Početak plovidbe

“Početak plovidbe” je pripovijetka koja je što se tiče teme i pouke vrlo slojevita. Prije svega to je priča o prijateljstvu jednog dječaka koji dolazi iz grada i starog ribara koji je svoj život posvetio moru.

Sagledamo li malo dublje tematiku, možemo uočiti da se priča bavi odrastanjem glavnog lika – dječaka, koji sazre na duhovnom području uz pomoć Barbe koji ga je naučio o temeljnim spoznajama života i svijeta.

Dječak živi u gradu i dolazi iz materijalno dobro osigurane obitelji. Jednoga dana našao se na Jadranu, u potpuno drukčijoj okolini koja za njega izgleda kao da je vrijeme tamo već odavno stalo. Njegov odnos prema prirodi, novcu i materijalnim stvarima bitno se razlikuje od ostalih ljudi iz te sredine. Ljudi tamo žive skromno, no usprkos tome sretno. Žive od mora i cijene sve ono što im priroda daje.

Nakon nekog vremena dječak je shvatio koliko se život uz more može razlikovati od gradskog života te se i on mijenja. Pokušava što bolje razumjeti prirodu, ljude i život.

Ova priča nosi i snažnu ekološku poruku o tome kako čovjek može živjeti u skladu s prirodom. Barba cijeli svoj život živi u skladu s prirodom, odnosno s prirodnim ritmom mora i s njegovim bićima s kojima živi u prijateljstvu.

Dječak je dobio jadnu jako važnu poruku koja mu može pomoći u životu. Kroz more, Barba mu je objasnio kako će biti uspješan i sretan u životu. Naime, Barba mu govori da mora davati da bi kasnije mogao puno dobiti, mora voljeti more i čuvati ga, kako bi od njega mogao uzimati. To znači da u životu ne smijemo samo uzimati, već moramo davati. Prvenstveno moramo davati sebe kako bi bili sretni i kako bi nam se to vratilo.

Što se priča sve više približava kraju, tako i more o kome Barba priča dobiva sve više simboličko značenje samog života, a Barbina razmišljanja u biti su njegova životna filozofija.

Pripovijetka od samog početka teče sporijim ritmom, nema posebnih zbivanja, a radnja se odvija prvenstveno kroz dijaloge Barbe i dječaka. Jedino se završni dio pripovijetke bitno razlikuje od ostatka priče. On je nabijen dramatičnim radnjama kroz oluju koja nagovještava Barbinu skoru smrt. Kraj pripovijetke donosi i ponovno smirivanje radnje.

Što se tiče jezika priča je i u ovom pogledu jako zanimljiva. Isprepliću se hrvatski standardni jezik kojim dječak govori koji je ujedno i autor priče i Barbin jezik koji je čakavština. Barbi čakavština daje uvjerljivost i mudrost. Na čakavštini su napisani najljepši dijelovi knjige u kojima je Barba iznio svoju životnu filozofiju i mudrost.

Vrsta djela: pripovijetka ispričana u prvom licu pa je možemo svrstati u autobiografska djela. Radi se o realističnim događajima koji su mogući i u stvarnosti.

Vrijeme radnje: nije točno definirano, može se jedino reći kako je godišnje doba ljeto jer je dječak stigao na školske praznike na more. A potom i zima jer je dječak ponovo stigao na zimske praznike.

Mjesto radnje: mjesto u hrvatskom Jadranu, no nije točno naznačeno gdje, nije naveden ni grad iz kojeg je dječak stigao na obalu, jedino se spominje “veliki grad”

Vrijeme radnje: autor nije htio točno naznačiti vrijeme radnje, iz čega možemo zaključiti da je još više htio prenijeti poruku djela, takav događaj moguć je na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme

Tema djela: dječak provodi školske praznike na moru i uči o životu

Ideja djela: u životu ne smijemo samo uzimati, već moramo i davati

Kratak sadržaj

Priča govori o prijateljstvu starog Barbe s mora i jednog dječaka iz grada. Radnja započinje kada se dječak jednoga jutra probudio i kuća mu je bila nepoznata. Kada se malo razbudio, prisjetio se da je dan ranije doputovao s roditeljima na more u novu kuću.

