Bajka o ribaru i ribici obrađena lektira Aleksandra Sergejeviča Puškina. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Bajka o ribaru i ribici (ruski: Сказка о рыбаке и рыбке) je bajka je poznatog ruskog književnika Aleksandra Sergejeviča Puškina, napisana 1833. godine. zasnovana na bajci o starcu (ribaru) i starici (njegovoj ženi) koju su prethodno u svojoj zbirci objavila braća Grimm Ribar i njegova žena. Djelo je također i elementima slično ruskoj narodnoj bajci Pohlepna starica.
Puškinovu Bajku o ribaru i ribici preveo je hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić u desetercu bez rime. S obzirom na to da je deseterac karakterističan za hrvatske narodne pjesme, na ovaj način Cesarić pojačava vezu između hrvatske poezije i umjetničke bajke. S davnim, usmenim izvorom, a bez rime, omogućuje veću vrijednost i sličnost Puškinovom izvornom djelu.
Kao usmena, narodna književna vrsta i u ovoj se bajci pojavljuju ispreplitanja između čudesnog, nadnaravnog sa stvarnim, a kad se pisci bajki pojavljuju kao književnici, možemo reći da se radi o umjetničkoj bajci. Puškinova Bajka o ribaru i ribici u mnogočemu se razlikuje od tradicionalnih bajki i to samim time što je pisana u stihovima. Iako se u mnogim tradicionalnim bajkama vide obilježja bliska poeziji, ovo Puškinovo djelo i korištenje poetskog načina kazivanja djeluje nam sasvim prirodno.
Radnja je ukomponirana pravocrtno, bez navođenja nekih sporednih događaja koji bi mogli usporiti tijek radnje. U samom uvodnom dijelu, doznajemo mjesto radnje, likove i njihov položaj u društvu (materijalno stanje). U više navrata vidimo i isti motiv i to na mjestima gdje starica tjera starca da ode kod ribice s novim zahtjevima, a s petom i mogli bismo reći najdrskijom željom/zahtjevom da postane vladarica cijelog mora te da joj ribica služi, radnja djela dostiže vrhunac, a zatim i nagli rasplet (ribica joj odbija ostvariti želje i njeno se bogatstvo i moć raspadaju čime se ona vraća u siromaštvo i stvarnost).
Pouka priče je vrlo jasna – čovjek bi trebao biti zadovoljan onim što ima, a kad već i dobije, ne bi treba gledati poklonjenom konju u zube i mora biti zahvalan na dobivenom. Ali s obzirom na to da je pohlepa očito jedna od jačih ljudskih osobina, tako nepromišljena starica, umjesto da bude zahvalna na onome što je dobila, izgubi je sve darove koje je dobila od zlatne ribice.
Tema priče je vječna borba između dobra i zla ili, točnije, između skromnosti i pohlepe. Naravno da je u ovoj priči pobijedila ribarica koja nikad ne bi dopustila da je se na taj način koristi, a pohlepna starica ostala je bez svega. Starac, koji je također sve izgubio, ipak nije bio nesretan, jer on ni na koji način nije želio ništa od onog što je starica željela i tražila. Od početka je bio zadovoljan onim što je imao, koliko god siromašan i skroman bio.
Zlatna ribica u djelu predstavlja motiv koji je Puškin preuzeo iz Grimmove bajke Ribar i njegova žena, s tim da je u nekim dijelovima mijenjao detalje i obogatio samo djelo ruskim ugođajem koje vidimo u njihovim pučkim bajkama. Većinu bajki karakterizira ista (stalna) ideja – borba između dobra i zla gdje na kraju uvijek pobjeđuje dobro, a kazna pohlepne starice je osuda pohlepe za materijalnim stvarima, bogatstvom, moći i častohleplja.
Kao što već znamo, bajka je književna vrsta koja nadilazi granice zbilje, pa stoga i djelo Bajka o ribaru i ribici preuzima njegova glavna obilježja i karakteristike mjesta radnje i vremena koji postaju opće kategorije (nisu određeni). Nemoguće je odrediti u kojem su vremenskom razdoblju živjeli likovi, niti uz koje more. Samim tim djelo dobiva sveprostorno i svevremensko značenje, a i u neodređeno vrijeme i prostor je lakše uvesti likove koji karakteriziraju bajke (mistična i čarobna bića, životinje koje govore) te nadnaravne događaje.
Puškinova bajka je u jeziku i stilu po mnogočemu slična i bliska usmenim narodnim bajkama: opisi su sažeti i rijetki, a pisac nas uvodi u likove koji imaju neki cilj. Kad se pojavljuje ili varira isti motiv, kao što je na primjer, starčev dolazak na obalu mora, njegov razgovor s ribicom i povratak kući, ovi stihovi se ponavljaju, a takva doslovna ponavljanja stihova odlika su narodne usmene književnosti. Jezik je slikovit i bogat te se temelji na hrvatskoj tradiciji usmene narodne predaje bajki i epike. Tako Cesarić koristi razne, ali stalne epitete (sijedi starac, sinje more), narodne poslovice (zašto sjedaš u saone tuđe?) i inverziju.
