiteru sina Arkada, a Junona ju je tad pretvorila u medvjedicu, koju je rođeni sin u lovu ubio. Na to Jupiter Kalistu i sina pretvori u zvijezde, a Junona zamoli Okeana i Tetidu da one zvijezde – velika i medvjedica i njezin čuva, nikad ne padnu u more jer su okaljani bludništvom te se ne smiju kupati u čistoj vodi. Junona se tada na nebo vraća kolima u koja su upregnuti pauni. Pauni su time dobili novo obličje, jer je Junona u njihovo perje presadila Argove oči.
Tako je tek nedavno novo obličje poprimio i gavran, koji je do tada imao bijelo perje. On je rekao Apolonu za preljub njegove ljubavnice Koronide. Apolon je pogubi strijelom, a svog sina Eskulapija izvadi iz njezine utrobe i preda Hironu da ga odgoji. No i gavrana koji se je nadao nagradi pretvori u crnu pticu i tako je i gavrana sustigla kazna jer nije htio poslušati vranu, koja mu je ispričala kako je ona postala pticom jer zamjerila Minervi budući da nije šutjela. Njezino mjesto zauzela je Niktimena, no i nju je stigla kazna zbog preljuba s ocem te se pretvorila u sovu. Eskulapiju odaje Okiroa, kći Hironova, a Jupiter je zato pretvara u kobilu.
Uzalud je otac Hiron zvao u pomoć Apolona jer je zaljubljeni bog tada pasao svoje stado u Elidi. Kako je bio zaljubljen, zaboravio je i svoje volove. Ovu zgodu iskoristi Merkurije, pa otjera njegovo stado. To je vidio starac Bat. Kad se Merkurije kušnjom uvjerio da bi ga Bat unatoč obećanju izdao, pretvori ga u kremen. Merkurije ode iz Elide u Atiku na dvor Kekropov, jer je ljubi Hersu, Kerkropovu kćer. Za veliku nagradu ponudi mu svoju pomoć sestra Hersina, Aglaura, ali je Minerva, želeći je kazniti zbog prijašnje radoznalosti, što je otkrila tajnu Erihtoniju, pošalje na nju Zavist, zbog koje Aglaura također počne odvraćati pozornost Merkuriju od svoje sestre. Merkurije je zato pretvori u kamen. Merkurije je otišao na nebo i dobio zapovijed od Jupitera, koji se zaljubio u Europu, kćer kralja Sidonskoga Agenora, da Agenorovo stado potjera k morskoj obali. Jupiter se tada pretvori u bika te ga Europa hrani cvijećem kako bi mu se približila, te je u igri sjela na njegova leđa. Jupiter je preveze preko mora na otok Kretu.
Treće pjevanje
Kada Jupiter dođe na Kretu, kaže Europi tko je. Agenor zapovijeda sinu Kadmu da pođe tražiti sestru i da se ne vrati sve dok je ne pronađe. Kadmo uzalud obilazi zemlje i narode pa najzad odluči pitati Apolonovo proročište gdje bi se mogao stalno naseliti. Dobio je odgovor neka slijedi kravu koju će sresti putem i tamo gdje ona legne, neka stvori grad. Tako je on došao u kraj Tebe. Sred šume nalazila se špilja granjem i šibljem obavijena, a u pećini se krio zmaj. Pogubio zmaja i prema Minervinoj zapovijedi, posadio njegove zube iz kojih su iznikli divovi. Divovi su među sobom započeli borbu jedan s drugim, sve dok samo petorica nisu preostali na životu, a njima je Kadmo sagradio Tebu.
Sa svojim rodom Kadmo nije imao mnogo sreće. Njegova unuka Akteona Dijana pretvorila u jelena jer ju je slučajno zatekao dok se kupala, a onda su ga vlastiti psi razderali. Kadmova kći Semela, ljubavnica je Jupiterova pa je ljubomorna Junona poprimila obličje njezine dadilje Beore. Nagovori je da se pojavi u onom obličju u kojem dolazi k Junoni. Jupiter joj se objavi kao gromovnik te ona izgori od strijela. Bakha, koji je bio u njezinoj utrobi, Jupiter je izvadio i ugradio u svoje bedro. Kad se drugi put rodio, predao ga je na odgoj teti, a onda Nisejskim Nimfama. Za to se vrijeme Jupiter prepirao s Junonom je li požuda veća u žena ili muškaraca. Oni odluče pitati Tiresiju, koji je za sedam godina bio pretvoren u ženu. Tiresija je rekao kako je požuda veća u žena. Junona je tada otela vid, no Jupiter mu je podario proročki dar. Njegovo se prvo proroštvo obistinilo na Narcisu, koji prezire sve djevojke pa i Nimfu Eho, koja se od uzaludne želje pretvara u kamen u kojega samo još glas živi. Ona se objavljuje kao jeka. No Narcisa je sustigla kazna jer kad je ogledao svoj odraz lica u izvoru vode te se zaljubio u sama sebe, dok od te ljubavi sasvim nije izginuo i pretvorio se u cvijet, čime ga je sustigla kazna.
