Ribar Palunko i njegova žena obrađena lektira Ivane Brlić Mažuranić. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno djelo Ribar Palunko i njegova žena online >>>
Analiza djela
Kao i sve ostale priče iz zbirka priča Priče iz davnine i Ribar Palunko i njegova žena, spada pod bajke. Iako na prvi pogled bajka izgleda kao da je napisana iz narodne predaje, to nije tako. Sve bajke pa tako i ova napisane su isključivo prema umjetničkoj imaginaciji same autorice Ivane Brlić Mažuranić.
Priče iz davnine sastojale su se od šest priča u prvom izdanju, a u drugom su dodane još dvije te sada broje osam priča:
- Šuma Striborova
- Regoč
- Ribar Palunko i njegova žena
- Sunce djever i Neva Nevičica
- Lutonjica Toporko i devet župančića
- Kako je Potjeh tražio istinu
- Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica
- Jagor
U samom uvodu mogli bismo pomisliti da priča ima početak neke narodne priče, no tome ipak nije tako. U to smo se uvjerili kasnije. Ova bajka kao i sve ostale Ivane Brlić Mažuranić ima snažnu etičku i poučnu stranu jer to je bila i svrha njezinog pisanja. Autorica je isticala ljubav, poštenje, požrtvovnost, dobrotu i vjeru u da dobro uvijek može i mora pobijediti zlo. Upravo radi toga kod njezinih likova možemo uvijek vidjeti da slijede svoje srce.
I u Ribaru Palunku i njegovoj ženi odmah možemo prepoznati etičku i poučnu stranu priče. Tema djela je bezuvjetna ženska vjera i požrtvovnost. Lakomi Palunko htio se obogatiti te nije vidio da mu je sve blago kod kuće jer su ga tamo čekali žena i sinčić. Žena je bila privržena i vjerovala je u njega i njihovu obitelj. No, on ih je napustio težeći za bogatstvom te je tako upao i u nevolje u dvorcu kod Morskoga Kralja. Palunkova žena na kraju je bila zaslužna što su spašeni njihov sinčić, ali i on i što su ponovo postali obitelj.
Autorica u bajci koristi mnogo arhaičnih riječi kojima se ističe drevnost događaja i radnje. Koristi i mnogo aorista, pluskvamperfekta, krnjeg perfekta i historijskog prezenta. Svi oni često se koriste u narodnim pripovijetkama jer ističu i daju dojam starine priči. Što se tiče stila on je ritmičan, a njezine rečenice su zvučne. To je postigla igrom riječi te nabrajanjem, ponavljanjem i inverzijom.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka, pripovijetka
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: stvarni prostor gdje je živio Palunko sa svojom ženom – krševiti kraj podno planine i mitski prostor – podmorski dvori Morskog Kralja
Tema: Potraga ribara Palunka za bogatstvom i boljim životom
Ideja: Bogatstvo života nije samo ono materijalno. Sreća se nalazi u onom nematerijalnom.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Ribar Palunko živio je siromašnim i teškim životom. Kada je čuo da postoje bogati ljudi koji uživaju svakoga dana u svom bogatstvu, odlučio je kako će i on postati bogat. Zato je odlučio da će sam sebi izreći zavjet, neće tri dana loviti ribu. Nadao se da će tako nakon toga postati bogat.
I tako nakon što je proveo tri dana bez pecanja, posjetila da je Zora-djevojka. Izronila je ispred njega dok je sjedio u čamcu i ponudila mu nagradu što je tri čuvao život njezinim ribicama. Palunko je poželio da ga djevojka izbavi iz bijede u kojoj se našao i da postane bogat. Zora-djevojka mu kaže neka pođe kući i tamo će naći sve bogatstvo ovoga svijeta.
Palunko je otišao kući kako mu je djevojka i rekla i tamo nađe siromašnu djevojku koja je bila njegova žena. Svake večeri, žena mu je pričala predivne priče o dalekim dvorima, kraljevima i zmajevima. Palunku je tada palo na pamet da je njegova žena vila i da će mu ona sigurno pokazati put do bogatstva, samo mora biti strpljiv.
