Ribar i njegova žena

Ribar i njegova žena obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.

Analiza djela

Braća Grimm su napisali brojne bajke koje se uvijek rado čitaju. Svoj put prema objavljivanju najpoznatijih bajki započeli su istraživanjem i prikupljanjem narodnih priča, koje su s vremenom postale bajke kao što ih znamo: Pepeljuga, Ivica i Marica, Zlatna guska i mnoge druge. Svaka od navedenih bajki se u puno toga razlikuje od originala (izvornih narodnih priča), budući da se takve priče nisu smatrale prikladnima za djecu.

Postoji još jedna priča Bajka o ribaru i ribici autora Aleksandra Sergejeviča Puškina. Pretpostavlja se da se upravo njegova bajka temelji na priči Ribar i njegova žena iz zbirke priča braće Grimm. Puno je sličnosti pronađeno i s ruskom bajkom Pohlepna starica, gdje se pojavljuje čarobno drvo umjesto zlatne ribice. Bajka poznatog ruskog pisca govori o borbi između dobra i zla, a radnja je smještena na žalu mora.

Bajka Ribar i njegova žena zanimljiva je priča s porukom u kojoj je glavni lik ribar opisan kao dobar čovjek, za razliku od žene opisane kao sitničave i vječno nezadovoljne osobe. Priča o ribaru i njegovoj ženi je bajka o pohlepnoj ženi koja je od svog muža tražila nemoguće. Naime, kada je ulovio veliku čarobnu ribu zamolila ga je neka ju pusti živjeti. On je bio mekog srca i udovoljio je njezinom zahtjevu, a ona mu se ponudila ispuniti tri želje. Ribar u tom trenutku nije poželio ništa već ju je pustio neka otpliva u morske dubine. Prilikom povratka kući ispričao je ženi što mu se dogodilo u ribolovu, a ona je odmah rekla kako želi da riba ispuni sve njezine želje. Ribar nije bio time oduševljen jer je smatrao kako ne treba koristiti tuđu dobrotu, a ujedno je bio zadovoljan svojim životom za razliku od njegove žene.

U ovoj priči je ribareva žena nezasitna i stalno traži nešto više, a na kraju ostaje bez ičega. Zapravo, ostaje živjeti u trošnoj kolibici sa svojim dobrim mužem, ali zbog svoje pohlepe ne uočava njegovu dobrotu.

Književni elementi

Književni rod: epika

Književna vrsta: bajka

Mjesto radnje: pješčana plaža (trošna kolibica i dvorac), more

Vrijeme radnje: nekad davno

Tema: Želja dobrog ribara da udovolji nezasitnim željama svoje žene.

Ideja: pohlepni ljudi neće nikada biti zadovoljni, a svoju potrebu za imanjem najčešće poistovjećuju sa skupocjenim predmetima. To su osobe koje iskorištavaju tuđu dobrotu i žele zadovoljiti samo svoje potrebe.

Kratak sadržaj

U davna vremena živio je ribar u jednoj maloj kolibici smještenoj na prekrasnoj pješčanoj plaži. Nije živio sam već sa ženom koju je neizmjerno volio. Jednako tako je volio šum valova i duboko plavo more te obožavao u rano jutro odlaziti u ribolov. Putem je lagano pjevušio, razgovarao s raznim životinjama te mahao pticama koje su ga prelijetale.

Nažalost, njegova žena nije bila uvijek dobrog raspoloženja. Nije voljela živjeti u kolibici na pješčanoj plaži jer je nadasve željela živjeti u velikoj kući u kojoj bi radile sluge, a imala bi i svoj ormar prepun lijepih haljina. Svakim danom je to predbacivala svome mužu ribaru koji je od ribarenja zarađivao za život, ali ne dovoljno za njezine prohtjeve.

U ribolovu bi ostajao sve dok sunce ne bi zašlo na horizontu, a teški umor ga je znao savladati. Dok je on ribario njegova žena je obrađivala vrt sadeći razno povrće, no urod i nije bio neki zbog blizine mora.

Jednom je ribar otišao na more kao i svakog dana. Odlazio je na mjesto gdje se velika stijena izdizala iz mora, a iza nje je provirivalo crvenkasto sunce. Predivan prizor ranom zorom ga je oduševljavao. Po tome je znao kako će tog dana biti lijepo vrijeme za razliku od jučerašnje kiše. Pomislio je kako bi zbog toga mogao uloviti puno više ribe.