Pentej, tebanski kralj, unatoč tom proroštvu ne uzme u obzir opomene vidioca Tiresije. Nije htio priznati Bakhovo božanstvo, premda je i njegova majka Agava i čitav tebanski narod poštivao to božanstvo. Pentej je odlučio uhvatiti Bakha i baciti ga u tamnicu, ali uhvaćen nije bio bog već jedan od njegovih pratioca. Pratilac je Penteju pripovijedao kako je Bakho Tirenske brodare pretvorio u pliskavice kad su ga htjeli opljačkati. Pentej zapovijedi da Bakhova pratioca pogube, no u obličju pratioca krio se sam bog koji se izbavio. Na brdu Kiteronu žene, a među njima i njegova majka Agava, slave novoga boga. Kako je Pentej sam odlučio otići na brdo, one su ga razderale u mahnitom ponašanju, misleći da je vepar. Od tada se Bakhovo božanstvo priznavalo u Tebi.
Četvrto pjevanje
Minija, kći Alkitoja, ne vjeruje u Bakhove svetkovine. Smatra kako on nije Jupiterov sin. Bezbožnost s njome dijele njezine sestre. Na dan posvećen Bakhu i njegovom kultu, Minija, njezine sestre i sluškinje ostaju kod kuće, predu i tkaju i sebi krate vrijeme pripovijedajući. Pripovijedaju priču o ljubavi Pirama i Tizbe. Piram je počinio samoubojstvo misleći kako je Tizba stradala od lavice. Dudov je plod promijenio boju jer je bio poškropljen Piramovom krvlju. Kad je naišla Tizba i ugledala Pirama, isto je počinila samoubojstvo te zamolila njihove očeve da budu pokopani zajedno jer ih je ljubav smrću sjedinila. Leukonoja tada počne pričati drugu priču o Martovoj ljubavi s Venerom, koja Apolona, jer ih je odao, kažnjava nesretnom ljubavlju. Apolon, kako bi se približio svojoj ljubavi Leukotoji, poprimi obličje Eurinome, njezine majke. No Apolona je izdala Klitija, prijašnja njegova ljubavnica, stoga je Orham svoju kćer živu zakopao u zemlju. Iz njezinog groba izraste tamjan, a zavidnu Klitiju Apolon pretvori u modri suncokret. Alkitoja, najstarija od Minijevih kćeri, kazuje još priču o mladiću Hermafroditu, koji se s Nimfom Salmakidom stopio u jedno tijelo.
Dok su one pričale priče, približila se Bakhova povorka, a kćeri su se pretvorile u šišmiše. Agava, majka Pneteja, veseli se njihovoj kazni, ali joj stižu žalosne vijesti. Junona ne može podnijeti što Bakho, sin njezine suparnice, zadobiva toliku vlast i poštovanje. Tada se poželi osvetiti Semelinu rodu pa šalje Tisifona na Inu i Atamasa, njezina muža. U mahnitosti Atamas ubija rođenog sina Learha, a Ina s drugim sinom Melikertom traži spas u morskim valovima. Neptun na Venerinu molbu učini Inu i njezina sina morskim božanstvima. Dok su Inine dvorkinje žalile za gospodaricom, pretvorile su se u kamenje, a neke postanu ptice. Kadmo sa ženom Harmonijom žali za Inom pa odlaze iz Tebe u Iliriju, gdje se oboje pretvore u zmije.
Od Bakhovih je protivnika još samo Akrisije ostao na životu, kralj u Argu i Persejov djed, koji je odrubio glavu Gorgoni (Medusi). Bježeći s Medusinom glavom, dođe Persej do kralja Atlasa i zatraži od njega da mu ustupi prenoćište. Kad mu ga je Atlas uskratio, pokaže mu glavu Medusinu pa se Atlas pretvori u brdo. Kad je stigao u Etiopiju, Persej je oslobodio Andromedu, kćer Kefejevu, koja je bila prikovana za hrid i izložena kao hrana morskoj grdosiji. Kada je pogubio zvijer, položio je Medusinu glavu na travu, a od trave su nastali koralji. Persej se oženi Andromedom i kod svadebene gozbe zamole ga gosti da im ispripovijeda kakvo svoje junaštvo. Persej im govori kako je pogubio Gorgonu. Od njegove je krvi nastao krilati konj Pegas i njegov brat Hrisaor.
Peto pjevanje
Andromedina udaja za Perseja razljutila je njezina strica Fineja, kojemu se ona zavjetovala prije Persejeva dolaska. Za vrijeme svadbene gozbe dolazi Finej sa svojom vojskom na Perseja, ali Persej ga nadvlada u bici. Neke njegove vojnike pretvori u kamenje Medusinom glavom. Došavši s Andromedom kući, na isti je način kaznio Preta, koji je prognao svog brata Akrsija, Persejeva djeda i Polidekta, vladaoca otoka Serifa, koji ljubavnim ponudama dosađivao njegovoj majci Danaji. Kada je Persej sretno stigao kući, Minerva, njegova vjerna pratiteljica, odlazi od njega na brdo Helikon kako bi vidjela novo vrelo Hipokrenu, nastalo ispod Pegasova kopita. Tu su je dočekale Muze pa su joj pričale različite priče, a bile su se udružile sa zlotvorima.
