Odiseja obrađena lektira Homera. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Veličina Odiseje vidi se, između ostalog, i u tome što i dan danas služi kao inspiracija brojnim umjetničkim djelima, pa čak i izvan područja književnosti (primjerice, Kubrickovo remek-djelo znanstvene fantastike, 2001: Odiseja u svemiru). Svako nadijevanje Odisejevog imena likovima i događajima u kasnijoj umjetnosti nije slučajno, već velika čast – to ime vuče sa sobom tešku simboliku, a svaki je Odisej avanturist, mudar i lukav.
Odiseja je, između ostalog, udarila temelje jednima od najvećih romana hrvatske, ali i svjetske književnosti: modernom romanu Ranka Marinkovića, Kiklopu, i romanu struje svijesti Jamesa Joycea, Uliksu.
Ta djela već i u samim svojim naslovima pokazuju utjecaj Odiseje: Kiklop Polifem je Odiseju predstavljao jedan od najvećih problema na povratku kući, dok je Uliks je latinizirani oblik imena Odisej. Tako je u Marinkovićevom romanu lajtmotiv ljudožder kiklop, koji simbolizira rat proždirući čovječanstvo, baš kao što je kiklop Polifem proždirao Odisejeve drugove, a glavni lik Melkior ne snalazi se dobro u svojoj ulozi modernog Odiseja. Joyceov pak roman mnogi smatraju najznačajnijim romanom 20. stoljeća, a svako je poglavlje tematski temeljeno na jednoj od epizoda Odiseje.
Putem opisivanja dogodovština jednog od najreprezentativnijih heroja uopće, Odiseja prikazuje najširu sliku života, običaja i vjerovanja grčkog naroda svoga vremena. Odiseja nam kroz mnoštvo detalja i formulaičnih izraza govori o tome koliku su Grcima bile važne sljedeće ljudske karakteristike: junaštvo i slika sebe koju ostavljaju idućim naraštajima (neiskusnog Telemaha na početku mora ju nagovarati da se pokrene i poduzme nešto u vezi oca i prosaca kako bi bio na diku idućim generacijama); vjernost (Penelopa će zauvijek ostati simbol vjerne i odane žene); gostoljubivost (svaki prijateljski posjet podrazumijeva neograničene količine jela, pića i darova koje domaćin osigurava gostu, uz obvezno dodatno opremanje za daljnji put); mentalna snaga (ističe se Odisejevo lukavstvo, staloženost, domišljatost u snalaženju u nevoljama); fizička snaga (proscu Eurimahu je više žao što je ispao slabić nego što neće dobiti Penelopu za ženu); osjećajnost (i junaci često plaču). Ljudske kvalitete naglašene su još više kroz antropomorfizirane bogove, čije su duboke emocije i njihove posljedice još zorniji prikaz osjećajnosti kao temeljne ljudske osobine.
Iako književni analitičari još uvijek, manje ili više uspješno, pokušavaju dokučiti odgovor na slavno Homersko pitanje, on vjerojatno nije od presudne važnosti za vrijednost Homerovih epova, kao niti pitanje stopostotne istinitosti povijesnih detalja. Ono što je važnije jest neprocjenjiva ostavština koju nam je Homer (ili Homeri) sakupio u svojim djelima, i koja živopisno prikazuje karakteristike jedne velike civilizacije. Homerova epika proizlazi iz naroda i tamo ostaje, nadajmo se zauvijek.
Danas zaista nitko ne sumnja u veličinu Homerovih epopeja Ilijade i Odiseje (ukoliko ihe je uopće on napisao – homersko pitanje). Ta slavna epska djela označuju kraj duge tradicije usmene predaje i usmene epike te početak ne samo grčke književnosti, već cjelokupne europske književne tradicije.
Ne samo da su se na Homeru izučavali i odgajali mladi Grci i filozofi poput Platona i Aristotela, već su njegova djela i danas polazišna točka većini književnih izučavanja, a svaki će učenik diljem svijeta barem čuti za Homera.
Homerov rodni grad nije nikada sa sigurnošću utvrđen, no to nije niti važno, jer se on svojim putujućim pjesništvom uspio uzdići na razinu univerzalnog građanina koji pripada svakom mjestu koji posjeti, a kroz svoja je djela do dana današnjeg vjerojatno posjetio svaki iole vrijedan školski udžbenik.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 40 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Vrsta djela: epopeja (pustolovni i junački/herojski ep), reprezentativan primjer epske poezije, uzor epovima
Mjesto radnje: Itaka, Pil, Sparta, zemlja Feačana, u što se ne ubrajaju svi otoci koje je Odisej posjetio na povratku kući i o kojima pripovijeda na feačkom dvoru (Ogigija, zemlja Lotofaga, Kozji otok, zemlja Lestrigonaca, grad Kimerana, Aidovo podzemno carstvo Ereb…)
Vrijeme radnje: sama radnja epa traje 40 ili 41 dan, u što se ne računaju brojne retardacije radnje kada Odisej pripovijeda o događajima unatrag 20 godina, od Trojanskog rata do Odisejevog povratka na Itaku
Tema: Odisejeve pustolovine nakon Trojanskog rata, povratak na rodnu Itaku i osveta Penelopinim proscima
Ideja: Opis Odisejeve snalažljivosti u prevladavanju nevolja i preživljavanju avantura na putu u voljeni rodni dom Itaku
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 40 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
1. pjevanje
Pjesnik zaziva Muzu, Zeusovu kćer, da mu pjeva o kralju i junaku Odiseju, koji već dvadeset godina izbiva iz svojeg kraljevstva na otoku Itaci: prvo deset godina ratujući u Troji na strani Grka Ahejaca i pod vodstvom Agamemnona, a zatim deset godina lutajući morima (od čega je osam godina bio zarobljen na otoku Ogigiji, gdje ga je držala nimfa Kalipsa jer je htjela da joj postane mužem).
Vijeće bogova odluči da je Odiseju vrijeme da se vrati kući. Zeus, se žali na ljude koji se stalno tuže na bogove, a zapravo sami drskošću i grijehom na sebe navlače zlu sudbinu; kao primjer navodi Egista, koji je ubio Agamemnona i oženio njegovu ženu, zbog čega ga je ubio Agamemnonov sin Orest. Atena se kod svojeg oca Zeusa posebno zauzima za Odiseja:
“[…] Odisej zar ti ugađo
Nije kod argejskih lađa na širokom trojanskom polju
Prinoseć žrtve?”.
Zeus se slaže da treba izbaviti Odiseja. Spominje Posejdonov gnjev na Odiseja, uzrokovan Odisejevim ubojstvom Posejdonovog sina Kiklopa Polifema, ali kaže da Posejdon ne može djelovati sam protiv volje svih ostalih bogova koji zagovaraju Odisejev povratak kući.
Atena poprimi oblik Mentora, kralja Tefljana, sina Anhijalova, i uputi se na Itaku Odisejevom sinu Telemahu, kojem se predstavi kao Odisejev “glavni prijatelj” (= prijatelji koji žive daleko, ali se uvijek međusobno bogato ugoste).
U Odisejevoj se kući besramno goste prosci njegove žene Penelope, troše njegov imetak uz pjesmu, kocku i gozbu. Telemah jadikuje i povjeri se Ateni da misli da mu se otac nikad neće vratiti i da je vjerojatno već mrtav, a da će njega samog prosci vjerojatno uskoro ubiti. Atena razuvjerava Telemaha govoreći mu da je Odisej samo zaglavio na moru, da će se zbog svoje domišljatosti znati ubrzo vratiti kući:
“Neće ti dugo on od domaje drage izbivat,
Pa ma na njemu bila i gvozdena puta, i opet
Znat će se povratku dovit, jer on je velik domišljan.”.
Atena savjetuje Telemahu neka sazove Ahejce u skupštinu i neka zaprijeti proscima da se vrate svojim kućama te da se ode raspitati za oca Odiseja u Pil k Nestoru i u Spartu k Menelaju, koji se posljednji vratio iz Trojanskog rata. Atena mu kaže neka pričeka godinu dana ako čuje da je Odisej još živ, a ako čuje da je mrtav, neka se vrati na Itaku, podigne ocu spomenik, a majku uda za nekog od prosaca. Atena hrabri Telemaha i ostavlja mu u srcu hrabrost i smionost. Telemah nasluti Ateninu krinku, tj. da je Mentor zapravo neki bog.
