Pojam sinestezija u općenitom smislu znači ujedinjenje osjetila tj. probuđivanje svih osjeta nakon što je samo jedan osjet doista stimuliran. Kod sinestezije se svi osjećaji pomiješaju, pa se zato čini da možemo, na primjer čuti i okusiti boje ili vidjeti i dotaknuti zvukove.
Stilska figura sinestezija označava pjesničku sliku u kojoj su povezani motivi koji označavaju različite osjete i tako ih sklapaju u jedan. Ona također znači ujedinjavanje i povezivanje osjeta pa se čine kao jedno ili se njome prikazuje kako se jednim osjetom stimulira drugo.
Ovom stilskom figurom u stihu se naglašava melodioznost i ostvaruje glasovna simbolika. Pomiješana opažanja različitih osjeta izražavaju se kroz spoj mirisa, dodira, zvuka i boja. To se postiže spajanjem inače nespojivih motiva i epiteta, poput, na primjer “oštra zvonjava”, u kojoj se povezuje osjet dodira i zvuka. Sinestezija insinuira da se na primjer, boje mogu čuti, a melodije vidjeti, stvari okusiti i tako dalje.
Sinestezija je zapravo jedan oblik metafore. Javlja se još u starim epovima poput “Ilijade” i “Odiseje“, ali i u Bibliji i ostalim vjerskim knjigama. Ova stilska figura bila je osobito popularna u romantizmu, jer su njome pjesnici mogli povezati različite dojmove u jednu cjelinu, a bila je značajna i u simbolizmu, kada se smatrala jednim od glavnih načela poezije, jer njome se više nisu povezivali osjeti podraženi vanjskim utjecajima, već su se povezivali dojmovi unutar pjesnika.
Primjer ove stilske figure vidimo u stihovima Jure Kaštelana u pjesmi “Konjic bez konjanika“:
“Gorak je okus smrti
tupa oštrica.”
“Njen je miris bezbojan u ogledalu jezera.”
“Leden je dodir smrti”
Odgovori