Zagonetno pismo

“Zagonetno pismo” je dječji kriminalistički roman autora Zlatka Krilića koji je poznat upravo po dječjim romanima – oni čine veći dio njegovog stvaralačkog opusa za koji je i najviše puta bio nagrađivan. Roman je također popraćen ilustracijama poznatog hrvatskog ilustratora Ninoslava Kunca, koje nam pomažu dočarati u kakvim se to sve situacijama dječak Kištra našao.

Naime, Krešimir Kovačiček zvan Kištra na prvu je sasvim običan dječak i lik s kojim bi se mnogi mogli poistovjetiti. Dobar je u školi, igra za razredni nogometni tim na poziciji golmana i zaljubljen je u djevojku Marinu koju već dugo želi pitati van, no ne usudi se jer ne zna gaji li ona iste osjećaje prema njemu. Od kada mu u stan upadnu provalnici i uvjere ga da su tajna policija kako bi iz stana neometano iznijeli što više vrijednih stvari, njegov život se posve promijeni. U razredu postane popularan dječak, svi ga primjećuju i dobije mnogo pisama i leksikona od djevojčica. Marina skupi hrabrost pa i oni završe zajedno. No provalnici nisu uhvaćeni i treba im stati na kraj prije nego što počine još štete.

U ovom romanu se provalnici, dva muškarca, jedan brkati, a drugi bradati, okoriste se naivnošću djece kako bi provalili u stanove i odnijeli iz njih vrijedne stvari. To čine pomoću svog pomno razrađenog plana – pretvaraju se da su netko drugi i to ni više ni manje nego “tajna policija”. Lakovjerna djeca ih puštaju u stanove, bojeći se za svoje roditelje kojima bi u suprotnom prijetio siguran zatvor, i nimalo ne sumnjajući ostavljaju ih da obave svoj posao i skupe dokazni materijal. Provalnici pritom ne ostavljaju tragove – misle na sve i suviše su oprezni.

Roman “Zagonetno pismo” napisan je za djecu i mlade, lako se čita i brzo nas uvlači u priču o dječaku i njegovim zanimljivim avanturama, ljubavnim problemima i svađama s prijateljima. Ne ispušta se lako iz ruku jer svaka stranica nosi novi trag, novi sukob koji treba riješiti ili problem koji treba nadvladati. Nosi i važnu poruku, a to je da se kriminal, varke i pokušaji da se do nečeg dođe na nepravedan i brz način, pritom kršeći zakon, ne isplati jer koliko god dobro organiziran bio, uvijek će tu biti neki Kištra, Marina ili inspektor Vidović koji će se pobrinuti da onaj koji je to zaslužio bude i kažnjen.

Ovaj roman pisan je jednostavnim jezikom, donosi likove s kojima se djeca mogu lako poistovjetiti (zaljubljivanje, izdaje, svađe), ali nam isto tako predstavlja opasan svijet kriminalaca koji su uvijek spremni iskoristiti dječju lakovjernost kako bi se okoristili situacijom. “Zagonetno pismo” poziva na oprez, uči nas o bitnim životnim poukama kao što su da ne sudimo o nekome bez da znamo sve što stoji iza toga te o važnosti pravog prijateljstva i odanosti.

Književni rod: epika

Vrsta djela: dječji kriminalistički roman

Mjesto radnje: Zagreb – Kištrin stan, škola, policijska postaja, kino, park, igralište, Nikičin stan, Marinin stan

Vrijeme radnje: jesen

Tema djela: Provalnici koji se predstavljaju kao tajna policija iskorištavaju lakovjernost djece kako bi upali u stanove i iz njih ukrali vrijedne stvari.

Ideja djela: Ne isplati se kršiti zakon i prijevarom doći do stvari koje želimo jer ćemo na kraju biti otkriveni.

Kratak sadržaj

1.

Kištra je jeo sendvič kad mu je odjednom na vrata pokucala policija. Netko iza vrata povikao je dubokim glasom, a on je protrnuo jer se nije mogao sjetiti što je učinio i zbog čega je policija došla.

“Ničeg se nije uspio sjetiti, ali se svejedno osjećao krivcem. Čak osuđenikom.”

Nadao se da je došlo do greške. Iza vrata su ga dočekala dva policajca koji su bili odjeveni poput običnih ljudi – nisu imali uniforme, pištolje niti palice. Jedan od njih je imao brkove, a drugi bradu i brkove. Predstavili su se kao tajna policija te mu pokazali iskaznice i nalog za premetačinu stana, Kištra nije stigao pročitati što je na papiru točno pisalo. Rekli su kako nemaju mnogo vremena, pitali ga je li sam i kratko su provjerili sve prostorije u stanu. Jedan od policajaca pošalje Kištru u sobu kako bi ga ispitao.

“Mi imamo prijavu o kriminalističkoj djelatnosti stanara ovog stana i zbog toga ćemo obaviti premetačinu i odnijeti materijalne dokaze koji mogu koristiti u istrazi.”

Također obećava da će, ako se ispostavi da je riječ o lažnoj prijavi, sve stvari, odnosno “materijalni dokazi”, biti vraćeni. Preplašeni Kištra potvrđuje da mu je jasno o čemu govori. Kada Kištra kaže da mu pozovu mamu, odgovaraju da će nju kasnije ispitati, a sada je na redu bio Kištra.

2.

U isto vrijeme samo nekoliko ulica dalje, Marina je imala drugačije probleme – nije mogla raščešljati kosu i izbio joj je prištić. Njoj je na vrata pozvonio poštar. Tražio je nekog Perića. Kako Marina ne zna nikog pod tim imenom, tražio ju je da pita mamu ili baku, no niti jedna od njih nije bila doma. Poštar ju je pitao nije li ju strah biti sama, a nakon što mu je odgovorila da nije, otišao je na treći kat potražiti tog Perića.

“Sada, kad ju je poštar podsjetio da bi je trebalo biti strah, osjetila je neku nelagodu zbog tišine u sobama.”

“Neugodan osjećaj, za koji nije htjela priznati da je strah, nestao je tek kad je pomislila na Kištru. I on je sam, mislila je, a osim toga, njemu se sigurno ne bi svidjela neka plašljiva djevojka.”

3.

Kištru policajac prvo pita za ime. Kištrino ime je Krešimir Kovačiček, njegov otac se zove Andrija, a majka Tatjana. Policajac vadi cigarete, ali kako ne može zapaliti zbog crnih kožnatih rukavica, moli Kištru da to učini, ali i on se muči jer mu se tresu ruke. Policajac traži nešto za popiti pa odabere nešto iz vitrine. Iz kuhinje se čuo zveket, lom i tresak. Policajac Kištru uvjeri da je to dio premetačine i ode zamoliti kolegu da se stiša. Rekao je Kištri da se ne miče.

