Zlatna guska obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih skupljača i pisaca dječjih basna i bajki. Njihova najslavnija zbirka je “Dječje i obiteljske priče”, objavljena u dva sveska 1812. i 1814. godine. Na ovim bajkama odrasli su mnogi, a neke od njih postale su dio opće kulture. Iako se u početku većina ovih priča nije smatrala dječjima, zbog strašnih motiva i jezive radnje, s vremenom su se one sve više prilagođavale mlađim čitateljima sve dok posve nisu postale primjerene i najmlađim čitateljima.
U bajkama braće Grimm čitatelj se susreće s raznim motivima iz mitologije, legendi, ali najviše iz narodne i usmene književnosti. Tako u pričama susrećemo trolove, vještice, zloduhe, opasne životinje s ljudskim karakteristikama, ali i dobre vile, životinje koje pomažu i među svima njima ljude koji doživljavaju neku pustolovinu. Kao i kod svih bajki i u ovima je najvažnija pouka. Ona se ističe kroz priču i zadnju lekciju koju glavni junaci nauče, najčešće na svojoj koži, sudbinom koja ih zadesi temeljenom na ničemu drugom nego na zasluzi. Tako dobri likovi redovito završe sretno, a zlima slijedi kazna.
“Zlatna guska” je, za razliku od ostalih bajki braće Grimm, nešto manje poznata. U ovoj bajci glavni je lik Zvrkan. Smiješno ime dobio je od svog oca jer se cijelo vrijeme bavio lakrdijama, ali i šalama. Tema bajke govori o nagradi koju osoba može dobiti nakon što učini neko plemenito djelo. Ovo je česta tema bajki, iz koje proizlazi i njena pouka – dobra djela uvijek bivaju nagrađena, a zlo će biti kažnjeno.
Radnja bajke počinje naglo bez uvoda, pa tako nema uobičajenog upoznavanja s junacima, a čitatelj na početku ne može dobiti opis vremena i mjesta radnje. Glavni zadatak bajke je poučiti ostale kako u životu pobjeđuju samo oni dobrog srca i kako se dobro dobrim vraća. Braća Grimm su se potrudila usavršiti narodnu bajku iz koje su izvukli samo najvažnije, izbjegavajući pritom digresije. Bajka naglo počinje i naglo završava, baš kao i ostale bajke braće Grimm po čemu su bili poznati.
Književni elementi
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: šuma, krčma, grad
Vrijeme radnje: nekad davno
Tema djela: Zvrkanove dogodovštine sa zlatnom guskom
Ideja djela: Sva dobra djela se kad tad isplate
Cijelu priču “Zlatna guska” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Živio je jedan čovjek koji je imao tri sina. Najmlađi se zvao Zvrkan i često je bio predmetom ismijavanja. Jednog dana nakon što starija braća nisu uspjela sasjeći drva u šumi, otac je poslao namjlađeg sina da ode u šumu po drva. Majka ga je opskrbila za put i spremila mu bocu kiselog vina te crni kolač.
Kada je stigao u šumu, Zvrkan je primijetio starijeg čovjeka kako sjedi na panju. Bilo je očito da je čovječuljak žedan i gladan, tako da je Zvrkan odlučio s njim podijeliti sve što je imao. Teško je bilo opisati radost koju je stariji čovjek osjećao i koji je na kraju Zvrkana zbog dobrog djela nagradio.
Poručio mu je da sve što treba učiniti je posjeći stablo, a ono što pronađe u panju bit će njegovo. Zvrkan je pristao poslušati neobičnog čovjeka i krenuo je posjeći drvo. Nakon što ga je posjekao, iznenadio se kada je u njemu ugledao gusku čije je perje bilo od zlata.
Ugledavši tako vrijedno blago Zvrkan se razveselio i krenuo prema gradu. Odlučio je da se prije povratka u grad odmori pa je tako prenoćio u krčmi, a gusku je odlučio ostaviti u gusinjaku gdje su je znatiželjno promatrale kćeri krčmara.
Nije trebalo dugo da djevojke požele po jedno zlatno pero za svaku od njih. Prva je posegnula najstarija kćerka, ali kada je uhvatila pero više se nije mogla odvojiti od guske. Shvativši što se dogodilo starijoj sestri, mlađa je uhvati za ruku kako bi je pokušala otrgnuti od guske, ali na kraju i ona ostane vezana uz stariju sestru, a na kraju i najmlađa koja im je htjela pomoći.
Stiglo je jutro i Zvrkan je znao da je vrijeme da krene prema gradu. Ponio je gusku, a za njim su trčale sestre držeći jedna drugu za ruku. Na putu ih je susreo župnik koji se okomio na mlade djevojke jer se nisu ponašale pristojno. Župniku je izgledalo kao da trče za mladićem.
