Protorealizam u Hrvatskoj naziva se još i Šenoino doba, a obuhvaća razdoblje od 1861. godine od Bachova apsolutizma pa sve do 1881. godine i Šenoine smrti.
Nakon što je Bachov apsolutizam ukinut u Hrvatskoj je oživio kulturni život. Tako je 1861. godine ponovo konstruiran Hrvatski sabor u sklopu kojeg su djelovale tri najvažnije stranke: Narodna stranka, Hrvatska stranka prava i Unionistička stranka.
Narodna stranka
U sklopu Narodne stranke djeluju nekadašnji ilirci koji se zalažu za konfederaciju unutar Austro-Ugarske. Najpoznatiji član Narodne stranke je Ivan Mažuranić.
Hrvatska stranka prava
Hrvatska stranka prava (stekliši) zalaže se za potpunu samostalnost Hrvatske. Njezin glavni osnivač je Ante Starčević.
Unionistička stranka
Unionistička stranka (mađaroni) se zalažu za pretvaranje Hrvatske u takozvanu Južnu Ugarsku.
U ovo vrijeme, uz nabrojano, aktualna je 1867. godine podjela monarhije na Austriju i Ugarsku, zatim Hrvatsko ugarska nagodba 1868. godine i okupacija Bosne 1878. godine.
U cijelom razdoblju prevladava utjecaj Augusta Šenoe, a poanta cijelog razdoblja je na stilskoj granici između realizma i romantizma. U djelima prevladavaju teme vezane za povijest i za Bosu jer se radi o aktualnim događajima u politici.
Književnici koji su obilježili protorealizam u Hrvatskoj
Ante Starčević
Povremeni pisac govora, satira, članaka i predstavaka. No, najveću popularnost stekao je kao političar i osnivač Hrvatske stranke prava.
Franjo Marković
Poznati filozof estetičar koji je izgradio estetski sustav koji se temelji na apsolutnom skladu i savršenstvu. Iz tog razloga često je kritizirao hrvatske pisce Mažuranića, Gundulića, Vraza i Preradovića. Svoju teoriju iznio je u knjizi “Razvoj i sustav općene estetike” koju je objavio 1902. godine. Napisao je epove “Dom i svijet” i “Kohan i Vlasta”.
Mirko Bogović
Pjesnik, dramatičar i urednik lista “Neven”. Htio je potaknuti razvoj nacionalnog identiteta što se može uočiti i u njegovim povijesnim djelima: “Frankopan”, “Stjepan, posljednji kralj bosanski” i “Matija Gubec”.
Vatroslav Jagić
Jedan je osnivača hrvatske književne povijesti te osnivač slavenske filologije. Radio je kao urednik časopisa “Književnik”.
Josip Eugen Tomić
U ovom se razdoblju uz Šenou najviše istaknuo u književnosti. Bio je pjesnik, romanopisac, prevoditelj i novelist. Prvi veliki uspjeh postigao je ljubavno-pustolovnim romanom ” Zmaj od Bosne”. Nakon toga pisao je povijesne romane, a nakon što je Šenoa umro, dovršio je njegovu “Kletvu”. Od drugih djela, poznatija su mu bila pripovijetka “Opančareva kći” te roman “Melita” u kojoj se dotakao suvremene tematike.
Adolfo Veber Tkalčević
Autor školskih udžbenika i putopisa, pripovjedač, kritičar, polemičar i jezikoslovac. Njegova najpoznatija djela su: “Put u Carigrad”, “Put na Plitvice”, “Zagrepkinja” i mnoga druga.
Josip Freudenreich
Začetnik je novije hrvatske pučke drame koja je bila na uzoru na bečke pučke igrokaze. Pučka drama kojom je postigao veliki uspjeh kod publike bila je “Graničari ili Zbor na Ilijevu”.
Luka Botić
Bio je isključen sa studija teologije zbog svojih preporodnih ideja. Njegovo najpoznatije djelo je deseterački spjev “Bijedna Mara”. Prema ovome spjevu Josip Hatze je skladao operu “Adel i Mara”. Skoro sva djela objavio je u časopisu “Neven”.
Odgovori