Bio je uporan u bacanju udice, ali čim bi ju spustio u more rakovi bi pohrlili na mamac i progutali ga neizmjernom brzinom. Od muke nije znao što napraviti, a ako se doma pojavi bez ulova žena će pobjesniti jer će morati na počinak bez večere.

Razmišljajući o ženi i njezinom bijesu na udicu se uhvatila riba. Bila je golema i jedva ju je izvukao iz mora. Kada je izvukao ribu ona je počela pričati. Zamolila ga je neka ju vrati u more, a zauzvrat će mu ispuniti koju god želju zaželi. Ribar nije imao srca ne pustiti ribu, ali nije imao nikakvih želja. Riba je zamahnula perajama i otišla u dubinu.

Krenuo je prema svom domu i ispričao ženi što se dogodilo. Kada je žena čula cijelu priču, podivljala je od bijesa. Rekla mu je da je učinio glupost jer je u more vratio čarobnu ribu. Isprva ribar nije uopće shvaćao što mu žena govori te ga je pitala zar mu nije pomalo čudno što riba govori. On je i dalje začuđeno buljio u ženu, a ona mu je naredila neka sutradan ode na more i potraži čarobnu ribu kako bi mu ispunila želje.

Ribar je otišao u ribolov kako ne bi morao dalje slušati ženino cveketanje, ali nije se nadao da će se riba opet pojaviti, a kamoli da će se sjećati obećanja koje mu je dala. Žena mu je rekla neka poželi veliku kuću sa skupocjenim namještajem, vrtom i kokošinjcem.

Ribar je pokušao dozvati ribu i ona je zaista izronila iz morskih dubina i pitala ga što želi. Požalio joj se kako ga je žena napala što ju je pustio natrag u more, a da ništa nije zauzvrat poželio. Riba ga je pitala što želi njegova žena od nje. Sramežljivi ribar joj je rekao da želi veliku kuću s vrtom i kokošinjcem.

Čarobna riba mu je ispunila želju, ali isključivo radi njegove dobrote, a zatim je nestala opet u dubini mora. Ribar se uputio prema kolibici, a tamo ga je dočekala velika kuću koju je poželio. Krovište je bilo napravljeno od sjajnih crvenih crjepova dok su na prozorima visjele bijele čipkaste zavjese. Unutrašnjost kuće je bila uređena kao i vanjski dio, a ormari su bili prepuni lijepih haljina. Ribareva žena je sjedila na raskošnoj stolici i promatrala luster.

Ribar je bio sretan što je ženi ispunjena želja, a i njemu je godilo živjeti u velikoj kući, a ne u trošnoj kolibici.

Nakon nekoliko dana žena se počela žaliti. Rekla je kako je vrt premalen i nedovoljno obasjan suncem pa će povrće biti nezrelo, a kokošinjac ne želi više čistiti. Ribar se nije mogao suzdržati od komentara i rekao joj je da je nezahvalna. Pitao ju je zar nije sretna što živi u velikoj kući s vrtom prepunim ukusnog povrća te kokošinjcem u kojem koke svakog dana nesu jaja koja mogu pojesti za doručak. Drugi ribari i dalje žive u trošnim kolibicama dok su oni dobili veliku kuću.

Žena nije popuštala u svojim zahtjevima i naredila mu je neka opet ode na more i od ribe zatraži dvorac. Veliki dvorac s tornjevima i svom poslugom jer ona više ne želi spremati i čistiti po kući. Naglasila mu je kako je riba rekla da će ispuniti sve njegove želje stoga neka na tome inzistira.

Ribar je pokušao uvjeriti ženu da im dvorac nije potreban jer je ovakva kuća sasvim dovoljna za njih dvoje, ali ona nije popuštala. Rekao je da mu je neugodno tražiti od ribe dvorac, ali ova se pravila da ga ne čuje.

Uputio se on opet na more i dozvao čarobnu ribu. Istog časa je izronila iz morskih dubina i pitala ga što želi. Ribar je, sav jadan, ispričao što mu je sve žena izgovorila i objasnio kako ne odustaje od svojih zahtjeva. Riba ga je razumjela i rekla da će opet radi njegove dobrote pokloniti ženi dvorac.