U djelu se pojavljuju samo tri lika od kojih su dva stvarna (starica i starac) i jedan nestvaran (zlatna ribica koja ispunjava želje). Nijedno od likova nema ime što znači da oni mogu biti svatko od nas čime se dodatno povezuje radnja s čitateljima. Oni nisu psihološki karakterizirani i sve što se prati su njihovi postupci. Starac utjelovljuje dobrotu, starica zlo, a ribica božju providnost koja kažnjava zlo. Odbojonost ribice koja postaje sve veća i veća primjećuje se u gradaciji (opisima nemirnog i uzburkanog mora), a staričina nezasitnost je pokretač cijele radnje ovog djela.
Puškinova bajka je dio djetinjstva skoro svakog djeteta, a motiv zlatne ribice postao je u popularnoj kulturi simbol za ispunjenje želja, a koji se često koristio u književnosti u raznim verzijama, pa čak i u umjetnosti općenito. Bajka o ribaru i ribici u 19. stoljeću je adaptirana u balet, a u 20. stoljeću u operu, oba u ruskoj produkciji. Kasnije su uslijedili igrani i animirani filmovi te mnoge lutkarske i kazališne predstave.
Video lektira
Video lektira remek-djela Bajka o ribaru i ribici koju je napisao Aleksandar Sergejevič Puškin. Naša video lektira pruža temeljan pregled ključnih elemenata ove značajne priče, prateći likove, radnju i duboke poruke. 🎬 Kliknite na video i uživajte u kratkom sadržaju ove lektire na pristupačniji način!
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka u stihu; deseterac bez rime
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: obala sinjeg mora
Tema: pohlepa starice koja želi da zlatna ribica ispunjava sve želje
Ideja: čovjek ne smije biti pohlepan jer mu se može dogoditi da ostane bez svega
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Već trideset i tri godine jedan stari ribar i njegova žena živjeli su siromašno.
Trideset i tri godine stari ribar i njegova žena živjeli su siromašno u staroj i trošnoj kolibi od gline na obali sinjeg mora. Dane su provodili usamljeno i skromno. Starac je svaki dan išao loviti ribu kako bio on i žena imali što jesti, a starica je ostajala u kolibi, prela i kuhala ručak.
“Živio na žalu sinjeg mora
Starac ribar sa staricom svojom;
U staroj su kolibi od gline
Proživjeli tri’es’t i tri ljeta.
Starac mrežom lovio je ribu,
A starica prela svoju pređu”
Jednog dana, kad je starac otišao na loviti ribu, nikako mu nije uspijevalo. Prvi put kad je zabacio mrežu, bila je puna mulja. On pokuša još jednom, ali je mreža bila puna morske trave. No, treći put kad je zabacio svoju mrežu, primijetio je da je uhvatio malenu zlatnu ribicu.
“Jednom starac izađe da lovi
Pa izvuko mrežu punu mulja.
Po drugi put bacio je mrežu,
izvukao samo morsku travu.
Po treći put bacio je mrežu,
A u mreži samo jedna riba,
Ali nije obična, već zlatna”
Kad ju je ugledao, ona je progovorila ljudskim glasom. Molila ga je da je pusti, a ona će mu zauzvrat ispuniti svaku želju.
“Pusti mene u to sinje more,
Skupim ću se otkupiti darom:
Što zaželiš, to ću ti i dati.”
Kako je starac bio dobrodušan i skroman, on joj se smilovao i vratio natrag u more bez da je tražio neku naknadu ili želju.
“Zbogom pošla, ribo moja zlatna,
Ne treba mi tvojega otkupa,
Već ti pođi u to sinje more
Pa ti šetaj kud je tebi drago.”
Kad je došao kući i ispričao svojoj ženi za ovaj događaj, ona ga je izvrijeđala i zahtijevala da se vrati na more, pronađe zlatnu ribicu i traži od nje novo korito jer joj je staro puklo i curi.
Kako je starac uvijek htio udovoljiti svojoj supruzi, tako se on okrene i uputi prema obali mora. Primijetio je da je mora jako nemirno.Dozivao je zlatnu ribicu, rekao da želi novo korito i ona mu je ispunila želju. Pohlepna starica je dobila svoje novo korito.
No, starica nije odustajala. Kad je vidjela da je zlatna ribica zaista ispunila želju njenom suprugu, sada je željela novu kuću. Starac je otišao do mora koje je bilo još nemirnije i ponovo pozvao zlatnu ribicu. Ona je i ovog puta ispunila njegovu želju. Kad se vratio kući, starac je imao priliku vidjeti prekrasnu novu kuću s novim dimnjakom i vratima napravljenima od hrastova drveta.
