Prvi sudar

“Prvi sudar” Zlatka Krilića zbirka je u kojoj su objavljene 23 kratke priče. Sve priče u ovoj zbirci su autobiografske i govore nam o piščevim događajima iz života, u razdoblju kada je još išao u školu. Priče podijeljene su u 4 skupine. Prva skupina kratkih priča zove se “Mene nitko ne voli”. U ovoj prvoj skupini nalazi se 6 priča. U njima ćemo malo bolje upoznati našeg pisca, jer su sve priče u ovoj zbirci autobiografske i govore o piščevom životu u mlađim danima. U ovom dijelu zbirke upoznat ćemo i neke Zlatkove prijatelje, poput Damira koji se pokazao kao znalac brada i brkova, cigareta, krava i majmuna, zatim Vlatku, Kseniju i Cobru. Također ćemo upoznati i Zlatkovu braću, Željka i Darka i dobiti savjet zašto nije pametno prisluškivati. Biti ćemo i svjedoci jedne tužne epizode u piščevu životu.

Druga skupina priča dolazi pod naslovom “Zapisi o logorovanju”. U njima nam pisac pripovijeda priče o logorovanju na otoku Rabu, u mjestu Loparu. U tim pričama saznat ćemo zašto je Zlatko bio kriv zbog propuštanja trajekta, zbog čega je pobjesnio i zašto je baš on morao guliti krumpire. Sve priče u ovom dijelu su jako kratke i izgledaju kao sličice iz njegova boravka na Rabu.

Treća skupina, pod naslovom “Krugovi na vodi”, sastoji se od tri kratke priče u kojima ćemo saznati zašto Zlatko svake godine daje obećanje da će dogodine biti pametniji i kako se sprijateljio s dječakom iz Ličkog Osika. Četvrta i posljednja skupina priča, nazvana “Prvi sudar” sastoji se od priča u kojima nam pisac kroz 9 kratkih priča govori o svojim ljubavnim zavrzlamama, problemima i uspješnicama. Tu nećemo susresti samo jednu djevojku, već svaka priča govori o nekoj drugoj djevojci. Zato ćemo tako imati prilike upoznati Vesnu, Snježanu, Mariju, Anu, Jasnu, Kseniju, Lidiju i Jelenu.

Što se tiče vremena radnje, vidjet ćemo da je ono neodređeno, međutim prema Zlatkovim pričama vidimo da se sve događaju u vremenu kada je išao u školu. Imamo i nekoliko mjesta radnje, pa ćemo sa Zlatkom putovati na otok Rab, biti s njim u školi, ispod stabla kruške, na sjenu itd.

Vrsta djela: kratke priče

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: škola, sjenik, Rab, kuća

Tema djela: događaji i sličice iz života školarca Zlatka

Ideja djela: prikaz lijepih i malo manje lijepih strana odrastanja

Kratak sadržaj

Mene nitko ne voli

Pušiti, znači biti muško

U prvoj priči upoznajemo Bracu, zvanog Cobra, zatim Tomislava, Kseniju, Damira, Palmu i Zlatka, našeg pisca. Sva djeca sjedila su ispod krošnje jedne kruške i razgovarali o tome zašto muškarci imaju bradu. Damir je rekao kako muškarci imaju bradu i brkove kako bi im ublažili udarce dok se tuku. To je zabrinulo Kseniju jer se ona uvijek tukla s dečkima, pa se bojala da će i njoj zbog toga kasnije narasti brada. Zlatko je potom upitao zašto onda rastu dlake ispod pazuha. Prije nego su pronašli odgovor došao je Braco i pozvao sve dečke. Ušli su u guštik, a Braco im je pokazao cigarete. Dječaci su uzeli cigarete i zapalili, no svi su počeli kašljati, iako su pokušavali zadržati kašalj. Prvi koji je posustao bio je Tomislav. Braco mu je zbog toga rekao da samo pravi muškarci puše cigarete. Tomislav se na to naljutio jer je time Braco rekao da ni njegov otac nije pravi muškarac, jer on ne puši. U raspravu se umiješao i Zlatko. Rekao je Cobri da je onda i njegova mama pravi muškarac jer puši cigarete.

