Tragedija je jedna od dramskih vrsta koja se sastoji od stihova. Odjednom se istakla kao zasebna dramska vrsta u 5.st. pr.n.e. Ime tragedija dolazi od dvije grčke riječi. Spajaju se tragos u značenju jarac i ode pjesma. Tragedija je nastala na način da se korovođa odvojio od kora i počeo samostalno govoriti.
Smatra se da je ime dobila jer su pripadnici kora bili zaogrnuti u jareće kože kao simbolički pratioci razularenog i zabavi sklonog boga Dioniza. Začetak tragedije bio je zapravo ditiramb kao korska pjesma u čast boga Dioniza.
Začetnikom tragedije smatra se Tespis, a u velikane grčke tragedije možemo uvrstiti još Eshila, Sofokla i Euripida. Tematika tragedije uglavnom je preuzeta iz mitova, a kor sa glazbom, pjesmom i plesom igra bitnu ulogu. Tragedija se sastoji od nekoliko djelova od kojih svaki ispunjava svoju svrhu.
Prolog je predgovor samom djelu, epizodij označava ulazak glumaca na pozornicu. Stasim se odnosi na stajaću pjesmu kora, nakon čega slijedi eksod tj. izlazak ili napuštanje pozornice. Kako vrijeme prolazi uloga kora sve je manja i naposljetku biva u potpunosti napuštena. Mitsku tematiku zamijenila je ona povjesna i preispitivanje aktualnih društvenih problema.
Tragični junak, kako se naziva glavni lik, osoba je koja zastupa visoke ideale zbog čega se zatekao u nepomirljivom sukobu sa svojom okolinom nad kojom drži određenu moralnu nadmoć. Baš kao i on sam i njegova sudbina je tragična jer će u većini slučajeva vjeru u svoje ideale platiti životom.
Aristotel je o tragediji imao svoje mišljenje. Smatrao je da bi ona trebala imati katarzičnu ulogu tj. pročisititi gledatelja uz pomoć straha i sažaljenja, da na neki način nakon odgledane tragedije on ode bolji nego što je bio. Stil tragedije uvijek je onaj uzvišeni i dostojanstven.