Dječak je bio jako sretan jer je očekivao kako će sada vrijeme provoditi uživajući s roditeljima na plaži, tražeći školjke, kupajući se, igrajući nogomet, no njegovom veselju ubrzo je došao kraj. Mama mu je priopćila tužnu vijest da je tata rano tog jutra morao otputovati jer je imao jako puno posla.

Dječak se osjećao izdanim jer je tata otišao za vrijeme dok je on spavao, a u isto vrijeme bio je ljut i nije imao više volje za ništa. Htio je ove praznike provesti i s mamom i s tatom.

Mamu mu je tada rekla da ode potražiti Barbu koji je živio odmah u trošnoj kućici pored njihove. Barba je bio stari ribar. Dječak ga je zatekao u poslu, krpao je potrganu mrežu. Prenio mu je mamin poziv, ali ga je zbunio Barbin govor. Barba je njegovu mamu oslovio s mater. Dječak je i dalje pristojno pričao s barbom i govorio mu je gospodine kada mu se obraćao, na što mu je Barba odgovorio da on nije gospodin i da ga zove samo Barba. Dječak je odgovorio s razumim i tako se zatekao kako i sam sve više poprima čakavski dijalekt u govoru.

Dječak je promatrao starca, promatrao je kako njegove mršave ruke marljivo rade i krpaju mrežu. No, nije mu bilo jasno zašto mrežu jednostavno ne baci i zamijeni je novom. Barba mu je objasnio da je to iz razloga što ribe više vole njegovu staru mrežu.

Naime, Barba je čuvao dječakovu kuću za vrijeme zimskih mjeseci kada u njoj nije nitko boravio. Pošto nije htio primiti ništa zauzvrat, pogotovo ne novac, dječakova majka mu je poklonila kišnu kabanicu.

Dječak je provodio mnogo vremena sam na moru. Uskoro mu je sve to postalo dosadno. Sve se promijenilo jednoga dana kada je odlučio poći pecati. No, pošto nije ništa ulovio, jako se naljutio pa je počeo bacati udicu posvuda. Barba ga je ugledao, prišao mu je te mu je odlučio objasniti neke stvari.

Barba je dječaku objasnio kako nekoga riba hoće, dok nekoga neće. Odmah ja bacio udicu u more i uhvatio jako veliku ribu. Naučio ga je mnogo toga, kako ribu čistiti, naučio ga je mnogo o moru i o tome da je ulov ribe jednak sreći, a za sreću je potrebno raditi i ona ne dolazi sama od sebe.

Od toga dana, dječak je puno pecao, ali ništa nije ulovio. Ipak, nije se ljutio jer Barba mu je rekao da prvo mora nešto dati moru, da bi ono dalo njemu. Dječak to sve nije baš dobro razumio jer je moru htio dati bicikl što je Barbu jako nasmijalo jer more ne traži bicikl.

Barba je dao moru cijeli svoj život, svoju mladost pa čak i djecu koji su pomorci. Mnogo toga je naučio dječaka toga ljeta. Naučio ga je o odnosu čovjeka prema prirodi, prema moru. Barba je i pričao s morem, ono ga je razumjelo, no dječak kako god dobro osluškivao nikako nije mogao čuti niti razumjeti glasove.

Sve se više približavao kraj ljetnik praznika i dječak se uskoro morao pozdraviti sa svojim novim prijateljem. Obećao mu je da će ponovo doći, i to već za zimske praznike.

Nova školska godina je počela, a tjedni i mjeseci su jurili kao ludi. Već su stigli i zimski praznici. Ovoga puta i dječakov tata uspio je dobiti par slobodnih dana. Dječak je bio jako sretan što će konačno svi zajedno provesti praznike, a bio je sretan i što će vidjeti Barbu opet.