Pjevač Femije pjeva o povratku Argejaca iz Troje, što ražalosti vjernu Odisejevu ženu Penelopu, koja još uvijek tuguje za mužem i ne želi se udati za drugog muškarca.
Telemah prijeti proscima neka se vrate svojim kućama inače će na njih navući bijes bogova. Prosac Antinoje je ljut zbog Telemahovog oštrog govora i kaže mu da ne želi da Telemah postane kralj Itake, što bi se po nasljedstvu trebalo ostvariti. Telemah mu govori da jedino čime želi gospodariti jest njegova vlastita kuća, što mu priznaje prosac Eurimah, koji kaže da je odluka bogova tko će kraljevati Itakom, ali da nitko Telemahu neće oteti njegov imutak.
2. pjevanje
Telemah saziva skupštinu ahejskih glavara (geronta, prvaka plemićkih obitelji koji pomažu kralju u odlukama). Starac Egiptije čudi se što je skupština sazvana jer od Odisejevog odlaska nije nijednom održana, pa misli da dolaze vijesti o povratku itačke vojske ili da je posrijedi neki drugi narodni posao.
Telemah govori da je razlog sazivanja skupštine drskost prosaca i moli narod da im zabrani rasipanje Odisejevog imetka te da ih uputi na odlazak Penelopinom ocu Ikariju ako se žele njome oženiti. Prosac Antinoje nato govori da je Penelopa kriva za cijelu situaciju jer je obećala proscima da će se udati za nekoga od njih kad Odiseju sašije grobnu tkaninu, a sve što bi danju sašila, noću bi rasparala, i tako tri godine, sve dok prosci nisu za to saznali.
Antinoje upućuje Telemaha neka pošalje Penelopu njenom ocu Ikariju i neka se ona uda za onoga koga joj odredi otac, ali koji je i njoj po volji. Zatim Antinoje uspoređuje Penelopu s drugim časnim, lijepim i pametnim ženama: Mikenom, Tirom i Alkmenom, i kaže da Penelopi nijedna nije ravna po dobroti, pameti, ljepoti, lukavosti i sposobnosti.
Telemah odgovara kako ne želi vlastitu majku istjerati iz kuće, a i bilo bi mu teško isplatiti Ikarija jer bi mu po tadašnjem običaju morao vratiti sve Penelopine svadbene darove kad bi ju poslao natrag u roditeljski dom. Telemah ponavlja proscima neka otiđu svojim kućama ili će ih stići osveta bogova. Na te riječi se spuste dva orla s planine i počnu se tući, a zatim odlete na desnu stranu, prema istoku.
Proricateljima sudbine iz leta ptica sve su pojave na toj strani svijeta povoljne, što bi značilo da će se ostvariti Telemahove želje. Starac Haliterso, proricatelj sudbine, to potvrđuje i kaže da će se Odisej ubrzo vratiti kući i ubiti prosce te napominje da je on sam, kad je Odisej kretao u Troju, predvidio da će se Odisej vratiti za dvadeset godina, tj. sada. Eurimah ismijava Halitersa i govori da prosci neće prestati s opsadom Odisejeve kuće sve dok ih Penelopa bude varala.
Telemah moli skupštinu da mu dade lađu i dvadeset moreplovaca kako bi otišao u Pil i Spartu pitati za Odiseja. Mentor staje na Telemahovu stranu, i govori da su prosci nezahvalni i da su zaboravili kako im je Odisej bio dobar kralj, na što se razljuti prosac Liokrit, koji kaže da se Penelopa ne bi veselila kad bi se Odisej vratio i da bi ga snašla grdna sudbina kad bi došao u ruke prosaca. Liokrit raspusti skupštinu i prosci se vrate u Odisejevu kuću.
Telemah zaziva Atenu, odajući da zna da mu je ona jučerašnji dan prišla u liku Mentora, i ona mu se opet prikaže u tom liku. Atena mu govori da će, ako je zaista Odisejev i Penelopin sin, hrabro i razborito izvršiti svoj zadatak da sazna gdje je Odisej. Atena mu obećava da će mu pronaći lađu, moreplovce i otisnuti se s njime na put. Telemah se vraća kući, a prosci mu se rugaju.
Telemah govori dadilji Eurikliji neka ga spremi za put i zapovijedi joj neka ništa ne govori Penelopi o njegovom odlasku barem jedanaest ili dvanaest dana.
Atena u Telemahovom obličju pronađe dobrovoljce koji će ih pratiti na putu i zamoli Noemona da im posudi lađu. Atena prosce učini pospanima pa se oni upute svojim kućama. Atena u Mentorovom obličju, Telemah i posada otisnu se na more, praćeni povoljnim vjetrom zefirom kojeg im je osigurala Atena.
3. pjevanje
Telemah pristiže u Pil, gdje kralj Nestor sa sinovima Trasimedom i Pisistratom i prijateljima priprema gozbu i žrtvuje crne bikove bogu Posejdonu. Nestor i sinovi lijepo ugošćuju Telemahovu posadu. Telemaha Atena učini hrabrim i smionim te on pita Nestora zna li gdje mu je otac. Nestor priča o pogibiji mnogih ahejskih junaka (Ahileja, Ajasa, Patrokla, Antiloha) pod Trojom, ali navodi da nitko nije usporediv s mudrim Odisejem:
“Nitko se tada nije isporedit mogao umom
S njime, jer otac je tvoj Odisej odvajo daleko
Različnim lukavstvima od sviju […]”.
Nestor pripovijeda o događajima u Troji i povratku Ahejaca u svoje domovine. Ahejci su u Troji navukli na sebe Atenin bijes jer nisu osvetili Ajasov zločinački čin: Ajas je u Ateninu hramu u Troji silom odvukao Prijamovu kćer Kasandru od žrtvenika, gdje se sklonila kao pribjeglica.
Menelaj i Agamemnon su se posvađali jer je Menelaj htio krenuti kući, a Agamemnon ostati u Troji kako bi žrtvovao hekatombe (velike žrtve) i tako umirio Atenin bijes. Polovica Ahejaca uključujući Odiseja ostala je u Troji s Agamemnonom, a polovica, među njima i Nestor, uputila se kućama.
Nestor priča kako je Agamemnona ubio Egist i zaveo mu ženu Klitemnestru, ali Agamemnonov sin Orest osveti oca ubivši Egista i Klitemnestru. Nestor hrabri Telemaha neka se ugleda na Oresta i pokaže sličnu hrabrost kako bi bio slavan među idućim naraštajima, istim riječima koje mu je prije govorila i Atena:
“I ti se, prijane, daj ojunači, – jer vidim te krasna,
I visoka te vidim, – da jednoć te hvale potomci.”.
Telemah kaže da su Orestu snagu podarili bogovi, ali da on i Odisej nemaju tolike sreće da se izbave iz svojih nevolja. Nestor mu govori da nikada nije vidio da bogovi toliko javno pokazuju ljubav prema smrtniku koliko je Atena javno pomagala Odiseju u Troji i da se, budući da imaju božju pomoć, ne moraju bojati prosaca.
Nestor upućuje Telemaha neka pođe k Menelaju, jer on sam ne zna gdje bi mogao biti Odisej, a Menelaj bi mogao znati budući da se on sam tek nedavno vratio u domovinu Spartu (Lakedemon).
Atena odlazi od posade pretvorivši se u orla. Nestor shvaća da je to bila prerušena Atena i žrtvuje joj junicu rogova optočenih zlatom. Telemah, nakon što prenoći u Nestorovom dvoru, odlazi s Nestorovim sinom Pisistratom u Spartu k Menelaju raspitati se za oca.
4. pjevanje
Telemah i Pisistrat zateknu Menelaja kako udaje kćer Hermionu za Ahilejevog sina i ženi sina Megapenta. Menelaj lijepo ugošćuje Telemaha i Pizistrata, ali ih ne pita odmah tko su, nego ih prvo dobro pogosti. Telemah se divi Menelajevom bogatstvu, a ovaj mu kaže da ga njegovo bogatstvo ne veseli previše jer stalno tuguje za ubijenim bratom Agamemnonom i ostalim trojanskim junacima, a najviše za Odisejem, koji je pretrpio najveće muke, a nitko ne zna je li živ ili mrtav. To rastuži Telemaha, što Menelaj primijeti i shvati tko je njegov gost zapravo.
