Oluja obrađena lektira Williama Shakespearea. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Pretpostavlja se da je William Shakespeare dramu Oluja napisao u razdoblju od 1610. do 1611. godine te kako je to jedna od posljednjih drama koje je on napisao. Nakon prvog prizora u prvome činu, koji se odvija na brodu na moru tijekom oluje, ostatak priče odvija se na zabačenom otoku gdje čarobnjak imena Prospero živi sa svojom kćeri Mirandom i svojim slugama Calibanom, nakaznim i divljim robom, te zračnim duhom Arijelom.
Djelo se sastoji od pet činova i jednog epiloga; prvi i drugi čin imaju dva prizora, treći čin ima tri prizora, a četvrti i peti imaju svaki po jedan prizor. Radnja se razvija u tri glavne linije. Prva prati Ferdinanda, kojeg pronalaze Prospero i Miranda. To je dio Prosperovog plana za poticanje romantičnih odnosa Ferdinanda i Mirande, koji se na koncu i zaljubljuju. Druga prati šaljivca Trincula i pijanog podrumara Stephana, koje pronalazi Caliban; njih trojica će pokušati uzurpirati Prospera, no neuspješno. Treća prati Alonsa, Sebastiana, Antonia, Gonzala i dva dvoranina (Adriana i Francisca); Antonio i Sebastian urotili su se ubiti Alonsa i Gonzala kako bi Sebastian mogao postati kralj. Na Prosperovu zapovijed Arijel sprječava ovu zavjeru, a kasnije u predstavi Arijel se preobrazi u harpiju te se sukobi s Antoniom, Alonsom i Sebastianom koji pobjegnu zbog osjećaja krivnje za svoje zločine protiv Prospera i jedni protiv drugih. Kapetan broda i čamac broda, zajedno s ostalim mornarima, spavaju do konačnog čina.
Dramu prožimaju pjesme i glazba te se provlače različite teme poput magije, izdaje i osvete. U četvrtom činu vjenčani bal služi kao predstava u predstavi i doprinosi spektaklu, alegorijama i uzvišenom jeziku. Iako je Oluja kategorizirana kao prva Shakespeareova komedija, bavi se kako komičnim tako i tragičnim, a kritičari moderne svrstavaju je i u romantične drame ili tzv. romance, kao i neke druge Shakespeareove kasnije drame.
Oluja je dosad interpretirana na različite načine. Dok jedna skupina književnih kritičara i teoretičara smatra kako je čarobnjak Prospero zapravo Shakespeare te se Prosperovim odricanjem čarolije Shakespeare zapravo oprašta od pozornice, drugi smatraju ovu dramu alegorijom Europljana koji putuju stranim morima kako bi pronašli nove zemlje za osvojiti, između ostalih i Ameriku.
Književni elementi
Književni rod: drama
Književna vrsta: drama
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: brod na moru, razni krajevi na zabačenom otoku
Tema djela: nepravda, osveta
Ideja djela: Shakespeareov oprost od pozornice
Kratak sadržaj
Prvi čin
Prvi prizor
Na brodu vlada uzbuna jer ih je uhvatila oluja s grmljavinom. Kapetan naređuje vođi palube da sazove mornare i da spriječe brod da udari o obalu. Dok vođa palube navodi mornare, ulaze putnici – napuljski kralj Alonso, njegov sin Fedinand, Alonsov brat Sebastian, uzurpator milanske vojvodine Antonio, stari savjetnik Gonzalo i drugi. Vođa im naređuje da ostanu u svojim kabinama, no oni traže kapetana. Posvađaju se te Antonio i Sebastian vođi prijete vješalima. Oluja je prejaka pa oni doživljavaju brodolom.