Brzo, život je u pitanju!

Branko i Zlatko su jednog dana ležali u sijenu i razgovarali. Branko mu je rekao kako bi htio uraditi neko dobro djelo, ali da ga nikad nema prilike učiniti. Dok su dječaci razgovarali, došla je Vlatka vičući da brzo pronađu dvije daščice, dok ona ode po špagu. Zlatko je brzo otišao naći daščice dok je razmišljao za što bi joj to mogle biti potrebne. Možda su u pitanju nekakve zmije. Kad su ušli u voćnjak, vidjeli su da nema nikakve zmije, nego su Vlatki potrebne daščice kako bi ih privezala voćku kako bi ju izravnala.

Mene nitko ne voli

Zlatko priča kako je prije, dok mu još škola nije počela stvarati probleme, volio prisluškivati druge. Tako je jednog dana odlučio prisluškivati svoja dva brata, Željka i Darka. Željko i Darko pričali su o nekom jadniku kojeg nitko ne voli. Govorili su kako je tužno ne imati nekoga u životu i kako ne razumiju kako ga je mama mogla napustiti. Dogovorili su se da mu nikada neće reći da ga je njihova mama posvojila.

Zlatko je shvatio da govore o njemu. Otišao je u svoju sobu i počeo pakirati svoje stvari. Mama ga je pitala kamo se on to sprema, a on joj je rekao da on sve zna i da ona nije njegova mama. Kada je Zlatko to rekao svojoj mami, čuo je Željka i Darka kako se smiju.

Moja teta Ana

Ova iznimno kratka priča govori nam o tome kako je Zlatka uvijek bilo strah ići kod tete. Radije bi išao i zubaru nego k teti. A još gore mu je bilo kad bi mu mama počela pričati o rodbinskim vezama. Mama bi se toliko saplela u priči da Zlatko čak kad bi i znao što mu je netko u rodu, nakon njene priče više ne bi znao.

Djedov palac

Ova kratka priča malo je drugačija od ostalih i to zato što je tužna. Zlatku je djed često znao reći da mu pokaže “djedov palac”. Taj “djedov palac” imali su samo njih dvoje. Jednog dana, kada su djeda doveli iz bolnice, mama je rekla Zlatku da dido nije zdrav i da liječnici više ništa ne mogu učiniti da mu pomognu. Zlatko je bio jako tužan. Tada je odlučio da će postati liječnik i jednog će dana moći pomoći svim djedovima. Nakon razgovora s majkom otišao je kod djeda u sobu. Djed je od njega tražio da mu pokaže “djedov palac”, odnosno palac kojem je vrh bio malo savinut unatrag. Djed je znao da će uskoro umrijeti pa je rekao Zlatku da kada god savije prst kao sada, biti će sretan jer će djed živjeti u njemu.

Noć strave i užasa

Zlatko je volio čitati do kasno u noć i to posebno krimiće. Tu noć je Zlatko čitao “Noć strave i užasa”. Iako je sam sebi rekao da će pročitati samo dvadeset stranica, nije mogao ispustiti knjigu iz ruku. Otac mu je došao u sobu i rekao mu da mora na spavanje. Kada je otac ugasio svjetla, Zlatka je kopkalo što se dogodilo s glavnim likom u priči. Odjednom je jurio u crvenom automobilu dok su na njega pucali, cijela soba bila je obasjana svjetlošću munje. Zlatko je bio sav znojan i u trenutku kada se htio vratiti u krevet, vidio je neku cipelu iznad ulaznih vrata. Kroz prozor je vidio da se radi o čovjeku. Čekao je da ponovo zagrmi pa je ušao u sobu svojih roditelja kako bi mogao kroz prozor izaći. Bio je sav mokar od kiše. Iako je zamišljao da se netko nekome javlja voki-tokijem, a kako će on ispasti heroj i riješiti misteriju u kojoj se našao, na kraju je shvatio da je to samo netko tko je vani bio bez kišobrana i skrio se ispod nadstrešnice.