U tom trenutku dolazi Menelajeva žena Helena, koja govori Menelaju da prepoznaje Telemaha, a Pisistrat im potvrđuje njihove sumnje. Svi zajedno plaču prisjećajući se poginulih rođaka i prijatelja. Helena svima u vino ubaci ustuk od kojeg čovjek ne može nikako biti tužan i stane pričati kako se Odisej u Troji prerušio u prosjaka i tako ubio mnogo Trojanaca, a Ahejcima donio vijesti iz Troje.
Helena ga je prepoznala, ali mu se zaklela da ga neće odati Trojancima jer je već tada počela osjećati kajanje što je napustila Menelaja i svoj dom i pošla s Parisom u Troju. Menelaj priča kako je Helena prišla trojanskom konju i imitirala glasove žena ahejskih junaka, ali ih je Odisej uspio suzdržati da se ne jave i ne odaju da su sakriveni u konju.
Menelaj nastavlja pričati o svojem povratku kući. Na otoku Farosu (Hvaru) susreo je boginju Idoteju, kćer morskog boga Proteja, koja mu je savjetovala da se sakrije među tuljane koje će Protej doći prebrojati i da tamo pričeka da Protej zaspi tako da ga može zgrabiti i prisiliti da mu kaže kako se vratiti kući.
Menelaj ju je poslušao i Protej mu je rekao da se ne može vratiti kući dok bogovima ne prinese velike žrtve hekatombe na rijeci Nilu. Menelaj je ispitao Proteja o ahejskim junacima, a Protej mu je rekao da su se mnogi živi vratili kući, no da su mnogi mrtvi (npr. Ajas i Agamemnon, i opet priča o Agamemnonovoj smrti), ali da je jedini koji još uvijek luta morima – Odisej s Itake, Laertov sin – živ. Protej je rekao da ga je vidio zarobljenog na otoku nimfe Kalipse i da se ne može vratiti kući jer nema lađu ni drugova koji bi ga pratili. Menelaj je zatim otišao prinijeti žrtve bogovima na Nil, napravio grob Agamemnonu i vratio se kući.
Prosci se i dalje zabavljaju u Odisejevoj kući i saznaju od Noemona, čija je lađa na kojoj plovi Telemah, da je Telemah otišao raspitati se o ocu. Antinoje isplanira Telemahovo ubojstvo – prosci će ga dočekati u tjesnacu između Same i Itake. Glasnik Medon Penelopi javlja za Antinojev plan, što Penelopu dvostruko iznenadi, budući da nije ni znala da je Telemah na putu.
Penelopa zaspi u brigama, ali joj se u snu javi Atena u liku Iftime, Penelopine sestre, i kaže joj da je Telemahu suđeno da se vrati kući jer bogovima nije ništa skrivio i jer ima Atenu za zaštitnicu. Penelopa ju upita za Odiseja, ali Atena joj ne reče je li živ ili mrtav.
Prosci se iskrcaju na otoku Asteri, između Same i Itake, i tamo čekaju Telemaha.
5. pjevanje
Bogovi opet vijećaju i odluče da se Odisej mora vratiti kući. Zeus pošalje svog sina, glasnika Hermiju, da ode na otok Ogigiju i zapovijedi nimfi Kalipsi da pusti Odiseja. Zeus kaže da će Odisej sam doploviti na čamcu do feačke zemlje i pretrpjeti mnoge muke na moru, ali da će ga Feačani darovati mjedom i zlatom, nakon čega će se on vratiti kući. Hermija stigne na Ogigiju i sretne Kalipsu kojoj poručuje:
“Toga ti čovjeka sada zapov’jedam brže da pustiš,
Jer mu poginut ovdje ne vele daleko od svojih,
Nego mu suđeno jeste da drage ugleda svoje,
Dođe u visoki dom i u svoju očinsku zemlju.”.
Kalipsa pristane pustiti Odiseja, premda joj nije po volji, i savjetuje mu kako da sagradi čamac, dade mu hrane, vode, vina i odjeće kako bi se sretno vratio u svoju zemlju, zaklinjući se nebom i rijekom Stiks da mu ne želi nikakvo zlo. Ipak ga pokuša nagovoriti da ostane, napominjući mu da bi u tom slučaju postao besmrtan.
Odisej joj priznaje da je ljepša od Penelope i zauvijek mlada, ali reče da on ipak žudi za svojom ženom. Odisej i Kalipsa provode posljednju noć zajedno, a ujutro Odisej uz njezine savjete izgradi čamac i otisne se na pučinu. Osamnaesti dan plovidbe Posejdon spazi Odiseja i stvori oluju. Odisej je očajan i poželi da je poginuo u Troji jer bi tada bar bio časno sahranjen, za razliku od osamljene smrti na pučini:
“O da poginuh i ja, sudbina da me je snašla!
Onaj dan, kad Trojanci veoma mnogi na mene
Kraj Peliona mrtva mjedokovna bacahu koplja!
Časno bih sahranjen bio, Ahejci bi glas mi raznesli,
A sad je suđeno meni da kukavnom poginem smrću!”.
Boginja Leukoteja savjetuje Odiseja neka se okani čamca i neka zapliva prema feačkoj zemlji, a kao spas mu dade svoj besmrtni veo.
Posejdon odlazi u grad Egu. Atena zaustavi vjetrove, a Odisej još dva dana provede na moru dok ne ugleda morske hridi, od čijih ga oštrica spašava Atena. Odisej dopliva do feačkog kopna, ušća rijeke na otoku Sheriji, i moli se riječnome bogu koji umiri valove. Odisej se sakrije pod grane masline i tamo zaspi.
6. pjevanje
Feačani su isprva živjeli u Hiperiji, zemlji blizu Kiklopa, odakle ih je Nausitoje odveo na otok Sheriju. Sadašnji kralj Feačana je Alkinoj.
Atena se u obličju slavnog brodara Dimasa u snu ukaže Alkinojevoj kćeri Nausikaji. Poruči joj neka ode prati haljine na rijeku jer joj se bliži udaja. Nausikaja sa sluškinjama dolazi na rijeku i one se loptaju, lopta im odleti u vir, a djevojke ciknu, što probudi Odiseja. Odisej se obraća Nausikaji, govoreći da ne može razaznati je li ona boginja ili žena, priča joj o svojim mukama na putu od Ogigije i moli ju da mu pokaže grad i dade mu odjeću jer je bio gol.
Nausikaja mu kaže da je ona kraljeva kći, nahrani ga, odjene ga, Odisej se pere u rijeci. Nausikaja reče Odiseju neka ju prati, ali neka ne ide s njome do grada kako ne bi potaknuli glasine među narodom. Nausikaja navodi da se Alkinojevi dvori ističu među ostatkom pa će ih Odiseju biti lako pronaći, i tamo bi on trebao Alkinoja i njegovu ženu moliti da mu pomognu da se vrati kući. Nausikaja krene kući, a Odisej se zadrži u Ateninom gaju, moleći se Ateni da mu se Feačani smiluju, no ona mu se ne pokazuje jer ju je strah Posejdona.
7. pjevanje
Odisej ulazi u feački grad i Atena ga obavija maglom i mrakom te ga obliku djevojčice prati do Alkinojevog dvora. Savjetuje mu neka na dvoru prvo pronađe Alkinojevu ženu Aretu, kći Reksenora, Alkinojevog brata (dakle, Alkinoj je Areti i muž i stric). Odisej se divi bogatstvu Alkinojeva dvora, plodnosti njegovih uroda, vrlinama Feačana, vještinama u brodogradnji i tkanju. Odisej moli Aretu i Alkinoja da mu pomognu vratiti se kući:
“Nego se u osvit zore požurite, pak ćete mene
Nesretnika u moju dovesti očinsku zemlju,
Koji se napatih mnogo. Kad ugledam svoje imanje,
Sluge i velik dom i visoki, onda nek umrem!”.
Alkinoj lijepo ugosti Odiseja, ne pitajući ga odmah tko je. Areta prepozna Odisejevu odjeću, koju mu je dala Nausikaja, a sašila sama Areta, i upita ga tko je zapravo on. Odisej zato ispriča kako je zapeo na otoku Ogigiji s nimfom Kalipsom, kako su mu poginuli svi drugovi, kako je doplivao do feačke zemlje i susreo se s Nausikajom, ali još uvijek ne odaje svoj identitet. Alkinoj govori da bi mu bilo drago kad bi mu Odisej postao zetom, ali da će mu pomoći vratiti se kući ako tako želi.
8. pjevanje
Alkinoj saziva skupštinu, prerušena Atena poziva ljude da dođu. Svi se dive veličanstvenom Odiseju, ali još uvijek ne znaju tko je on. Alkinoj govori skupštini da moraju Odiseju osigurati siguran povratak kući i dati mu lađu i posadu od sačinjenu od najboljih feačkih junaka.
