Prijan Lovro obrađena lektira Augusta Šenoe. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno djelo Prijan Lovro online >>>
Analiza djela
Prijan Lovro pripovijetka je nazvana i “praška novela”, nastala dok je Šenoa studirao u Pragu, napisana 1873. godine. Novela ima autobiografske elemente, ali samo kao sporednu radnju. Naime, glavni lik, bio je Šenoin cimer u Pragu i sve što je Lovro doživio Šenoa je vjerodostojno i realistično prepričao. Novela se odvija retrospektivno, odnosno priča o prijanu Lovri počinje iz usta Augusta Šenoe, kojeg je prijatelj vlastelin pozvao na svoje imanje u berbu. Cijelu radnju Šenoa prepričava naočitoj udovici Hrvatici. Kroz njezin lik pisac kritizira i hrvatsku književnost.
Dosta pažnje je u noveli posvećeno karakterizaciji glavnog lika, kako vanjskoj (opisi Lovrinog izgleda i prostora u kojima obitava i živi), tako i unutarnjoj, psihološkoj. Ova novela je zapravo tragična priča o jednom mladiću s velikim potencijalom kojega je svijet uništio. Odnosno, o mladiću koji je uništio sam sebe jer je uvijek udovoljavao drugima (obitelji ponajviše). Pošao je za svećenika kako bi usrećio majku.
Na savjet starog kanonika izišao je iz svećenstva i posvetio se drugim naukama. Jedno je vrijeme bio sretan kao privatni učitelj grofovog sina, ali nakon što je odlučio poći dalje u školu i bio odbijen, zapao ga je očaj. Razočarenja je trpio i u ljubavnom životu, prvo fatalna Malvina, a na kraju i Anđelija kojoj je obitelj zabranila da pođe za njega. Novela je i kritika ondašnjeg, ali i današnjeg društva u kojemu se događaju brakovi bez ljubavi i radi novca, situacije u kojima djeca ne mogu na daljnje školovanje zbog neimaštine obitelji i slično.
Ono što novelu čini posebno zanimljivom raznolikost je jezičnog elementa. Kroz likove koji su pojavljuju u djelu, upliću se francuski, talijanski, njemački, ali i hrvatski jezik 19. stoljeća. Ova novela tipičan je primjer djela koji spada u Šenoin protorealizam. Ima odlike djela iz književnog realizma, ali i romantizma. Romantičarski su prvenstveno opisi ljudi, krajolika i osobnih osjećaja glavnih likova. Oni su puni stilskih figura i raznih pjesničkih slika. Ipak, s druge strane, tematika, ideja i sama radnja pripovijetke, uvelike je realistična. Ona prikazuje i društvo i pojedinca jednog doba. Problemi jednog i drugog prikazani su realno, vjerodostojno, vrlo iscrpno, pa čitatelj može vidjeti pravu problematiku mjesta i vremena i koje je pripovijetka smještena.
Kombinacija ova dva književna smjera odlika je protorealizma kojem je Šenoa bio i utemeljitelj i najznačajniji predstavnik. Upravo zato se ono i zove “Šenoino doba“.
Video lektira
Video lektira Prijan Lovro Augusta Šenoe koja će vam objasniti nevjerojatna događanja u životu prijana Lovre, pružajući vam jedinstvenu priliku da doživite likove i radnju ove klasične knjige na posve nov način. Uz intrigantna tumačenja, otkrijte kratak sadržaj ovog remek-djela. ✨🎬
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Mjesto radnje: slovenski kraj, Zagreb, Ljubljana, Beč, Prag
Tema: život prijana Lovre (školovanje, potraga za poslom, ljubavni problemi, smrt)
Ideja: nekada društvo može uništiti sreću pojedinca
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
U vrijeme jesenske berbe Šenou je pozvao prijatelj vlastelin da dođe na selo. Bilo je tamo na imanju raznog svijeta, sudac, župnik, političar, ali i jedna mlada crnooka gospođica koja je Augustu odmah zapela za oko. Njih dvoje su brzo razvili svoju priču, neovisnu od župnikovih šala o Napoleonu. I drugi su se zainteresirali za Šenou i zamolili ga da im ispripovijeda kakvu priču.
Njegova priča kreće oko 1860. godine, u Pragu, gdje je studirao pravo s drugom hrvatskom braćom. Studenti bi se sastajali svaku večer u jednoj kavani, čitali tamo hrvatske knjige i novine, družili se i razgovarali. U tom društvu je August upoznao i Lovru N., profesora jezikoslovlja. On je bio pohrvaćeni Slovenac, mršav, košćat i nekako neskladnog izgleda. Vidjelo se da silno želi biti elegantan, fin i uglađen, ali mu je sve to nekako nespretno pristajalo, i fino odijelo i uglađene kretnje. Ipak, učinio se darovit, pun dosjetki i veoma pametan. U jako kratkom vremenu Lovro i August se sprijatelje te s prijateljem Ž.-om odluče useliti zajedno u stan kod kapelnika opere. Lijepo je njihova mala „zadruga“ funkcionirala, za zimskih večeri bi zajedno učili kraj peći, kuhali čaj ili pušili lulu.
