Alegorija je stilska figura koja se koristi u pjesništvu, vizualnim umjetnostima i glazbi. Prikazuje i prenosi kompleksne ideje i koncepte na jednostavniji način na koji će biti razumljve recipijentima, dake smisao se nikada ne izgovara izravno već kroz priču koja je potpuno nevezana za ono o čemu se zapravo govori. Dolazi od grčke riječi allgoreo koja znači slikovito govorim.
Iako se upotrebljava u svim književnim rodovima najistaknutija je u basnama u kojima se životinjama pridodaju ljudske osobine. Ujedno nije rijetkost pronaći je u satiri u kojoj se iznose neke društvene nepravilnosti ili mane pa je pogodnije iznijeti ih na ovakav preneseni način. Alegorijom se skriveno značenje može prenijeti kroz figure, radnje, slike i događaje.
Alegorija je zapravo proširena metafora, ali od nje se razlikuje po tome što se značenje rečenica prenosi na sasvim drugačiji način i zapravo je prava poruka ona o pojavama koje se u tekstu uopće ne spominju. Na ovaj način alegorija se približava pojmu simbola koji uvijek stoji za nešto drugo. Smisao alegorije kao i simbola nije u njihovoj pojavnosti već u onome što leži iza onoga što se čita ili vidi.
Alegorija ne mijenja samo značenje riječi koje koristi već samo mijenja predmet o kojem se govori. Neke od najpoznatijih alegorija u povijesti književnosti su alegorija Pećina u Platonovoj Republici, rad Bertolta Brechta pa čak i Kronike iz Narnije C.S. Lewisa.
Također ovdje ubrajamo i Balade Petrice Kerempuha, Danteovu Božanstvenu komediju i Životinjsku Farmu Georgea Orwella. Mnoge priče unutar najizdavanije i najreproduciranije knjige svih vremena, Biblije, napisane su upravo u obliku alegorije.