U međuvremenu, rodio im se i sin Vlatko. Jednoga dana žena je pričala Palunku o bogatstvu Kralja Morskoga kada je izgubio strpljenje, ščepao ženu za ruku i naredio joj neka ga vodi do blaga. Kada mu je žena rekla da je ona samo siromašna žena, a ne nikakva vila, Palunko se još više razljuti i naredi žene da će sutradan poći u potragu za blagom Morskoga kralja. On će krenuti na lijevu stranu, a njoj je rekao da mora krenuti s djetetom na desnu stranu. Blago moraju naći i ne smiju se vratiti kući dok se to ne dogodi.
Sljedeći je dan žena molila Palunka da se ne rastaju, da ostaju zajedno, ali on nije popuštao. Tako je žena s djetetom dva tjedna hodala tražeći blago te je tako jednom i zaspala na kamenu uz more. Kada se probudila više nije bilo njezinog djeteta.
Od velike tuge, žena je zanijemila te se tako vratila kući. Drugi dan vratio se i Palunko ljut i bijesan što nije našao blago. U kući je sada vladala tišina. Palunko je neko vrijeme uspio izdržati tu tugu, ali onda je nakon nekog vremena otišao ponovo na more. Opet je odlučio ne loviti ribu tri dana da vidi što će se dogoditi.
Treći je dan ispred Palunka ponovo izronila Zora-djevojka. Palunko se nije sjetio da je moli da mu se vrati dijete ili da mu žena progovori, već ju je molio da ga odvede do dvora Kralja Morskoga.
Ovoga puta Zora-djevojka odlučila je udovoljiti njegovoj želji te mu je objasnila kako da stigne do Kralja Morskoga. Rekla mu je da na put mora krenuti za vrijeme mladoga mjeseca kada dan stane svitati. Tada neka sjedne u čun i pričeka da zapuše vjetar koji će ga odnijeti u smjeru istoka do otoka Bujana. Stići će do kamena Altira i tamo će dobiti upute za dalje.
Palunko je poslušao Zoru-djevojku te je došao do Bujana koji je izgledao poput zelenog vrta. Tamo ga je na kamenu Altiru čekala Zora-djevojka. Pokazala mu je plivajuće mlinsko kolo i Morske Djevice koje su plesale oko njega te ga je naučila kako će zamoliti kolo da ga spusti do Kralja Morskoga, a da ga pritom ne progutaju morski jazi.
Obećala mu je Zora-djevojka svakakvo bogatstvo koje ga je tamo čekalo, ali uz uvjet da se više nikada ne može vratiti na zemlju. Naime, izlaz iz dvora priječile su tri velike straže. Jedna je dizala valove, druga je vijala vjetar, a treća je križala munje. Palunku to sve nije bilo niti bitno jer se nije mislio vratiti. Otišao je do mlinskog kola i tamo je izgovorio što ga je naučila Zora-djevojka.
Morske djevice zavrtjele su kolo i nastao je veliki vir koji je Palunka poveo na dno. Kada se snašao ugledao je kako se svuda oko njega nalazi zlatni pijesak. Zapravo se nalazio u velikoj dvorani Kralja Morskoga. Nije mogao vjerovati svojim očima gdje se nalazi, a od velikog veselja počeo se prebacivati po pijesku.
Palunko se svidio Morskome Kralju pa mu je on odmah poklonio bisernu granu i naredio je vilama dvorkinjama da se pobrinu za njega, da mu daju birano jelo i piće. kada je pojeo, Morski Kralj ga je upitao želi li još nešto, na što mu je Palunko odgovorio da želi pladanj varene lobode jer se slabo najeo biranih jela. Morski Kralj se tada nasmijao Palunko i obećao mu je ispuniti želju ako će se Palunko još tri puta prebaciti.
Palunkovo prebacivanje po pijesku najviše je zabavljalo mladog kralja koji je u svilenoj košuljici ležao u kolijevci. Kada ga je Palunko malo bolje pogledao, u njemu je vidio svog izgubljenog sina Vlatka. Postao je njegovom slugom i razmišljao je kako će jednoga dana pobjeći s njim i odnijeti ga majci. No, dječak ga se nije sjećao i proglasio ga je ludom koja se prebacuje po pijesku jer to zabavlja Morskoga Kralja.
Palunko je tada osjetio veliku žalost za svojim domom, za svojoj siromašnom ženicom koja mu je pričala maštovite priče i malim sinčićem koji mu se penjao uz bradu.