Zapisi s logorovanja

Dolazak

Dječaci su trebali s ići na otok Rab, u mjesto Lopar. Zlatkov brat Darko bio je zapovjednik prethodnice i svoju ulogu je shvatio vrlo ozbiljno. Čim su stigli na otok Zlatko i Darko su imali mali okršaj. Zlatko je svima prije prozivke htio skratiti muke, pa je rekao da su svi prisutni. Također, Zlatko i Darko nisu pričali još od Rijeke, jer su svi mislili da se Zlatko izgubio, a on se zapravo samo prošetao. Budući da se Zlatko nije htio javiti na prozivci, svi su se pravili kao da ga nema, pa se Zlatko osjećao jako loše. No, nakon što je Zlatko rekao da će sve reći mami, Darko mu je rekao da se samo zafrkavao s njim.

Mliječno bjesnilo

Dječaci su se dogovorili oko straže, tako da je Zlatko dobio slobodnu noć. Zlatku se svidjelo spavati vani, ali iako se nije bojao, stisnuo se uz svog brata. No u noći je osjetio da nema njegovog brata Darka. Tek kada ga je pronašao, smirio se, ali poslije više nije mogao zaspati. Otišao je u spremište i tamo se smjestio na vreću. Usnuo je ružan san. Bio je žedan, počeo je vikati i zvati u pomoć! Darko je ušao u šator, a došli su i ostali dječaci. Počeli su se smijati, jer su vidjeli da je na vreći na kojoj je Zlatko zaspao velika rupa, što je značilo da je Zlatko pojeo puno mlijeka u prahu.

I došla je glavnina

Ova priča ima svega nekoliko rečenica. Zlatko, Darko i Franjo krenuli su u mjesto kako bi dočekali ostale dječake, koje su prozvali “glavnina”.

Izdaja

Darko je svima ispričao što se događalo prije nego što je došla “glavnina”, pa je Zlatko za kaznu morao guliti krumpire.

U svitanje i u suton se orao budi

Zlatko nam u 4 rečenice ispriča da se osjećao kao orao kad ujutro zapjevaju himnu, a uvečer kada se spušta zastava.

Krugovi na vodi

Krugovi na vodi

Zlatko je na moru bio u sandolini i odjednom mu je veslo iskliznulo, pa se sandolina prevrnula. Odlučio je vući sandolinu do obale i jedva je nekako uspio u svom naumu. Kada je došao do obale, sreo je Marka i sve mu ispričalo. Nakon toga je Marko ispričao priču Ivi, ali kao da je on glavni lik priče. Rekao joj je da mu je barba Šime dao barku da mu obavi jedan posao, no uhvatila ga je bura i jedan val od pet metara mu je prevrnuo barku. Nakon toga je Ivo priču ispričao Grgi, Grga Darku, Darko Željku i tako u krug. Svi koji su pričali priču malo bi je preuveličali, pa su se tako u priči na kraju pojavile i strašne morske nemani, škrinje sa zlatom i princeze.

Grožđana iskustva

Zlatko je sam sebi obećao da će dogodine biti pametniji. No svake godine se dogodi upravo suprotno, a pogotovo kada dođu u Slavonsku Požegu na berbu grožđa. Cijelo vrijeme dok je u berbi jede grožđe, a kasnije pije i mošt, premda kaže da će popiti samo malo. “A onda me pritisne. I počne strahota.” I tako svake godine Zlatko završi na WC-u i svake godine obeća kako će dogodine biti pametniji.

Susret s gradom

U Zlatkov razred je došao dječak Nikola Lalić iz Ličkog Osika. Zlatku se Nikola odmah svidio. Na satu tjelesnog dječaci su se podijelili u dvije ekipe i igrali nogomet. Nikola je bio u ekipi sa Zlatkom. Kada su dječaci pitali Nikolu kako igra nogomet, on je rekao da igra, ali ne najbolje. Utakmica je počela i Zlatkova ekipa je ubrzo počela gubiti. No Nikola im je rekao da će do kraja izjednačiti i imao je pravo. Ispostavilo se da Nikola odlično igra nogomet, ali je bio skroman. Na kraju je Zlatkova slabija ekipa pobijedila, zahvaljujući Nikoli.