Drugi prizor
Pojavom likova Prospera, zakonitog milanskog vojvode i čarobnjaka, te njegove kćeri, Mirande, saznajemo da je oluja djelo Prosperovih ruku. Prospero priča Mirandi o vremenu prije nego što su završili na ovom otoku, točnije o događajima prije dvanaest godina. Tada je Prospero bio vojvoda od Milana te je vodstvo nad gradom prepustio bratu Antoniu kako bi se on sam mogao posvetiti čarolijama. No, onda je njegov brat postao pohlepan i urotio se s napuljskim kraljem Alonsom kako bi zauzeo mjesto vojvode. Usred noći su odveli Prospera i Mirandu te su ih ostavili na truloj barci nasred mora. Gonzalo, stari savjetnik, uspio im je poskrivećki ostaviti nešto hrane, odjeće, vode i knjiga na barci. Na kraju su se nasukali na otoku. Miranda usne te ulazi Arijel, zračni duh, koji je napravio oluju po Prosperovom nalogu.
“Na kraljevu sam lađu sletio
Te sad na provi, sad na palubi –
A sad na boku, u svakoj kabini,
Da, svud sam užas raspaljivao.
Kadikad bih se i razdijelio
Te gorio na raznim mjestima:
Na kosniku, na košnom jarbolu,
Na križevima, svud sam plamtio
U isto vrijeme. Jupitrove munje,
Što preteče su strašnih gromova,
Ne izmiču se oku hitrije
I nisu brže. Vatra ta i praska
I huka kao da je sumporna
Pritijesnila i moćnoga Neptuna,
Te smioni su vali njegovi
Zastrijepili – da, strašni mu je trozub
Sav zadrhtao!”
Arijel je nasukavši brod raštrkao putnike po otoku te zahtijeva od Prospera da održi obećanje i podari mu slobodu, no Prospero ima još mnogo toga u planu pa se Arijel mora strpiti još dva dana, nakon čega će ga Prospero osloboditi.
Saznajemo kako je Arijel nekoć bio sluga alžirske vještice Sycorax koja ga je zbog neposlušnosti zatvorila. Njen sin, Caliban, sada je Prosperov sluga, a Prospero je prije dvanaest godina uspio osloboditi Arijela kada se nasukao na otoku. Nalaže Arijelu da se pretvori u morsku nimfu, ali i da bude nevidljiv.
Caliban pak ulazi u pećinu te proklinje Prospera i Mirandu jer ga drže kao slugu. Prospero mu spotiče to što ga je naučio govoriti, između ostaloga, ali je Caliban i dalje ostao divlje čudovište. Caliban odlazi, a uto dođe Arijel, pjevajući, i za njim Ferdinand koji misli da mu je otac mrtav.
Prospero ukaže Mirandi na Ferdinanda, koji se njoj svidi na prvi pogled. Zaljube se i Ferdinand joj obeća kraljevski tron u Napulju. Prospero dovodi Ferdinanda u iskušenje, no Ferdinand ne posustaje od Mirande, što je upravo ono što je Prospero i htio.
Drugi čin
Prvi prizor
Na drugom dijelu otoka nalaze se Alonso, Sebastian, Antonio, Gonzalo, Adrian, Francisco i drugi. Alonso misli kako mu je sin Ferdinand mrtav. Gonzalo ga pokuša utješiti govoreći kako ipak trebaju biti sretni što su oni preživjeli.
Dolazi Arijel i uspavljuje pjesmom sve osim Alonsa, Sebastiana i Antonia. Antonio i Sebastian ponude se držati stražu dok kralj spava. Nakon što kralj zaspe, a Arijel ode, Antonio kreće nagovarati Sebastiana da ubiju Alonsa kako bi Sebastian postao kralj. Sebastian se složi s idejom:
“Tvoj primjer će mi biti kažiput,
Moj prijatelju dragi. Kao što si
Ti steko Milan, tako hoću ja
Da steknem Napulj.”
