Sonet je pjesnička forma za koju je karakteristično da se sastoji od dva katrena i dvije tercine, unutar kojih je raspoređeno četrnaest stihova. Ova pjesnička forma nastala je u talijanskom pjesništvu, a njeni prvi oblici potječu još iz 1230. godine. Nekih stotinu godina kasnije pojavio se i prvi spis koji teoretski govori o sonetu, a napisao ga je Antonio da Tempo, koji je time prvi put klasificirao sonet kao pjesničku formu. U njegovom spisu rečeno je da postoji čak 16 vrsta soneta.
Danas su najpoznatije vrste soneta Petrarkin (talijanski) sonet, Ronsardov (francuski) sonet i Shakespeareov (engleski) sonet.
Soneti nemaju samo određenu vanjsku formu, nego i unutarnju. Mnogi naši pjesnici i književni teoretičari složili su se da sonet mora imati i sadržajnu strukturu, po kojoj se u prvom katrenu nalazi teza pjesme, u drugom njena antiteza, a u dvjema tercinama sinteza. Time se u pjesmi tvori skladna dinamika, izmjena napetosti i opuštanja, pretpostavki, njenih negacija i na kraju zaključka.
U sonetu je također važna i rima, i to zbog njegove akustičke konstrukcije, a važne su i pauze. Stihovi u sonetu najčešće su jedanaesterci, pogotovo kad se radi o talijanskom sonetu. U talijanskom pjesništvu najpoznatiji su Petrarkini soneti, pogotovo oni objavljeni u njegovom “Kanconijeru“. U hrvatskoj književnosti, jedan od najpoznatijih pjesnika soneta je Antun Gustav Matoš.
Primjer soneta prikazat ćemo na njegovoj poznatoj pjesmi “Utjeha kose”, koja je ujedno i njegov prvi sonet, napisan 1906. godine:
“Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: – Miruj! U smrti se sniva.”
Sonet dolazi od talijanske riječi sonetto, za koju se misli da dolazi od riječi suono, što znači glas, pa bi sonetto bila umanjenica te riječi i značila bi glasić. Smatra se da je ovaj pojam označavao općenito pjesmu, dok danas označava određenu vrstu pjesme s obzirom na njenu formu.
Odgovori