Stane se pripremati gozba, a slijepi pjevač Demodok pjeva o svađi Odiseja, koji je zagovarao mudrost i lukavštinu, i Ahileja, koji je zagovarao hrabrost i silu kao najbolju ratnu taktiku, a ta je svađa veselila Agamemnona jer mu je prorečeno da će osvojiti Troju kad se dva najbolja junaka posvade. Odisej plače slušajući pjesmu, što opazi Alkinoj.
Započnu feačke igre: natjecanje u trčanju, hrvanju, skakanju, kolutanju, obaranju ruku. Alkinojev sin Laodamas potiče Odiseja neka se i on okuša u borbi:
“Deder se, tuđinče oče, u borbama ogledaj i ti,
Ako razumiješ koju, a čini se, borbe da znadeš.
Ta slave nema veće junaku, dok život mu traje,
Nego je ona slava, što rukama, nogama steče.”.
Eurijal uvrijedi Odiseja govoreći mu da mu se ne čini da je Odisej vješt u borbama. Odisej se brani govoreći da je u svoje vrijeme bio među prvim borcima, i baci kolut dalje od svih Feačana. Atena u čovječjem obliku kaže da ga nitko od Feačana ne bi mogao nadmašiti.
Demodok pjeva o ljubavi Aresa i Afrodite, žene Hefestove, i kako ih je Hefest uhvatio u preljubu, ali ih je pustio na Posejdonov nagovor. Odisej se divi plesu Alkinojevih sinova, Laodamasa i Halija.
Feačani daruju Odiseja plaštevima, košuljama, talentima, a Eurijal mu dade i skupocjeni mač pa se njih dvojica izmire.
Odisej i Nausikaja se opraštaju, Odisej joj govori da će je uvijek slaviti kao boginju jer njoj prvoj ima zahvaliti za spasenje.
Odisej zamoli Demodoka da pjeva o drvenom trojanskom konju i propasti Troje:
“Pjevaše, kako grad razoriše ahejski sini
Sasuvši se iz konja, izišav iz zasjede šuplje.
Pjevaše, kako i gdje l’ je plijenio ovaj il’ onaj
Strmeni grad, a Odisej ko Ares kako je išo
S bogu sličnim junakom Menelajem k Dejfoba dvoru;
U najžešći se boj zaletio ondje, al’ opet
S pomoću viteške on Atene predobi i tu.”.
Odisej se opet rasplače, što Alkinoj opet primijeti i zamoli ga da im konačno kaže tko je on zapravo i je li mu netko blizak poginuo u Troji budući da ga pjesme o Trojanskom ratu toliko pogađaju.
9. pjevanje
Odisej se predstavlja, govori tko je i otkud je, pripovijeda o odlasku iz Troje sve do 13. pjevanja.
Prvo je došao u kikonski grad Izmaros, razorio ga, pobio dio muškaraca, a ženu i djecu poveo u roblje kao osvetu što su Kikonci u trojanskom ratu vodstvom Menta pomagali Prijama. Međutim, Kikonci su pozvali u pomoć susjede koji su bili jači od Ahejaca, tako da je i dio Ahejaca poginuo.
Zatim su došli do zemlje Lotofaga, koji se hrane lišćem lotosa, koji je Odisejeve drugove omamio tako da se nisu htjeli vratiti kući, nego su ih morali vući natrag na lađe.
Put ih je potom vodio do plodnog Kozjeg otoka, zemlje Kiklopa, stvorenja nadljudske snage koji žive bez zakona, u samoći u špiljama visokih brda, eventualno sa ženom i djecom.
Došli su do špilje Kiklopa Polifema, koji živi sam, uzgaja koze i ovce i od njihovog mlijeka pravi sir, i koji je u trenutku Odisejevog dolaska bio na ispaši. Odisej i drugovi poslužili su se sirom i zapalili vatru, čekajući Polifema u nadi da će im dati gostinski dar. Polifem nakon svakog povratka s ispaše nadljudskom snagom navaljuje ogroman kamen na vrata.
Kad ih je Polifem napokon opazio, Odisej ih je predstavio kao ahejske junake na povratku iz Troje i zamolio za gostinski dar spominjući Zeusa, zaštitnika pribjegara. Polifem je na to odgovorio da su Kiklopi jači od besmrtnih bogova, tako da ga nije strah ako se ne smiluje Odisejevoj družini. Uzeo je dvojicu Odisejevih drugova, bacio ih u pod i pojeo, i tako sveukupno tri puta (ukupno šest drugova) za vrijeme Odisejevog boravka u špilji. Odisej je napio Polifema i predstavio mu se kao Nitko, na što mu je Polifem odgovorio:
“Nitka ću posljednjeg pojest od njegovih svih drugova,
Ostale pojest ću prije – od mene dar ti je takav.”.
Vino je uspavalo Polifema, što je Odisejeva družina iskoristila kako bi mu probola jedino oko naoštrenom toljagom i tako ga oslijepila. Polifem je jaukao od boli i pozivao druge Kiklope u pomoć. Oni su došli pred špilju zatvorenu navaljenim kamenom i pitali ga je li mu tko u špilji i želi li ga ubiti, na što je on odgovorio:
Nitko ubiti mene iz pr’jevare hoće, ne silom.
To je dalo znak ostalim Kiklopima da u spilji nije nitko osim Polifema, na što su ga proglasili ludim i otišli. Odisej i drugovi su se prihvatili za trbuhe ovnova i tako se sakrili čekajući ispašu pa su tako pobjegli iz spilje. Natovarili su lađe ovcama i zaplovili. Odisej se s lađe rugao Polifemu, viknuo mu čak i svoje pravo ime pa je ovaj shvatio da se ispunilo Telemovo proročanstvo da će oslijepiti od Odisejeve ruke.
Polifem je zazvao oca Posejdona i prokleo Odiseja da se ne vrati kući ili da, ako mu je suđeno da se vrati, dođe kasno i izgubi sve drugove. Polifem je za njima bacao kamenje, što ih je vuklo nazad ka kopnu, ali ipak su uspjeli pobjeći. Odisej je prinio žrtvu Zeusu, koji ju nije prihvatio nego je počeo smišljati propast Odisejevih lađa i smrt drugova.
10. pjevanje
Odisejeva je družina doplovila na otok Eoliju, gdje kraljuje bog vjetrova Eol. Eol ih je opremio darovima za put i sve vjetrove svezao u mijeh kako bi imali sigurnu plovidbu, a pustio je povoljan vjetar Zefir koji im je nosio lađe. Međutim, nakon isplovljavanja, drugovi nisu znali što je u mijehu pa su pretpostavili da je Odisej od Eola dobio blago koje ne želi podijeliti s njima, otvorili su mijeh i nehotice pustili vjetrove koji su stvorili oluju i odnijeli lađu natrag na Eolov otok. Eol ih je potjerao kao ljude mrske bogovima.
Zatim su došli u Telepil, grad Lestrigonaca, snažnih ljudi velikog rasta, također ljudoždera, ali ipak na višem stupnju razvoja od Kiklopa, budući da žive u kućama, imaju narodnu skupštinu i kralja Antifaha. Lestrigonci su pobili velik broj Odisejevih drugova i uništili jedanaest Odisejevih lađa, što ga je ostavilo samo s jednom lađom.
Put ih je nanio na Eejski otok, gdje živi boginja Kirka. Podijelili su se u dvije skupine, jednu vođenu Odisejem, drugu Eurilohom. Eurilohova je skupina došla do Kirkinih dvora, ona ih je pozvala unutra, dala im trave zbog kojih su zaboravili na svoju domovinu i pretvorila ih u svinje, ali im je ostavila ljudski razum.
Jedino sumnjičavi Euriloh nije htio ući u dvore pa se nakon nekog vremena vratio po Odiseja. Na putu do dvora, bog Hermija je dao Odiseju travu moly koja poništava sve Kirkine čarolije. Odisej je po Hermijinom savjetu navalio na Kirku mačem, što ju je uplašilo, ali ona ga je svejedno pozvala da spava s njome. On joj je rekao da neće udovoljiti njezinim zahtjevima dok mu se ne zakune da mu više neće nauditi, ona je to i učinila i spavali su skupa.
