Sveto pismo ili Bibliju dijelimo na starozavjetne i novozavjetne knjige. Starozavjetne su pisane u razdoblju prije rođenja Isusa Krista, dok novozavjetne opisuju političku, ekonomsku i duhovnu situaciju društva nakon njegovog rođenja.
Biblija svoje ime duguje umanjenici grčke riječi za svezak ili knjigu he biblos, koja u množini glasi biblia.
Nekoć je Biblos bila stara fenička luka, sjevernije od današnjeg Bejruta u Libanonu. U to vrijeme ona je bila glavno feničko trgovačko središte, a Feničani su bili glavni posrednici pisaćeg materijala i začetnici alfabeta. Stoga ne čudi da su Grci upravo po toj luci, za koju možemo reći da je epicentar naše pismenosti, nazvali pergamente koji su sadržavali pisanu riječ.
Biblija ima više autora i pretpostavlja se da je bila pisana u razdoblju od 10.st.pr.K. do 1. st.po.K. Židovi i kršćani tu zbirku religioznih svezaka svatko na svoj način smatraju svetom.
Za Bibliju se smatra da nema prijevode, već prijepise svojih knjiga, koji se nazivaju tekstualnim svjedocima. Kod prijepisa Biblije na druge jezike, znanstvenici svojim strogim metodama nastoje prirediti što je više moguće izvoran tekst, kako bi se on mogao što sličniji svom prvotnom stanju tumačiti i kritički iščitati.
Židovi tako Bibliju tumače doslovno, tražeći u njoj dublji smisao i temelj za propovijedi. U današnje vrijeme uzimaju u obzir i neke znanstvene činjenice, poput onih dobivenih arheološkim pronalascima, kako bi prilagodili i usavršili svoja tumačenja, koja se na taj način približavaju kršćanskim tumačenjima Biblije.
Kršćani imaju nekoliko vrsta tumačenja Svetog Pisma. S tumačenjem su počeli početkom 2. st. kada su se pripadnici aleksandrijske škole bavili alegorijskim tumačenjem Biblijskih tekstova. Antiohijska škola bavila se doslovnim tumačenjem, dok je skolastika u srednjem vijeku razvila nekoliko načina tumačenja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogično (mistično). Dok se katolici u tumačenju Biblije povode Crkvenim doktrinama i općenito njezinim načinom tumačenja, protestanti se više oslanjaju na subjektivnost pri tumačenju.
Biblijski tekstovi su više od samoga književnoga djela i povijesnih zapisa o životu drevnih civilizacija Mezopotamije i Egipta. Mnogi narodi smatraju da sadržavaju i Božju riječ, te naputke za moralan, pravedan i Bogu dostojan život. Također, Biblija je i spomenik povijesti čovječanstva, te temelj europske kulture i civilizacije.
Židovi svetima smatraju samo knjige pisane na aramejskom i hebrejskom jeziku u razdoblju do rođenja Isusa Krista. Te knjige, pošto sadrže prva božja načela, još nazivamo protokanonske ili prva načela tj. zakone. Deuterokanonske knjige (grč. deuter znači drugi) su knjige staroga zavjeta pisane na grčkom jeziku.
Deuterokanonske knjige su još i 1. i 2. knjiga o Makabejcima, Tobija, Knjiga Sirahova, Knjiga o Juditi i Knjiga Mudrosti, te dijelovi Baruhove, Danielove, Esterine knjige i Jeremijino pismo i ta djela su dio katoličkog kanona.
Stari zavjet sadrži 46 knjiga i dijelimo ga na pet većih cjelina. To su: Petoknjižje (Knjiga Postanka, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon), Povijesne knjige (Jošua, Suci, Knjiga o Ruti, Prva knjiga o Samuelu, Druga knjiga o Samuelu, Prva knjiga o Kraljevima, Druga knjiga o Kraljevima, Prva knjiga ljetopisa, Druga knjiga ljetopisa, Knjiga Ezrina, Knjiga Nehemijina, Tobija, Judita, Estera, Prva knjiga o Makabejcima, Druga knjiga o Makabejcima ), Psalmi, Mudrosne knjige (Job, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova) i Proročke knjige (Izaija, Jeremija, Tužaljke, Baruh, Ezekiel, Daniel, Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija).
Novi zavjet obuhvaća 27 knjiga. To su: četiri Evanđelja (po Marku, Mateju, Luki i Ivanu), Djela apostolska, 21 poslanica (14 Pavlovih i 7 apostolskih) i Otkrivenje (Apokalipsu). Napisan je do druge polovici 1. st.
Biblijski motivi su tijekom dugog niza godina i stoljeća bili česta inspiracija mnogim umjetnicima za ostvarenje njihovih umjetničkih djela.
Biblija je do danas ostala najprodavanija knjiga svih vremena.
Bilješka o autoru
Božji kontakt s čovječanstvom počinje par dana nakon što je Bog odlučio stvoriti svijet. Stvarao ga je 7 dana.
U prvom danu stvorio je svjetlost i mrak – dan i noć. Drugi dan stvorio je nebo. Treći dan stvorio je vodu, kopno i biljke. Četvrti dan stvorio je Sunce, Mjesec i zvijezde. Peti dan stvorio je ribe i ptice. Šesti dan stvorio je životinje i napokon čovjeka.
Prvi ljudi koje je stvorio bili su Adam i Eva, no oni su bili neposlušni, tako da su na kraju svojom zaslugom izbačeni iz Raja koji je Bog namijenio ljudima.
Bog je morao neke stvari pokrenuti ispočetka jer su se krenule krivo razvijati. Primjerice, morao je potopiti cijeli svijet, ali ne prije nego je životinje i neiskvarene ljude pustio da se spase u arki. Morao je uništiti Sodomu i Gomoru jer su ljudi postali zli i iskvareni.
U jednom trenutku ljudi su postali prebahati i željeli su biti veći od samog Boga gradeći kulu babilonsku. Iz tog razloga Bog ih je odlučio podijeliti po jezicima.
Sin mu se zvao Isus. Začet je po Duhu Svetomu. Majka mu je bila djevica, po imenu Marija. U 33. godini života Sin mu se pridružio i sad vlada sa svojim Ocem.
Odgovori