Davidijada obrađena lektira Marka Marulića. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Da bismo razumjeli u potpunosti Davidijadu važno je biti upoznat s njegovim povijesnim kontekstom i alegorijskim značenjem. Marko Marulić, najveći splitski pisac renesanse, piše prijevod biblijskih djela kralja Davida, prevodeći ih s hebrejskog na latinski. Namijenio ih je kao poklon kardinalu Grimaniju, dijelom zato što da ga je cijenio i želio mu je pokloniti nešto što još nema, a dijelom zato što su tijekom hrvatske renesanse i humanizma posvete svećenicima na početku velikih dijela bile jako česte. Stoga, ovo djelo je ustvari poklon.
Za razliku od ostalih njegovih djela, ostalo je u rukopisu sve do 1954., jer se dugo vremena smatrao izgubljenim. Bitno je također naglasiti da, iako je djelo nastalo u vrijeme hrvatske renesanse, još ga nije u potpunosti napustio duh Srednjeg vijeka.
Unatoč tome, ovaj latinski ep prepoznat je kao vrlo kvalitetan te se Marulića često uspoređivalo s rimskim pjesnicima Vergilijem i Stacijem. Sam Marulić pronašao je svoj uzor u Vergiliju, te su vidljive sličnosti s njim. Na primjer, obojica koriste stalni epitet “pobožni” s kojim Vergilije opisuje Eneju u djelu Eneida, a Marulić Davida.
Kvaliteta i veličina ovog epa ne leži samo u njegovom vrhunskom prijevodu s hebrejskog na latinski, niti u uspješnom zadržavanju biblijske pjesničke građe, već i u dubokom alegorijskom značenju. Osnovna interpretacija je da David predstavlja Krista kojeg Šaul, koji predstavlja Židove, proganja.
Međutim, različiti znanci, profesori i filolozi, predstavili su ovaj alegorijski ep mnogo dublje, dajući precizna i detalja objašnjenja svakoj knjizi i liku ponaosob. Marulić nije ostavio osobnu alegorijsku interpretaciju tako da ne možemo sa sigurnošću potvrditi je li naš veliki splitski pisac išao toliko duboko u svojoj alegoriji, ali to nam ostavlja prostora da se zamislimo.
Djelo u potpunosti prati sadržaj i građu originalnog biblijskog, ali Marulić neke dijelove skraćuje ili produžuje po svojoj volji. Ep se sastoji od 6765 heksametara raspoređenih u 14 knjiga tijekom kojih pratimo Davidov život, a prije svake knjige postoji sadržaj koji nas upućuje u to koje biblijske knjige čitamo.
Ep nas upoznaje s Davidom u dječačkoj dobi, kada je oslobodio Šaula od zlih duhova (koji su ga mučili jer nije poslušao Božju zapovijed) udarajući u kitaru. Tada se sprijateljio i s njegovim sinom Jonatanom koji prema nekim tumačenjima simbolizira “dar golubice”, odnosno dar duha svetoga.
Nakon što, prema već svima poznatoj priči, David ubije Golijata, Šaul ga postavi za zapovjednika vojske. Međutim, nedugo nakon toga čuje da narod u svojim pjesama više slavi Davida nego njega i odluči ga ubiti, najprije ga zavaravajući obećavši mu svoju kćer Mikalu. David shvati Šaulovu namjeru i bježi.
Do 6. knjige Šaul pokušava ubiti Davida, a u 6. knjizi Šaul umire. David ga oplakuje i biva pomazan za kralja. Od 7. do 9. knjige pratimo Davidovo proširivanje i učvršćivanje kraljevstva, ali nakon 9. on zavodi Bat Šebu i tim se još više udaljava od Boga. Od 10. do 12. knjige uviđamo zašto Bog nije namijenio Davidu, već njegovom sinu Salomonu, da sagradi njegov hram. David je ratnik, a Salamon mirotvorac.
Od 12. do 14. knjige Marulić daje uvid u sve Davidove pozitivne osobine, predstavlja nam njegove uspjehe i pohode. Ep završava početkom Salamonove vladavine.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: ep
Mjesto radnje: Palestina (Izrael)
Vrijeme radnje: neposredno prije i tijekom vladavine kralja Davida (9. i 10. st. pr. Kr.)