Na Odisejev zahtjev, Kirka je pretvorila njegove drugove natrag u ljude, još ljepše i mlađe nego su bili prije pretvorbe u svinje. Na Kirkinom su se otoku zadržali godinu dana. Kirka im je savjetovala da odu u podzemni svijet Aida i Persefone, prinesu žrtve mrtvacima i pronađu dušu tebanskog vrača Tiresije, koji će im proreći kako se vratiti kući. Prije samog odlaska s Kirkinog otoka, Elpenor, najmlađi član družine, pod utjecajem vina stropoštao se s krova i poginuo.
11. pjevanje
Odisej i drugovi pristigli su do grada Kimerana, gdje su našli ulaz u mrtvačko podzemno carstvo Ereb. U Erebu su prinijeli žrtvu svim mrtvacima, a crnog ovna žrtvovali posebno za vrača Tiresiju i nisu dali nijednom mrtvacu da pije krv (koja kao izvor života mami duše mrtvaca i nakratko im vraća životnu snagu) dok se nije napio Tiresija.
Najprije su ugledali dušu svog druga Elpenora, kojem su obećali da će ga sahraniti i oplakati.
Tiresija je, nakon što se napio žrtvene krvi, prorekao Odiseju sudbinu: probleme na putu kući će mu raditi Posejdon kako bi se osvetio za Polifemovo osljepljenje. Nadalje, ako na Trinačkom otoku ne budu dirali stada boga Helija, svi će se sretno vratiti u kući; u suprotnom im Tiresija proriče propast, a ako i uspiju uteći, Odisej će se kasno vratiti kući, izgubivši sve drugove, i zateći će Penelopine prosce kako rastaču njegovo imanje.
Nakon što pobije prosce, trebao bi doći do zemlje gdje ljudi ne znaju za more, sol ni lađe, susresti putnika koji će mu reći da na ramenu nosi bijelu vijaču, što će Odiseju dati znak da Posejdonu žrtvuje neuobičajeno veliku žrtvu suovetauriliu (bika, ovna i nerasta) kako bi se pokajao za svoj grijeh i tako proširio Posejdonov kult u dalekoj i nepoznatoj zemlji koja ne pozna njegovo božanstvo. Nakon toga bi se trebao vratiti kući i bogovima prinijeti velike žrtve hekatombe. Smrt će Odiseja dočekati na kopnu, u dubokoj starosti i bit će blaga, a ljudi oko njega će živjeti sretno.
Zatim je Odisej razgovarao s majkom Antiklijom, koja mu je pričala o Penelopinoj vjernosti, o Telemahu i Odisejevom ocu Laertu, koji ne dolazi više u grad, već spava sa slugama, živi siromašno i tužno iščekuje Odisejev povratak. Antiklija mu je rekla da je nju ubila čežnja za Odisejevim povratkom. Odisej ju je poželio zagrliti, što je nemoguće jer je njena duša sličnija sjeni nego čovjeku.
Došle su i duše drugih junačkih žena: Tire, Alkmene (Heraklove majke), Megare, Epikaste (Edipove majke), Hloride, Lede, Ifimedije, Fedre, Prokride, Arijadne, Mere, Klimene, Erifile.
Odisejevo pričanje prekinu Areta i Alkinoj, diveći se njegovim pothvatima i moleći ga da im Odisej pripovijeda do jutra. Odisej nastavlja pričati o podzemnom svijetu.
Odisej je u Erebu susreo dušu Agamemnona, koji mu je pričao o svojoj smrti, koju su mu priredili njegova žena Klitemnestra i njen ljubavnik Egist. Agamemnom je pitao Odiseja o svojem sinu Orestu, ali Odisej nije znao ništa o njemu.
Duša Ahileja upitala je Odiseja za svojeg sina Neoptolema, Odisej ga je nahvalio da je rječit, hrabar i borben te je rekao da Neoptolem nije poginuo u Troji.
Duša Ajasa, najboljeg Agamemnonovog ratnika nakon Ahileja, i dalje je ljuta na Odiseja jer je vijeće nakon Ahilejeve smrti odlučilo da će Ahiljevo oružje pripasti Odiseju, a ne njemu.
Naposljetku, Odisej je ugledao duše Minosa, Oriona, Titije, Tantala, Sizifa i Herakla.
12. pjevanje
Odisej priča kako su se on i drugovi vratili na eejski otok pokopati i oplakati Elpenora.
Kirka je Odiseju dala savjete kako izbjeći nevolje na putu: Sirene, Skilu i Haribdu.
Sirene su stvorenja koja svojim pjevom čaraju moreplovce tako da oni ostanu ukopani na mjestu dok ne umru od gladi, a Odiseja su posebno mamile računajući na njegovu taštinu: spominjući njegovo junaštvo pod Trojom. Odisej i drugovi su im uspjeli pobjeći zahvaljujući Kirkinom savjetu: drugovi su začepili uši voskom da ne čuju pjesmu, a Odiseja su, jer je htio čuti pjev, zavezali kako ne bi ostao s njima.
Zatim su došli do stijena gdje obitavaju Skila i Haribda. Skila je čudovište sa šest glava koje proždire sve koji prolaze pored italske obale. Nasuprot njoj, u Sicilskom tjesnacu, nalazi se Haribda, personificirani morski vrtlog koji guta moreplovce. Kirka je savjetovala Odiseju neka se ne bori i ne naoružava, jer je jedini spas od Skile i Haribde bijeg, ali on ju nije poslušao. Skila je pojela šestoricu najboljih junaka.
Nakon toga došli su na trinački otok, gladni i umorni, i nisu poslušali Odisejev savjet, koji je dobio od Kirke i Tiresije, da ne diraju stada boga Helija jer će ih bogovi kazniti. Euriloh kaže da bi radije umro naglo u brodolomu nego danima gladovao pa su zaklali Helijevu stoku. Svi Odisejevi drugovi stradali su u brodolomu kad im je Zeus za kaznu poslao oluju nakon što su napustili Helijev otok, jedino je Odisej preživio i nakon devet dana doplivao do Kalipsina otoka Ogigije. Tu prestaje Odisejevo pripovijedanje o njegovim pustolovinama.
13. pjevanje
Feačani na čelu s Alkinojem daruju i goste Odiseja, opreme ga lađom i posadom i feački veslači ga odvezu do Itake. Feačani usnulog Odiseja sa svim darovima ostave na itačkoj obali i zapute se kući. Ljut što su Feačani pomogli Odiseju, Posejdon blizu Sherije pretvori feačku lađu u kamen. Kad to Feačani spaze s kopna, Alkinoj se sjeti proročanstva da će Posejdon pretvoriti njihovu lađu u kamen, a grad im okružiti velikim brdom kako bi ih odsjekao od mora; zato Feačani brže-bolje prinose žrtvu Posejdonu kako se ne bi ispunio i drugi dio proročanstva.
Odisej se budi, ali ne prepoznaje da je na Itaci jer je dugo izbivao iz domovine, a Atena je oko njega obavila gustu maglu kako ga nitko ne bi prepoznao. Atena mu prilazi u obličju pastira, on ju ispituje o zemlji u kojoj se našao, a ona mu govori o slavi plodne Itake. Odisej ne otkriva tko je on zapravo, već govori da je stranac koji se borio u trojanskom ratu.
Atena mu govori da ju unatoč svojem lukavstvu nije uspio prevariti i da zna da je on Odisej te mu i sama razotkriva svoj pravi identitet boginje. Savjetuje mu da se ne razotkriva ni pred kim, pa čak ni pred obitelji, dok ne pobije prosce. Atena postara Odiseja i odjene ga u dronjke kako bi sličio prosjaku i nitko ga ne bi prepoznao:
“Naroza kožu mu krasnu na udima njegovim gipkim,
Plavu mu uništi kosu sa glave i onda mu jošte
Staroga starca kožu na udove na sve navuče,
Njegove prekrasne oči Atena učini glupe,
Traljave zatim krpe i košulju metne na njega.”.
Atena zatim odlazi po Telemaha u Lakedemon.
14. pjevanje
Postarani “prosjak” Odisej odlazi k svojem vjernom svinjaru Eumeju. Eumej ga ne prepozna, ali ga počasti kao tuđinca. Eumej u razgovoru s “prosjakom” hvali Odisejevu velikodušnost i izriče svoje žaljenje za njim, napominjući kako ne vjeruje da će njegov gospodar ikada vratiti:
“A povratit se vječni ne dadu bogovi onom,
Koji me milovo dobro, onakav mi dao imutak,
Kakav svojemu sluzi gospodar milostiv daje […]
Tako je nestalo njega, a za njim ostade tuga
Njegovim svim prijateljima, a meni najvećma od svih ;
Jer gospodara drugog ma od kuda došo, već neću
Tako ljubazna nać, ni da k ocu i majci se vratim […]”.