Zlatko i Nikola zajedno su krenuli kući jer su živjeli u istoj ulici. Na putu kući sreli su Žutog koji je uvijek žicao i Zlatku uzimao novac. Nikola mu je prvi dan dao kunu koju je imao, ali drugi dan mu je odbio dati novac. Iako je Zlatko mislio da će ga Žuti zbog toga pretući, Nikola mu je pokazao kako se zna brinuti za sebe i bacio Žutog na pod.

Prvi sudar

Izjava

Zlatko se igrao škole s Marijom, ali samo zato što je ona tako htjela. Zlatko joj je htio reći da je voli, ali nikako nije mogao uhvatiti pravi trenutak za to. Stalno je mijenjao odluku o trenutku kada će joj zaista reći da je voli. Kada se napokon odlučio i rekao joj da je lijepa, Mariju je mama pozvala da se vrati kući, jer joj je večera bila na stolu. Marija nije htjela otići, čekala je Zlatka da joj još nešto kaže, ali Zlatko jednostavno nije mogao.

Nebo je tužno cmizdrilo

U školi je završio zadnji sat i svi učenici su jedva čekali da izađu iz škole. Na izlazu se skupilo puno učenika i Zlatko je vidio da vani jako pada kiša. Rekao je Jeleni da ga pričeka jer će otići po kišobran, kako ona ne bi pokisnula. Kako se žurio kući i opet se vraćao u školu, putem je zaboravio otvoriti kišobran, pa je još jače pokisnuo. Kada je došao u školu, više nije mogao pronaći Jelenu.

Prvi sudar

Zlatko je imao sudar s Anom u pola sedam. S pripremama je započeo već poslije ručka. Razmišljao je što će sve napraviti kada je vidi. Poljubit će je, to je čvrsto odlučio. Došao je u park pola sata prije vremena i čekao da Ana dođe. Kada je došla, bio je sav zbunjen i više se nije sjećao ničeg što je zamislio da će učiniti. Ana je došla i rekla mu da je mama ne pušta van, pa će u kino ići neki drugi put.

Ima nešto još veselije

Lidija je Zlatku poslala papirić na kojem je pisalo da ga poziva na svoj rođendan, i to danas u šest sati. Lidija ga je pričekala poslije škole kako bi bila sigurna da će Zlatko doći. Rekao joj je da će doći, a onda ju je pitao za Vesnu, no Lidija mu je odgovorila da nju neće pozvati. Zlatko je bio zbunjen, bio je naviknut da Vesna uvijek i svugdje ide s njima. Prisjetio se kako su jednom išli svi zajedno u kino i kako on isto kao i Vesna voli šetati po kiši i jesti bajadere. Zlatko je krenuo prema Lidijinom rođendanu, ali je završio s Vesnom na stepenicama.

Buđenje

Zlatko se osjećao užasno jer je morao u školu baš onda kada se najljepše spava. No, kada ga je pozdravila “ona”, shvatio je da nije tako loše biti budan.

Smrt u sumraku

Pero i Zlatko sjedili su na ogradi i nisu znali što da rade. Odjednom Zlatko kaže kako je živ. Pero je bio zbunjen, pa mu je Zlatko rekao kako je mislio da je umro. Nije mu htio reći kako mu je Ksenija rekla da je on trapavi majmun i da je zbog toga mislio da će mu srce prepući te da će umrijeti.

Telepatija

Zlatko je gledao na sat i vidio da će se svakog trena kazaljke poklopiti, a to znači da baš u tom trenutku netko misliti na njega. Kada su se kazaljke poklopile, brzo je otišao do telefona i nazvao Jasnu, iako je bilo jako rano. Kada se Jasna javila na telefon, Zlatko joj je rekao kako je mislio na nju, a ona na njega i kazaljke su se poklopile. No Jasna ga je razočarala rekavši mu kako je ona do sada spavala i nije ni mislila na njega niti ga je sanjala.