“Kištra se toliko umirio da je prestao disati.”

Drugi policajac je “našao nešto”, dokaz “kriminalističke djelatnosti”. Policajac se vrati ispitivanju Kištre i upita ga za zaposlenje, što je zbunilo Kištru jer je on samo učenik. Osjeti ponos kako ga ispunjava jer, iako je još dijete, pravi tajni policajac ga ispituje, baš kao u filmovima. No onda se sjeti da bi mogao u zatvor, što ga vrati u stvarnost.

Policajac ga dalje pita za zanimanje oca (“inženjer”), mjesto zaposlenja (“Švedska”), grad (“Stockholm”) , zašto tamo radi (na što Kištra nije znao odgovor, iako je s majkom pričao o tome. Ona mu je rekla: “radi novaca, tamo su veće plaće”). Drugi policajac je za to vrijeme završio s premetačinom kuhinje pa su se oni tamo premjestili. Kuhinja više nije nalikovala na kuhinju. Kištra nije mogao vjerovati svojim očima.

“Sve posuđe, od dvadesetlitarskog lonca do šalice za kavu, bilo je prevrnuto i izvađeno iz ormarića. Čak su i šareni papiri na policama bili pocijepani. Brašno, sol i šećer istreseni u hrpice na stolu.”

“Ploča električnog štednjaka bila je skinuta, Sag zguran u stranu, a sadržaj svih ladica istresen na goli pod.”

Policajac je naredio Kištri da sjedne.

4.

Marina je sišla u podrum po bicikl s namjerom da posjeti Višnju zvanu Trešnja, no odlučila je ići ljepšim, ali dužim putem pa je skrenula desno umjesto lijevo. Razlog tome je bio i to što je tako mogla proći kraj kuće dječaka koji joj se sviđa (Kištra). Od Višnje, koja je išla s njim u razred, saznala je da nema djevojku i to ju je umirilo. Gotovo je pala jer se zagledala u njegov prozor.

Dovezla se do Višnje koja se zadržala u kupaonici jer je trenirala “pljuvanje”, a razlog tome je bila činjenica da se Višnji sviđao Traka, razredni prvak u pljuvanju – željela je tako dokazati da su žene i muškarci u svemu ravnopravni – “nema toga što neki dečko može napraviti, a ja ne mogu”, opravdala se mami.

Otišle su kupiti ploču, a onda su odlučile otići na utakmicu. Na putu su susrele Traku i Silosa koji su krenuli po Kištru.

“Vidimo se na tekmi.”

5.

Policajac je primijetio kako se Kištra ukipio i rekao mu da moraju pregledati sve sobe u stanu na način koji su pregledali kuhinju. Policajac ga je nastavio ispitivati o ocu, a Kištra je počeo biti sumnjičav.

“Da nisam znao da su ovo detektivi, sada bi povjerovao da su kriminalci.”

Prešao je na zanimanje majke (“službenica”), gdje radi (“u banci”), donese li novac (“da, plaću”), gdje si bio jučer u tri sata (“jučer?”) dok se Kištra nije sjetio da je bio u školi. Brkati detektiv je nastavio s pitanjima. Prekinulo ih je zvono na vratima. Policajci su se uspaničili jer nisu nikoga očekivali, provjerili su na vratima i vidjeli klince koji spominju nekakvu “kištru”. Na što im je Krešimir odgovorio: “To sam ja. Ovaj, tako me zovu.”

6.

Zvonjava i zazivanje “Kovačičeka” se nastavilo. Dječaci su bili uvjereni da su maloprije čuli neke zvukove, a sada im nitko nije odgovarao. Krenuli su prema van kako bi pokušali dozvati Kištru ispod prozora.

Zazviždali su mu nekoliko puta i zazivali ga, no nitko se nije odazvao. Nešto im je oko toga bilo sumnjivo. Sjeli su na stepenice.

7.

Brkati je pitao bradatog jesu li dječaci otišli, no vidjelo se da su sjeli na stepenice. Bili su skoro gotovi, sve je bilo spremno za “transport”. Kada je Kištra ustao da bi kroz prozor vidio Silosa i Traku, policajac je skočio na njega i utišao ga jer je njegov pokret protumačio kao poziv u pomoć.

Drugi policajac je predložio da puste Kištru da on otjera dječake. Prvi je rekao neka to prepusti njemu. Pustio je Kištru koji je bio paraliziran od straha. Upozorili su Kištru da sve mora ostati u tajnosti kako njegovi roditelji ne bi išli u zatvor.

“Zbog toga nam pomozi da naša misija ostane tajnom. U protivnom ja… ja neću moći pomoći tvojim roditeljima. Ni tebi. Zato sada otvori prozor i otjeraj onu dvojicu. Hoćeš?”

8.

Silos i Traka odlučili su pokušati još jednom zazvati Krešimira, a nakon toga krenuti jer je utakmica trebala početi za pola sata. Odjednom su se odmaknule zavjese. “Što se derete?” povikao je Kištra, dječaci su bili iznervirani činjenicom da ih je tako dugo ignorirao, a danas je trebala biti odlučujuća utakmica.

Kištra je rekao da nema vremena i da će morati pronaći nekog drugog za utakmicu jer on uči. Traka i Silos su se udaljili i zaustavili iza ugla. Sve im je bilo sumnjivo, Traka je rekao da mu se učinilo da je netko stajao iza Kištre na prozoru.

“Netko je s njim. Netko ga je nagovorio da nas tako spraši.”

Dogovorili su  se da će jedan pronaći zamjenu za golmana, a drugi “prošnjofati okolo”. Mislili su kako ga je protivnički tim potplatio da ne igra i prozvali ga izdajicom i prodanom dušom, s planom da mu pripreme osvetu.

9.

Kištra je gledao za prijateljima i znao je da krivo sude o njegovim postupcima. To ga je rastužilo. Brkati je pohvalio njegov nastup i požurivao drugog policajca kako bi što prije završili. Iznijeli su i novi televizor kroz stražnji ulaz zgrade, uvjeravali su Kištru (koji je osjećao da nešto nije u redu) da je sve dio dokaznog materijala. Na odlasku je Kištri jedan od njih rekao:

“Zapamti da nitko ne smije znati za naš posjet. Naravno osim tvoje mame i tvog tate, a oni već znaju. Ne bi bilo zgodno da čitava ulica sazna kako će tvoji roditelji ići u zatvor.”

Rukovali su se, a brkati je još napomenuo Krešimiru da pozdravi “inspektora Vidovića” kojeg Kištra nije poznavao, ali kako je rekao brkati “uskoro hoće.”

10.