Kada je stigao kući pred njim je stajao velebni dvorac s tornjevima i prekrasnim perivojem. Otrčao je ženi u zagrljaj te su zajedno prošetali posjedom kako bi razgledali sve sobe u dvorcu. Bile su uređene jedna ljepša od druge. U njima su se nalazila velika zrcala i kristalni svijećnjaci, umjetničke slike, namještaj prekriven skupim prekrivačima, a stolovi su bili prepuni srebrnog, zlatnog i porculanskog posuđa. Uživali su u razgledavanju dvorca sve do večere kada je žena od sluga zahtijevala obilno jelo.

I idućeg dana su nastavili razgledavanje pa su tako obišli konjušnicu, perivoj i duga polja. Gdje god su se uputili sluge su se klanjale. Ribar je upitao ženu je li napokon zadovoljna što je riba ispunila sve njezine želje. Žena je odgovorila da je zadovoljna, ali poželila je još jednu želju, a to je da postane kraljica. Rekla je mužu neka ode do ribe i kaže joj neka ju učini kraljicom.

Nažalost, ribareva uvjeravanja kako im je dovoljan dvorac i sve što se nalazi u njemu nisu uspjela. Žena je bila nemilosrdna, a njemu je bilo neugodno što opet mora od čarobne ribe tražiti da ispuni ženine želje.

Ribar je otišao na more i dozvao ribicu. Ona se pojavila i već je znala da ribar mora od nje zahtijevati ispunjenje želje. Nije joj stigao ni ispričati što je žena ovaj put poželjela već je ribica odmah rekla kako će ispuniti njezinu želju da postane kraljica.

Ribar se začudio, ali osjećao je olakšanje što se nije morao opravdavati ribici, a ona je bez njegovog objašnjenja ispunila sve zahtjeve njegove žene.

Vrati se ribar u dvorac i ugledao ženu na prijestolju. Bila je to kraljica, ali ipak ne tako lijepa kao što bi trebala biti jedna kraljevna. Bila je predebela. Na glavi je nosila krunu, oko vrata bisernu ogrlicu, a oko zapešća zlatne narukvica.

Ribar je već bio odavna očajan i pomislio je hoće li ovaj put žena biti zadovoljna ispunjenim željama. Ima sluge u dvorcu koje pozorno slušaju i izvršavaju sve njezine naredbe. Uz to je okružena plemićima i stražom koja čuva dvorac.

Ženino zadovoljstvo nije dugo potrajalo što je dokazivalo njezino namrgođeno lice. Ribar ju je odmah pitao što ne valja i zašto je nesretna. Žena je istog trena odgovorila kako želi biti carica. Ona je nešto više od jedne obične kraljice, rekla je. Ponovo mu je naredila neka ode do ribe i zatraži neka ju učini caricom.

Ribar nije imao hrabrosti to učiniti jer mu je čarobna riba do sada ispunila više želja nego što je trebala, a nije želio izrabljivati njezinu dobrotu.

Žena ni ovaj put nije odustajala. Njezina pohlepa je bila jača od svega i nije popuštala ribaru. On je opet otišao na more spuštene glave, a od srama nije mogao ribu pogledati u oči.

Stigao je do ribice i zamolio ju neka ženu učini caricom, a riba je bez pogovora rekla da će to i postati. Kada se vratio u dvorac pitao je odmah ženu je li zadovoljna time što je postala carica. Ali žena je bila nezadovoljna i poželjela postati papa. Ribar se zaprepastio njezinom željom i rekao da već postoji jedan papa, ali ona nije odustajala.

Morao je opet otići do ribice i zahtijevati nemoguće. Bilo mu je jako neugodno, ali riba mu je svejedno opet ispunila želju. Stigao je kući i pitao ženu je li zadovoljna. Odgovor je bio negativan. Željela je postati Bog. Pomislio je kako je poludjela. Rekao je kako će ju stići kazna zbog bogohuljenja. Ona je bila uporna i potjerala ga ribici neka joj i tu želju ispuni.

Pognute glave je otišao do ribice, ali na moru je bila strašna oluja. Pokušao ju je dozvati, ali ona se nije pojavljivala. Čulo se samo zavijanje jakog vjetra. Ribar se vratio kući jer se uplašio oluje, a kada je stigao na mjestu gdje je stajao dvorac opet se pojavila trošna kolibica, a pred njom je sjedila njegova čangrizava i nezadovoljna žena.