Prva Muza priča o Pireneju, koji htio silovati Muze, ali su spasile jer nije uspio u letu progoniti. Kad je Muza dovršila svoju priču, doletjelo je devet svraka. Minerva je saznala da su se svrake kćeri Pijera, kralja Makedonije, a u svrake su se pretvorile jer su se s Muzama natjecale u pjevanju. Kad su bile pobijeđene, psovale su pobjednice. Za vrijeme natjecanja, pjevačice su pjesmom pričale različite priče, od kojih ja najopsežnija ona o Cererinu lutanju i Prosperinoj nesreći, što ih pjeva Muza Kaliopa.
Šesto pjevanje
Kako je Minerva bila potaknuta primjerom Muza, odlučila je i ona uzeti obličje starice i natjecati se u tkanju s Arahnom, koja je bila vrlo vješta u tom poslu i time se ponosila. Dok su se natjecale, tkale su različite slike i Arahninu poslu nije se moglo prigovoriti, sve dok Minerva nije uvidjela kako njezine slike vrijeđaju bogove pa joj razdere tkaninu. Arahna se od žalosti i sramote objesi, a boginja je pretvori u pauka. Kazna koja je sustigla Arahnu nije zastrašila Niobu, kćer Tantalovu i ženu tebanskog kralja Amfiona, već se ona i dalje nastavlja rugati Latoni što je rodila samo dvoje djece, hvaleći se brojnošću svoje djece i njihovom ljepotom. Apolon je zato pogubio sedam njezinih sinova, a Dijana jednaki broj kćeri. Amfion se od žalosti sam ubio, a Nioba se pretvorila u hrid na brdu Sipilu, koja neprestano suzi.
Narod je bio opomenut kad je vidio kakva je kazna sustigla Niobu. Likijski su seljaci bili kažnjeni jer su Latoni uskraćivali da se napije vode kad je lutala s dvoje djece po svijetu. Niobinu nesreću oplakuje Pelop, njezin brat. Svi dolaze k njemu kako bi ga tješili, samo nema Atenjana jer ih zabrinjava kralj Terej, kralj Trakije. Terej je oskvrnuo Filomelu, sestru svoje žene Prokne, a da ga ne bi izdala, odrezao joj je jezik. Filomela je nesreću pokazala Prokni, tako da je u platno uvezla slova. Prokna je stoga najprije oslobodila sestru, skrivenu u šumi. Kad je Terej to doznao, htio je mačem sasjeći Proknu i Filomelu. One pobjegnu. Za vrijeme bijega pretvori se Filomela u slavuja, a Prokna u lastu. Terej koji ih je progonio, pretvori se u pupavca. Kad je Pandion, otac Prokne i Filomele, saznao kako su njegove kćeri nastradale, umro je od žalosti. Nakon njega kraljem u Ateni postao je Erehtej. Njegova kći Oritija udala se za Boreju, boga vjetrova i rodila je blizance Kalaisa i Zeta koji su zajedno s Minijcima pratili Jasona u Kolhidu.
Sedmo pjevanje
Jason je s prijateljima stigao u Kolhidu. Zlatno runo koje je on želio imati, čuvao je uvijek budni zmaj. Na sreću, u njega se zaljubila Medeja, kći kralja Aeta. Kad joj je Jason obećao da će je uzeti za ženu, pomogne mu svladati sve zapreke te on s Medejom i zlatnim runom otplovi sretno nazad u Tesaliju. Medeja je vračarica, stoga je Jason moli da vračanjem produlji život njegovu ocu Ezonu, a ona mu vračanjem vrati mladost. Pomlađivanje je Medeja obećala i Peliji, nevjernom stricu Jasonovu, pošto je pred njegovim kćerima radi primjera zaklala ovna, a onda ga opet oživjela i pomladila. Kćeri su joj povjerovale, pa su zaklale svog oca, ali ga Medeja nije željela oživjeti.
Nakon toga, Medeja obilazi na zmajevskim kolima različita mjesta i dolazi u Korint, gdje ubija svoju suparnicu i djecu. Poslije odlazi u Atenu kako bi se udala za kralja Egeja. Protiv Egeja je neko vrijeme ratovao Minos, kretski kralj. Medeja je već prije toga željela otrovati Teseja. Minos se želio osvetiti Atenjanima zbog ubojstva sina Ardrogeja. Oni šalju Kefala da potraži pomoć kod kralja Eaka na Eginu. Eak im je spreman pomoći i pripovijeda Kefalu kako je njegov nov narod cijeli postao od mravaca jer mu je Junona prijašnji narod uništila kugom. Kefal pripovijeda Foku, sinu Eakovu, koji se čudi njegovu lovačkom koplju od neobična drva, kako je došao do toga koplja i kako je njime nehotice ubio svoju ženu Prokriju jer je mislio da je košuta. Eak pripovijedajući opisuje kugu na otoku Egini.