Višnja i Marina su kupile ploču, koju je Višnja prije tekme odlučila ostaviti doma ,dok se Marina odlučila za još jedan krug na biciklu. Naletjela je na Silosa koji je bio bez Trake i Kištre. Silos joj je ispričao kako ih je Kištra “izdao”. Marina je morala sama provjeriti što se dogodilo pa se odvezla do Kištrine zgrade. Zagledala se u njegove prozore, no nije vidjela nikoga. Skoro se zabila u plavi kombi parkiran ispred ulaza.

U tom su trenutku iz zgrade izašla dvojica radnika tv-servisa s televizorom u rukama. Učinilo joj se da u kombiju vidi zidni sat, no to joj je bilo čudno jer nije bilo razloga da radnici u kombiju imaju stari zidni sat. Čula je da spominju pismo, ali ignorirala je njihov razgovor, odvezla se dalje i naletjela na Traku čije su noge virile iz grma.

Obećao je Marini da će joj sve objasniti samo neka se makne da ga ne otkrije. U međuvremenu su se radnici u kombiju udaljili slaveći uspjeh.

“Još jedan dobro obavljen posao! – rekao je brkati.”

11.

Kištra je za to vrijeme razmišljao o svemu što se upravo dogodilo, brinulo ga je što su to njegovi mogli učiniti jer je on bio siguran u njihovu nevinost. Nije znao ni za što su optuženi. Kada je kročio u svoju sobu vidio je još veći nered od onog u kuhinji. Sve su stvari bile razbacane, a perje iz poderanog jastuka je bilo po cijeloj sobi.

Osjećao je da je negdje pogriješio. Poželio je da je njegova majka blizu. Zazvao je nju pa Traku, no nitko nije došao. Traka se već vraćao prema igralištu, bio je uvjeren da je Kištra izdajica jer se skrivao.

Kištra je primijetio da puno stvari nedostaje – slike, sat, kazetofon, radio. Sve je to probudilo još veću sumnju u njemu te je odlučio nazvati mamu, no na mjestu telefona nalazio se njegov sendvič.

12.

Silos je bezuspješno pokušavao pronaći zamjenu za Kištru. Jedan od izbora bio je Okac, koji je bio očajan u nogometu. Kad je već krenuo po njega naišao je na profesora, a bio je siguran da je onda i u blizini Anđelak, koji je pratio profesora od kada je dobio jedinicu iz matematike. Anđelak je pročitao sve moguće špijunske romane i znao puno o poznatim špijunima. Pod prijetnjom ga je nagovorio da zaigra umjesto Kištre.

Zainteresirao je Anđelka neobičnim događajima koji su se ticali Kištre pa je Anđelak obećao pozabaviti se njegovim slučajem. Za Silosa i ostale u ekipi Kištra je bio izdajica. Traka je smatrao da nešto s Kištrom nije u redu – vidio ga je dok je gledao kroz prozor.

Svi su se složili da je nakon utakmice vrijeme za osvetu. Jedino se Marina osjećala nemoćno jer je bila uvjerena da Kištra nije kriv.

13.

Kištra je otišao do Nikičinog stana, a vrata mu je otvorila njegova mama. Nikica je bio na utakmici, ali je Kištra trebao telefon kako bi nazvao mamu. Dala mu je da telefonira, a on ju je zamolio da bude sam pa je otišla u kuhinju. Javila se mamina kolegica iz banke, a kad je dobio mamu i zamolio je da dođe, mama je postala zabrinuta.

Rekao je da ga je posjetila tajna policija i da su sve odnijeli. Majka je prvo mislila da se šali, a onda se ozbiljno preplašila i rekla mu da ništa ne dira i da će brzo doći. Nikičina majka je čula njegov razgovor, utješila ga i ponudila limunadom. On je za vrijeme dok je bila u kuhinji pobjegao na prvi kat zgrade, pred vrata svog stana, s namjerom da nikoga ne pusti unutra.

14.

Utakmica je završila neriješeno (4:4) pa su zbog manjka vremena dogovorili novu – za tjedan dana u isto vrijeme. Traci je bilo sumnjivo kako su se učenici iz protivnog tima (akavci, a razred) iznenadili kad su vidjeli da Kištra ne igra, što je značilo da ga nisu potplatili. Ostali su rekli da samo glume – došao je red na planiranje osvete.

“Svi su redom iznosili svoje prijedloge kako da kazne mrskog izdajicu i prodanu dušu, bivšeg prijatelja Kištru.”

Prepirka oko kazne je trajala neko vrijeme, a zatim su dogovorili sljedeće: “Kad se Kištra pojavi ispred škole, svi će se ponašati kao da ga ne vide i kao da ne čuju što on govori. Zatim će mu svaki po redu prići i reći ‘bijedni izdajniče razreda svoga’, pljunuti pred njegove noge, a može i na cipele (već prema slobodnom izboru), te baciti njegovu torbu preko ograde.”

Kištra se, međutim, tog dana nije pojavio u školi.

15.

Kištra je i dalje sjedio pred vratima stana. Ispred zgrade se zaustavio policijski automobil. Iz njega su izašla dva policajca, ovog puta u pravim uniformama te s gumenim palicama i pištoljima. Kištra je bez obzira na to odlučio da ih neće pustiti u stan kako je i obećao mami. Došao je i drugi policijski automobil iz kojeg je izašla njegova mama.

Mama je krenula prema Kištri zagrlila ga i uvjerila da ona i tata neće ići u zatvor. Došao je, zatim, još jedan veći automobil iz kojeg su policajci vadili razne sprave i aparate te ih nosili u stan. Policajac ga je pitao jesu li ga provalnici tukli što je zbunilo Kištru, jer su to bili policajci iz tajne policije.

Debeli policajac pokazao mu je kako izgleda prava policijska iskaznica i uvjerio ga da su to bili kriminalci i da tajna policija ne postoji. Uspostavilo se da su policajci već ranije imali slučajeva s takozvanom “tajnom policijom”. Bila je to već sedma provala izvedena na isti način. Još nisu pronašli nikakve tragove koji bi ih mogli odvesti do zločinaca.

Majka je zanijemila kad su ušli u stan, iako ju je policajac upozorio da bi mogao biti drugačiji od onoga na što je navikla. Pričekali su da pregledaju kuhinju, a dok je javljeno da nikakvi tragovi nisu pronađeni, inspektor Vidović, Kištra i njegova majka sjeli su u kuhinju.

Kištra je rekao inspektoru da ga je jedan iz tajne policije dao pozdraviti. Inspektor se zainteresirao za dva prijatelja koji su kucali i zvonili na vrata Kištri za vrijeme provale – Traku i Silosa – te je poslao policajca Mileta da ode po njih u školu kako bi provjerili jesu li oni zamijetili nešto neobično.