Tema djela: život kralja Davida
Ideja djela: Nitko nije toliko velik da smije zanemariti Božju zapovijed
Kratak sadržaj
Posveta
Ovaj latinski ep, kao i većina renesansnih epova, počinje posvetom.
“Presvetom kardinalu, biskupu porta i patrijarhu akvileje Dominiku Grimaniju Marko Marulić pozdrav u gospodu”
Iz posvete saznajemo da Marulić iznimno cijeni kardinala i piše ovaj ep da bi ga posvetio njegovom imenu. Smatra da nije dorastao prevođenju biblijskog djela, ali i da nikakva manja gesta ne bi bila dostojna kardinala koji je “tako obrazovan, tako svet, na svakom polju slave tako proslavljen”.
Osim razloga pisanja, iz posvete saznajemo i s kojim se problemima Marulić susretao. Odavno je prestao s pisanjem pjesama, imao je problem s prenošenjem hebrejskih imena u latinski… ali i sam kaže da je sve teškoće nadvladala njegova želja da kardinalu iskaže čast kako može. Na kraju posvete moli kardinala da primi što mu šalje i smatra ga svojim poniznim štićenikom.
Knjiga Prva
Na početku prve knjige prorok Samuel prekorava Šaula, kralja židovskog naroda, jer nije poslušao božju zapovijed i smaknuo sve Amalečane. Šaul je poštedio njihova kralja Agaga i stoku, što se direktno protivilo onome što mu je Bog zapovjedio. Prorok Samuel navješćuje kralju da će kraljevska vlast biti prenesena s njegove obitelji na drugoga, na što se kralj uznemiri.
Kada kralj Agag bude doveden pred njega, Samuel ga mačem sasječe na komade. Potaknut božjom voljom, prorok ode do Jišaja i zatraži da upozna sve njegove sinove i među njima pomaže budućeg kralja. Bog mu pokaže na Davida, najmlađeg Jišajevog sina, te ga Samuel pomaže i odvede na dvor. Tamo Šaula opsjeda zloduh, a David ga smiri svirajući kitaru. Tada Šaul zamoli Davida da ostane s njim i smiruje ga svirajući harfu i liru.
David pristane, ali Jišaj ne želeći ostati bez svog najmlađeg sina, pošalje trojicu starijih da ga zamjene. S obzirom na to da njih može iskoristiti kao vojnike, Šaul pristane na zamjenu. Međutim, kada se na bojnom polju nađu pred Golijatom, najvećim od neprijatelja, nitko se ne usudi istupiti, sve dok David ne uzme praćku i ubije ga jednim pogotkom.
“Kamen poletje uz fijuk se obrćuć’ zrakom.
Onda udari snažno i probivši kacigu, čelo
Razbije njemu po srijedi. Smrtonosnim udarcem ranjen
Golijat rikne ko bik kad uz žrtvenik kolju ga sveti.”
Šaul je onoga tko pobjedi Golijata obećao učini svojim zetom, tako da ispuni obećanje i dovede Davida sebi na dvor.
Knjiga Druga
Nakon što Šaul dovede Davida na dvor, Šaulov sin Jonatan i David postanu bliski poput braće. Šaul je isprva obasipao Davida darovima i toliko ga cijenio da ga je imenovao zapovjednikom vojske. Međutim, kada je čuo da narod u svojim pjesmama više cijeni Davida nego njega, zabrine se za svoju vladavinu odluči ubiti Davida, ali najprije glumi ljubaznost i obećava mu svoj kćer Mikalu za ženu.
Mislio je tako Šaul da će David poginuti u bitci u koju ga je poslao s namjerom da ga se riješi, ali da ne bude krvi na njegovim rukama. Na Šaulovu žalost, David se iz bitke vrati kao pobjednik i Šaul mu moraše dati svoju kćer za ženu. Nakon vjenčanja poče Šaula mučiti velika mržnja te zapovjedi da se Davida ubije. Jonatan otkrije Davidu Šaulove namjere i David bježi.