Osmo pjevanje
Dok je Kefal, s vojskom koju je dobio od Eaka, žurio kući, Minos sprema juriš na grad Alkatou (Megaru). Alkatoa je tijesno združena s Atenom jer je kralj Nis, sin atenskog kralja Pandiona i Egejev brat. Skila, Nisova kći, izdaje grad jer se zaljubila u Mina te mu je predala grimiznu dlaku s glave svoga oca. Skila se pretvori u pticu Ciris, a Nis u morskog orla pa je krene proganjati. Nakon vojnog pohoda, Minos se vratio na Kretu i zatvorio Minotaura u Labirint. Njega je rodila njegova žena Pasifaja. Kao žrtvu pomirenja za ubojstvo Androgeja, Atenjani šalju Minotauru svake devete godine po sedam svojih sinova i kćeri, sve dok Minotaura nije pogubio Tesej, kojemu je kod toga pomogla Minova kći Arijadna.
Tesej se vraćao s Arijadnom kući, ali ju je na putu potajno ostavio na otoku Naksu. Bakho se nad njome sažali i uzme za ženu tako što je presadio njezin djevojački vijenac među zvijezde. Dedal, koji je sagradio Labirint, želio je potajno pobjeći sa sinom Ikarom s Krete, stoga je napravio sebi i sinu krila, no Ikar je pao u more. Dedalovoj nesreći se raduje Perdiks, kojega je Dedal zbog ljubomore strmoglavio s Akropole u Ateni, ali ga je Minerva pretvorila u pticu istoga imena. Kako je Tesej ubio Minotaura, proširio se glas o njemu pa ga je u pomoć zvao i kralj Etolije Enej.
Na njegovu je zemlju Dijana poslala strašnog vepra jer ju mimoišao prilikom žrtve. Enejev sin Meleagar u lovu pogubi vepra, ali nagradu za to ipak je prepustio Atalanti jer je ona prva vepra ranila. Međutim, njegovi ujaci nisu pristali na taj poklon i u svađi i Meleagar ubija. Kako bi osvetila smrt svoje braće Alteja, majka Meleagrova, baci u vatru cjepanicu o kojoj je ovisio život Meleagrov. Majka ipak nije mogla preboljeti njegovu smrt pa se sama ubije, a sestre se od žalosti pretvore u ptice. Vraćajući se s lova Tesej navrati k riječnomu bogu Aheloju i razgledava Ehinadske otoke. U Ehinadske otoke pretvorile su se Najade, točnije njih pet, jer su prezirale Aheloja. Neptun je na isti način pretvorio u otok Perimelu, Hipodamasovu kćer. Takve događaje potvrđuje Leleg, jedan od lovaca, pričom kako je Jupiter pretvorio pobožne starce Filemona i Baukidu u drveće, a njihovu kuću u hram. Prema Tesejevoj želji pripovijeda Aheloj kakve su sve nevolje pretrpjeli Protej, Mestra i on sam.
Deveto pjevanje
Aheloj pripovijeda kako se hrvao s Herkulom zbog Dejanire, Enejeve kćeri i kako se zbog toga pretvorio u bika, sluteći da je slabiji od svog protivnika, ali u krivi trenutak jer mu je Herkul iščupao rog. Utjeha je Aheloju bila ta što je bolje prošao nego Kentaurin Nes, kojega je Herkul pogubio jer je htio ugrabiti Dejaniru. Kada je umirao, predao je Nes Dejaniri svoju odjeću namočenu otrovanom krvlju. Tu je odjeću Dejanira poslala nevjernom Herkulu, kad je čula da je on svoju ljubav darovao Joli, kćeri Eurita, kralja grada Ehalije. Odjeću je Herkulu donio sluga Liha. Kad ju je Herkul obukao pobjesnio je od otrova i u bjesnoći bacio nedužnog Lihu u more. Bogovi su Lihu pretvorili u hrid. Zbog toga se Herkul zaputio na brdo Etu i tamo se spalio na lomači. Jupiter ga prenese u nebo.
Alkmena žaluje za sinom Herkulom pa govori svojoj snahi Joli kako se Herkul rodio i kako se kod te zgode sluškinja njezina Galantida pretvorila u lisicu. Jola pripovijeda svekrvi kako se njezina sestra Driopa pretvorila u lotosovo stablo kad je otrgnula granu lotosa. Dok njih dvije razgovaraju, dolazi k njima Jilaj, sin Ifikla, brata Herkulova, kojega je Heba pomladila prema Herkulovoj želji. I drugi su bogovi željeli da njihovi voljeni postanu iznova mladi, no Jupiter ih je uputio kako o sudbini ovisi tko se može pomladiti, jer je i Jupiter sam želio da se pomlade Eak, Radamant i Minoj, ali sudbina im to nije dopuštala. Pred Minojem je nekad bježao Milet. Kad je došao u Aziju, rodilo mu se dvoje djece Biblida i Kauno. Biblida se zaljubila u brata i od tugovanja pretvorila u vrelo. Biblidina nesreća bila bi svima neuobičajena, da se u isto vrijeme djevojka Ifija na svoj vjenčani dan nije pretvorila u dječaka.