Kada su došli ususret moru ugledali su jako nevrijeme i velike munje su se pojavljivale na nebu. Kako se dječak sve više približavao moru, tako je shvatio da je uspio uspostaviti kontakt s morem. Dječak je pozdravio more, a ono je bilo sretno i što je dječak došao. No, o Barbi mu more ništa nije htjelo reći.

Sljedeći dan kada se dječak probudio, brzo je pohitao do Barbe. No, ugledao je na vratima lokot, a na prozorima zakucane daske. Barba je umro. Dječak se odmah jako rastužio, osjetio je oluju od jučer u sebi, ali nije plakao. Odlučio je pozvati tatu na pecanje. I tada je ulovio svoju prvu ribu! Tata je tada shvatio kako se njegov sin jako promijenio i kako bi od njega mogao mnogo toga naučiti.

Analiza likova

Likovi: dječak, Barba, otac i majka

Dječak – glavni lik priče koji je ujedno i autor. Prikazan je u priči u onim najosjetljivijim godinama kada mu posebno puno znači otac. Svi planovi tiču se prvenstveno njega i oca, a onda je odmah nakon njega tu i majka. Uvijek je isticao kako voli tatu i druženje s njim, iako nije zaboravljao niti majku. Kada je saznao da se tata morao vratiti nazad u grad, osjećao se izdanim jer svi planovi bili su povezani s ocem. Uskoro je upoznao Barbu od kojeg je puno toga naučio o moru i o životu. Shvatio je da u životu postoji i drukčiji život od onog lagodnog na koji je bio naviknut. Zatim, naučio je da se mora davati da bi se moglo i primiti. Nakon druženja s Barbom, on je sazrio u tolikoj mjeri da se pomirio i s Barbinom smrću jer i to je život. Tata je zaključio da je dječak puno zreliji i da će neke stvari moći naučiti od njega.

Barba – stari ribar s kojim se dječak sprijateljio. Nismo saznali kako se zove, a riječ Barba na jugu znači da je riječ o starijem muškarcu kojem se zbog godina i mudrosti obraća s poštovanjem. Ribar cijeli život živi na moru, skromno i siromašno, no ipak je pun životne energije, duha i volje. Jako je povezan s prirodom i u skladu s njom i živi. Nije mu bitan luksuz i voli svoj život onakav kakav on je. Volio je dječaka i prenio mu je svoje životnu filozofiju i mudrost.

Otac – iako je sporedan lik u priči, jako je važan za dječaka. Kroz priču nismo puno toga saznali o njemu. Znamo da je jako zaposlen i da živi užurbanim životom. Iz tog razloga nema niti puno vremena za svog sina koji zato pati kao i on. Kada je vidio kako se dječak promijenio nakon ljetnih praznika bio je jako pozitivno iznenađen, ali i tužan jer on nije bio tamo kada se to dogodilo.

Bilješka o piscu

Zlatko Krilić hrvatski je pisac koji piše za djecu i za odrasle. Rodio se 1955. godine u Osijeku.

Rane dane djetinjstva proveo je u Čepinu, a školovao se u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju. U Zagrebu živi i danas.

Jako brzo shvatio je kako će se njegov život vrtjeti oko književnosti, a završen studij kasnije mu je bio od velike pomoći kod pisanja pripovijetki za djecu.

Od knjiga za djecu i mlade moramo izdvojiti priče “Početak plovidbe”, “Prvi sudar”, “Veliki zavodnik”, “Šaljive priče i priče bez šale” te romane “Čudnovata istina”, “Zagonetno pismo” i “Zabranjena vrata”. Za odrasle je napisao roman “Živi pijesak”.

Objavio je i zbirku igrokaza “Krilate lutke” i “Kazalište lutaka i drugi igrokazi”. Za pripovijetku “Početak plovidbe” koja je izašla u nekoliko izdanja, dobio je i nagradu “Grigor Vitez”. Krilić se bavi i pisanjem filmskih i televizijskih scenarija.

Autor: M.L.