Nedugo nakon toga Šaul glumi da se želi i može izmiriti s Davidom, a David pobjeđuje Filistejce. Šaul ne može ispuniti svoje obećanje pomirenja i njegovi vojnici opsjedaju Davida kod kuće. Mikala ih nadmudri nakon unutarnje bitke koga odabrati, oca ili muža. Odlučivši da će pomoći Davidu, biva osuđivana od oca, ali uspije opravdati svoj čin.
“Jer bi na prijevaru svog upropastila nedužnog muža
Volim umrijeti vjerna no nevjerna dovijeka živjeti”
Knjiga Treća
Nakon što je pobjegao Šaulovim vojnicima uz Mikalinu pomoć, David dolazi k Samuelu potražiti pomoć. Kada ga Šaulovi vojnici pronađu u selu Najot, Samuel učini da padnu u proročki zanos te oni odu ne naudivši Davidu. Isto Samuel učini i kada dođe sam Šaul. Međutim, unatoč tome, David bijaše prisiljen nastaviti bježati.
U bijegu se nađe s Jonatanom i raspravljaju zašto ga Šaul toliko mrzi. Jonatan ne opravdava postupke svog oca i pristane pokrivati Davida i lagati da je u Betlehemu, dok se ustvari bude skrivao u skrovištu. Međutim, kada Jonatan pokuša opravdati Davidovo odsustvo na kraljevskoj gozbi, Šaul ga napadne kopljem te i Jonatan bježi i obavještava Davida da ga Šaul zaista mrzi i želi mu zlo. David odlazi u Nob kod svećenika Ahimeleka od kojeg primi posvećeni kruh i Golijatov mač.
U Nobu Davida ugleda Šaulov mazgar Doeg te požuri u grad obavijestiti Šaula. U međuvremenu David odlazi kod gatskog kralja Akiše, koji ga također želi ubiti, ali David se spasi glumeći ludilo (bjesnoću).
“Znakove bjesa pokaza: jer pade i stade se grčit’,
Udarat’ tijelom o zemlju, škrgutati zub’ma i pjenu
Bacat’ na usta te amo, čas se opet prevrtat’ tamo.”
Kada ga je kralj pustio, on ode u špilju Adulam gdje na njega nahrupi mnoštvo. Među mnoštvom bijaše i prorok Gad, koji upozori Davida da ode u zemlju Judinu. Mazgar Doeg optuži proroka Ahimeleka da je pomogao Davidu te ga Šaul s ostalim svećenicima u Nobu, pogubi. Ebjetar, Ahimelekov sin, bježi k Davidu koji ga prijateljski primi.
Knjiga Četvrta
Iako u bijegu i prognan od Šaula, David oslobađa Keilu koju opsjedaju Filistejci. Šaul se sprema nastaviti ga progoniti te David posluša Božji savjet i ode iz Keile u Zif. Ni tamo nije imao sreće. Zifejci izdaju njegovo skrovište Šaulu te ga on ponovo krene opsjedati, sve dok ne čuje da Filistejci napadaju njegovo kraljevstvo.
“Dok se naime Šaul u žurbi penjao k vrhu
Brijega, ovakva vijest iznebuha rani mu uši:
Da filistejska vojska po cijelom mu kraljevstvu polja
Pustoši, zaselke pali, sa sela tjera seljake.”
Davida nastavi bježati, ovaj put u Engadi, gdje se krije u špilji u koju, nakon što otjera Filistejce, dođe Šaul. David mu dokazuje da mu nije neprijatelj, otkidavši rub njegova plašta i pokazujući mu time da ga je, da je želio, mogao i ubiti. Govori Šaulu da ne može ubiti Božjeg pomazanika, a da ni on sam ne želi okrvaviti ruke kraljevom krvi. Šaula to umiri te umiren ode.
Uskoro do Davida dopre vijest da je Samuel mrtav te David odlazi u Paran. Tamo zamoli bogataša Nabala da mu udijeli malo hrane, ali ovaj odbije. David ga odluči strogo kazniti, ali njegova žena Abigajila donese mu darove i baci se pred njega moleći milost za svog muža. Davida ta gesta smekša i on odustane od kažnjavanja.