Cijelo to vrijeme Palunkova je žena kod kuće tugovala. Nije imala koga pitati za savjet pa se uputila jednoga dana tražiti utjehu na majčin grob. Tamo je ugledala košutu koja joj je predložila da svakoga dana sprema večeru za Palunka, a nakon večere nek razrješuje tanku kudjelju.
Rekla joj je ako Palunko ne dođe neka ide u krš i tamo svira u dvojnice. Zmije će pojesti večeru, a galebovi će kudjeljom obložiti gnijezda.
Nakon tri mjeseca Palunko se još nije vratio. Žena je odlučila otići ponovo na majčin grob gdje je opet srela košutu. Ona joj je rekla neka kako je Palunko u mukama i kako mu ona može pomoći. Neka na mjesečini uhvati velikog lubina sa zlatnom perajom na kojoj se nalazi zlatna jabuka.
Da bi došla do tamo mora svladati put na kojem se nalaze tri prepreke, odnosno mora proći kroz tri pećine od oblaka koje čuvaju orijaška zmija orijaška ptica i zlatna pčela. Majka joj je savjetovala da ne nosi ništa na put osim udice i dvojnice. Ako joj se nešto dogodi neka otpori samo desni rukav.
Drugi dan žena se zaputila čunom do mora neznanog. Kada je došla do pećine i ugledala veliku zmiju sjetila se dvojnica pa je zasvirala u desnu sviralu.Tada su došle male zmijice koje su nagovorile veliku zmiju da ode spavati, a one su je propustile dalje kroz pećinu.
Kada je stigla do druge pećine i kada je ugledala orijašku pticu, ponovo se sjetila dvojnica i zasvirala je ovoga puta u lijevu sviralu. Tada su došli maleni galebovi koji su nagovorili svoju veliku majku pticu da propusti ženu kroz pećinu. Ptica na to nije pristala, ali joj je htjela dati mogućnost da može ponovo pričati. Žena na njezine uvjete nije pristala pa je nastavila dalje tražiti prolaz. Maleni galebovi tada prevare majku-pticu, ona zaspi, a oni propuste ženu kroz pećinu.
Kod treće pećine gdje se nalazila zlatna pčela, žena se sjetila svog desnog rukava, otparala ga je te je tako ulovila pčelu. Pčela ju je molila da je pusti na slobodu, a zauzvrat će joj vratiti sina. Žena pogleda prema moru i tamo ugleda kako Zora-djevojka šeće po moru maloga kralja u kojemu je žena odmah prepoznala svoga Vlatka. Pčela joj je obećala pokazati put do sina, ako joj žena da slobodu. NO, žena je teška srca odlučila ostati vjerna Palunku i ipak poći potražiti velikog lubina.
Mali je kralj naredio Palunku neka mu isplete svilene vođica kako bi ga mogao voziti po zlatnom pijesku. Palunko je bio jako tužan i tada je odlučio kako mora pobjeći. Kada su svi zaspali iskoristio je spletene vođice i uz pomoć njih je povezao kolijevku na leđa i dao se u bijeg sa svojim sinom.
Kada je već pomalo počeo posustati, nešto ga je povuklo za kolijevku i počelo ga dalje vući prema površini. Bila je to udica njegove žene koja je htjela uhvatiti lubina. Kada su shvatili što se dogodilo bili su jako sretni.
No, s druge strane Morski Kralj bio je jako ljut i poslao je da ih nađu Morske Djevice. Morske Djevice opkolile su čamac čim je dan svanuo, podigle su valove i vihor. Palunko je bio prestravljen. Ponovo je počeo dozivati Zoru-djevojku za pomoć. Kada se ona pojavila pogledala je malog kraljevića i Palunka i ništa im nije dala, već je samo poklonila Palunkovoj ženi iglu pribadaču i vezeni rubac.
I tako se od rupca napravilo jedro, a od igle pribadače kormilo i čamac je poletio prema obali. Na kraju puta čun se razbio o hridi na obali, zlatna je kolijevka nestala, a Palunko, žena i dijete našli su se pored svoje kućice.
Već do večeri kada su jeli lobode, zaboravili su na svoju nevolju. Ostale su im jedino dvojnice koje kada je netko puhnuo u njih, donijele su pjesmu o ludom Palunku i njegovoj vjernoj ženi.