U trenutku kada su krenuli prema Gonzalu i Alonsu kako bi ih ubili, Arijel zapjeva Gonzalu te se on probudi i nesvjesno spriječi pokušaj njegovog i kraljevog ubojstva. Gonzalo i Alonso upute se tražiti Ferdinanda.
Drugi prizor
Caliban ulazi u pećinu s drvom za vatru i proklinje Prospera. Misleći kako mu u susret dolazi jedan od Prosperovih duhova, baca se na pod. No to nije duh, već šaljivac Trinculo. Oluja još uvijek bjesni te se on uplašen zavuče pod Calibanovu kabanicu, za kojega misli kako ga je ošinuo grom. Potom dolazi pijani podrumar Stefano s bocom u ruci i pjeva mornarske pjesme.
Caliban misli kako su njih dvojica Prosperovi duhovi koji ga žele mučiti, ali Stefano dade Calibanu da popije i pritom primijeti kako jedan par nogu ispod kabanice pripada Trinculu. Caliban se daje Stefanu kao podanik zbog pića koje “nije s ove zemlje”.
Trinculo, Stefano i Caliban piju vino. Caliban nagovori Stefana da svrgnu njegovog sadašnjeg gospodara Prospera, a za zamjenu će mu Caliban pokazati sve čari otoka i služiti ga kao gospodara. Stefan i Trinculo ga pristanu slijediti do pećine.
Treći čin
Prvi prizor
Prospero i dalje iskušava Ferdinanda koji mora nositi klade. Miranda se sažali nad njime i otkrije mu svoje ime. Međusobno si izjave ljubav.
Drugi prizor
Na drugom dijelu otoka Caliban, Stefano i Trinculo i dalje piju vino. Trinculo vrijeđa Calibana, zbog čega ga Stefano opomene. Caliban podsjeti Stefana na njegovo obećanje da će mu pomoći svrgnuti Prospera kao gospodara otoka. Arijel, njihovom oku nevidljiv, ubacuje se u razgovor, a Stefano i Caliban pomisle da to zapravo Trinculo upada u riječ Calibanu. Stefano udara Trincula te se on odmiče u stranu, a Caliban iznosi Stefanu svoj plan za ubojstvo Prospera.
“Već sam rekao
Da poslije podne spava obično –
I onda možeš prosuti mu mozak
– Al prije treba da mu knjige otmeš –
Il razbit mu kladom lubanju
Il trbuh mu rasporit kolčinom –
Il nožem njemu grkljan presjeći –
Al pamti, prvo da mu knjige otmeš,
Jer bez njih on je glupan kao i ja
I nema duha koji bi ga slušo,
Jer svi, ko i ja, ljuto mrze na nj –
Sažezi samo knjige njegove.
I lijepih sprava ima – tako ih
On zove – pa kad kuću bude imo
Uresit će je njima. Treba još
Da uzmeš na um, vrlo ozbiljno
Ljepotu kćeri mu, što sam je voli
Nazivati neusporedivom.
Ja nisam nikad žene vidio
Do svoju mater Sycorax i nju,
Al ona ti toliko Sycorax
Nadvisuje, ko ponajveća stvar
Najsitniju.”
Stefano oduševljeno prihvaća plan. Caliban krene pjevati, a Arijel krene bubnjati i svirati te se počne udaljavati. Stefano, Trinculo i Caliban kreću za njime.
Treći prizor
S druge strane otoka Gonzalo je umoran od potrage za Ferdinandom te on i Alonso otpočinu. U međuvremenu Sebastian i Antonio ih planiraju ubiti te noći. Uto počne svirati svečana glazba, pojave se razne prikaze koje rasprostru stol i pozovu skupinu da jede.
Isprva oprezan, kralj na Gonzalov savjet ipak pozove ostale da jedu s njime. U trenutku kada pristupe stolu Arijel se pojavi kao harpija te hrana sa stola nestane. Skupina izvuče svoje mačeve, no Arijel im kaže kako njemu i njegovim prijateljima mačevi ne mogu ništa. Osuđuje Alonsa, Sebastiana i Antonia ih na polaganu smrt u ime Prospera. Jedino što ih može spasiti je iskreno kajanje i čisti život u budućnosti. Prikaze odnesu stol.