16.

Policajac je ušao u razred baš dok se profesorica spremala prozvati nekog za odgovaranje. Svima je pao kamen sa srca. Policajac Mile je nešto šapnuo profesorici čije se lice ukočilo.

Razred je utihnuo, pokušali su prisluškivati razgovor iz kojeg su izvukli jedino da se Kištri dogodilo nešto strašno, ali da je živ. Profesorica je pogledala u Traku i Silosa, zatim prozvala: “Trakić i Brdar. Uzmite stvari i pođite s gospodinom.”

17.

Kištrina majka bila je zbunjena – nije mogla objasniti zašto provalnici ne upadaju u prazne stanove, na što joj je inspektor odgovorio:

“Imaju gotovo savršen plan, jer nema ništa bolje nego da vam žrtva sama otvori vrata i pusti vas u stan. Kada bi provaljivali, postojala bi opasnost da ih netko vidi ili da primijeti razvaljenu bravu dok su još oni u stanu. Nema ni opasnosti da netko nenadano dođe, jer od djeteta točno saznaju da l’ netko treba doći.”

Bilo je također zanimljivo da još nitko od susjeda nije ništa primijetio. Razlog tomu je bilo što su provalnici nalikovali na obične ljude, u ovom slučaju na servisere televizora. Vijest o provalama nije bila objavljena kako brojna djeca, koja su sama kod kuće prije podne, ne bi bila u strahu.

Jedini način da ih se spriječi bio je da ih se uhvati. Morali su imati nekog pomagača, zaključili su, nisu mogli izabrati neki stan nasumice. Inspektor je zamolio Kištru da još jednom ispriča sve što se dogodilo. Dogovorili su da sutra u osam sati dođe do postaje kako bi pokušao identificirati provalnike.

18.

Pred zgradom se okupila grupa ljudi koje je silno zanimalo što se dogodilo. Među njima je bila i znatiželjna susjeda Olga koja je “znala više od policajaca” pa je tako trubila o tome kako su svezali dječaka, stavili mu krpu u usta da ne viče…

Nikog nisu zanimala njezina naklapanja, ostali susjedi su pričali među sobom. Olga je odjednom spazila poštara Vidasa koji je bio novi u ulici i odvukla ga kako bi ga upoznala sa svim susjedima. Ispred grupe ljudi prošli su policajac Mile, Traka i Silos.

19.

Inspektor im je objasnio da su već znali za njihov dolazak po Krešimira, upitao ih je jesu li primijetili išta sumnjivo na što je Silos odgovorio: “Pa, kako da kažem, bilo mi je sumnjivo, ovaj, kad je Kištra rekao da uči.”

Traka se sjetio plavog kombija, a čim je to rekao, inspektor Vidović je pozvao Mileta koji je odmah zatim istrčao na ulicu, sjeo u automobil i pozvao ekipu kriminalističkog odjela inspektora Vidovića da provjere sve plave kombije TV-servisa. Polagali su nadu da će patrolna kola pronaći kombi.

20.

Višnja (Trešnja) je u školi jedva čekala da završi sat kako bi mogla obavijestiti Marinu o najnovijim događajima iz razreda. Marina je za to vrijeme sanjarila o Kištri i trenutku kad će je pozvati van. Zvonilo je i Trešnja je utrčala u njen razred i rekla:

“Kištri se nešto dogodilo, nešto loše.”

Ispričala joj je o policajcu koji je ušao u razred i odveo Traku i Silosa. Više od toga nije znala. Odlučile su da moraju saznati više iste večeri.

21.

Traka i Silos su se osjećali neugodno jer su sada znali za sve što se događalo u stanu. Oni su bili ti koji su izdali prijatelja, a ne on njih, uspostavilo se. Ispričali su Kištri o utakmici i dogovorili da će na revanšu zaigrati Kištra. Inspektora su mučile druge stvari dok nije stigao Mile, donijevši vijest da je kombi pronađen.

“Našli su ga ispod mosta, u onom guštiku kraj hipodroma. Provjerili smo i TV-servis. Oni su još jutros, oko pola devet prijavili krađu kombija.”

U kombiju nije bilo nikakvih tragova. Inspektor je nastavio hodati lijevo-desno mrmljajući za sebe. Prekinuo ga je drugi policajac – pronašli su trag cipele broja 43 na bijeloj plahti. To je bio jedini trag.

22.

Provalnici su za to vrijeme skidali maske – umjetne brkove i perike, a drugi čak i bradu. Dogovorili su da će obaviti još jedan ovakav posao i da zatim mijenjaju grad.

“A Tuna? Kako ćemo raditi bez Tune?”, na što mu je drugi odgovorio da ide s njima. Nazvao ga je da provjeri je li sve u redu.

Tuna je rekao da je i podsjetio ih da pocijepaju i spale pismo koje su uzeli iz Kištrinog stana. Natuknuo je da im je pronašao novi posao, a radilo se o jednoj djevojčici.

23.

Kištra i njegova majka pospremali su stan, već iscrpljeni dugim danom koji je bio iza njih. Majka je predložila da nazovu tatu kako bi mu javili što se dogodilo, no kada joj je Krešimir rekao da nema ni telefona prasnuli su u glasan, iskren smijeh.

Kasnije su otišli do susjede kako bi telefonirali tati u Švedsku. On je obećao da će doći kroz nekoliko dana. Kako nisu mogli gledati televiziju niti slušati ploče, Krešimir je predložio partiju “Čovječe, ne ljuti se”. Zabavljali su se, a onda mu je majka ispričala i kako su se ona i tata upoznali – bilo im je lijepo.

24.

Traka i Silos su te večeri svima iz razreda morali ispričati što se dogodilo. Pročulo se i po drugim razredima, a ubrzo je i cijela škola znala sve. Kištra je postao junak u školi. Ljiljana zvana Lili, najzgodnija cura iz A razreda brzo se zainteresirala za tog dječaka kojeg “nije prije primijetila”.

Trešnja joj je odbila pomoći da ga upozna, no Lili nije bila zabrinuta zbog toga. Marinu je zabrinulo Ljiljanino interesiranje za Kištru, no Trešnja ju je uvjerila da nema razloga za brigu.

25.

Sljedećeg su jutra Kištra i mama došli u policijsku postaju. Kištra je bio razočaran što prostorije ne liče na one iz policijskih filmova. Mile ga je odveo do prostorije na čijim je vratima pisalo “foto-robot”. U toj prostoriji bio je neki čovjek što je zbunilo Kištru, očekivao je robota.