Misleći da sada zaista ima sve, starac je zaista vjerovao da će njegova žena prestati tražiti nove želje. No, ona nije odustala. I dalje starcu ne daje mira i želi još više i više. Ovog puta želi postati bogata vlastelinka te ona ponovo šalje starca na more k zlatnoj ribici. More je sada već jako uzburkano. Starac doziva zlatnu ribicu koja mu udovoljava i u ovoj želji.
Kada se vratio kući, starac je ugledao bogato odjevenu ženu koja naređuje i tuče sluge. Starca odmah pošalje u staju da joj služi.
“Na doksatu stoji mu starica
U bundici od samura skupa.
Na glavi joj peča zlatotkana,
Oko vrata težak niz bisera,
Na rukama zlaćano prstenje,
Na nogama crvene čizmice.
Oko nje se užurbale sluge,
A ona ih nemilice tuče,
Koga tuče, kog za kiku vuče.
Starac baki riječ upravio:
“Zdravo da si, gospo vlastelinko,
Je l’ ti sada zadovoljna duša?”
Ali baba povika na starca,
Pošalje ga da u staji služi”
Tako su prošla dva tjedna kad se starica ponovo polakomila. Poslala je starca ponovo na more zlatnoj ribici jer ovog puta želi biti svijetla carica. Starac joj govori da je nerazumna i moli ju da prestane sa svojim zahtjevima koji postaju preveliki. Govori joj da se ne zna ponašati, govoriti, hodati i da će joj se svi smijati u tom njenom “carstvu”
“Zar si ludih najela se gljiva?
Nit hodati znadeš, nit govorit,
Bit ćeš ruglo čitavome carstvu”
Ali ona nije htjela ni čuti, ponovo vrijeđa starca i tjera ga na more.
“Ti ćeš, je li, seljačino jedna,
Svađati se s moćnom vlastelinkom?
Ne rekoh li lijepo, pođi k moru,
Ako nećeš, na silu ćeš poći.”
Sada iz već jako crnog i uzburkanog mora, ponovo izlazi zlatna ribica i ispunjava starcu želju.
Tako je starica postala moćna i bogata carica koja je živjela u dvorcu i gdje su je služile sluge. Istjerala je starca s dvora, a svi mještani su mu se smijali. Sluge su ga skoro i ubile, a narod je pričao o tome kako se jadan starac uopće drznuo ući na dvor.
No, starica je nakon nekog vremena ponovo poludjela i željela postati vladaricom cijelog mora i da joj zlatna ribica stalno ispunjava želje i bude na usluzi.
Jadac starac se tada ponovo uputio na more gdje je već bila velika oluja. Starac je pronašao ribicu i prenio joj još jednu želju svoje žene. Ribica mu sad nije ništa ne odgovorila, samo je mahnula svojim perajama i zaronila u duboke more.
“Ništa na to ne reče mu riba,
Samo repom udari po vodi
I zaroni u dubinu mora”
Tako ju je starac još dugo i dugo čekao, ni ne znajući što se dogodilo, ali ribica se nije vratila. Kada se vratio kući,ponovo je vidio svoju trošnu i staru kolibu, a pored nje svoju siromašnu ženu koja ga je čekala da se vrati uz ono staro, napuklo korito.
Analiza likova
Likovi: starac, starica i zlatna ribica
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Aleksandar Sergejevič Puškin bio je pripovjedač, dramatičar i ruski pjesnik. Rođen je 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Također se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske književnosti.
Iako je odrastao u već pomalo siromašnoj plemićkoj obitelji, imao je svoju dadilju i odgojitelja. Pa je tako od ranog djetinjstva bio prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i kmetice Arine R. Jakovljeve. Kretao se u društvu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače.
Nakon školovanja u liceju gdje su se školovala sva plemićka djeca, bivao je sve popularniji. To se nije svidjelo caru koji ga je protjerao u progonstvo. U progonstvu je napisao mnoga djela, a šest godina kasnije, 1826. godine, car ga poziva da se vrati nazad u Petrograd.
Pisao je Puškin tijekom svog života mnoga djela radi kojih je postao vrlo cijenjenim književnikom. Pisao je poeme, drame, pripovijesti, drame i lirske pjesme.
Njegova najpoznatija dijela bila su “Kavkaski zarobljenik”, “Kapetanova kći”, Evgenij Onjegin”, “Braća razbojnici”, “Cigan”, “Belkine pripovijesti” i “Ruslan i Ljudmila”.
Umro je 29. siječnja 1837. godine, od posljedica ranjavanja koje je zadobio sukobljujući se u dvoboju koji nije bio ravnopravan.
Autor: M.Z.
Odgovori