Ivica i Marica obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte cijelo djelo Ivica i Marica online >>
Ivica i Marica je bajka braće Grimm uz koju su odrasla mnoga djeca. Radi se o popularnoj bajci koja je doživjela mnoge ekranizacije, neke mračnije, a neke prikazane baš kao u priči braže Grimm. Jacob i Wilhelm Grimm inspiraciju su za ovu priču kao i za ostale pronašli u narodnim pričama.
Analiza djela
Bajka “Ivica i Marica” prikazuje probleme društva iz 19. stoljeća kada su mnogi bili gladni i kada nije bilo neuobičajeno da roditelji napuste djecu jer ih nisu mogli uzdržavati.
Ivica i Marica su tužna priča o teškim vremenima kada je prevladavala neimaština. Braća Grimm su ovdje odlučili spojiti svijet mašte s realnošću i sve prikazati na djeci zanimljiv način. Ovdje je sve zlo nastalo iz krize prikazano u dva lika, a to su maćeha i vještica, obje prvakinje u svojim zlobnim namjerama. Dok su vještica i maćeha prikazane kao glavni negativci, otac nije skroz loš niti dobar. Za njega ne vrijedi pravilo crno – bijelo, jer se radi o čovjeku kojeg je teška životna situacija nagnala da učini nešto loše.
Priča o bratu i sestri jedna je od najpoznatijih bajki koja govori o borbi između dobra i zla. Priča ima sretan završetak, djeca se vraćaju svome tužnom ocu. Svi su živjeli sretno do kraja života. Djeca su se vratila s blagom koje su pronašla kod vještice i zahvaljujući draguljima, oni i njihov otac više nikad nisu bili gladni. Zla vještica je nastradala i time se šalje poruka kako dobro uvijek pobjeđuje zlo. U ovoj se priči ističe bratska ljubav i odanost te roditeljska ljubav i razumijevanje.
U prvom izdanju zbirke priča, maćeha nije postojala. U prvoj je verziji majka nagovorila oca da ostavi djecu u šumi, ali to se promijenilo zbog više zanimljivosti za djecu, baš kao i u bajci “Snjeguljica i sedam patuljaka”. Kroz ovu priču djeca mogu naučiti kako mogu biti lukavija od zlih i pokvarenih ljudi te na promišljen način uvijek pobijediti zlo oko sebe. U priči nije riječ o osveti već o pomaganju kada se netko od braće (u ovom slučaju Ivica) nađe u bezizlaznoj situaciji.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka
Mjesto radnje: dom, šuma, vještičja kuća
Vrijeme radnje: nekoć davno
Ideja djela: Priča govori o bratu i sestri koji su zbog neimaštine svojih roditelja završili u šumi te se našli u opasnosti radi zle vještice koja ih je htjela pojesti.
Tema djela: Zahvaljujući istinskoj i pravoj ljubavi te dobroti, osobe čistog srca uvijek će moći pobijediti zlo. I u najtežim trenucima važno je vjerovati u sebe.
Cijelu priču “Ivica i Marica” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj, citati
Jednom davno živio je drvosječa sa ženom i dvoje djece u maloj kolibi. Djeca su se zvala Ivica i Marica. Bili su siromašni i često nisu imali dovoljno kruha. U to je vrijeme posvuda vladala velika glad i drvosječa je jedva mogao prehraniti svoju obitelj.
Kako su bili siromašni i nisu više imali ni za kruh, maćeha je predložila ocu da ostave djecu duboko u šumi kako bi barem njih dvoje mogli preživjeti:
“Ovako dalje ne možemo! Bilo bi najbolje da djecu odvedemo duboko u šumu i tamo ih ostavimo. Možemo im naložiti vatru da se zagriju, a netko će sigurno naići i uzeti ih k sebi. Kasnije kada bude malo bolje, možemo ih vratiti!”
Otac se pobunio i nije želio ostaviti svoju djecu, ali maćeha je inzistirala i na kraju je pristao na ono što je ona predlagala. Djeca su nažalost sve čula jer nisu mogla zaspati koliko su bila gladna. Marica je počela plakati, a Ivica ju je krenuo tješiti:
“Nemoj plakati Marice, sve će biti dobro!”
Nakon što su maćeha i otac zaspali, Ivica se polako išuljao iz kuće i pokupio kamenčiće iz dvorišta. Vratio se u kuću i rekao Marici:
“Nemoj se brinuti, sada će sve biti dobro!”
Djeca su konačno zaspala, a tek što je svanulo maćeha je probudila brata i sestru i rekla:
“Ustajte, moramo ići u šumu po drva!”