Čovjek mu je objasnio da će on uz pomoć Kištrinih opisa nacrtati lica provalnika na računalu. Krenuli su od brkova (kojih se Kištra najbolje sjećao), usta, nosa i očiju (koje su se Kištri činile jako velikima), prešli su zatim na obrve, kosu, uši i čelo. Bile su potrebne neke izmjene no na kraju je Kištra bio zadovoljan.

No “kozobradi robot” nije – “jer da je tako izgledao kao što si ga ti opisao, sigurno bi bio u zoološkom vrtu i zabavljao bi ljude, a ne bi ih pljačkao.”

Dječakovo je sjećanje bilo iskrivljeno zbog straha, on ga se sjećao onako kako ga je opisao. Odabrali su završnu verziju, i jedan i drugi već umorni od raznih vrsta očiju, noseva i brkova.

Dok se odmarao, dobio je dopuštenje da razgleda čitavu policijsku postaju. Dogovoreno je da će doći sutra na novu identifikaciju. Inspektor je zaključio da bi novom provalom samo povećali šanse da ih se uhvati – možda bi im se potkrao neki trag.

26.

Kištru su počeli primjećivati u školi, učenici bi pokazivali na njega dok je prolazio kroz hodnike. Bilo mu je malo neugodno zbog toga, ali je istovremeno osjećao ponos. Cijeli ga je razred gledao kao junaka.

“Sada se brzo uživio u ulogu glavnog junaka, Jamesa Bonda svoje škole. Uloga mu se svidjela, bila je skrojena po njegovoj mjeri, i on je uživao u njoj, ali u isto je vrijeme znao da takva uloga donosi i obveze.”

Kako ne bi razočarao publiku, nije uvijek iskreno mogao pričati o svojim pustolovinama. Silos i Traka su sve to promatrali znajući da laže, a Anđelak je zato to sam primijetio – ništa mu nije moglo promaknuti. Kištrinu priču prekinula je profesorica koja je neko vrijeme stajala i sve slušala.

Znala je kako je nitko ne bi doživio pa je taj sat pretvorila u sat usmenog izražavanja na kojem je izlaganje održao Kištra. Sljedeći zadatak je bio da pismeno opišu događaje kao da se njima dogodilo to što se dogodilo Krešimiru – to mu nikako nije bilo po volji.

27.

Marina je odlučila da je vrijeme da uzme stvar u svoje ruke, odnosno da natjera Kištru da se izjasni što misli o njoj. Jedino što nije znala je kako to učiniti. Odluka je pala da to učini pod velikim odmorom te da zamoli Trešnju za pomoć.

28.

“Anđelak je danima i tjednima uporno pratio profesora iz matematike u nadi da će pronaći nešto zbog čega će ovaj morati u zatvor. Sve to zbog jedinice koju je dobio.”

Kao iskusni špijun znao je da se ne smije ponašati čudno kako ne bi bio otkriven. Zato je stalno vježbao matematiku i na ploči briljirao tako da je i profesor bio iznenađen. Kištri su za to vrijeme pod odmorom stigla četiri leksikona, tri pisma i četiri pozdrava, dva poziva za rođendan i poziv u kino od raznih djevojčica iz raznih razreda.

Od kada se dogodila provala, svima je postao simpatičan, svi su ga primjećivali. Sve ga je to ohrabrilo da priđe jednoj djevojčici koja mu se posebno sviđala, onoj koja mu nije poslala niti jedno pismo. Odlučio je pitati Trešnju što Marina misli o njemu.

29.

Na pola puta između razreda susrele su se Marina i Trešnja. Marina je odlučila krenuti u akciju, a Trešnja se zagonetno smješkala. Trešnja joj je rekla da nije smjela toliko čekati da krene prva u akciju.

“Mnoge su već krenule, ali to nije opasno. Ti si zakasnila s akcijom jer je već i on krenuo. Naime, upravo nosim poruku djevojci koja mu se najviše sviđa. Poziva je da se nađu u parku poslije škole. Rekao je da joj kažem da je čeka, zamisli, kakva slučajnost, da je čeka na trećoj klupi.”

Marini nije bilo jasno kako se Trešnja može smješkati u ovakvom trenutku. Trešnja se, s druge strane, smješkala jer je mislila da je Marina shvatila da se radi o njoj. Marinu je sve to pogodilo i već se spremala odustati od svega. Marina joj je na rastanku rekla da se radi o njoj. “Ah, što su zaljubljeni ludi blesavi.”

30.

S obzirom na to da je Anđelak ispravio ocjenu iz matematike, mogao se posvetiti hvatanju provalnika. On, Kištra, Traka i Silos odlučili su uhvatiti tajne policajce prije prave policije, odnosno osnovati svoju “specijalnu policiju”. Trešnja je dala znak Kištri da je sve dogovoreno, a njegov interes za specijalnu policiju iznenadna je opao. Ni Traci više nije bilo ni do čega. Anđelak je zaključio da može i bez njih, već je otkrio prvog sumnjivca. Bila je to susjeda Olga. Kištra je mislio da je to pogrešan trag, no Anđelak je mislio kako bi im ona mogla biti njihov pomagač pa ju je od sljedećeg dana odlučio slijediti.

31.

Sati u školi su sporo prolazili, a kada je konačno završio zadnji sat, svi su se rastrčali kućama. Jedino se Marina nije žurila – dugo je čekala taj dan. Susrela je Kištru i zajedno su hodali u istom ritmu, bez riječi. Prekinula ih je Lili, “bog, Kiki”, rekla je. Nisu se obazirali. Ponovila je pozdrav, a Kištra joj je rekao da on nije nikakav Kiki.

“Meni je ljepše da te tako zovem” rekla je Lili, htjela je popričati s Kištrom. Rekao joj je da će sutra popričati. Osjećao se neugodno jer je prekinuo tišinu u kojoj je bilo tako lijepo hodati s Marinom. Krenuo je s pričom o jučerašnjoj provali, no ta je priča bila drugačija od one koju je već toliko puta ispričao.

“Priča koju je Marini govorio, bila je drugačija. Toliko drugačija da je to i Kištru iznenađivalo. Nije se razlikovala u činjenicama, nije lagao i dodavao previše. Razlikovala se u tome što je sada mogao govoriti, i govorio je, o svojim osjećajima. O strahu, o izgubljenosti, o svojoj gluposti što je povjerovao kako se radi o pravim policajcima.”

Ta iskrenost ih je zbližila, a duga šetnja dovela ih je do Marinine kuće – morali su se rastati. Konačno ju je pitao “što će doručkovati” na što mu je odgovorila “kruh s paštetom i čaj”. Bila je to rečenica kojom je dečkima bilo lakše djevojci priznati da im se sviđa.

32.