Četvrti čin
Prvi prizor
Prospero zaruči Mirandu za Ferdinanda pod uvjetom da Miranda ostane čedna dok ne prođu kroz sve običaje. Potom zapovijedi Arielu da dovede druge duhove i izvede predstavu kao proslavu zaruka. U predstavi nastupaju Junona, Ceres i Irida koje daju svoj blagoslov budućim mladencima. Junona i Cerera pjevaju, a potom uđu nimfe i žeteoci te zajedno plešu kolo. Predstava se naglo prekida kada Prospero shvati da je smetnuo s uma Calibanovu zavjeru protiv njega. Miranda i Ferdinand odlaze u pećinu, a Prospero u razgovoru s Arijelom saznaje da je on pjesmom naveo Calibana, Stefana i Trincula da dođu do pećine kroz smrdljivu baru. Naređuje Arijelu da donese haljine i objesi ih o konop u pećini. Trinculo i Stefano obuku haljine te počnu krasti svu odjeću pa i sam konopac. Caliban ih opominje da neće stići u tišini ubiti Prospera te uto pojavi se više duhova o obliku pasa koji ih krenu goniti iz pećine.
Peti čin
Prvi prizor
Arijel govori Prosperu kako mu je žao Gonzala i ostalih koji pokušavaju preživjeti na otoku, a Prospero posustane pred osvetom te naredi Arijelu da ih oslobodi čarolije. Arijel odlazi po njih. Prospero se zavjetuje da će se odreći magije nakon što se ostvari još jedan njegov naum.
Arijel se vraća i sa sobom dovodi Alonsa, Antonia, Sebastiana, Gonzala, Adriana i Francisca. Prospero oprašta Alonsu, Antoniu i Sebastianu te se obuče onako kako se nekoć odijevao – kao milanski vojvoda. Kako ih više ne obuzima čarolija, svi su sumnjičavi naspram Prosperovoj pojavi i ne vjeruju da je išta istina.
Prospero Arijela upućuje da probudi usnulu mornarsku posadu na brodu. Zaprijeti Antoniu i Sebastianu da će otkriti Alonsu kako su ga htjeli ubiti i preuzeti vlast. Alonso se odriče vrhovne vlasti nad milanskim vojvodstvom, a Prospero mu otkriva živog Ferdinanda u pećini.
Alonso blagoslivlja zaruke između Ferdinanda i Mirande. Vraća se Arijel, a za njim idu kapetan i vođa s broda; zatim dođu Caliban, Trinculo i Stefano u ukradenim haljinama. Caliban obećava da će biti dobar, a Prospero naredi njemu i ostaloj dvojici da mu urede pećinu. Potom pozove Alonsa i ostale u pećinu kako bi se odmorili i kako bi im on ispričao što mu se sve dogodilo otkad je došao na otok.
Ujutro će otići za Napulj gdje će se Miranda i Ferdinand vjenčati, a on će se vratiti u Milan. Prije nego što ponovno ujedinjena skupina zajedno s Prosperom i Mirandom napusti otok, Prospero naredi Arijelu da osigura lijepo vrijeme da brod sigurno stigne u Napulj. Nakon toga Arijel je slobodan.
“Arijele –
Moj golube – to tvoj je posao,
A onda u elemente – u svoju
Slobodu! Zdravo da si! – Molim, hajdmo.”
Epilog
Prospero, umoran i zadovoljan rezultatom njegovog čarobiranja, zahtijeva da ga publika oslobodi svojim pljeskom jer je komad svršen.