Deseto pjevanje
Kod Ifijine ženidbe prisustvovao je i bog Himenej, koji se nakon toga zaputio k Orfeju, ali donoseći sa sobom zlu sreću jer je Euridika, Orfejeva žena, umrla nedugo nakon udaje. Orfej odlazi u podzemni svijet da bi izmolio od Dita svoju ženu. Dit mu je vraća, ali uz uvjet da se ne okreće za Euridikom koja će ga slijediti sve dok se ne vrati na gornji svijet. Orfej se okrenuo i po drugi put je izgubio Euridiku. Orfej više nije ljubio žene, već je ljubovao s dječacima. Kad je jednom svirao i pjevao na nekom brežuljku, oko njega su se okupile životinje i drveće, pa i čempres koji je nastao od mladića Kiparisa. Skupljenom drveću i zvijerima Orfej je pjevao raznovrsne pjesme o dječacima, koji su postali ljubimci bogova i o djevojkama, koje su nastradale zbog nedozvoljene ljubavi.
Dječaka Frižanina Ganimeda Jupiter je zavolio pa ga je ugrabio pretvorivši se u orla. Apolonov ljubimac Hijakint poginuo je u igri kolutom, a Apolon kako ga nije mogao oživjeti, pretvori ga u cvijet istoga imena. Zbog Hijakinta došao je na zao glas otok Kipar, ali osramotile su ga i Propetide, koje su svoju ljubav prodavale za novac, sve dok se nisu pretvorile u kremen. Pigmalion, upoznavši u njima zlo u žena, nije se htio ženiti, već je napravio prekrasan kip od bjelokosti u kojeg se zaljubio. Pigmalion je molio Veneru da podari njegovom kipu život i on dobije sa svojom ženom kćer Pafu.
Kinirina kći Mira zaljubila se u svog oca. Uz pomoć svoje dadilje približila mu se po noći. Kad je Kinira pri svjetlu shvatio da je u tmini ljubio svoju kćer, htio ju je ubiti mačem, ali ona je pobjegla. Lutala je naokolo sve dok bogovi nisu uslišili njezinu molitvu i pretvorili je u Mirino drvo. Iz drva se rodilo dijete Kinire i njegove kćeri. Bio je to lijepi dječak Adonis, Venerin ljubimac. Adonis je bio strastven lovac. Venera se bojala da ne nastrada u lovu na lavove pa mu pripovijeda o tome kako su nastali. Atalanti je proročište savjetovalo da se ne udaje. Ona je od svakoga svoga prosca zato tražila da se s njome natječe u utrci i svakoga je pobijedila. Hipomen ju je ipak pretekao jer ga je Venera podučila kako da nadmudri Atalantu, ali je Hipomen nakon pobjede zaboravio zahvaliti Veneri pa ga je zato boginja potakla da svojom ljubavlju oskvrne hram Kibelin. Nakon toga je njega i Atalantu pretvorila u lavove. Adonis nije htio poslušati Venerinu opomenu pa ga je razderao vepar, ali se njegova krv pretvorila u crveno cvijeće.
Jedanaesto pjevanje
Tračke žene, slaveći Bahkovu svetkovinu, u mahnitosti ubiju Orfeja. Uskoro ih stiže kazna pa se pretvaraju u drveće. Njegovu su glavu valovi odnijeli u Metimnu na otok Lezbos i ondje je jedna zmija želi progutati, ali Apolon okameni Orfejevu glavu. Bakho se zbog smrti Orfeja razljutio na Tračane, te je otišao u Frifiju. Njegova pratioca, opijena Silena uhvatili su Frižani, no Mida, njihov kralj, odveo ga je natrag Bakhu. Bakho je obećao Midi za nagradu što god poželi. Mida zaželi da se sve što dotakne pretvori u zlato. Kad mu je bog konačno ispunio želju, prijeti mu smrt od gladi i žeđi. Zato ga je Bakho odlučio izbaviti od pogubnog dara rekavši mu da se okupa u rijeci Paktolu. Pijesak se te rijeke tada pretvorio u zlato.
Midu uskoro stiže druga nevolja. Pan i Apolon pozvali su ga da presudi, tko od njih dvojice bolje svira. Kad je on krivo dosudio pobjedu Panu, Apolon je pretvorio njegove uši u magareće. Mida je nastojao brižljivo paziti da prikrije svoje magareće uši, ali ga je opazio jedan od njegovih slugu. Kako on nije smio na glas izreći što je vidio, iskopa jamu u zemlji i njoj reče tajnu. Iz zemlje je niknula trstika, koja je tresući se od vjetra ponavljala riječi sluge. Kad je kaznio Midu, Apolon je poprimio ljudsko obličje i zajedno s Neptunom gradio Laomedonu trojanske zidove. Laomedin nije htio dati obećanu plaću, stoga je Neptun poplavio trojansku zemlju i poslao grdosiju koja je trebala proždrijeti Hesionu, Laomedonovu kćer.
Hesionu je izbavio Herkul, ali je njega Laomedon za nagradu prevario. Herkul osvoji Troju i dade svojem pomagaču Telamonu Hesionu za ženu. Pelej se već prije toga bio oženio Tetidom, koja mu se dugo otimala poprimajući različita obličja, sve dok je on na kraju nije nadmudrio uz Protejevu pomoć. Peleju je Tetida rodila Ahila i on bi bio sretan da nije s bratom Telamonom ubio brata Foka, te su njih dvojica zajedno bježali iz domovine. Telamon je našao novu prijestolnicu na Salamini. Pelej je došao u Trahin u Tesaliji, na dvor kralja Keika. Keik mu pripovijeda kako je kćer njegova brata, Hionu, ubila Dijana, a Dedalion se od žalosti strmoglavio s hridi, pa ga je Apolon pretvorio u jastreba.
