Pepeljuga obrađena lektira Charles Perraulta. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Cijelu priču Pepeljuga pročitajte ovdje >>
Charles Perrault jedan je od najpoznatijih pisaca dječjih bajki. Poput braće Grimm, Hansa Christiana Andersena i mnogih drugih svjetski poznatih pisaca bajki, inspiraciju za svoje priče tražio je u narodnoj i usmenoj književnosti. Perrault je mnogim velikim piscima bajki i sam bio uzor. Njegova djela mnogo su puta nanovo prepričana od strane raznih autora, često tako da budu primjerenija djeci, jer Perrault se nije susprezao da u svoja djela unosi i neke poprilično jezive motive. Ipak, do danas su njegove bajke ostale omiljene, ponajviše zbog toga što su slikovite, zanimljive i poučne.
Analiza djela
“Pepeljuga” je vrlo poznata bajka koju gotovo svako dijete zna. To je svevremenska priča o ljubomori, vrlini, patnjama jedne mlade djevojke i neprijateljstvu njenih starijih polusestara. Bajka o Pepeljugi je priča koja je osvojila mnoge generacije i koja svakoga nastoji naučiti da će se poniženo biće ipak uzdići i pobijediti te da ljepota, ali i vrlina moraju biti ne samo nagrađene nego i prepoznate.
Pepeljuga je kao lik oličenje skromnosti i marljivosti. Ona je djevojka koja nije izgubila dobrotu ni nakon majčine smrti ni nakon okrutnosti kojom su je obasipale maćeha i polusestre. Sve je strpljivo podnosila. Ipak, ono što joj je promijenilo život bio je bunt, kršenje pravila. Iako joj je bilo zabranjeno otići na bal, ona je, uz pomoć Vile, to ipak napravila. Tamo je upoznala princa koji je joj je potvrdio koliko je jedinstvena. Ona je bila jedina u kraljevstvu koja je mogla dobiti njegovo srce.
Simbol cipelice, koji prvi vežemo uz Pepeljugu, govori nam kako postoji samo jedna osoba koju možemo potpuno voljeti. Druge se mogu pretvarati da su takve, ali srce zna istinu. Cipelica koja odgovara jednoj jedinoj nozi metafora je za jedinstvenu ljubav koju možemo dobiti samo od jedne, posebne osobe.
Pepeljuga je bajka koja, uz sve ostalo, priča o tome koliko veliko praštanje može biti. Na kraju priče će glavna junakinja svojim sestrama oprostiti sve zlostavljanje koje je od njih pretrpjela te tako pokazati svoju pravu veličinu i bezgraničnu velikodušnost. I unatoč milosrđu, na kraju je pravda ipak zadovoljena, iako Pepeljuga nije težila za osvetom.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka
Vrijeme radnje: jednom davno
Mjesto radnje: Pepeljugina kuća, dvor
Tema: Priča o kraljeviću koji je tražio svoju voljenu prema cipelici u koju je mogla stati samo njena noga
Ideja: Prava osoba će prepoznati našu vrijednost bez obzira na okolnosti u kojima živimo
Cijelu priču “Pepeljuga” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Jednom davno živio je plemić koji se nakon smrti prve supruge opet oženio i to oholom ženom koja je već imala dvije kćeri po naravi slične svojoj majci. Plemić je isto imao kćer iz prvog braka, ali ona je za razliku od polusestara bila umiljata, lijepa i dobra, onakva kakva je bila njezina majka.
Odmah nakon vjenčanja maćeha je pokazala pravo lice, pa je tako tjerala pastorku da radi sve najteže poslove u kući i da spava na tavanu, na slamarici. Svoje kćeri je zato mazila i pazila te odijevala u najljepše haljine. Djevojka je unatoč svoj bijedi sve dobro podnosila, a nije se smjela požaliti ocu jer se i on bojao maćehe. Svaku večer nakon napornog dana znala je sjesti uz peć, zbog čega su je prozvali Pepeljuša, ali mlađa sestra koja nije bila toliko zla nazvala ju je Pepeljuga. Iako je na sebi imala dronjke bila je svejedno ljepša od svojih sestara.