Marina se probudila dobre volje. Na stolu ju je dočekao doručak, ali je ona odlučila pojesti kruh s paštetom i skuhati čaj. Čekala je da je Kištra nazove. Čekala je do podne i ništa. Već je zamišljala kako je on sada sigurno negdje s Lili – nije znala da su Kištri ukrali i telefon. Presvukla se i otišla Trešnji.

33.

Kištra je za to vrijeme bio na identifikaciji i razgovarao s inspektorom Vidovićem. Pokazali su mu nekoliko sumnjivih građana. Niti jedan nije imao bradu i brkove. Kištra nije prepoznao niti jednog od njih. Kada su sumnjivci stavili brade i brkove, svako je lice Kištri djelovalo poznato.

Pozvali su drugu grupu, ponovilo se isto. Tako se izredalo nekoliko grupa. Inspektor je bio razočaran, gubio je nadu:

“Ovi provalnici kao da su u zemlju propali, sakrili se u mišju rupu.”

34.

Međutim tajni se policajci uopće nisu skrivali, jer su znali da iza njih nije ostao nikakav trag, pa su se prepustili planiranju nove pljačke. Nazvao je Tuna i obavijestio ih o novom poslu s nekom djevojčicom.

Jedini problem bi mogao biti da ona stanuje relativno blizu mjesta posljednje pljačke. Odlučeno je da se kreće sljedeći tjedan, i to možda već u ponedjeljak.

35.

Kištra i njegova majka krenuli su u grad u potragu za novim telefonom. Majka mu je rekla da mu otac dolazi u ponedjeljak. Jako se razveselio. Sjetio se da bi trebao nazvati Marinu pa je tražio sitno od mame za telefon. Ispred govornice je bila gužva, a kad je Kištra konačno došao na red, mama je već kupila novi telefon.

Telefon je zvonio, no nitko se nije javljao. Bio je ljut na sebe što nije nazvao Marinu prije. Na pamet mu je pala ideja da je odvede u kino pa je zamolio mamu za novac. Malo ga je zadirkivala, ali nije postavljala neugodna pitanja, na čemu joj je Kištra bio zahvalan.

36.

Dogovorili su da će se naći na Cvjetnom trgu u subotu oko pet, kad se Marina u školi prestala ljutiti na Kištru što je nije nazvao. U kinu su im se pridružili Traka i Trešnja. Nisu uspjeli dobiti sjedala u jednom redu pa su sjedili odvojeno, svi su se osjećali nekako odraslo. Prije kina su imali još vremena pa su otišli na kolače i limunadu.

Iako je ostatku ljudi koji su se našli u kinu film bio dosadan, njima je bio jedan od uzbudljivijih koje su pogledali. Na povratku kući, Kištra je prepričavao događaje iz policijske postaje, o tome kako se nije mogao sjetiti kako su provalnici izgledali. Marina i Traka su ih vidjeli tog dana pred zgradom, sjećali su se kako su izgledali.

Trešnja i Traka su na jednom dijelu puta skrenuli desno, a Marina i Kištra desno. Marina se nije mogla sjetiti djelića razgovora koji je čula da su ljudi iz “TV-servisa” razmijenili. Skoro su se rastali, a onda se sjetila.

“Jedan je rekao – pitao je onog drugoga “jesi li uzeo pismo?” Tako je. Onaj drugi je odgovorio da jest, rekao je nešto kao “ne moraš se bojati, uzeo sam ga””.

Kištra se sjetio da je tog dana, prije nego što su došli tajni policajci, došlo jedno pismo i to preporučeno. Marina je znala da je to to pismo. Kištra ju je pokušao uvjeriti da nije bilo bitno, a to je znao jer je otvorio mamino pismo – unutra je bio prazan list papira. Marini je to bilo čudno, vrlo čudno. Rekla je Kištri da još večeras kaže za pismo majci. Rastali su se, a Kištra je odlučio o pismu izvijestiti inspektora sljedeći tjedan.

37.

Bila je nedjelja, za mamu sasvim obična jer je kuhala ručak, a za Kištru ne jer nije imao televizor kako bi gledao film. Prihvatio je mami pomoći skuhati ručak. Kasnije su pravili palačinke, a Kištri okretanje nije baš išlo.

Poželio joj je ispričati sve o Marini, ali njegove misli je prekinula zvonjava telefona. Zvala ga je Lili. Nagovorila ga je da se nađu ispred trgovine. Kištra je nevoljko krenuo van.

38.

Dvojica iz tajne policije su se za to vrijeme vozila gradom u potrazi za sljedećim kombijem koji bi mogli ukrasti. Naišli su na jedan na kojem je pisalo “Brzo i učinkovito čišćenje sagova”.

Odlučili su da će ukrasti taj kombi i zamijeniti registarske tablice tablicama nekog drugog automobila. Tako ga neće moći pronaći čak i ako vlasnik sutra prijavi krađu na vrijeme.

39.

Kištra je kasnio na sastanak koji je imao s Marinom. Želio se ispričati, ali ona je rekla da razumije. Bilo je to jer je mislila da je opet bio na policijskom ispitivanju – ne bi tako smireno reagirala da je znala da je zapravo bio kod Ljiljane. Šetali su i razgovarali o zagonetnom pismu u kojem se nalazio samo prazan papir. Uhvatili su se za ruke.

Kištra je krenuo pričati kako su provalnici promijenili njegov život i kako je postao popularan u školi.

“Marina se u isto vrijeme borila da njegovo pričanje ne shvati kao hvalisanje, ali nije uspijevala. Osjećala se, na neki način, zanemareno u njegovoj priči. Činilo joj se da on vidi samo sebe, a da mu je ona samo jedna od onih koje su ga otkrile tek sada kad je posao popularan u školi.”

Odjednom ga je pitala zašto je kasnio danas. Kada joj je rekao da je bio kod Lili, Marina je pobjesnila od ljubomore. Htjela je povrijediti Kištru koji ju je razočarao i uspjela je u tome.

“Misliš da su sad svi zaljubljeni u tebe? Ma nemoj?”

Kištra je samo otišao, bio je ponižen. Marina je nekoliko trenutaka uživala, ali u trenutku kad je Kištra nestao iza ugla shvatila je što je učinila, briznula u plač i potrčala za njim.

“On više nije mogao ili nije htio oprostiti. Bez riječi je otišao kući.”

40.

U rano jutro, dva čovjeka su se približila kombiju s natpisom “Brzo i učinkovito čišćenje sagova”. Jedan brkati, drugi brkati i bradati. Pomoću žice su otvorili vrata kombija, a bradati je čeprkao po žicama i začas pokrenuo kombi pa su nestali niz ulicu.

41.

Marina se probudila, otuširala se, oprala zube, umila i počešljala. Bila je sama kod kuće. Mislila je o Kištri i ljubomori koju je jučer prvi put osjetila u punoj snazi. Trgnulo ju je zvono na vratima – bio je to poštar. Donio je preporučeno pismo za njezinog tatu. Upitao ju je je li itko od odraslih doma.