Analiza likova
Likovi: Palunko, Palunkova žena i sin, Morski Kralj, Zora-djevojka, Morske Djevice
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Ivana Brlić-Mažuranić jedna je od najpoznatijih hrvatskih književnica i autorica za djecu. Svojim pričama, pjesmama i bajkama dala je veliki doprinos ne samo hrvatskoj, nego i svjetskoj književnosti. Njena su djela postala poznata diljem svijeta, a ona se smatra jednom od najznačajnijih spisateljica za djecu, u čijim djelima uživaju sve generacije. Potvrda tome bila je njena dvostruka nominacija za prestižnu Nobelovu nagradu za književnost. Iako nikada tu nagradu nije dobila, svejedno je ostala poznata kao “Kraljica hrvatske priče”.
Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu, u bogatoj obitelji čiji su članovi bili cijenjeni u tadašnjem društvu, a ostali su poznati i do danas. Njen otac, Vladimir, radio je kao pisac i pravnik, a djed, Ivan Mažuranić, bio je prvi hrvatski ban i značajan pjesnik. Zahvaljujući ocu i djedu, koji su se i sami bavili književnošću, Ivana je naslijedila ljubav prema pisanju, nevjerojatan književni talent i, ništa manje važno za vrijeme u kojem je živjela, podršku da svoj dar i iskoristi.
Ivana je kao dijete pohađala dva razreda javne škole, a potom se nastavila školovati kod kuće. Zbog dobrog materijalnog stanja, školovali su je privatni učitelji, a zahvaljujući vlastitoj želji za znanjem, kasnije je učila i strane jezike. Pričala je ruski, njemački, francuski, talijanski i engleski jezik.
Veći dio života provela je u Zagrebu i Karlovcu, a nakon što se udala za odvjetnika Vatroslava Brlića, preselila se u Slavonski Brod. Par je imao petero djece, a nakon njihova rođenja, Ivana se posvetila prvenstveno njihovom odgoju.
Iako je živjela U Zagrebu i Slavonskom Brodu, Ivana Brlić-Mažuranić je tijekom svog života rado posjećivala Ogulin. Taj joj je grad ostao u srcu još iz djetinjstva i služio joj je kao inspiracija. Priznala je kako je na njen književni rad utjecalo više osoba, a na prvo mjesto je stavila svog djeda Ivana Mažuranića. Nekoliko puta je priznala kako je trenutak kada ga je držala za ruku dok je umirao na nju ostavio dosta traga, što se kasnije moglo primijetiti u njenom stvaralaštvu.
Na rad Ivane Brlić-Mažuranić utjecao je i poznati pjesnik Franjo Marković te Josip Juraj Strossmayer. Pored poznatih ličnosti iz prošlosti, na njene su radove uvelike utjecala i djeca, koja su joj ipak bila najveća inspiracija.
Ivana Brlić Mažuranić je oduvijek smatrala kako nema dovoljno literature za djecu, stoga je svojoj djeci sama izmišljala zanimljive priče, a oni su ih slušali s velikim zanimanjem. Upravo se taj period smatra njenom životnom prekretnicom, jer je tada odlučila da će te priče početi i zapisivati. Ubrzo je nastala njena prva zbirka pripovijedaka “Valjani i nevaljani”.
Prvu veću pozornost Ivana Brlić-Mažuranić privukla je romanom za djecu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. Ovaj roman do sada je ostao dio osnovnoškolske lektire te jedan od glavnih predložaka za mnoge dječje predstave, igrane i crtane filmove i slikovnice.
Godine 1912. napisala je pjesničku zbirku “Slike”, namijenjenu ne djeci, nego odrasloj publici.
Nakon prve objavljene zbirke, uslijedila je zbirka bajki “Priča iz davnina”. S ovom najpoznatijom zbirkom iz svog književnog opusa, izašla je van granica države i zaradila nominaciju za poznatu i priznatu Nobelovu nagradu.
Iako je bila poznata kao spisateljica za djecu, Ivana Brlić-Mažuranić kroz cijeli je život pisala poeziju i eseje. Ipak, ti radovi prvi su joj put objavljeni tek početkom 20. stoljeća.
Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.
Autor: M.L.
Odgovori