Jednog dana je kralj organizirao ples za svog sina i pozvao svo plemstvo, pa tako i dvije ružne sestre. One su se radovale plesu, dotjerivale frizure i pripremale haljine. U prirpemama im je nesebično pomagala i Pepeljuga koja je poput svake druge djevojke htjela ići na ples. Ali tako ružno odjevena i vječno urpljana pepelom bila je uvjerena kako je nitko ne bi pustio u dvorac. S tim su se složile i njene polusestre.
Napokon je došao važan dan i polusestre su krenule na bal. Pepeljuga ih je ispratila sa suzama u očima i tada ju je vidjela njena kuma koja je ujedno bila dobra vila. Sažalila se nad djevojkom i kada joj je Pepeljuga rekla kako bi htjela ići na bal, kuma joj odluči pomoći. Prvo pošalje djevojku u vrt po bundevu, koju je potom izdubila, ostavila koru i nakon toga čarobnim štapićem pretvorila u lijepu pozlaćenu kočiju.
Nakon toga je Pepeljuga morala donijeti mišolovku u kojoj se nalazilo šest miševa, a kako je koji izlazio iz mišolovke, tako ih je kuma dodirivala štapićem i miš bi se nakon toga pretvorio u prekrasnog konja. Još je nedostajao samo kočijaš i zato Pepeljuga donese zamku gdje su se nalazila tri štakora, vila dotakne jednog štapićem i ovaj se pretvori u kočijaša s lijepim brkovima. Bilo je potrebno još šest slugu, a kako je Pepeljuga u vrtu pronašla šest guštera, vila ih je uz pomoć štapića pretvorila u sluge sa šarenim odorama.
Kako je Pepeljuga još uvijek na sebi imala ružnu i prljavu haljinu, vila još jednom dotakne štapić i stvori prekrasnu srebrnu i zlatnu haljinu te krznene papuče. Lijepo uređena Pepeljuga bila je spremna za bal i tako je šesteropregom krenula u dvorac. Vila ju je upozorila da ne smije ostati nakon ponoći jer će se tada kočija pretvoriti u bundevu i sve će biti kao prije čarolije.
Kada je došla u dvoranu kraljev sin ju je odmah primijetio i ostao zadivljen tolikom ljepotom kao i svi ostali. Pepeljuga je počela plesati s kraljevićem, nakon toga je sjela za stol s polusestrama, razgovarala s njima i podijelila limun i naranče koje je dobila na poklon od princa. Polusestre ju nisu prepoznale. Trenutak prije ponoći Pepeljuga se zahvalila svima i brzo nestala. Kod kuće se zahvalila kumi i rekla da bi i sutra išla na ples jer je dobila poziv od samog kraljevića. Kasnije su se vratile i polusestre koje su oduševljeno pričale o lijepoj djevojci koju nitko nije prepoznao.
Drugi dan je zamolila stariju sestru da joj posudi žutu haljinu kako bi mogla ići na ples, na što se ova zgrozila. Vila je još jednom uskočila u pomoć i Pepeljuga se lijepo provodila na plesu toliko da je zaboravila koliko je sati. Prvi udarac sata u ponoć natjerao je Pepeljugu u bijeg, ali joj je pritom spala jedna papuča koju je uzeo kraljević. Krenula je potraga, ali nitko nije znao gdje je nestala lijepa princeza. Čuvari su izjavili kako su samo vidjeli neku seljančicu da bježi, ali ne i princezu. Kraljević je dao obavijest da će se vjenčati djevojkom kojoj bude pristajala krznena papuča.
Sluge su nosile papuču po cijelom kraljevstvu, a kada su došli i do kuće u kojoj je živjela Pepeljuga polusestre su požurile probati papuču, ali im ona nije odgovarala. Tada je Pepeljuga pitala može li ona probati na što su se polusestre počele smijati. Plemić koji je bio zadužen za papuču rekao je da može jer je takva bila naredba kralja, a to je da svaka djevojka ima pravo probati papuču. Pepeljuga je probala papuču koja joj je savršeno odgovarala.
Sestre su se začudile, a još više kada je Pepeljuga iz džepa izvukla i drugu papuču. Nakon toga je došla kuma koja je štapićem Pepeljuginu haljinu učinila još ljepšom nego na balu. Sestre su tada uvidjele koliko su bile zle i molile su Pepeljugu za oprost. Ona im je sve oprostila i kada se udala za princa, smjestila ih je u dvorac i udala za gospodu s dvora.
