Pripovijetka Karneval spada u zbirku priča Ruke, autora Ranka Marinkovića. Zbirka je objavljena je 1953. godine, a sastoji se od osam odnosno devet novela: Samotni život tvoj, Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, a neka izdanja sadrže i ovu novelu Karneval.
Zbirka se uklapa u skupinu poslijeratnih proznih djela koja se počinju udaljavati od tradicionalnih rješenja po pitanju strukture, pripovjedačke pozicije te fabularnosti. Naime, događa se prijelaz s jednog tipa realističke proze u kojoj je fokus usmjeren prvenstveno na fabulu i prozu s istaknutim modernističkim obilježjima kao što su fragmentarnost, asocijativnost i intelektualizam.
Ironija, groteska, a često i cinizam obilježja su kompletnog Marinkovićeva opusa pa tako i ove zbirke. Vlada konstantan ugođaj ruganja, a likovi su često prikazani gotovo pa karikaturalno. Ali, likovi se ne rugaju samo drugima, oni često zauzimaju i autoironičan odnos, nemaju pretjerano visoko mišljenje o sebi te sumnjaju u svoje postupke što ih često dovodi do stanja nestabilnosti i anksioznosti.
U pripovijetki Karneval autor nam prenosi priču kako je tekao život u starim dalmatinskim sredinama. Autor potpuno ogoljuje sredinu o kojoj piše, a naizgled stvarni svijet pomaknuo je prema svijetu groteske. Iako naslov i sadržaj priče govore o karnevalu koji se održava na jednom otoku, u pozadini priče ustvari je lokalna politika i različiti svjetonazori koje nam autor vjerno opisuje.
Autor opisuje jednu sasvim normalnu i uobičajenu političku scenu, koja, kako u malim mjestima, funkcionira i na jednom malom otoku. I dok su još jučer bili bliski prijatelji koji su slijedili iste političke ciljeve, Visko i Delongo su se ubrzo nakon što su svrgnuli zajedničkog neprijatelja, potpuno zavadili.
Marinković opisuje i scenu kako Bardela prodaje male količine petroleja siromašnim građanima i tako dolazi do novca. Pri pripremi pokladne svečanosti, novac je ponovo u samom središtu radnje. Politika i novac su glavna sredstva moći koji likove guraju da učine sve što je u njihovoj moći kako bi ostvarili svoj plan.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: jedan grad na obali
Tema djela: politički sukob koji eskalira u vrijeme karnevala
Ideja djela: nije sve u novcu
Kratak sadržaj
Glavni lik ove priče je Visko, čovjek čiji je posao paljenje ulične ferale (svjetiljke) u gradu u kojemu vlada politički sukob između dviju stranaka čiji se članovi okupljaju u dvjema različitim brijačnicama. Jedni su okupljeni oko doktora Delonga, liječnika opće prakse i sadašnjeg načelnika, a drugi oko magistra Budikovca, bivšeg načelnika i apotekara. Njih su dvojica bili vrlo prisni prijatelji koji su se zavadili nakon što su svrgnuli zajedničkoga neprijatelja.
Magistar je prešao u protivničku stranku i s njome osvojio izbore, ali iduće izbore osvojio je doktor te tako postao sadašnji načelnik. Visko je “sasvim običan, štoviše neveseo i nekako tužan čovjek”, ali je imao “čudan i zapleten” način izražavanja kojim je u političkim previranjima vješto zadržavao neutralnost. U puku je bio priznat kao jedini koji može ispunjavati ulogu “karnevalskog princa” u svečanosti koja se održavala u pokladni utorak i koja je u tom gradu bila izrazito važna.
Iako nepovjerljiv, Visko je iskreno prijateljevao jedino s Nanom Bardelom, naivnim fratarskim crkvenjakom koji je sakupljao elemozinu. Visko je male količine petroleja prodavao siromašnim sugrađanima koji si više od toga nisu mogli priuštiti pa je tako dolazio do novca.
Kada je dobio otkaz jer nije ispunjavao zahtjev vladajućih da politički nepodobnima ne održava kućna svjetla, na Viskovo mjesto dolazi pijanac Mate Magram koji nedugo nakon toga pri padu s ljestvi slomi obje noge.
Grad je uronio u tamu što uvelike otežava pripremu pokladne svečanosti, a građani su nezadovoljni. Načelnik želi da Visko, kao i prije, sudjeluje u svečanosti, ali on to odbija jer se već pridružio opoziciji.
Očajni načelnik nudi Visku novac, a ovaj iskorištava priliku te istovremeno koketira i s opozicijom u želji da izvuče što veći iznos.
Načelnik, doktor Delongo, shvaća Viskov naum te kuje novi plan. Siromašnom Nani Bardeli plaća da bude princ u njegovoj vlastitoj povorci. Po prvi puta u gradu će biti dva Karnevala. Došao je i dan povorke, od Budikovčeve povorke očekuje se više zbog Viska, ali načelnikova povorka na kraju pokazuje veću duhovitost i originalnost.
U jednome trenu, zbog izrugivanja na račun njegove žene Barbare, magister Budikovac naređuje svojoj povorci da nasrnu na članove druge povorke.
Nekoliko trenutaka kasnije Visko i Bardela nalaze se jedan pred drugim. Bardela prvi napada, ali Visko mu još uspješnije vraća. Nastaje opća tučnjava, a na kraju Visko izvlači Bardelu i vodi ga u obližnju konobu. Plaća mu ručak i odlazi natrag zaraditi svoj novac kao karnevalski princ.
Analiza likova
Visko – bavi se paljenjem ulične rasvjete te je “sasvim običan, štoviše neveseo i nekako tužan čovjek”. Ali, ima neobičan način zapletenog govora kojim se često zna izvući iz neugodnih situacija. Snalažljiv je i poduzetan te zarađuje dodatan novac prodajući petrolej sugrađanima. Omiljen je u mjestu u kojemu živi. Naime, on je “karnevalski princ”.
U njegovom odnosu s Nanom Bardelom vidimo da ga krasi i suosjećajnost i određena inteligencija. Savjetuje Nani kako da se odupre tuđim manipulacijama i iskorištavanju, a na kraju ga izvlači iz meteža te ga odvodi u konobu i časti.
Ipak, Visko nije oličenje pravičnosti. Nije mu strana prevrtljivost što vidimo iz načina na koji je htio izvući što više novca od načelnika i njegove opozicije. Na tom primjeru vidimo da mu novac mnogo znači, a to je vidljivo i po tome što na kraju ipak odlazi nazad u karneval zaraditi svoju plaću.
Bilješka o piscu
Ranko Marinković rođen je 22. veljače 1913. u Visu. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Tijekom rata u okupiranom Splitu uhićen je i interniran u logoru Ferromonte u Italiji. Nakon pada Italije 1943, prebacuje se u Bari te na kraju u sinajski zbjeg Et Shatt.
Po završetku rata zapošljava se u ministarstvu prosvjete HNK, nakladnom zavodu Hrvatske, a nedugo poslije postaje direktor Drame zagrebačkog NRH. Godine 1951. postaje profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost te tamo ostaje do mirovine. Bio je redoviti član HAZU.
Njegov književni opus osebujan je te obuhvaća poeziju, kazališne i književne kritike, eseje, drame, romane i pripovijetke. Njegova najpoznatija djela su: novela “Ruke” (1953), “Glorija” (1955), “Kiklop” (1965), “Pustinja” (1982), “Never more” (1993). Njegova su djela doživjela brojna izdanja u Hrvatskoj i u inozemstvu, a neke se drame i danas izvode na domaćim i svjetskim pozornicama.
Autor: B.Č.
Odgovori