Dala je svakome po komadić kruha i krenuli su prema šumi. Ivica je išao zadnji i svako malo zastao kako bi bacio bijele kamenčiće, da on i sestra kasnije mogu pronaći put kući. Maćeha je primijetila da Ivica cijelo vrijeme zastaje:
“Zbog čega se stalno okrećeš?”
Ivica je potom odgovorio:
“Gledam u bijelu macu. Eno je nalazi se na krovu kuće!”
Maćeha nije vidjela mače o kojem je Ivica pričao, pa je nastavila hodati. Nakon nekog vremena su se zaustavili, otac je otišao odrezati drva, a djeca su odlučila prikupiti suho granje.
Maćeha je zapalila vatru i rekla:
“Sjednite se pored vatre! Idem pomoći ocu, a kasnije ćemo svi zajedno krenuti kući!”
Djeca su poslušala i na kraju zaspala. Nakon što su se probudili bili su sami. Marica je odmah počela plakati, a Ivica ju je počeo tješiti:
“Nemoj plakati Marice! Čim se pojavi mjesec odvest ću nas kući!”
Tako je i bilo jer čim se pojavio mjesec, Ivica je ugledao kamenčiće koje je bacao dok su hodali prema šumi. Djeca su pratila trag i došli do svoje kuće. U zoru su pokucali na vrata. Otac ih je odmah zagrlio sretan što su se vratili, a maćeha izgrdila jer su se zadržali u šumi.
Maćeha je bila odlučna da se riješi djece, pa je opet predložila ocu:
“U kući nemamo nimalo hrane! Odvedimo ih u šumu, a vjerujem da će ih dobra duša pronaći i odvesti k sebi!”
Otac nije htio pristati, ali maćeha je bila uporna i na kraju su odlučili odvesti djecu u šumu. Ivica i Marica su sve čuli, pa je Ivica požurio prikupiti kamenčiće, ali su prozori i vrata bili čvrsto zatvoreni. Marica je opet počela plakati, a Ivica ju je krenuo tješiti:
“Nemoj se bojati Marice, sve će biti dobro!”
Sljedeće jutro maćeha je probudila djecu i rekla da se spreme jer idu ponovno u šumu. Svako od njih je dobio komadić kruha, koji je Ivica odlučio bacati putem kako bi se znali vratiti.
Maćeha je naložila vatru i rekla djeci da pričekaju nju i oca. Djeca su na kraju zaspala i kada su se probudila već je pala noć. Ivica je počeo tješiti Maricu i govoriti da će se moći vratiti jer je ostavljao tragove kruha. Ali kada su krenuli prema kući mrvica kruha nije bilo nigdje jer su ih pojele gladne ptice. Sada se više nisu znali vratiti.
Bili su prestrašeni i gladni. Željeli su pronaći mjesto gdje će se moći skloniti, pa su nastavili hodati i trećeg dana susreli sa snježno bijelom pticom. Ona ih je pozvala da ju slijede. Pratili su pticu sve dok nisu došli do male kuće.
Začudili su se kada su ugledali kuću napravljenu od kruha i kolača. Odlučili su trgati komadić po komadić hrane jer su bili gladni.
U tom se trenutku javio nepoznat glas:
“Tko to dira moju kuću?”
Ivica i Marica su odgovorili:
“To je samo vjetar koji ti kuću dira!”
Nastavili su jesti, a onda je iz kuće izašla starija žena koja ih je odmah pozvala unutra. Bila je to krezuba stara žena koja im se odmah obratila:
“Dobro mi došla dječice! Samo vi jedite, a nakon toga možete ući pa ću vam dati i kolače!”
Bila je to vještica koja ih je htjela namamiti kako bi ih mogla zatvoriti. Vještica je napravila ukusna jela i poslala ih na spavanje. Djeca nisu znala da se radi o vještici koja želi pojesti Ivicu.
Starica se ujutro obratila Marici:
“Požuri djevojko i donesi bratu doručak! Mora se udebljati kako bih ga što prije mogla pojesti!”
Marica je zaplakala, ali je poslušala vješticu. Dani su prolazili, a Marica je svaki dan kuhala, prala i nosila bratu hranu.
Vještica je svaki dan prilazila kavezu i rekla:
“Pruži mi prst da vidim jesi li se udebljao!”
Vještica je svaki dan provjeravala deblja li se dječak, a on je smislio kako da ju prevari. Umjesto prsta pružao bi joj košćicu kako bi vještica povjerovala da se još nije udebljao. Već je prošlo mjesec dana i vještica više nije imala strpljenja, pa ga je svejedno odlučila pojesti.
“Marice naloži vatru! Ne mogu više čekati!”
Marica je počela plakati, a vještica je rekla:
“Provjeri je li vatra dovoljno jaka jer bi htjela ispeći i kruh!”
Marica se u tom trenutku sjetila odlične ideje:
“Kako da vidim kad su vrata visoko?”
