Drama

Drama je književna vrsta teksta napisanog u dijalozima. Kroz dramu se prikazuju govorni sukobi osoba. Kada bi preveli samu riječ “drama” s grčkog jezika, ona bi značila – radnja.

Pod dramom se u širem smislu misli na svako djelo kojem je cilj prikazivanje na pozornici bez obzira na samu karakteristiku drame. Iz tog razloga drama može biti i komedija i tragedija. U užem smislu drama označava tekst u kojem se prikazuje neki tragičan događaj. U njemu može biti i komedije, a bitno je da ne završi tragično.

Kroz dramu su obuhvaćene književne vrste za izvođenje na pozornici, a smisao će dobiti tek kroz kazališnu predstavu. Danas se sve češće pišu i drame za izvođenje na radiju ili na televiziji. To su radio-drame i televizijske drame.

U novije vrijeme sve se više mogu uočiti i monološke drame. Monološke drame su dramski tekstovi u kojima samo jedno lice tumači cijeli dramski sukob.

Drama se može sastojati i od jednog čina i tada se ona zove drama jednočinka. Takva vrsta drame se odriče razgranate radnje, a često je svedena samo na jedan lik – monodrama.

Na razvoj drame u europskoj književnosti uvelike su utjecale tragedija i grčka komedija. U srednjem vijeku razvio se tip drame prema crkvenim vjerskim obredima, a naziva se mirakul, misterij i moralitet. U hrvatskoj književnosti takve drame se zovu prikazanja. Kroz prikazanja obrađuju se teme vezane uz Kristov život, kao i teme vezane za život mučenika i svetaca.

Što se tiče renesansne komedije, ona slijedi tradiciju antike. Njezin utjecaj se vidi u dijelima našeg komediografa Marina Držića. Dramska umjetnost u renesansi je svoj vrhunac postigla kroz stvaranje Williama Shakespearea.

U klasicizmu ponovo oživljava antička drama, dok se romantizam suprotstavlja klasicističkoj drami.

U 20. stoljeću pojavio se i teatar apsurda. Kroz takve drame se teži da se na što bolji način prikaže samoća, izgubljenost, strah i tjeskoba čovjeka modernog društva.

Kod pisanja drame postoji predložak na temelju kojeg će sve biti napisano za moguću kazališnu izvedbu.

Dramski tekst se dijeli na:

• popis osoba koje se pojavljuju u drami (obično stoji na početku teksta)
• didaskaliju (kratke upute glumcima i redatelju)
• dijalog (razgovor dvaju likova u kojima se naglašava njihova međusobna suprotnost)
• monolog (govor lika samog sa sobom kako bi se prenijeli njegovi osjećaji i razmišljanja)

Vanjska kompozicija drame sastoji se od:

• čina ili akta (označavaju veću cjelinu drame)
• prizora ili scene (promjenjivi dijelovi predstave koji se mijenjaju kada ulazi ili izlazi neki lik na pozornicu. Obično ih ima oko 15, ali nema pravila)

Unutarnja kompozicija se sastoji od:

• dramske radnje (ostvaruje se mijenjanjem dramskih situacija)
• dramske situacije (kroz situacije se predstavlja odnos likova koji je najčešće u suprotnosti)
• dramskog sukoba (do njega dolazi zbog sukoba među likovima i on se razvija dalje u dramskoj kompoziciji)

Dramska kompozicija se sastoji od:

• uvoda ili ekspozicije (kroz njega se upoznajemo s likovima i radnjom)
• zapleta ili komplikacije (u njemu započinje sukob, a zove se još i “točka bez povratka”)
• vrhunca ili kulminacije (napeti dio koji proizlazi iz sukoba)
• preokreta (u njemu dolazi do neočekivanog obrata radnje)
• raspleta (završetak drame)

U drami postoji i pravilo o trojnom jedinstvu. Ono znači da se radnja mora odvijati kroz tri jedinstva: mjesta, radnje i vremena. Jedinstvo mjesta znači da se radnja drame odvija uvijek na jednom mjestu, jedinstvo radnje znači da se u drami odvija jedna radnja i ne postoje isprepletene radnje, dok jedinstvo vremena znači da se drama dogodila u neprekinutom vremenskom razdoblju.