Lovro je bio sin slovenskih seljaka, koji su htjeli da im sin postane svećenik ne bi li uživali veći ugled i poštovanje u selu. Stoga pošalju Lovru u Ljubljanu kod kuma zvonara, da se prije nauči poslu. Tamo je završio srednju školu. Svi su mu se divili kako je bistar, brzo je naučio i njemački, pa su predviđali da će brzo postati mladi kanonik. Nakon srednje škole došlo je vrijeme da se zapopi. Nije bio sretan, osjećao se kao da mu netko lomi krila kada su ga zapopili, a ipak je pristao na to. Iz dana u dan je bio sve nesretniji jer se osjećao da njegova duša treba slobodu i da mora proživjeti još svašta. Kada je za vrijeme školovanja kao bogoslov preko praznika došao u rodno mjesto i vidio roditelje i ostatak obitelji, bilo mu je na trenutak lakše. Ipak, brzo je ta poznata sredina počela u njemu izazivati misli o tome kako je nesretan kao svećenik i kako želi drukčiji život.
Druge praznike Lovru pozove prijatelj bogoslov k sebi na selo. Vlastelin je često volio pozivati mlade bogoslove k sebi u dvorac, a tamo je upoznao Malvinu, koja mu se odmah dopala. Bila je to krasna crnooka gospođica, učena i darovita. Jednog dana uputio se sam u dvorac i tamo zatekao Malvinu kako svira glasovir. Izjavio joj je da je zaljubljen u nju, ali ona zbog njegove svećeničke halje nije htjela za to ni čuti. Ubrzo je otišla u Trst, a Lovro se vratio u Ljubljanu. Mučilo ga je iznutra sve, danima je blijed hodao i kao da mu je cijelo tijelo umrlo. Samo je srce bilo življe nego ikada.
Ne prođe dugo, Lovro je obolio i bolest ga bacila u krevet. Posjetio ga je starac kanonik, kojemu se Lovro ispovjedio o svemu što mu je bilo na duši. On mu savjetova da mu je bolje biti dobar svjetovnjak nego svećenik koji pati. Za tjedan dana otpuste Lovru iz sjemeništa, a on ne znajući kamo bi pošao, uputi se u rodno mjesto. Putem vidi Malvinu u kolima, ali sjeti se da ona kao vlastelinova kći nikada ne bi pogledala seljačkog sina. Napokon dođe u rodnu kuću, a majka se onesvijesti ugledavši sina u svjetovnim haljinama. Otac mu nikako nije mogao oprostiti tu sramotu i kaže mu da ne smije biti kod njih, već da ujutro mora poći i tražiti sreću drugdje.
Pođe Lovro nazad u grad i uputi se starcu kanoniku za savjet. On mu pronađe posao odgojitelja sina vladinog predsjednika. Gospodin predsjednik bijaše grof, aristokrat, i odmah se svidio Lovri jer nije mario što svijet govori. Lovro se smjesta preseli u predsjednikovu kuću i postane učitelj i mentor dječaku. Osjećao je ponovno slobodu. U kratkom vremenu uspio je postići veliki ugled i poštovanje i kod predsjednika i drugih velikih i važnih ljudi. Tako je jednom zgodom upoznao Ferdinanda N., kotarskog predstojnika. Prenerazio se kada je shvatio da je Ferdinandova žena upravo Malvina. I dalje je bio nesretno zaljubljen u nju, pa mu je taj susret predstavljao problem.
Nakon što je predsjednikov sin odrastao, Lovro je morao iseliti. Predsjednik dozna da se Lovrin otac naljutio prije dosta godina na sina i odluči ga udobriti kako bi sina primio natrag kući. Uvjeri ga kako će iz bez svećeničke halje Lovro postati pravi gospodin, pa ga obitelj rado primi nazad. Grof mu je pomogao da se proba upisati na orijentalnu akademiju jer se Lovro htio nastaviti školovati. Iako je grof pisao na sve strane pisma preporuke, a Lovro je u Beču ispit odlično napisao, gospoda iz Carigrada odluče primiti drugog momka i tu propade Lovrin san o akademiji. Lovro se žestoko razboli i bolest ga prikuje uz krevet. Nije se znalo što mu je, ali kao da ga je razočarenje razboljelo. Otac odluči da će o svom trošku poslati sina na daljnje školovanje u Beč.