Eumej govori o Odisejevom velikom bogatstvu, što objašnjava činjenicu da prosci nakon godina rasipanja njegovog imetka još nisu uspjeli sve iscrpsti:
“Onaj je imao golem imutak, koliko ga nije
Imao junak ni jedan ni na kopnu crnome igdje
Ni na Itaci samoj. Ni dvadeset zajedno ljudi
Tolikog nemaju blaga […]”
“Prosjak” pokušava Eumeja uvjeriti da će se Odisej uskoro vratiti kući i izmišlja priču o sebi: da je rodom s Krete i da je nakon dugih lutanja u zemlji Tesproćana čuo za Odiseja i blago koje je skupio te da je Odisejeva zadnja stanica prije povratka na Itaku Zeusovo proročište u Dodoni. Eumej i dalje ne vjeruje jer je već puno ljudi dolazilo s lažnim vijestima o Odiseju, a “prosjak” nato predloži okladu o Odisejevom povratku. “Prosjak” iskušava Eumeja pričajući mu o izmišljenoj zgodi kad se smrzavao u Trojanskom ratu, a Odisej mu je nabavio pokrivač. Eumej shvati što Odisej želi i daje mu plašt kako bi se ugrijao, a on sam odlazi spavati sa svinjama kako bi ih zaštitio od eventualnih lopova, čime Odiseju dokaže svoju vjernost.
15. pjevanje
Atena se u snu javlja Telemahu i požuruje ga da se vrati kući lažno sumnjičeći Penelopu da će poći za Eurimaha i zaboraviti na Telemaha i Odiseja. Atena upozorava Telemaha da su mu prosci napravili zasjedu u tjesnacu i savjetuje mu neka se prvo javi svinjaru Eumeju kad se vrati kući.
Menelaj i Helena daruju Telemaha. Telemah poželi susresti oca kad se vrati na Itaku, a s desne mu strane proleti orao, što je bio znak da će mu se želja ispuniti. Helena također proriče da je Odisej već kod kuće i smišlja osvetu proscima.
Telemah ostavlja Pizistrata u Pilu. U lađu prima bjegunca, vrača Teoklimena, koji bježi od krvne osvete obitelji čijeg je člana ubio.
Odisej opet iskušava Eumeja i govori mu da će ići prositi u grad kako mu ne bi bio na teret, što mu Eumej ne dopušta i time dokaže svoju dobrotu. Eumej Odiseju priča o njegovom ocu Laertu, koji tuguje za Odisejem, i o majci Antikliji, koja je od tuge za Odisejem počinila samoubojstvo. Eumej pripovijeda o svojoj mladosti: rodio se kao sin sirijskog kralja Ktesije, a Feničani su ga oteli i prodali u roblje Laertu.
Telemah se iskrcava na Itaci. Napominje kako će mu se majka Penelopa najvjerojatnije udati za Eurimaha, ali da bi ih mogao “crni dan još prije svadbe zadesit”, na što mu s desne strane proleti orao, što dade znak da je Odisejev kraljevski rod vječni vladar Itake. Telemah šalje drugove u grad, on sam odlazi k Eumeju.
16. pjevanje
Eumej Telemaha dočekuje srdačno kao da mu je vlastiti sin. Telemah govori Eumeju da će “prosjaka” on darivati i hraniti kako ne bi Eumeju bio na trošak. Telemah Eumeja šalje Penelopi kako bi joj javio da se vratio kući.
Atena se ukazuje Odiseju (ali ne i Telemahu), pomladi ga, odjene u lijepu odjeću i reče mu neka razotkrije Telemahu svoj identitet i neka zajedno osmisle osvetu proscima, a da će im ona pomoći u borbi. Nakon Odisejevog otkrivenja, njih dvojica zaključe da će im u borbi protiv prosaca biti dovoljna Zeusova i Atenina pomoć. Odisej savjetuje Telemaha neka ništa ne poduzima kad prosci budu loše postupali s njim dok je još u obličju prosjaka; zatim, neka sakrije sve oružje u kući osim onog za njih dvojicu; naposljetku, neka nikome ništa ne govori o njegovom povratku dok ne ispitaju tko im je ostao vjeran:
“Nitko neka ne dozna, Odisej da je u domu,
Neka ni sam ne dozna Laerto, a niti svinjar,
Nikoji ukućanin, ni sama Penelopa umna;
Sami dvojica mi upoznajmo mišljenje žena,
Također okušajmo i kojega slugu, da znamo,
Koji poštuje nas i boji se u srcu svojem,
Koji li ne misli na nas i prezire takoga tebe.”
Glasnici i Eumej poručuju Penelopi da se Telemah vratio kući.
Na Itaku se vraća i lađa prosaca, bijesnih što im je Telemah umaknuo, i na Antinojev prijedlog odlučuju da će ga ubiti negdje daleko od grada. Njihove planove čuje Penelopa i ukori Antinoja da je nezahvalan, jer je Odisej spasio život njegovom ocu, a on mu sada vraća uslugu trošenjem njegovog imutka i planiranjem smrti njegovog sina. Dvolični prosac Eurimah uvjerava Penelopu da Telemaha nitko neće ni dotaknuti dok je on živ, u isto vrijeme planirajući njegovu smrt.
Atena opet Odiseju dade obličje starog prosjaka, Eumej se vraća kući iz Penelopinih dvora.
17. pjevanje
Telemah se vraća u grad i naredi Eumeju da odvede “prosjaka” Odiseja u grad kako bi tamo prosio. Telemah se vraća u Odisejeve dvore, Penelopa i dadilja Euriklija ga lijepo dočekaju, a prosci se pretvaraju da mu se raduju:
“Junački oko njega sakupljat se stanu tad prosci
Riječi zboreći l’jepe, al’ radeći njemu o glavi.”.
Telemah prepričava majci događaje s puta: susret s Nestorom i Menelajem.
Vrač Teoklimen izjavi da je vidio znamenje koje mu je ukazalo da se Odisej već vratio kući:
“Već je Odisej u zemlji u svojoj očinskoj miloj
Sjedeć il’ dolazeć šumke da sazna, što li se radi
Ovdje, a svima bijedu on prosiocima sprema.”.
Eumej i Odisej odlaze u grad. Na putu susretnu kozara Melanteja koji ih izvrijeđa, a “prosjaka” Odiseja udari u bedro. Kad stignu u Odisejeve dvore, dočeka ih stari Odisejev pas Argos (= brz), koji prepozna svog gospodara i od sreće ugine nakon dvadeset godina čekanja.
Odisej počne prositi među proscima: svaki mu dade nešto, iako ga ne poznaju, jedino ga Antinoj licemjerno odbija darivati, a Odisej mu to spočitava:
“(Odisej): Iz kuće svoje ti udijelio ni soli ne bi
Onome, tko te moli, a sam na tuđemu sjediš
I nećeš da daš mi hljeba komadić imajuć mnogo.”.
Bijesni Antinoj baca podnožje na Odiseja, što mu zamjeraju ostali prosci, napominjući mu da je Odisej možda neki prerušeni bog. Penelopa se sažali nad “prosjakom” i pozove ga na razgovor kako bi joj rekao zna li što o Odiseju, ali joj Odisej preko Eumeja poručuje da će razgovarati nakon što prosci odu kućama. Penelopa izrekne želju da se Odisej vrati i osveti se proscima, nakon čega Telemah glasno kihne, što označuje dobro znamenje. Eumej se vraća kući.
18. pjevanje
U Odisejeve dvore dolazi prosjak Ir (= glasnik), pravim imenom Arnej (= ovčar), želeći otjerati novog “prosjaka”. Prosci im predlažu da se pohrvaju, a Antinoje obeća pobjedniku dobru večeru. Odisejeva snaga ovdje dolazi na vidjelo, ali Odisej se suzdržava u hrvanju kako ne bi tko otkrio svoj pravi identitet. Na čuđenje i žalost prosaca, u hrvanju pobijedi “prosjak” Odisej i izbaci Ira iz dvora.
