Francesco Petrarca

Francesco Petrarca (Arezzo, 1304. - Arquà Petrarca, 1374.) je talijanski renesansni pjesnik.

Otac Pietro radio je kao javni bilježnik te je dvije godine prije Petrarcina rođenja bio prognan iz Firence. Obitelj Petrarca neko je vrijeme živjela u Pisi, da bi se kasnije preselili u Carpentras pored Avignona.

1316. godine Petrarca je započeo studij u Bologni zajedno s bratom Gerardom, a desetak godina kasnije vraća se u Avignon gdje je postepeno gradio društveni život. Popularnost koju je tada ostvario u tom gradu ostat će mu za cijeli život.

6. ili 10. travnja 1327. godine u crkvi sv. Klare u Avignonu gdje je proveo cijelu mladost, ugledao je Lauru. Taj susrest obilježit će njegov život. Ostao joj je odan iako mu nikad nije uzvratila ljubav. Tada je imao 23 godine, a opsesija plavokosom ljepoticom trajat će punih trideset godina. Iz te opsesije nastala je vjerojatno jedna od najpoznatijih zbirka pjesama ikad napisana.

Bio je sedamnaest godina u službi kardinala Giacoma Colonne i tada je puno putovao Europom. 1350. godine upoznao je Giovannija Boccaccia te su njih dvojica postali veliki prijatelji.

1361. godine dogodio se napad kuge, a Petrarca se odlučio skloniti u Veneciju.

Zadnjih trinaest godina života proveo je u Italiji, u malom mjestašcu Arquà, pored Padove. Tamo je i umro 19. srpnja 1374. godine.

Svojim stilom pisanja "Kanconijera", koji je bio rezultat te neuzvraćene ljubavi, Petrarca je utjecao na ljubavno pjesništvo u Europi (petrarkizam).

Njegova najpoznatija djela su: "Africa", "O slavnim ljudima", "Secretum".