Prošlo je tri mjeseca od očeve odluke i Lovro se uputi u Beč. Studirao je slavensku i klasičnu filologiju dvije godine. No otac ga više nije mogao školovati jer je upao u dugove. Jedan od studenata, prijatelja Hrvata, savjetovao je Lovri da pođe natrag u Hrvatsku i tamo postane učitelj kako bi zarađivao. Godinu dana je predavao u nekoj primorskoj gimnaziji, a nakon što je položio stručni ispit, odabrao je Prag za daljnje nauke. Tu se upoznao sa Šenoom, kojemu se potužio da je obitelj upala u velike nevolje zbog dugova i da njemu nema druge nego da se bogato oženi.
Upoznao je ubrzo Slovenku Minku, koja mu se učinila dobrom prilikom. Malo pomalo i odredili su i vjenčanje, a August je trebao biti kum. Minkini roditelji brzali su s vjenčanje i Šenoi je to postalo čudno, da žele za zeta Lovru koji još ni nije učiteljem postao. Lovro se nadao Minkinom mirazu od šest tisuća forinti, koji bi spasio njega i njegovu obitelj izvukao iz dugova. August nagovori Lovru da pita Minkinog oca je li to sigurno, kako ne bi upao u nesretnu ženidbu. Naime, August je čuo da se o bogatstvu Minkine obitelji ne zna ništa zasigurno, pa je moguće da ona miraz ni neće dobiti. Lovro se prvo osobno obratio Minkinom ocu, na što se ovaj uvrijedio, a nakon što mu je poslao pismo, dobio je odgovor. Otac je napisao da ima šest tisuća forinti, ali i da ima šestero djece na koju taj imetak valja raspodijeliti nakon njegove smrti, a da će Lovro do tada primati potporu od samo sto forinti godišnje. Bila je to velika prijevara i Lovro razvrgne i zaruke i ostavi Minku.
U Pragu su Lovro i August upoznali popa Antuna, koji je došao položiti da postane učiteljem u Dalmaciji. Pričao im je o bogatoj Dalmatinki, o kojoj se Lovro raspitivao. Došlo je i vrijeme Šenoinog i Lovrinog rastanka, jer je Lovro položio sve ispite. Otada nije August čuo za njega preko pisama, ali je pri povratku u Zagreb čuo o njemu po pričama drugih. Lovro je dobio namještenje za učitelja u Dalmaciji i planirao oženiti onu bogatašicu u kojoj im je pop još u Pragu pričao. Zvala se Anđelija i zbilja su se zaljubili ona i Lovro, no njen stric je čuo da se Lovro njom ženi radi novca i zabranio joj udaju. Imala je parobrodom otići u Zadar. Lovru je to dotuklo i pred njom si britvom prereže grkljan i umre.
Priča se na kraju vraća na Šenou i gospođu s početka novele, kojoj je pisac prepričavao cijelu zgodu o Lovri, za vrijeme berbe na imanju prijatelja vlastelina.
Analiza likova
Likovi: August Šenoa, vlastelin, župnik, Bodul, studenti u Pragu, Lovro N. (prijan Lovro), Žiga, Lovrini roditelji, grof-vladin predsjednik, grofov sin, Malvina, Ferdinand N., Minka, Minkini roditelji, pop Ante L., Macan, Anđelija, Anđelijin stric
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
August Šenoa rođen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslije smrti majke 1848. godine, završivši u Zagrebu osmi razred, odlazi u Pečuh k rođacima, gdje 1850. godine završava prvi razred gimnazije.
Vraća se u Zagreb gdje maturira 1857. godine u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na Pravoslovnu akademiju. Od početka listopada 1859. godine nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine. Ne položivši na vrijeme odrađene ispite bio je prisiljen baviti se novinarstvom te se vraća u Zagreb i radi u redakciji “Pozor”. 1868. godine postaje gradski bilježnik.
Iste godine vjenča se sa Slavom pl. Ištvanić. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta 1870. godine postaje i dramaturg.
Njegov prvi roman “Zlatarevo zlato” izlazi 1871. godine. Dvije godine kasnije, 1873. godine, postao je gradski senator i napušta kazalište. Od 1874. godine do smrti uređuje hrvatski književni časopis “Vijenac”.
Umro je 13. prosinca 1881. godine. Ležeći bolestan diktirao je Kletvu i rekao je:
“Ne dajte mi umrjeti, imam još toliko toga za napisati”.
Najpoznatija djela su mu: “Seljačka buna”, “Zlatarevo zlato”, “Prosjak Luka”, “Mladi gospodin”, “Prijan Lovro”, “Diogeneš”, “Kanarinčeva ljubovca”,”Vječni Žid” i “Zagrebulje”.
Autor: I.D.
Odgovori