Penelopa, koju Atena proljepša i učini višom i krupnijom, dolazi među prosce, kori Telemaha što je dopustio borbu između Ira i “prosjaka”, i lukavo nagna prosce da ju darivaju:
“Nije bivao taj u prosaca običaj prije,
Koji prositi hoće valjanu ženu i oca
Bogata kćer te stanu oko nje svi da se jagme,
Tovne dovode ovce i goveda sami za gozbu
Djevojačkome rodu i davaju darove sjajne
Te bez računa tuđi imutak oni ne troše.”.
Prosci joj donose darove, ali Antinoje reče da se oni neće maknuti iz dvora dok ona ne odluči za kojeg će poći.
Odisejeva sluškinja Melanta drsko razgovara s “prosjakom”, a on joj priprijeti da će ju tužiti Telemahu.
Prosac Eurimah nudi “prosjaku” da radi za njega, ali pretpostavlja da je previše lijen i da se navikao na prosjački život. “Prosjak” mu govori da bi ga zasigurno pobijedio u poljoprivredi i kori ga zbog drskosti. Njih se dvojica posvade i Eurimah ga gađa podnožjem, ali promaši. Telemah kori prosce i reče im neka odu kućama kad se pogoste, a Amfinom reče proscima neka puste “prosjaka” na miru i ostave ga Telemahu na brizi. Prosci odlaze kućama.
19. pjevanje
Odisej i Telemah sakrivaju oružje iz kuće kako se prosci ne bi poslužili njime kad im zatreba u borbi.
Sluškinja Melanta opet napada “prosjaka”, a on joj prijeti Odisejevim povratkom i Telemahovom kaznom; i Penelopa se pridružuje korenju Melante.
Penelopa i “prosjak” opet razgovaraju. “Prosjak” Odisej se predstavlja kao Krećanin Eton, sin Deukaliona i brat Idomeneja, i kaže da je ugostio Odiseja na Kreti pred dvadeset godina. Penelopa ga lukavo ispituje kakva je bila Odisejeva odjeća i kakvi su mu bili drugari, kako bi provjerila govori li istinu. On, naravno, znade pravi odgovor na pitanja, i navodi da je nedavno čuo od Tesproćana da se Odisej uskoro vraća i da mu je posljednja stanica bila Dodona, gdje je otišao u Zeusovo proročište saznati kako da se vrati kući.
Penelopa naredi sluškinjama da “prosjaku” operu noge, a on poželi da to učini neka stara sluškinja jer bi mu se mlade vjerojatno rugale poput Melante. Penelopa odredi da će to obaviti Odisejeva stara dadilja Euriklija, koja reče “prosjaku” da ju strašno podsjeća na Odiseja. Euriklija prepozna Odiseja po ožiljku na nozi, koji je kao mladić zadobio u lovu na vepra kod svog djeda Autolika, i htjede signalizirati Penelopi da je to Odisej, ali Atena odvrati Penelopinu pažnju. Odisej naredi Eurikliji neka ga nikome ne otkrije.
Penelopa se žali “prosjaku” kako ne zna da li da čeka Odiseja ili teškog srca pođe za nekog od prosaca kako bi okončala rasipanje Odisejevog imutka. Penelopa mu ispriča svoj san: imala je dvadeset gusaka u domu koje je poklao orao, koji joj je čovječjim glasom rekao da je on Odisej, a guske su prosci kojima on donosi grdnu sudbinu. “Prosjak” govori Penelopi da će se to i obistiniti, ali Penelopa je sumnjičava i izjavi da će se udati za onoga prosca koji pobijedi u strijeljanju.
20. pjevanje
Odisej primijeti da sluškinje noću tajno spavaju s proscima, ali se suzdrži od nagona koji mu govori da ih sve poubija. Ne može spavati od brige jer ne zna kako će sam savladati tolike prosce, no Atena mu reče da mu čuva leđa ma koliko ga neprijatelja snašlo.
Penelopa se moli Artemidi da joj pošalje smrt kako bi se mogla susresti s Odisejem i izbjeći udaju za bilo kojeg od mrskih prosaca:
“Tako nek satru i mene vladari olimpski bozi,
Ili ljepokosa nek me Artemida pogodi str’jelom,
Pa ću Odiseja vidjet i pod zemlju zaći ću strašnu,
A srce goremu neću junaku razveseljavat.”.
Odisej moli Zeusa neka mu pošalje dobro znamenje prije suočavanja s proscima, i Zeus nato pošalje grmljavinu. Nju čuje mlinarica i prepozna ju kao znamenje bogova jer je nebo vedro, bez oblaka, te poželi da se taj dan prosci posljednji put pogoste u Odisejevom dvoru, i Zeus opet zagrmi.
U dvore dolazi svinjar Eumej i ljubazno razgovara s “prosjakom”, za razliku od kozara Melantija, koji ga grdi poput svoje sestre Melante. Govedar Filetije se ljubazno ophodi s “prosjakom” i izražava žaljenje za Odisejem. Odisej to cijeni i obeća Filetiju da će imati prilike vidjeti kako se Odisej osvećuje proscima, a Filetije izjavi da će mu pomoći ako se to obistini.
Prosci planiraju Telemahovo ubojstvo, ali im s lijeve strane proleti orao, što je loš znak, pa po Amfinomovom savjetu odgode ubojstvo. Prosci pristaju nahraniti “prosjaka”, a prosac Ktesip mu ironično daje “gostinski dar”: gađa ga goveđom nogom, ali promaši. Telemaha jako razljuti bezobrazluk prosaca, oni mu se rugaju, a na to ih potiče Palada Atena kako bi što više izazvali Odiseja na borbu. Teoklimen proriče proscima smrt, a oni se počnu rugati i njemu. Penelopa čitavo vrijeme prisluškuje što se događa.
21. pjevanje
Penelopa poručuje proscima da će se udati za onoga tko uspije odapeti Odisejev luk i strijelom probiti dvanaest sjekira zabodenih u zemlju. Nitko od prosaca, a niti Telemah, nije toliko snažan da bi odapeo taj luk pa ga pokušaju omekšati grijanjem i mazanjem lojem kako bi se lakše napeo, ali ni to im ne pomogne.
Odisej otkriva svoj identitet svinjaru Eumeju i govedaru Filetiju; oni mu obećaju pomoći u borbi protiv prosaca.
Čak niti Eurimah, najizgledniji kandidat među proscima, ne uspije napeti luk i izjavi da mu nije toliko žao zbog propale ženidbe, koliko zbog sramote što su svi prosci tako slabi. Antinoje traži odgodu natjecanja jer je taj dan Apolonova svetkovina. Odisej zatraži da se njemu dade prilika odapeti luk, čemu se Antinoje protivi.
Za to vrijeme vrše se pripreme za kažnjavanje prosaca. Euriklija zaključava vrata ženske sobe, Filetije zaključava ulazna vrata dvora, a Eumej donosi Odiseju luk. Odisej napinje luk i pogodi svih dvanaest sjekira s lakoćom. Telemah se naoružava i stane pored Odiseja.
22. pjevanje
Odisej prvo ubije Antinoja i otkriva svoj identitet proscima:
“Pseta nijedna vi, od Troje da ću se vratit,
Više mislili niste, rastakali ste mi kuću
I žensku čeljad u njoj obl’jegati silom ste znali,
Prosiste moju ženu, a jošte sam ja u životu!
Bogova nije vas strah, što širokim vladaju nebom,
Niti je vama stalo do zamjere potonje ljudske;
Al’ sad su nastavljene oko vas na pogubu zamke.”.
Prosci traže oružje po zidovima, ali uzalud jer je sakriveno. Eurimah pokuša Odiseja uvjeriti da je glavni krivac svim nedjelima već ubijeni Antinoj, i moli Odiseja da poštedi ostatak prosaca i njega samoga. Odisej obznanjuje da nikoga neće poštedjeti i ubija Eurimaha, a Telemah ubija Amfinoma. Telemah donosi dodatno oružje za sebe, Odiseja, svinjara Eumeja i govedara Filetija, ali zaboravi zaključati sobu s oružjem. To iskorištava Melantej, koji pronađe oružje i razdijeli ga proscima. Filetij i Eumej uhvate Melanteja i zavežu ga na stup kako bi ga kasnije mučili.
Odiseju u pomoć dolazi Atena u obliku Mentora, ali ne pomaže mu odmah već se pretvori u lastavicu kako bi Odisej i Telemah imali prilike iskazati se u junaštvu. Naposljetku svi prosci budu pobijeni, uz Ateninu pomoć, koja koplja prosaca odmiče od Odiseja i drugova, a proscima pošalje Egidu, ljudsku smrt. Odisej ne poštedi nikog, čak ni Lioda, koji nije podržavao bezobrazluk prosaca i nikada nije naudio ženama u dvoru, ali svejedno je htio oženiti Penelopu, što Odiseja nagna da i njega ubije. Pošteđeni su jedino pjevač Femije i glasnik Medon, na Telemahov nagovor.