Analiza likova
Likovi: Alonso, Ferdinand, Prospero, Sebastian, Antonio, Gonzalo, Trinculo, Stefalo, Caliban, Miranda, Arijel
Alonso – napuljski kralj, podržao je svrgavanje Prospera s pozicije milanskog vojvode nakon što se nasukao s ostatkom skupine. Nada se da mu je sin preživio. Ostaje žrtvom urote svoga i Prosperovog brata, no Gonzalo ga spašava od sigurne smrti. Odustaje od vladavine nad milanskom vojvodinom, kaje se zbog toga što je učinio Prosperu i sretan kad vidi da mu je sin preživio brodolom.
“Na orguljama ime Prospero
Izricala i glasom dubokim
Otkrivala je moje nedjelo!
O – zato sin moj počiva u mulju!
Al ja ću ga potražit dublje još,
No olovo se igda spustilo –
I tamo s njim u glibu ležati!”
Ferdinand: Alonsov sin, zaljubljen u Mirandu. Čist je i naivan. Nakon brodoloma misli kako mu je otac mrtav, prolazi kroz iskušenja koja mu Prospero nameće kako bi mogao oženiti Mirandu.
“Ja sam
Po položaju svome kraljević,
Miranda, možda kralj – al ne bih htio –
I ova mi se služba drvarska
Baš tako gadi ko da mesna muha
Opogani mi usta. Slušajte
Što moja duša veli: onaj čas
Kad vas uočih, moje srce je
Poletjelo u vašu službu. Tamo
Sad boravi, da učini me robom, I vama sam za ljubav strpljivi
Taj drvar.”
Sebastian: Alonsov brat, nakon brodoloma planira s Antoniom ubiti Alonsa kako bi se domogao prijestolja. Dobacuje sarkastične komentare, zajedljiv je i ohol.
“Kao što si
Ti steko Milan, tako hoću ja
Da steknem Napulj. Zato trgni mač
I jedan će te zamah oslobodit
Od danka, koji plaćaš sad – a ja ću
Ko kralj ti biti dobar.”
Prospero: zakoniti milanski vojvoda, svrgnut i prognan na more zajedno s kćerkom Mirandom. Moćan je čarobnjak i želi se osvetiti bratu i kralju Alonsu pa uz pomoć zračnog duha Arijela uzrokuje oluju u kojoj brod na kojemu se oni nalaze doživi brodolom. Arijelu obećava slobodu nakon što ostvari cilj, a to je osveta. Namjerava zaručiti Mirandu i Ferdinanda, ali prije toga iskušava Ferdinanda i spaja ih tako da djeluje da su se sami pronašli. Na kraju oprašta svima koji su mu naudili, vraća se kao milanski vojvoda i napušta otok na kojemu je proveo dvanaest godina s Mirandom te se odriče čarobnjaštva
“U ono doba, ko što Prospero je
Od sviju prvi bio vojvoda –
Toliko cijenjen sa svog dostojanstva
I jer mu nije bilo ravnoga
U slobodnim vještinama.”
Antonio: Prosperov brat, uzurpator milanske vojvodine. Urotio se s Alonsom kako bi svrgnuo Prospera s pozicije vojvode Milana. Pohlepan je, žudi za slavom i moći. Čak ni nakon brodoloma nije naučio lekciju i kuje urotu protiv Alonsa, zajedno s njegovim bratom. Pokušava ubiti Alonsa, no Gonzalo ga spriječi.
“Tebe brate,
Da, tebe što si moja krv i meso,
Častoljublje je tako obuzelo
I srce ti i dušu ugrabilo,
Te mislio si sa Sebastianom
– Što za to muči muku najljuću –
Da ubiješ vladara svog. Al ja ti
Sve praštam, premda bezdušan si tako.”