Odlučio je uhvatiti najmlađu sestru za ruku da ih odvoji, ali na kraju je i on ostao vezan. U pomoć je pozvao dva seljaka i crkvenjaka koji su slučajno prolazili, ali umjesto da oslobode župnika i djevojke i oni su ostali zavezani za neobično društvo.
Zvrkan je zajedno sa zanimljivim društvom napokon došao do grada gdje je živio kralj koji je imao tužnu kćer. Kralja je toliko brinulo stanje njegove kćeri da je obećao njenu ruku onome tko ju uspije nasmijati. Upravo su njih dvoje bili u šetnji kada je naišao Zvrkan. Kralj nije mogao odoliti i nasmijao se onome što je vidio, ali nasmijala se i njegova kćer. Najsretniji od sviju bio je Zvrkan jer je znao da će kraljevna na kraju biti njegova žena.
Ali kada je kralj shvatio da je Zvrkan siromašan odustao je od toga da mu preda svoju kćer. Kako bi bio siguran da će spriječiti vjenčanje između Zvrkana i njegove kćeri, osmislio je nekoliko zadataka koje mladić neće moći nikako izvršiti. Prvo je trebao pronaći čovjeka koji će moći do noći popiti svo vino iz podruma kralja.
Zvrkan se dosjetio čovječuljka iz šume i krenuo po njega. Nakon što je zadatak uspješno izvršen, kralj je zatražio od Zvrkana da pronađe čovjeka koji će uspjeti pojesti brdo kruha. Kako bi uspio u izvršenju i tog zadatka Zvrkanu je opet pomogao čovječuljak.
Za treći zadatak kralj je poručio Zvrkanu da izgradi brod koji može ploviti po vodi, ali ići i po zemlji. Mladiću je opet pomogao čovječuljak. Kralj je na kraju dobio brod kakav je htio. Na kraju nije imao druge nego da dopusti vjenčanje između svoje kćeri i Zvrkana. Kraljevna je nakon toga opet bila vesela.
Cijelu priču “Zlatna guska” pročitajte ovdje >>
Likovi: Zvrkan, čovječuljak, kralj, kraljevna, župnik
Analiza likova
Zvrkan – bio je najmlađi sin svoga oca. Često je bio predmetom ismijavanja, pogotovo od svoje starije braće. Svi su mu se rugali jer je bio neobičan, nije se ponašao kao svi ostali i to su smatrali nenormalnim. Ipak, Zvrkan je bio sasvim normalan, samo što je volio zbijati šale, smišljati dosjetke, zabavljati sebe i okolinu. To nije bilo svima po volji, pa su ga smatrali budalastim. Zvrkan je morao raditi sve poslove koje drugi nisu mogli ili htjeli napraviti, ali njemu ništa nije bilo teško. Bio je i veoma milostiv. Podijelio bi sve što je imao s onima koji nemaju ništa. Upravo to ga je i dovelo do velikog bogatstva i sreće na kraju priče. Zvrkan je zbog svoje dobrote pronašao zlatnu gusku. Kasnije je dobio priliku oženiti kraljevu kćer, ali da bi u tome uspio trebao je biti domišljat. Ipak, Zvrkan je imao pomoć drugih ljudi, pogotovo onih kojima je i sam pomagao. To je jasna poruka da se dobro dobrim vraća i ako nekome pomognemo kada mu je to potrebno, usluga će nam se vratiti kada nama bude najpotrebnije. Zvrkan je na kraju bio nagrađen, ne samo zlatnom guskom, nego i kraljevom kćeri koju je dobio za ženu.
Kralj – kralj u ovoj priči nije baš dobar. Najprije obećava brda i doline kako bi dobio ono što želi, a kada treba dati ono što je obećao, predomišlja se, pokušava se izvući i smišlja spletke kako da izbjegne isplatu. Kralj također nije bio glup pa je smišljao razloge zašto ne bi dao svoju kćer Zvrkanu za ženu, iako mu je to obećao. Nije mu se sviđala ideja da kćer uda za siromaha, kakav je do tada bio Zvrka, iako je uspio nasmijati njegovu kćer. Zato je stalno nalazio nove zadatke za zvrkana, koje je on, na kraljevu muku, rješavao bez muke. Na kraju kralj nije imao izbora i predao je kćer Zvrkanu. Ipak, nije sve bilo za zlo, jer njegova kćer je voljela Zvrkana i jedino se zbog njega smiješila. Kćerina nesretnost jako je morila kralja i jednom kada je postala sretna, sreća se osmjehnula i kralju.
Bilješka o piscima
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: S.Š.
Odgovori