Dok Keik pripovijeda, dolazi vijest da je vuk razderao stado koje je Pelej vodio sa sobom. Pelej je shvatio da mu se time osvećuje Psamata, Fokova majka i moli je za oprost. Za njega se zauzima i njegova žena Tetida pa mu Psamata oprosti i vuka pretvori u kamen. Peleja je od zločina očistio Akast iz Jolka. Keik sam zaglavi na moru putujući do Apolonova proročišta u Klaru. Alkiona, njegova žena, vidjela je u snu kako se on utapa, stoga pođe tražiti njegovo tijelo. Kad ga je opazila u vodi, bacila se na njega i zajedno s Keikom pretvori se u vodenu pticu. Starci, koji su ih vidjeli kako lete iznad mora, sjetili su se kako se i Esak, sin Prijama i Aleksiroje, pretvorio u vodenu pticu. Esak se, žalujući za Hesperijom, bacio u more.
Dvanaesto pjevanje
Prijam smatra kako je Esak uistinu poginuo, pa mu podiže prazan grob i sa svojim sinovima priređuje pogrebnu svečanost. Za vrijeme svečanosti nije bio nazočan Paris jer je otišao u Grčku da otme Helenu. Grci su ga kasnije brodovljem progonili. Za vrijeme progona, vidjeli su kako je zmaj proždro devet vrabaca i onda se okamenio, kako je Dijana spasila Ifigeniju, Agamemnovu kćer kad ju je trebalo žrtvovati. Fama Trojancima javlja dolazak Grka i oni ih neprijateljski dočekaše. U prvoj bici pogubio je Hektor Protesilaja, a Ahil Kiknosa, Neptunova sina. Dok je Ahil skidao oružje s njega, Kiknos se pretvorio u labuda i odletio. Kada je pobijedio Kikna, Ahil je priredio svečanu gozbu. Za vrijeme gozbe pripovijedao je Nestor kako je Neptun pretvorio djevojku u mladića Keneja kojeg nitko nije mogao ozlijediti.
Kenej se za vrijeme svadbene svečanosti kod Piritoja i Hipodarmije, kad je nastala svađa između Kentaura i Lapita, pretvorio u pticu. Nestor detaljno opisuje njihovu borbu. Kada je dovršio pripovijedanje, Tleptolem se žali što u toj pripovijesti nije bio spomenut njegov otac Herkul. Nestor se ispričava kako je Herkula namjerno zaobišao, zato što je njegov rod mnogo trpio zbog njega. Herkul je ubio njegovog brata Periklimena, koji se pretvorio i orla. Kad je Ahil ubio Kiknosa, navukao je na sebe gnjev Kiknosova oca Neptuna. Neptun nagovori Apolona u desetoj godini kad su Grci bili pod Trojom da strijelom ubije njegova neprijatelja. Apolon usmjeri na Ahila Parisovu strijelu i on umire. Nakon njegove smrti natjecali su se grčki junaci za njegovo oružje.
Trinaesto pjevanje
Za Ahilovo oružje natječu se Ajaks, Telamonov sin i Odisej (Uliks). U skupštini grčkih vojskovođa izlažu svoje zasluge i mišljenja zašto imaju pravo na oružje. Skupština oružje dosudi Uliksu. Ajaks nije mogao podnijeti taj poraz, pa se ubio. Iz njegove krvi nastalo je cvijeće koje na svom lišću ima početna slova njegovog imena. Kad je Troja bila osvojena, Hekuba, Prijamova žena, pripadne kao robinja Uliksu. Hekuba je vidjela kako Grci njezinu kćer Polidoru, koja je još jedina preostala, žrtvuju Ahilu da bi smirili njegovu dušu. Njezina sina Polidora, od pohlepe za njegovim blagom, ubio je Polimestor, kralj Trakije, kod kojeg je u nesreći mislio da će pronaći zaklon od neprijatelja.
Hekuba je Polimestoru iskopala oči, ali se tada i sama pretvorila u psa. Svi bogovi žale zbog Hekubine nevolje, samo boginja Zora za to nema vremena. Ljutito tuguje za sinom Memnonom, kraljem Etiopljanja, kojega je Ahil pogubio. Jupiter je na njezinu molbu pretvorio Memnonov pepeo u jato ptica, koje se nazivaju Memnonovim imenom. Zorine suze su se pretvorile u kapljice rose. Kada je bježao iz Troje, Eneja je dospio s ocem Anhisom i sa sinom Askanijem na otok Delos, gdje ga je Apolonov svećenik Anije gostoljubivo počastio. Za vrijeme gozbe im je pripovijedao kako su se njegove četiri kćeri pretvorile u golubice kad ih je Agamemnon htio povesti sa sobom pod Troju jer im je Bakho dao moć da sve čega se dotaknu prema vlastitoj volji pretvore u žito, vino i ulje. Kad je dobio Apolonovo proročanstvo, a od Anija darove, Eneja je ipak dugo tražio obećanu zemlju.