Dadilja Euriklija oda Odiseju koje sluškinje nisu bile na njegovoj strani i koje su spavale s proscima; Odisej ih prisili da s Telemahom, Emejem i Filetijem očiste dvoranu od krvi i tijela. Zatim povješaju neposlušne sluškinje i mučenjem ubiju Melanteja, odrezavši mu nos, uši, spolovilo i udove.
Odisej okadi dvoranu sumporom kako bi je očistio od grijeha i pozdravi se s vjernim sluškinjama.
23. pjevanje
Odisej naredi da se u dvorima napravi slavlje kako se u gradu ne bi saznalo za pogibiju prosaca sve dok Odisej ne ode k ocu Laertu, tako da građani misle da se održavaju Penelopini svatovi s nekim od prosaca.
Dadilja Euriklija poručuje Penelopi da je Odisej u dvorima i da se krio u liku prosjaka. Penelopa to ne vjeruje sve dok lukavstvom ne navede Odiseja da joj izrekne tajnu njihove bračne postelje, za koju nije znao nitko osim njih dvoje i još jedne sluškinje. Naime, Penelopa naredi da se njihov bračni krevet pomakne izvan bračne sobe, na što se Odisej pobuni jer zna da je to nemoguće budući da ga je načinio od maslinovog panja tako da je bio pričvršćen za zemlju.
Penelopa tako shvati da je to zaista njen muž i oni u postelji prepričavaju što im se sve događalo dok su bili razdvojeni. Odisej joj napominje da njihovim mukama nije kraj jer mora ispuniti Tiresijino proročanstvo i proširiti Posejdonov kult po zemljama koje još ne poznaju more i zatim kod kuće prinijeti hekatombe bogovima kako bi doživio duboku starost i bezbolnu smrt.
Odisej zatim odlazi k ocu Laertu s Telemahom, svinjarom Eumejem i govedarom Filetijem, uz pratnju Atene.
24. pjevanje
Bog Hermija prati duše prosaca u podzemni svijet boga Aida. Tamo se susretnu s Ahilejevom, Agamemnonovom, Antilohovom, Patroklovom i Ajasovom dušom. Ahilejeva i Agamemnonova duša razgovaraju o svojim smrtima. Agamemnonova duša razgovara s dušom prosca Amfimedona, koja mu ispriča o pogibiji prosaca.
Odisej u pratnji Telemaha, Eumeja i Filetija dolazi k ocu Laertu, koji okopava voćnjak, odjeven u dronjke. Odisej odluči prvo iskušati oca pa se pretvara da je Eperit iz Alidasa, ali ne može ga dugo mučiti pa mu se brzo otkrije. Dokaže mu svoj identitet ožiljkom koji mu je zadao vepar i nabrajajući mu voćke koje mu je Laert poklonio. Atena pomladi i poljepša Laerta. Odisej se susretne i izljubi sa starcem Dolijem i njegovim sinovima.
Za to se vrijeme po gradu rašire glasine o smrti prosaca pa se rodbina prosaca okupi u skupštinu. Eupit, Antinojev otac, poziva na pobunu, a vrač Haliterso ih odvraća od pobune govoreći im da su prosci zaslužili svoju sudbinu.
Itačani stanu na Eupitovu stranu i odlaze do Laertovog voćnjaka spremni na borbu. Laert ubija Eupita. Atena u liku Mentora na vrijeme zaustavlja borbu kako ne bi došlo do daljnjeg krvoprolića, tako da se po volji Zeusa i Atene Odisej miri sa svojim narodom:
“Pošto je prosioce Odisej pobio divni,
Neka se vjerom tvrdom zakunu, i on nek u njih
Ostane kraljem, a mi učinimo, krv da sinova
I braće svoje oni zaborave: neka se ljube
Kao i prije, te mira i blaga nek med njima bude.”.
Analiza likova
Likovi: Odisej, Telemah, Atena, Penelopa, Nestor, Pisistrat, Menelaj, Helena, Trasimed, Hermiona, Megapent, Euriklija, Zeus, Kalipsa, Posejdon/Zemljotresac, Alkinoj, Nausikaja, Areta, Kiklopi, Kiklop Polifem, Lestrigonci, Ahilej, Neoptolem, Kirka, Eumej, Penelopini prosci, Antinoj, Eurimah, Ktesip, Teoklimen, Amfinom, Eurinoma
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 40 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Osim nekoliko fragmenata informacija, povjesničari i klasicisti mogu samo nagađati o životu čovjeka koji je napisao Ilijadu i Odiseju. Pojedinosti je jako malo. Ne znamo ni stoljeće u kojem je živio, a teško je s apsolutnom sigurnošću reći da je isti pjesnik napisao oba djela. Grci su oba epa pripisivali istom čovjeku i imamo malo čvrstih dokaza koji bi nas natjerali da sumnjamo u drevne autoritete, ali neizvjesnost je stalno obilježje znanstvenog rada koji se bavi Homerovom erom grčke povijesti.
Grci su ga pozvali najvećim pjesnikom, kao i svojim prvim pjesnikom. Iako su Grci prepoznali druge pjesnike koji su prije Homera skladali na grčkom jeziku, niti jedan tekst tih ranijih pjesnika nije preživio. Možda su izgubljeni ili možda nikad nisu zapisani. Sam Homer vjerojatno je bio na korak između tradicije usmene poezije i novog izuma pismenog jezika.
Tekstovi Ilijada i Odiseja postojali su od 6 st. pr. Kr., a vjerojatno i vjerojatno dugo vremena prije. Te dvije velike epske pjesme mnogima su zarađivale za život: profesionalni su umjetnici kroz stoljeća zarađivali recitirajući Homera, izvodeći sjajne epopeje za publiku koja često zna velike dijelove pjesme napamet.
Nemoguće je sa sigurnošću utvrditi kada je Homer živio i umro. Eratosten navodi tradicionalni datum 1184. godine prije Krista, kraj Trojanskog rata, polu-mitski događaj koji čini osnovu za Ilijadu. Veliki grčki povjesničar Herodot je za datum smrti stavio 1250. pr. Kr.. Ovi datumi došli su na vrlo približan način; Grčki su povjesničari obično koristili rodoslovlje i procjenu dok su pokušavali odgonetnuti datume događaja u dalekoj prošlosti.
Ali grčki su povjesničari bili daleko manje sigurni u datume Homerovog života. Neki su rekli da je suvremenik događaja iz Ilijade, dok su ga drugi postavili šezdeset ili stotinu ili čak i nekoliko stotina godina nakon toga. Herodot je procijenio da je Homer živio i pisao u 9. st. pr. Kr. Gotovo sigurno je živio u jednoj od grčkih gradova-država u Maloj Aziji. Svi tradicionalni izvori kažu da je bio slijep.
Tijekom tisućljeća znanstvenih spekulacija, prevladavajuće teorije o Homeru i njegovom odnosu prema njegovu radu imale su vremena da se stalno mijenjaju. U raznim vremenima tijekom stoljeća, znanstvenici su sugerirali da on nikad nije ni postojao, a djela koja su mu pripisali pripadali su generaciji barda. Moderni učenjaci, međutim, imaju tendenciju prihvatiti da su Ilijada i Odiseja više od amalgama prenesenih iz antike i da je u stvari postojao veliki pjesnik koji je “pružio ruku” u stvaranju tih epova u oblicima kakve poznajemo danas.
Iako nema sumnje da je Homer naslijedio ogromnu količinu materijala od generacija barda prije njega, većina teoretičara vjeruje da je Homer bio inovator i originalni umjetnik, kao i posrednik. Pisanje je vjerojatno igralo ulogu u sastavu njegovih velikih pjesama. Teorije prikazuju Homera kao gospodara usmene poezije koji se novim izumom pisanja poslužio da za pisanje epa u većoj mjeri nego što je ikada ranije pisao.
U Ilijadi postoje znakovi koji bi mogli sugerirati nedovršenu reviziju. Ovi masivni projekti možda su se iznova i iznova pisali kroz čitav pjesnikov život. Izvođač, kao i pjesnik, Homer je možda komponirao pjesme mješavinom korištenja starog materijala, pisanja i preispitivanja te usmene improvizacije.
Autor: M.K.
Odgovori