Gonzalo: pošteni stari savjetnik. Pomogao je Prosperu i Mirandi kada su prognani, dao im je vode, hranu i knjige za put. Skrbi se za Alonsa i čuva ga od opasnosti, tješi ga kada svi misle kako je Alonsov sin umro pri brodolomu. Pomaže Alonsu u potrazi za sinom. Vjeran je, pošten i dobroćudan
“S božjom milošću –
Jer nešto hrane mi smo imali
I bistre vode, što je iz dobrote
Udijelio nam vrli Napoljac
Gonzalo, koji bješe određen
Za vođu toga pothvata…”
Trinculo: šaljivac, prezire Calibana, ali slijedi Stefana jer on ima vino. Postane pohlepan kad ugleda haljine u Prosperovoj pećini i priključi se Calibanovom planu za svrgavanje Prospera s pozicije vladara otoka
“Jao! Evo opet oluje! Najbolje će biti da se zavučem pod njegovu prostranu kabanicu. Nablizu nema nigdje skrovišta, a u nevolji ne gledaš s kime ćeš leći u postelju. Sklonit ću se ovdje dok ne prođe i posljednji talog oluje.”
Stefano: pijani podrumar. Da se nagovoriti od Calibana da ubije Prospera kako bi ga zamijenio kao vladara otoka. Kasnije s Trinculom i Calibanom ostaje na otoku u pećini u kojoj je Prospero živio.
“Što je to? Zar su ovdje đavoli? Zar hoćete da nas plašite divljacima i Indijancima? Nisam ja zato izmakao utopljenju da me straše tvoje četiri noge – jer je rečeno: Ni najjača ljudina, što je ikad hodala na četiri noge, ne može da ga obori – i tako će se uvijek govoriti, dokle god bude Stefano disao na nozdrve.”
Caliban: nakazan i divlji rob. Sin vještice Sycorax koja je vladala otokom prije nego što je Prospero došao. Kuje zavjeru protiv Prospera te u plan uvlači Trincula i Stefana. Izgleda i smrdi kao riba, proklinje Prospera i Mirandu koju je htio silovati.
“…al dok je tako kako jest,
Mi ne možemo biti bez njega,
Jer vatru loži nam i nosi vodu,
I korisne nam vrši poslove.
Hej, Calibane! Robe! Glupa zemljo, Izađi!”
Miranda: Prosperova kćerka, zaljubljena u Ferdinanda. Ne sjeća se puno toga iz djetinjstva, s tri godine su ona i njen otac prognani iz Milana i nasukali se na otoku blizu Bermudskog trokuta. Poslušna je, naivna, čista i velikog srca, njena planirana udaja za Ferdinanda služi kao rasplet.
“Nikog ne znam od svog spola,
Ne spominjem se ženskog lica do li
Svog rođenoga u ogledalu –
I nikog više nisam vidjela,
Te mogla bih ga nazvat čovjekom,
Do dragog oca svoga i vas, mili
Moj prijatelju. Kakvih inače
Na svijetu ima likova, to ne znam,
Al moja skromnost, koja je u mome
Mirazu dragi kamen, ne želi drugog
Na svijetu druga do vâs, nit mi može
Da stvori mašta drugi lik do vašeg
Što njoj bi bio drag. Al odveć ludo
Čavrljam eto i zaboravljam,
Što otac je naložio mi.”
Arijel: zračni duh. Pomaže Prosperu u planu da se osveti bratu i Alonsu za urotu protiv njega proizvodeći oluju. Pjeva i svira i time zavodi nasukane likove. Može postati nevidljiv te time postiže komičan efekt. Bio je zarobljenik čarobnice Sycorax sve dok ga Prospero nije oslobodio i obavezao u svoju službu. Prospero mu je obećao da će ga osloboditi nakon što provedu njegov naum osvete te to na kraju i učini.
“Na kraljevu sam lađu sletio
Te sad na provi, sad na palubi –
A sad na boku, u svakoj kabini,
Da, svud sam užas raspaljivao.