Nakon duge plovidbe dođe do Skile, koja je nekad bila djevojka. Tada je k njoj došla Nereitkinja Galateja, da je ona počešlja i pripovijedala joj za vrijeme češljanja kako se u nju zaljubio Kiklop Poliferm. Kiklop je zbog ljubomore ubio njezinog ljubavnika Akisa koji se onda pretvorio u riječnog boga. Skili, kad je lutala po pješčanoj obali, dođe riječni bog Glauk. Glauk je prije toga bio ribar, ali kad je kušao nekakvu travu, skoči u more i postane bogom. Glauk izjavljuje Skili svoju ljubav, a ona ga, poput i mnogih drugih prosaca, odbija. Tada Glauk odlazi do Kirke.
Četrnaesto pjevanje
Kao i druge prosce, Skila je prezrela Glauka. Glauk moli vračaru Kirku da mu vračanjem pribavi njezinu ljubav, ali Kirka se i sama zaljubila u Glauka, no Glauk joj nije uzvraćao ljubav. Kirka je Skilu zato pretvorila u morsku grdosiju. Njezin donji dio tijela bio je okružen psima. Kasnije se Skila pretvorila u morsku hrid. Njoj je na sreću umaknuo Eneja svojim lađama, ali ga je nakon toga oluja bacila na obalu Afrike. Eneja je tada došao k Didoni u Kartagu. Didona je zavoljela Eneju, a kad ju je on naglo ostavio, sama se spalila na lomači. Eneja je ponovo došao na Siciliju i ploveći dalje prema Italiji prošao je pored otoka Pitekusu. Na Pitekusu su živjeli lažljivi Kerkopi, otkako ih je Jupiter pretvorio u majmune zbog lažnog zaklinjanja. Kada je stigao u Kumu, Eneja moli Sibilu da ga povede sa sobom u podzemni svijet do oca Anhisa. Sibila je poslušala njegovu molbu. Na povratku iz podzemnog svijeta mu je pričala kako ju je, dok je bila djevojka, ljubio Apolon i na njezinu želju joj darovao dug život, ali ona je zaboravila da tražeći dug život, traži i vječnu mladost, pa je sad muči teška starost, sve dok se napokon ne pretvori u prazan glas.
Ploveći dalje uz obalu Italije, namjerio se Eneja na Makareja, prijatelja Uliksova kod Kajete. Nije htio ići dalje s Uliksom kad je čuo od Kirke kakve nevolje čekaju njegovog vođu. Makarej je u Enejinoj pratnji prepoznao nekadašnjeg svog prijatelja i Uliksova pratioca Ahemenida, koji je zbog zabunom ostao na otoku Kiklopa. Eneja ga je tamo pronašao. Makarej govori Ahamenidu kako je Uliks na daljnjem putu dobio od Eola vjetrove zatvorene u posudu. Kad su Uliksovi prijatelji blizu Itake otvorili posudu slučajno, vjetar ih je odnio do ljudoždera Lestrigonaca. Kirka je neke od njih pretvorila u svinje, a kad joj je Uliks zaprijetio mačem, vratila im je ljudsko obličje. Kirkinja dvorkinja je Makareju pripovijedala kako je njezina gospodarica pretvorila Pika, kralja u Ausoniji, u djetlića, a njegove prijatelje i podanike u divlje zvijeri jer je prezreo njezinu ljubav. Pikova žena Kanenta rastopila se od žalosti.
U Kajeti je Eneja pokopao svoju dadilju i po njoj je mjesto dobilo ime. Kad je odande došao u Lacij, započeo je borbu s Turnom, kraljem Rutulaca. Obojica traže saveznika pa Turno u pomoć zove Diomeda, ali mu on ne može pomoći jer ima premalo ljudi, otkako su mu se neki prijatelji pretvorili u ptice. Kada se njegov poslanik Venul vraćao od Diomeda, došao je do mjesta na kojem se pastir Apulac pretvorio u divlju maslinu jer je bio drzak s Nimfama. U daljnoj borbi Turno je želio spaliti Enejine lađe, ali su se one čudom pretvorile u vodene Nimfe. U bici je ipak poginuo Turno, a njegov grad Ardea je bio razoren i spaljen. Od pepela grada nastala je čaplja. Kada je umro, Eneja je postao prema molbi majke Venere bogom Indigetom.
Pjesnik spominje priču o seoskom bogu Vertumnu koji se zaljubio u lijepu Pomonu. Želio ju je pridobiti za sebe tako što joj je pripovijedao priču o tome kako je mladić Ifid bez uspjeha ljubio Anaksaretu pa se od očaja objesio. Anaksaretu je stigla zaslužena kazna te se pretvorila u kamen. Vertmuno pripovijeda ovu priču Pomoni poprimivši prije toga obličje stare bake, a zatim se preobrazio u mladića i Pomona mu pokloni svoju ljubav. Za vrijeme vladavine kralja Numitora hladno vrelo se pretvorilo u vruće. Numitora je naslijedio Romul, koji je postao bogom Kvirinom. Romulova žena Hersilija postala je boginjom Horom.