Netko je trebao potpisati da je pismo preuzeto, ali Marina je rekla da mama dolazi tek u tri sata. Na kraju je potpisala ona i obećala poštaru da pismo neće otvarati i da ga neće zaboraviti predati mami.

42.

Kištri je zazvonio telefon. Prvo se ponadao da je Marina, a onda se sjetio jučerašnjih događaja. Ipak, dignuo je slušalicu. Zvala ga je Lili koja mu je već pomalo išla na živce, smetalo mu je to što ga progoni. Ali pomislio je kako bi se mogao osvetiti Marini pomoću Lili, kako bi joj vratio za razočaranje i uvrede.

Glumio je da se obradovao što ga je nazvala. Dogovorili su se da se nađu za sat vremena kod plave zgrade (pred Marininom kućom kako bi ih ona vidjela). Imao je dvojbe oko toga treba li osvetu provesti u djelo ili ne.

43.

Tuna je javio dvojici tajnih policajaca da je sve spremno, da je mala sama te da nitko neće dolaziti sljedećih sat ili dva. Izdiktirao je Marininu adresu provalnicima. Pokraj govornice je prošla Olga, pozdravila je poštara, a nju je pratio Anđelak kojem poštar u govornici uopće nije bio sumnjiv. Tajni policajci krenut će za 15 minuta.

44.

Marinu je uhvatio strah, počela je povezivati činjenice.

“Poštar se raspitivao da l’ je sama doma… da l’ će netko doći… Čudno. I prije je potpisivala prijem preporučenih pisama, a nikada stari poštar nije pitao da l’ će netko doći… I Kištra je dobio pismo… Ona je sada sama i nitko neće doći… I Kištra je bio sam, a onda su došli provalnici…”

Iako se bojala da će se mama ljutiti, odlučila je otvoriti pismo. Iz omotnice je izvadila prazan papir.

45.

Marina je nazvala Kištru i rekla mu za pismo. Kištra je mislio da je sve izmislila.

“Čuj, mogla si izmisliti i nešto originalnije. Na takve štoseve ja ne padam. Nađi si nekog drugog! Među nama je gotovo.”

Kištra joj je spustio slušalicu. Znao je da je sve izmislila da se pomire.

46.

Marina je vjerovala da će Kištra znati što treba učiniti, a sada kada joj je spustio slušalicu, nije više znala što učiniti. Iznenada je netko pokucao na vrata. Stigao je spas, pomislila je i ne razmišljajući otvorila vrata.

“Pred vratima su stajala dva muškarca. Jedan je imao velike brkove, a drugi je imao i brkove i bradu.”

Bila je to tajna policija.

Obamrla je, ništa nije ni vidjela ni čula. Pokušala je zatvoriti vrata, povikati upomoć, ali bradati je bio brži. Uhvatio ju je za usta i ugurao u stan. Batrgala se i htjela je izmigoljiti, no nije uspjela. Shvatili su da ih je otkrila.

Odlučili su da uzmu što mogu kad su već ovdje, a Marinu su svezali. Nemoćno je slušala kako prekopavaju po ladicama i ormarima. Znala je da traže novce i zlatni nakit. Znala je da ništa ne može pa se opustila.

Zapravo je bila više ljuta na Kištru nego na provalnike jer ju je on napustio. Zaplakala je.

Provalnici su odlučili sve odnijeti odjednom, bilo je preriskantno nositi svaku stvar posebno. Provalnik joj se obratio:

“Žao mi je što te moramo ostaviti vezanu. Shvaćaš. Ne možemo riskirati da digneš graju prije nego što odemo. Morat ćeš u tom položaju pričekati tvoje dok se ne vrate s posla.”

Rekao joj je i da pozdravi inspektora Vidovića. Nakon toga su otišli.

47.

Provalnici natovareni ukradenim stvarima mislili su da su uspješno obavili i posljednji zadatak. Prevarili su se jer su ih ispred zgrade čekali Kištra, Silos, Traka i Višnja, a osim njih i inspektor Vidović – došlo je vrijeme da se konačno upoznaju. Pokušali su bježati, ali ga pogled na policajce koji su ih okružili zaustavi. Digli su ruke u zrak.

Naišla je zatim susjeda Olga, Anđelak pa i Lili. Inspektor Vidović je stavio lisice na ruke provalnika. Inspektor je htio čestitati Krešimiru, no on je već otrčao prema Marininom stanu.

48.

Marina je čula šumove na vratima, mislila je da su se provalnici vratili. Taj netko tko je ušao u stan počeo ju je odvezivati.

“Gotovo je… nemoj se više bojati…”

Nije mogla vjerovati da čuje Kištrin glas. Pitao ju je kako je i objasnio da su provalnici uhićeni, da je vani policija.

“Došao si…, uzdahnula je Marina.”

Čim je Kištra shvatio da se ne šali, rekao je, nazvao je inspektora i došao ovdje. Marina ga je pogledala u oči i poljubila.

49.

Pred zgradom se okupila gomila ljudi, gledali su kako policajci privode poštara Tunu. Stigao je Krešimirov otac, a dok ga je Kištra ugledao, pohrlio mu je u zagrljaj. Sve je završilo sretno ili kako je rekao Traka:

“Ja ću ti reći da to nije nikakav sretan kraj, to je sretan početak!”

Likovi: Kristijan (Kištra), Marina, pljačkaši, Kištrina mama, inspektori Vidović i Mile, Kištrini prijatelji Silos, Traka i Anđelak, Lili, poštar Tuna, prijateljica Višnja koju svi zovu Trešnja…

Analiza likova

Krešimir Kovačiček – dječak nadimka “Kištra” u čiji stan provaljuje “tajna policija”. Boji se za mamu i tatu pa ne shvaća da se radi o provalnicima koji su ga nasamarili i odnijeli mu stvari iz stana, što ga čini pomalo naivnim. Do tog događaja u školi je bio posve običan dječak, ni po čemu bolji ili lošiji od drugih. Bio je golman u nogometu za razrednu ekipu. Zaljubljen je u Marinu i to joj se boji reći, no na kraju ipak skupi hrabrosti da je pozove u park. Zbog ljutnje i povrijeđenosti burno reagira, no na kraju je spašava od provalnika i pomaže policiji da ih uhiti.

“Iako je bio uplašen, iako je bio zbunjen, iako se već toliko smanjio da je mogao protrčati kroz ušicu igle, Kištra osjeti plimu ponosa u sebi.”