Ribar je bio presretan što se sve vratilo na staro jer ionako nikada nije želio živjeti u raskošnom dvorcu prepunom skupocjenog namještaja s mnoštvo soba. Sada je opet mogao uživati u ribolovu, a ono što uspije uloviti bit će dovoljno za njega i ženu. Žena je i dalje bila nezadovoljna.

Analiza likova

Likovi: ribar, ribareva žena, ribica

Ribar – dobar i vrijedan muž koji je svakoga dana išao u ribolov te tako prehranjivao svoju obitelj. Najviše je uživao upravo na moru. Nije ga toliko smetalo siromaštvo u kojem je živio, dokle god je imao mir i dovoljno ribe da ne bude gladan. Ribar je jako volio i svoju ženu. Možda je se čak i malo bojao. Uvijek joj je htio udovoljiti, pa tako i nakon što je ulovio zlatnu ribicu. Nije ni sumnjao da će ovaj događaj probuditi toliku pohlepu u njoj. Naivno se nadao kako će uspjeti udovoljiti svim njezinim zahtjevima, ali žena je iz dana u dan postajala sve više nezadovoljna. S vremenom nije više ni mogao udovoljiti svemu što je ona zahtijevala jer se radilo o nemogućim željama. Čarobna ribica mu je željela pomoći zbog njegove dobrote, ali ženine želje su postajale sve bizarnije stoga se ribica zadnji put nije pojavila u moru te se sve vratilo u ono stanje kakvo je bilo na početku. Ribaru to nije bilo ni važno. Njegov je život ionako bio bolji prije nego je ribica počela ispunjavati želje njegove žene. Ribar je bio jako dobar i volio je svoju ženu, stoga je trpio njezinu pohlepu. Nije joj zamjerio ni kad ga je izbacila iz svog života. Ipak, laknulo mu je kad su se stvari vratile na staro. Tada je ponovo imao svoj mir, malu kuću i ženu koja ga je čekala kad bi se vratio iz ribolova.

Ribareva žena – pohlepna i nezadovoljna osoba koja iskorištava dobrotu svoga muža do krajnjih granica. U početku su njene želje bila malene. Bile su čak i opravdane, jer je njima samo htjela malo popraviti kvalitetu svog života. Ali što je više dobivala, to je više htjela. Njen apetit samo je rastao i sve ga se manje moglo zadovoljiti. Na kraju je postala posve nerealna u svojim očekivanjima. Najgore od sve ga je to što joj se ispunilo sve što je željela, a ona je i dalje bivala sve nezadovoljnija. Onog trenutka kada je od ribice tražila da postane Bog, sva čarolija je nestala i sve se vratilo na staro. Bila je to kazna za njezinu pohlepu. Ribareva žena nosi pouku ovog djela – svojom pohlepom možemo izgubiti i ono što imamo. Na kraju priče ona je ponovo bila primorana živjeti s mužem u trošnoj kolibici i nadati se kako će ribar donijeti kući dovoljno ribe kako bi se prehranili. Možda je siromaštvo bilo dobro i za nju, jer napokon se mogla opustiti i uživati u malim stvarima, a ne stalo razmišljati kako biti još moćnija.

Ribica – zlatna ribica je magična i dobra ribica koja je iz zahvalnosti odlučila ispuniti ribaru njegovu želju. To govori o njenoj dobroti i poštenju. Ništa joj nije bilo teško dati, pogotovo zato što je vidjela koliko je ribar dobar. Neumjesne želje ispunjavala je samo zbog njega, a ne njegove žene. Htjela je ugoditi tom čovjeku, nadajući se da će time i njegov život biti lakši. Ali to se nije dogodilo. Što je s nerazumnijim željama dolazio, to ih je ona više nevoljko ispunjavala. Ali i ribica je imala svoju granicu. Nikako nije htjela ugroziti ni sebe i svijet zbog nerazumne pohlepe jedne žene. Zato je s posljednjom željom stala na kraj toj pohlepi. Oduzela je starcima sve što im je dala i vratila njihov život na staro. To je bilo najbolje i najmudrije što je mogla napraviti, jer neki ljudi jednostavno ne zaslužuju lijepe stvari u životu. A to su oni ljudi koji u njima ne znaju uživati, nego samo traže još, pa i na štetu ljudi oko sebe.

Bilješka o piscima

Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.

Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.

Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.

Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.

Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.

U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.

Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.

Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.

Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.

Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.

Autor: L.V.