Petnaesto pjevanje
Numa je naslijedio Romula. Kako je on bio željan znanja, odlazio je k mudracu Pitagori u Kroton. Tamo saznaje da je grad Kroton sagradio Misikel, dobivši zapovijed od Herkula da osnuje naselje na grobu njegovog prijatelja Krotona. Kad je Misikel htio otići iz zavičaja, izložen je sudu i svi ga članovi suda osudili. Sučevi su se crni kamenčići čudom pretvorili u bijele i Misikel je bio odriješen svojih grijeha. Pitagora je s otoka Sama došao u Kroton i tumačio nauk o seljenju duša u raznovrsna tjelesa. On je sam u prošlom životu bio Trojanac Euforb koji je poginuo od Menelajeva koplja. Kad se vratio od Pitagore, Numa je do smrti pravedno upravljao Rimom, a kad je umro za njim je tugovala Nimfa Egerija.
Teseju je život vratio Eskapulije i on je sada kao svećenik Viribije upravljao Dijaninim svetištem kod Aricije. Egerija se od žalosti prolijevajući suze pretvorila u vrelo. Time se dogodilo jednako čudo kao i onda kad je od grude zemlje nastao dječak Tages, koji je Etruščane naučio gatanju, ili kad je Romulovo koplje zabivši se u zemlju prolistalo i postalo drenovo stablo. Iza zaziva Muza, pripovijeda pjesnik kako su Rimljani za vrijeme kuge prema odredbi proročišta u Delfima pozvali boga Eskapulija iz Epidaura da ih izbavi. Bog je na njihovu lađu došao u obličju zmije i kad je došao u Rim, nastanio se na otoku rijeke Tibera. Kad je kuga prestala, Rimljani su mu na tom mjestu podignuli hram. Eskapulije je bio došljak, a Cesar koji se pretvorio u zvijezdu i postao bogom, rođeni Rimljanin. Njegovu su smrt navješćivala brojna proročanstva, a kad je poginuo od ruke svog sina, žalosnu Veneru tješio je Jupiter. Jupiter joj je rekao kako će Cesarov posinak Oktavijan biti daleko značajniji od svog oca, sve dok i on sam ne postane bog.
U posljednjim stihovima pjesnik iznosi uvjerenje kako će mu ovo djelo pribaviti besmrtnu slavu.
Analiza likova
Jupiter – vrhovni je bog, vladar Olimpa, njegove su preobrazbe učestale, ponajviše kako bi sebi ostvario želju. Preobražava se primjerice u Dijanu, bika kako bi zadovoljio svoju neobuzdanu strast. Pritom ne vodi mnogo računa o tome što će biti s objektom njegove požude, nedužnim nimfama i djevojkama. Njihova ljepota uzrok je nesreći, nemoćne su pred Jupiterom. Zbog Jupiterove nepromišljenosti i požude, nemilosrdno ih kažnjava Junona. U nevolji se Jupiter pobrine za njih, ali više kako bi udobrovoljio svoju ženu i prikrio nevjeru.
Junona – Jupiterova žena, nemilosrdna i vrlo osvetoljubiva prema Jupiterovim nimfama i djevojkama s kojima je počinio nevjeru. Junona se preobražava kako bi uhodila nevjernog muža i pritom se nalazi u veoma komičnim situacijama. Svojim postupcima uvjetuje preobražavanje drugih likova, onih kojima se osvećuje. Nikad se ne osvećuje na nepromišljen i nesmotren način, vrlo je proračunata i inteligentna božica.
Apolon (Feb) – Jupiterov sin, često podliježe strasti i snažnim emocijama. Primjerice, njegova nepromišljenost vodi ga k tome da dopušta svome sinu Featonu upravljanje sunčevim kolima, čime ugrožava sigurnost cijelog svijeta. Vrlo je buran karakter kod kojeg nesposobnost donošenja promišljenih odluka dolazi do izražaja. Iako bi on trebao predstavljati boga iscjeljenja, nije u mogućnosti pomoći nikome, pa ni samome sebi.
Bilješka o autoru
Publije Ovidije Nazon (43. g. pr. Kr., Sulmona – 17 g., Constanta) najbolji je rimski pjesnik koji je rođen uglednoj obitelji. Najveći dio svog života proveo je u Rimu. Tamo je ostao sve do 2. g. kada je bio prognan u Tome na Crnom moru gdje je i umro.
Putovao je Atenom, Malom Azijom i Sicilijom, a usput je radio na javnim radnim mjestima. Sve je to napustio kako bi se posvetio pjesništvu koje njegov otac nije odobravao.
Na početku njegovog pjesničkog stvaralaštva teme i kojima je pisao bile su ljubav, a obradio je i razne legende.
Iz tog razdoblja potječu tri knjige “Ljubavne pjesme”, ep ”Ljubavno umijeće” i zbirka ljubavnih pjesama mitoloških junakinja ”Heroide”. Nije sačuvana “Medeja” o kojoj se govorilo s mnogo hvale.
Kasnije, za vrijeme progonstva, njegovo pjesništvo poprimilo je misaoni i lični karakter te je objavio dvije zbirke elegija – ”Tužaljke” i ”Poslanice iz Ponta”.
Njegovo najvažnije djelo su ”Metamorfoze” kojim je utjecao na Petra Zoranića.
Autor: M.V.
Odgovori