Cijelu priču “Pepeljuga” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: Pepeljuga, ružne kćerke, vila, princ, maćeha
Pepeljuga – bila je skromna i dobra djevojka. Rano je izgubila majku, pa je njen otac u kuću doveo drugu ženu. Na žalost, ona je bila pravi primjer zle maćehe. Tjerala je Pepeljugu da radi sve poslove po kući, ali Pepeljuga je bila marljiva i nije joj smetalo raditi. Stalno je pokušavala umiliti se svojoj drugoj majci i njenim kćerkama, ali joj to nije uspijevalo. Unatoč svojoj poziciji, radnim zadacima i mjestu na kojem je živjela, ona je još uvijek bila najljepša među kćerkama. Srećom, imala je dobru vilu za svoju kumu, pa joj je ona pomagala. Svojom ljepotom osvojila je i princa. Ipak, ona je ostala skromna i ponizna. Nije se osvećivala svojim polusestrama iako je za to imala priliku. Kada su je molile za oprost, ona je bila milostiva i sve im oprostila. Tako je mogla uživati u sreći s princem do kraja života.
Maćeha – bila je zla žena koja se prije vjenčanja pretvarala da je dobra, a sve kako bi osvojila dobrostojećeg muža i tako zbrinula sebe i kćerke. Ponašala se oholo prema svima, a pogotovo prema Pepeljugi. Odmah ju je pretvorila u služavku i tjerala da radi. Bila je strašno ljubomorna na njenu ljepotu i mladost, pa joj je ljepotu mislila narušiti zadajući joj teške zadatke i tjerajući je da spava u pepelu. Maćeha je silom htjela da joj se jedna od kćerki uda za princa, pa je i njih mučila. Njene kćerke bile su također žrtve svoje majke. Nakon što je Pepeljuga postala kraljica, ona nije mogla podnijeti njenu sreću, opet iz ljubomore. Zato je bila protjerana s dvorca da sama uživa svoju zloću.
Princ – roditelji su ga natjerali da se što prije oženi i organizirali bal na kojem je među najljepšim i najplemenitijim djevojkama iz zemlje morao pronaći ženu. On nije bio toliko zainteresiran za ženidbu sve dok nije upoznao Pepeljugu obučenu u princezu. Odmah ga je očarala svojom ljepotom i pameću. Zabavljao se s njom cijelu noć, sve dok odjednom nije netragom nestala. Sve što je ostalo od nje bila je njezina staklena cipelica. Ali princ nije htio tek tako odustati od svoje voljene. Ustrajno je obilazio sve kuće u kojima su živjele mlade djevojke i nudio im da probaju cipelicu. Iako se taj posao činio uzaludnim, on se nije predavao sve dok nije pronašao Pepeljugu. Jednom kada ju je našao, više se nije htio odvajati od nje. Odmah ju je oženio i živio s njom u sreći do kraja života.
Bilješka o piscu
Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. u Parizu u obitelji bogatih buržuja kao sedmo dijete. Otac mu je bio veliki uzor i zbog toga odlučio studirati pravo te se zaposliti u državnoj službi.
Charles Perrault je francuski autor kojeg mnogi smatraju utemeljiteljem bajki, a mnoge njegove priče su zapisi iz narodnih bajki koje su se duži niz godina prenosile usmeno, dok su neke od njih prepričali i braća Grimm. Najpoznatije bajke su: “Mačak u čizmama”, “Crvenkapica”, “Modrobradi” i “Pepeljuga”.
Charles je bio visoko obrazovan čovjek koji je napisao mnoge učene rasprave o književnosti te razna djela o prijateljstvu i ljubavi. Smatrao se utjecajnom osobom u svijetu književnosti 17. stoljeća koji je stajao kao borac za mlade u napetoj borbi između starijih i mladih. Mladi su htjeli nov način pisanja dok su se stari zalagali za imitiranje starijih uzora. Charles Perrault se smatra utemeljiteljem Likovne Akademije i Akademije znanosti.
Objavio je “Priče moje majke guske”. U poznatom djelu nalazile su se sirove priče koje su prepričavali niži slojevi, a on ih je malo dotjerao za dame i gospodu iz viših slojeva društva. To je bio glavni razlog zašto je djelo objavio pod imenom svog sina. Umire 16. svibnja 1703.
Autor: S.Š.
Odgovori