“Kištra je do tog trenutka u svemu bio sasvim običan, sasvim prosječan dječak. Ni u čemu nije bio baš najgori, ali isto tako, barem je on tako mislio, ni u čemu nije bio ni izrazito bolji od drugih. Ni u čemu genije, ni u čemu budala. Nikad kukavica, al nikad ni najhrabriji. On nikada nije želio biti naj, naj, bio je potpuno zadovoljan svojom ulogom prosječnog dječaka.”

Marina – zaljubljena je u Kištru, vrlo je samopouzdana i preuzima stvari u svoje ruke. Hrabra je jer se pokušala suprotstaviti i pobjeći od provalnika. Pametna je i dosjetljiva – brzo zaključuje o kakvom se pismu radi. Pomalo je i ljubomorna na Lili jer se boji da joj ne preotme Kištru.

“Marina je znala, osjećala je to, da Kištra nije kriv i da mu nepravedno pripremaju osvetu, ali isto tako je znala da ih ne može spriječiti. Bila je uplašena i zbunjena. Bila je ogorčena zbog svoje nemoći.”

Višnja – zovu je Trešnja, Marinina je najbolja prijateljica koja ide u razred s Kištrom. Jedna drugoj povjeravaju tajne i Višnja je glavni posrednik u vezi Marine i Kištre. Zalaže se za jednakost djevojčica i dječaka.

“Nepopravljiva je. Kad da je dečko. Ni haljinu neće obući, uvijek je u hlačama.”

Silos (Brdar), Traka (Trakić) – Kištrini prijatelji iz razreda, na početku ga krive za izdaju jer ih je ostavio na važan dan pred utakmicu, no kada se uvjere u njegovu nedužnost, postave se kao dobri prijatelji koji mu na kraju pomognu uhvatiti provalnike.

“Njih dvojica su sada, kada su saznali što se dogodilo, što se događalo u Kištrinom stanu dok su ga oni zvali i dok su s njim razgovarali, njih dvojica su se sada osjećali neugodno. Neugodno zbog toga što su ga na neki način izdali kao prijatelja glupo ga optužujući za izdajstvo upravo u trenutku kad je bio u rukama razbojnika. Čak su mu i osvetu pripremali. Osjećali su koliko su pogriješili i zbog toga im je bilo neugodno.”

Traka – “Optuživao je sam sebe što je u tako nešto mogao vjerovati i to upravo u trenutku kada se njegovom prijatelju nešto strašno događalo. Umjesto da mu je pomogao, da je… da je… bilo što.”

Anđelak – dječak opsjednut špijunima i špijunskim romanima, uporan jer prati profesora iz matematike zbog jedinice koju je dobio (u međuvremenu ispravlja tu jedinicu).

“Tada je odlučio iskoristiti sve svoje znanje o špijunaži, a njegovo je znanje bilo golemo jer je pročitao sve špijunske romane i sve biografije slavnih špijuna…”

Ljiljana (Lili) – zainteresirala se za Kištru od kada je postao popularan u školi, no ona se njemu ne sviđa, a ne sviđa se ni Marini. Najzgodnija je cura u svom razredu. Naporna je i samopouzdana, misli da je svi obožavaju.

“Ljiljana, zvana Lili, bila je najzgodnija djevojka u svom razredu, tako su barem svi tvrdili, a i ona sama je u to vjerovala.”

Inspektor Vidović – jedini cilj mu je uhvatiti lopove, što na kraju uspijeva.

“Vjerujte mi nitko ne bi bio sretniji od mene da ih uhvatimo. Želio bih im uzvratiti pozdrave koje mi šalju iz svake provale. Želio bih da se već jednom upoznamo!”

Tajni policajci – još zvani bradati i brkati, snalažljivi provalnici koji koriste lakovjernost djece kako bi provalili u stanove, vrlo su domišljati u načinima na koje to čine (umjetni brkovi i brada kako ih se ne bi moglo prepoznati, rukavice da ne ostavljaju tragove, krađa vozila kako bi imali krinku za susjede), ne ostavljaju tragove i spretno izbjegavaju policiju. Dobro su organizirani i uvjerljivi u svojim ulogama (uvjeravaju djecu da su tajna policija koja je došla zbog kriminalne aktivnosti roditelja te djece, dok su stvari koje uzimaju iz stanova dokazni materijal).

“Razradili su savršeni način provaljivanja. Upadaju u bogatije stanove gdje su djeca sama u prijepodnevnim satima. Predstavljaju se kao policija i odnose “dokazni materijal”. Nismo ih uhvatili jer se nikada ne može pretpostaviti gdje će udariti, u kojem dijelu grada, a nikada do sada nismo našli nikakav trag.”

Tuna (poštar Vidas)  – novi poštar u Kištrinom kvartu, pomagač je tajnih policajaca koji pronalazi stanove u kojima će se izvršiti sljedeća pljačka (dijete koje je samo doma, roditelji koji stižu tek za nekoliko sati, bogatije obitelj).

Kištrina mama – u strahu za svog sina kada je nazove nakon pljačke, brižna, puna razumijevanja (ne ispituje puno kada je Kištra moli novac za karte za film).

“Htjela se smijati zato što vidi da je njen mali dobro, nepovrijeđen je. Htjela je plakati jer je pretpostavljala što je njen mali sve propatio i koliko je straha proživio.”

Susjeda Olga – brbljava susjeda koja se prva nađe na mjestu zanimljivog događaja, prenosi tračeve i izvješćuje druge o aktivnostima nerijetko nadopunjenim izmišljenim detaljima.

“Susjeda Olga je znala više od policajaca, znala je više i od onoga što se zaista dogodilo. Ona je uvijek i sve znala, a svoje znanje je neštedimice dijelila.”

Bilješka o piscu

Zlatko Krilić hrvatski je pisac koji piše za djecu i za odrasle. Rodio se 1955. godine u Osijeku.

Rane dane djetinjstva proveo je u Čepinu, a školovao se u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju. U Zagrebu živi i danas.

Jako je brzo shvatio kako će se njegov život vrtjeti oko književnosti, a završen studij kasnije mu je bio od velike pomoći kod pisanja pripovijetki za djecu.

Od knjiga za djecu i mlade moramo izdvojiti priče “Početak plovidbe“, “Prvi sudar“, “Veliki zavodnik“, “Šaljive priče i priče bez šale” te romane “Čudnovata istina“, “Zagonetno pismo” i “Zabranjena vrata“. Za odrasle je napisao roman “Živi pijesak”.

Objavio je i zbirku igrokaza “Krilate lutke” te “Kazalište lutaka i drugi igrokazi”. Za pripovijetku “Početak plovidbe”, koja je izašla u nekoliko izdanja, dobio je i nagradu “Grigor Vitez”. Krilić se bavi i pisanjem filmskih i televizijskih scenarija.

Autor: A.M.M.