Vještica je ljuto odgovorila:
“Što si glupa! Nisu vrata visoko, vidiš kako ih ja mogu doseći!”
Djevojčica je iskoristila priliku i gurnula vješticu u peć. Zatim je oslobodila brata, a prije odlaska uzeli su nešto hrane i blago koje su pronašli u kući. Hodajući prema kući naišli su na veliku rijeku, a kako nije bilo mosta, viknuli su prema patki:
“Molimo te patkice da nam pomogneš! Voda je duboka, a ne znamo kako da prijeđemo na drugu stranu!”
Patka ih je prenijela pa su nastavili dalje prema kući. Dočekao ih je otac kojeg je razveselio njihov povratak. Nastavili su živjeti sretno i u obilju, a maćeha je tijekom njihovog odsustva umrla.
Cijelu priču “Ivica i Marica” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: Ivica i Marica, otac, maćeha, vještica
Ivica – je prikazan kao osjećajan, oprezan i dobar čovjek koji u teškim trenucima tješi sestru. Osim toga je snalažljiv i domišljat, a što se vidi u trenutku kada je smislio plan protiv vještice s kojim je htio spasiti ne samo sebe nego i sestru. Bez njega niti on niti sestra ne bi se mogli spasiti iz šume. Njegov prvi instinkt je spasiti sestru, a tek onda misli na sebe. Poput velikog i snažnijeg brata, čini sve da ohrabri svoju sestru i zaštiti je kako zna i umije. Iako i sam tek dijete, prisiljen je ponašati se odgovorno, kao da je mnogo stariji nego što jest. Ali, koliko god da je hrabar, i Ivica se bojao biti sam u šumi, samo što to nije htio pokazati kako se njegova sestra ne bi još više uplašila. Biti zaštitnik svoje sestre njemu je najvažnije na svijetu. Iako je Ivica, poput svoje sestre, bio odbačen od vlastite obitelji, na kraju je ipak sve završilo kako treba. To je bila nagrada za njegovu dobrotu, domišljatost, hrabrost i požrtvovnost.
Marica – strašljiva djevojčica koja cijelo vrijeme plače, ali ujedno i brižna sestra koja mali komad kruha dijeli sa svojim bratom. Njezina najveća odlika nije hrabrost, nego milostivost i suosjećanje. I ona bi učinila sve za svog brata, pa to čini na jedini mogući način – brinući se da i on nešto pojede. Spremna je podijeliti sve s njim. Koliko god je on njezina hrabrost, toliko je Marica Ivičina milostivost. Niti ona nije toliko krhka koliko se na početku čini. Upravo njezina nevinost i samozatajnost njezini su najveći aduti, jer se od nje ne očekuje da će se suprotstaviti zlu. Ali ona to ipak čini. Izvlači iz sebe hrabrost i spašava sebe i brata. To je učinila tako što je ugurala vješticu u peć.
Vještica – je bila zla i lukava vještica koja je htjela pojesti Ivicu. I inače je voljela jesti djecu, a mamila ih je svojom kućom sagrađenom od slatkiša. Vještica je znala što djeca vole, pa je njena kuća bila poput mreže što lovi ribe. Ipak, vještica nije računala da će je dvoje djece ipak doći glave. Podcijenila je njihovu lukavost, ljubav i hrabrost da joj se suprotstave. Vještica je na kraju priče dobila što je zaslužila. Cijeli život je kuhala djecu i jela ih, a na kraju je i ona završila u peći.
Otac – je unatoč tome što se dao nagovoriti od maćehe da ostave djecu u šumi ipak bio dobra osoba, koja se na kraju iskreno obradovala povratku Ivice i Marice. U početku priče on je mekušac koji pada pod utjecaj žene. Iako je znao da ono što ona predlaže i želi nije dobro, da je za svaku osudu, ipak je posluša. Otac se odrekao vlastite djece radi supruge. Umjesto da se pobunio i stao na stranu svoje vlastite krvi, on je i sam otišao odvesti ih u šumu. Srećom, na kraju je otac došao pameti. Odbacio je svoju ženu i odlučio vratiti djecu. Nakon toga ponovo su postali obitelj.
Maćeha – je prikazana kao zla i gruba žena kojoj nije bilo stalo do nikoga osim nje same. Bila je siromašna, ali i zločesta. Došla je na užasnu ideju da se riješi djece kako bi ona imala više. Umjesto da se brinula o njima, ona je odlučila riješiti ih se. To govori koliko je grozna žena. Pokušala je pridobiti muža na svoju stranu i to joj je neko vrijeme uspijevalo. Ipak, na kraju je i nju sustigla kazna za sve ono što je učinila.
Bilješka o piscu
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: S.Š.
Odgovori