Kadikad bih se i razdijelio
Te gorio na raznim mjestima:
Na kosniku, na košnom jarbolu,
Na križevima, svud sam plamtio
U isto vrijeme. Jupitrove munje,
Što preteče su strašnih gromova,
Ne izmiču se oku hitrije
I nisu brže. Vatra ta i praska
I huka kao da je sumporna
Pritijesnila i moćnoga Neptuna,
Te smioni su vali njegovi
Zastrijepili – da, strašni mu je trozub
Sav zadrhtao!”
Bilješka o piscu
William Shakespeare je vjerojatno najpoznatiji pisac na engleskom jeziku, poznat po svojim dramama i po sonetima. Iako mnogo toga o njegovom životu ostaje otvoreno za raspravu zbog nepotpunih dokaza, sljedeća biografija objedinjuje najčešće prihvaćene činjenice o Shakespeareovom životu i karijeri.
Sredinom 16. stoljeća, otac Williama Shakespearea, John Shakespeare, preselio se u idilični grad Stratford na Avonu. Tamo je postao uspješan zemljoposjednik i trgovac vunom te poljoprivrednim dobrom. 1557. godine oženio se Mary Arden.
U njegovo vrijeme, britanska srednja klasa širila se i po veličini i u bogatstvu, omogućavajući svojim članovima više slobode i raskoši, kao i jači kolektivni glas u lokalnoj vlasti. John je iskoristio promjenjiva vremena i postao član Stratfordskog vijeća 1557. godine, što je označilo početak njegove slavne političke karijere. Do 1561. godine izabran je za jednog od četrnaest gradskih vijećnika. Na svim položajima koje je obnašao stariji Shakespeare upravljao je imovinom i prihodima. Godine 1567. postao je izvršitelj – najviše izabrane dužnosti u Stratfordu i ekvivalent modernog gradonačelnika.
Gradski zapisi govore da je William Shakespeare treće dijete Johna i Mary. Njegovo rođenje nije registrirano, ali legenda navodi datum 23. travnja 1564., vjerojatno zato što se zna da je na isti datum umro 52 godine kasnije. U svakom slučaju, Williamovo krštenje registrirano je u gradu Stratfordu 26. travnja 1564. Malo se zna o njegovom djetinjstvu, premda se općenito pretpostavlja da je pohađao lokalnu gimnaziju. Kasnije se zaposlio na Oxfordu gdje je predavao matematiku, prirodne znanosti, logiku, kršćansku etiku, te klasične jezike i književnost.
Shakespeare nije pohađao sveučilište, što za to vrijeme nije bilo neobično. Sveučilišno obrazovanje rezervirano je za bogate sinove elite, pa čak i tada, većinom samo one koji su željeli postati svećenici. Mnogobrojne klasične i književne reference u Shakespeareovim dramama svjedoče, međutim, o izvrsnom obrazovanju koje je stekao u gimnaziji i govori o njegovoj sposobnosti. Njegove rane drame posebno su se pojavljivale o djelima Seneke i Plauta. Još impresivnije od Shakespeareova formalnog obrazovanja jest bogatstvo općeg znanja koje izlaže u svom radu. Njegov vokabular nadmašuje glasnoću bilo kojeg drugog školovanog engleskog pisca njegova vremena.
Godine 1582. godine, u dobi od 18 godina, William Shakespeare oženio se dvadesetšestogodišnjom Anne Hathaway . Njihova prva kćer Susanna je krštena tek šest mjeseci nakon rođenja – činjenica koja je pokrenula nagađanja o okolnostima braka. Anne je 1585. godine rodila blizance i krstila Hamneta i Judith Shakespeare. Hamnet je umro u dobi od 11 godina, a tada je William Shakespeare već bio uspješan dramatičar. Oko 1589. godine, Shakespeare je napisao djelo Henry VI – 1. dio, koje se smatra njegovom prvom dramom. U međuvremenu se preselio u London, gdje je nastavio karijeru kao dramatičar i glumac.
