Romantizam je naziv za razdoblje općeeuropskog književnog i umjetničkog pokreta koji se javio potkraj 18. stoljeća, a punu afirmaciju doživio tek između 1800. i 1830. godine. Predstavlja reakciju na prethodno književno razdoblje, klasicizam.
Nasuprot klasicističkoj književnosti koja se temeljila na pravilima i normama, logičkoj jasnoći i razumu, romantizam uspostavlja potpuno drugačije vrijednosti. Zalaže se za životne, moralne i estetske motive, ističe punu slobodu mašte. Romantizam također daje prednost emocijama, a ne razumu.
Iracionalno postaje način otkrivenja i života, a sloboda svakog čovjeka temeljni je ideal. Za razliku od klasicizma koji je svoj ideal tražio u antičkoj umjetnosti, romantičarski književnici okreću se Bibliji, njezinim motivima, folkloru, umjetnosti puka, mitologiji i utjecaju srednjovjekovne književnosti.
Romantizam je uspio afirmirati novi tip čovjeka, stvaraoca i književnika kao ponosnog individualca. Romantičarski junak je preosjetljiv, nesretno zaljubljen, u sukobu sa društvom i konvencijalnim moralom. On je zastupnik boli u svijetu, a upravo ta bol proizlazi iz suprostavljanja srca, odnosno osjećaja i razuma.
Romantičarski junak zastupnik je individualnosti, a glavna mu je ambicija život po vlastitim idealima. Njegovi su mu osjećaji na prvom mjestu i ne obazire se na negativna mišljenja svoje okoline.
Upravo je takav način razmišljanja prisutan u razdoblju romantizma dao primjer ostalim književnim rodovima i vrstama. U lirskoj pjesmi romantičarski pjesnici neposredno su izražavali dubinu svojih emocija, ali istodobno pazili da stihovi budu originalni i muzikalni.
U romantizmu su se razvijali mješoviti oblici, uglavnom zbog toga jer lirski elementi prodiru u prozu i dramu. Pišu se romani u stihovima, u obliku pisama i dnevnika, a u epovima se javljaju lirske digresije. Što se tiče drama, u njima se narušavaju sva dotadašnja pravila o broju činova.
Posebnu pozornost književnici su posvećivali opisima pejzaža, koji je prestao biti samo dekor, već je postao oznaka i pokazatelj određenog raspoloženja. Književnici koji su se najviše istaknuli u razdoblju svjetskog romantizma bili su G. Byron, H. Heine, F. Leopardi, P. B. Shelley, a u Hrvatskoj Petar Preradović i Stanko Vraz.