Sitnice mnogo znače

Vesna je pitala Zlatka ima li kakvih razglednica jer ih je ona počela skupljati, a on trebao skupljati značke. Iako nije znao zašto bi skupljao značke, poslušao ju je. Drugi dan Zlatko je došao kod Vesne i donio joj sve razglednice koje je imao. No, Vesna nije to tako zamislila. Rekla mu je da ih ne želi sve odjednom jer joj onda neće imati što poklanjati kasnije. I tako su počeli razmjenjivati stvari. Prvo je Vesna skupljala razglednice, a Zlatko značke, a onda su se zamijenili.

Čista ljubav na cipelama

Zlatko je čistio svoje cipele i to sam, bez maminog nagovaranja. Njegovi roditelji su to vidjeli kao znak da Zlatko ima curu, jer mu je mama rekla “da se zaljubljeni muškarac poznaje po tome što čisti cipele”.

Analiza likova

Zlatko – prikazan je kao mladi dječak sklon pustolovinama. Zlatko ima dva brata Željka i Darka, mamu i oca Peru. Bio je jako blizak sa svojim djedom, koji na žalost umro. On i Zlatko dijelili su “djedov palac” – jedini su u obitelji imali palac koji se na specifičan način mogao saviti unatrag. Zlatko ga je naslijedio od djeda i zato ga zovu “djedov palac”. Prema pričama iz posljednje skupine možemo vidjeti da je Zlatko zaljubljive prirode što je i normalno u njegovim godinama. On se te ljubavi ne srami, iako mu je ponekad neugodno priznati ljubav djevojčici koja mu se sviđa. Zato on malim znakovima pažnje pokazuje svoje osjećaje. Nekada je to hrabrim podvizima, kao kad je otrčao kući po kišobran kako djevojka koja mu se sviđa ne bi pokisla, a nekada je to tako što pristaje na sve što mu njegova simpatija predloži. Zlatko je po tome nije baš tipičan dječak, jer osjećaji prema djevojkama su mu veoma važni.

Što se tiče ostalih likova, u svakoj priči ćemo susresti drugačije i nove likove. Samo neki od likova koje upoznajemo su Braco, Tomislav, Ksenija, Damir, Lidija, Snježana, Vesna, Jasna, Nikola, Darko, Željko i Palma. Nijedan lik nije fizički okarakteriziran i ni u jednoj priči ne dobivamo dovoljno informacija da bismo ih mogli okarakterizirati. Jedini lik koji se pojavljuje u svim pričama je sam pisac i pripovjedač, dječak Zlatko.

Bilješka o autoru

Zlatko Krilić hrvatski je pisac koji piše za djecu i za odrasle. Rodio se 1955. godine u Osijeku. Rane dane djetinjstva proveo je u Čepinu, a školovao se u Zagrebu gdje je završio Pedagošku akademiju. U Zagrebu živi i danas.

Jako brzo shvatio je kako će se njegov život vrtjeti oko književnosti, a završen studij kasnije mu je bio od velike pomoći kod pisanja pripovijetki za djecu. Od knjiga za djecu i mlade moramo izdvojiti priče “Početak plovidbe”, “Prvi sudar”, “Veliki zavodnik”, “Šaljive priče i priče bez šale” te romane “Čudnovata istina”, “Zagonetno pismo” i “Zabranjena vrata”. Za odrasle je napisao roman “Živi pijesak”.

Objavio je i zbirku igrokaza “Krilate lutke” i “Kazalište lutaka i drugi igrokazi”. Za pripovijetku “Početak plovidbe” koja je izašla u nekoliko izdanja, dobio je i nagradu “Grigor Vitez”. Krilić se bavi i pisanjem filmskih i televizijskih scenarija.

Autor: N.B.