Iako su preživjeli mnogi zapisi o Shakespeareovom životu kao građanin Stratforda, uključujući njegove vjenčane i matične knjige, postoji vrlo malo podataka o njegovom životu kao mladi dramatičar. Legenda karakterizira Shakespearea kao bezobraznog mladića koji je jednom prilikom bio prisiljen pobjeći iz Londona pod sumnjivim okolnostima što teoretičari povezuju s njegovim ljubavnim životom, ali mala količina pisanih informacija ne mora nužno potvrđivati taj aspekt njegove osobnosti.
U svakom slučaju, mladi Will nije dobio neposredni svjetski uspjeh. Najraniji pisani zapis o Shakespeareovom životu u Londonu potječe iz izjave njegovog suparnika dramatičara Roberta Greena. U Groatsworthu iz Wittea (1592), Greene naziva Shakespearea “uznemirenom vranom … [koja] pretpostavlja da je u stanju izbaciti prazan stih kao najbolji od vas.” Iako je ovo jedva veliko hvale, ipak sugerira da je Shakespeare razigrao kazališnu hijerarhiju Londona od početka karijere. Retrospektivno je Grinov prigovor moguće pripisati ljubomori na Shakespearove sposobnosti pisanja, ali nedostatak dokaza čini komentar dvosmislenim.
S djelima Rikard III, Henrik VI., Komedija zabluda i Tit Andronik od njegovim pojasom, Shakespeare je postao popularan dramatičar do 1590. godine. Međutim, 1593. godina obilježila je veliki skok naprijed u njegovoj karijeri kada je objavio djelo Grof iz Southamptona. Uz to su objavljeni i Venera i Adonis ; bilo je to jedno od prvih Shakespearovih poznatih tiskanih djela, a koja su polučila ogroman uspjeh. Do ovog vremena Shakespeare je također ostavio svoj pečat u engeskoj književnosti, jer se većina učenjaka slaže da je napisao većinu svojih soneta 1590-ih godina.
Godine 1594. Shakespeare se vratio u kazalište i postao poseban član. Do 1598. godine, Shakespeare je imenovan “glavnim komičarem” za postavu, a do 1603. godine bio je i “glavni tragičar”. Ostao je povezan s kazalištem do svoje smrti. Iako se gluma i igrani film u to vrijeme nisu smatrali plemenitim zanimanjima, uspješni glumci relativno su se cijenili. Shakespearov uspjeh osigurao mu je priličnu svotu novca, koji je uložio u nekretnine u Stratfordu. 1597. godine kupio je roditeljima drugu najveću kuću u Stratfordu. Godine 1596. Shakespeare je izradio grb za svoju obitelj, čime se zapravo učinio džentlmenom.
Iste godine kada se pridružio lorda Chamberlainu, Shakespeare je napisao djelo Romeo i Julija, Uzaludni ljubavni trud, Ukroćena goropadnica i nekoliko drugih predstava. 1600. godine napisao je dvije svoje najveće tragedije, Hamleta i Julija Cezara. Povjesničari i znanstvenici smatraju Hamleta prvom modernom predstavom zbog svog višestruke kompleksnosti glavnog lika i neviđenog prikaza ljudske psihe.
Prvo desetljeće 17. stoljeća svjedočilo se debitantskim izvedbama nekoliko Shakespeareovih najslavnijih djela, uključujući mnoge njegove takozvane povijesne drame: Otelo (1604. ili 1605.), Antonije i Kleopatra (1606. ili 1607.) i Kralj Lear (1608.) Posljednja Shakespeareova predstava izvedena tijekom njegovog života bila je najvjerojatnije kralj Henrik VIII 1612. ili 1613. godine.
William Shakespeare umro je 1616. godine. Njegova supruga Anne umrla je 1623. godine, u dobi od 67. Shakespeare je sahranjen u crkvi u Stratfordu.
Autor: L.K.
Odgovori