Knjiga Peta
Kada se blaga i brižna Abigajila vratila kući nakon što je spasila svog muža, pronađe ga pijanog. Abigajila mu ispriča kako je izbjegao Davidovu kaznu, ali za desetak dana snađe ga Božja kazna i on umre.
“David milostivo bje oslobodio Nabala kazne,
Ali ga kaznio Bog ga grijehe, za riječi lude
I za pogrde ružne što reče ih svom dobročiniocu:
Poslije desetak dana pod Tartar smrt ga odvuće”
Nakon Nabalove smrti, David uzima Abigajilu za ženu. Bijaše mu dozvoljeno pa nedugo zatim dovodi i drugu ženu, Ahinoamu, sve zbog tuge što mu je prvu ženu, Mikalu, Šaul predao Paltiju. Kralj je time pogazio sveti zakon braka. Šaul i dalje nije pomiren s tim što je David živ, pa ga, kada ga Zifejci ponovo izdaju, opsjeda na brežuljku Hakili.
Da bi ponovo dokazao svoju odanost, David se tijekom noći ušulja u Šaulov šator i odnese mu čašu i koplje, pokazavši koliko ga Abner loše čuva. Kada Šaul vidje da ga je David ponovo mogao ubiti, a nije, umiri se i ode. David nastavlja bijeg, ovaj put u Filisteju kralju Akišu, gdje boravi u gradu Siklagu i pljačka pogane pretvarajući se da pljačka Izraelce.
Tijekom njegovog boravka Filistejci skupljaju vojsku protiv Šaula, a u njihovoj blizini Šaul postavi tabor. Međutim prestraši se i ode pitati vračaru za ishod rata. Samul mu se javi te mu prorekne poraz. Šaul se, već duhovno poražen, vrati u tabor.
Knjiga Šesta
Filistejci sumnjaju u Davidovu odanost te ga prije bitke sa Šaulom u Gilboi prisile da se vrati u Siklag, a oni se uspinju na Jizreel. Tamo žestoko napadnu Šaulovu vojsku i ubiju Jonatana, koji umire proboden u trbuh dozivajući Davida. Od neprijateljeve ruke umiru i Jonatanova braća i sam Šaul, s čijom smrti velik dio Judeje padne u ruke Filistejaca.
Tijela Šaula i njegovih sinova Filistejci ponosno objesiše na zid u gradu Bet Šan. Kada se David vratio u Siklag, nalazi grad opustošen od Amalečana i otkriva da su mu odveli obje žene. Sa šest stotina ljudi, on potrči za pljačkašima i povrati sav plijen i sve otete ljude. Izraelci sahraniše Šaula i sinove, a David, kada do njega dopre vijest o pogibelji, stade tugovati, najviše za Jonatanom.
“Stoga, kad ushtjede smrt razglobiti zglobove moje
I kad zapovjedi meni da pohodim krajeve donje
Ja ću se prvo ondje raspitati gdje li mi živi
Jonatan moj, a tad ću poljubit’ i zagrlit’ njega”
David dade pogubiti glasnika i proklinje gilbojsko gorje.
Knjiga Sedma
Od Knjige Sedme pratimo Davidov život nakon što bude pomazan za kralja u Hebronu. Tamo ga Judino pleme dobrovoljno prizna za kralja. Prvi kraljevski čin bio mu je blagoslivljanje Jabešana koji su ukrali tijela Šaula i njegovih sinova iz Bet Šane da bi ih Izraelci mogli dostojno sahraniti.
Kako je Šaulov sin Ižbaal još bio živ, po Abnerovoj zamisli, on je kraljevao Izraelom dvije godine, a David u Hebronu nad Judinim plemenom sedam i pol godina. Davidov tabor, kojeg je predvodio Joab i Ižbaalov, kojeg je predvodio Abner, stalno su se međusobno borili. Tijekom borbe Abnera i Joaba, Joabov brat Ashel bude ubijen, te s ostalim poginulima sahranjen u Betlehemu.
Joab se s ostatkom ljudi vraća u Hebron. David je polako širio svoje kraljevstvo uz Božji blagoslov, a i djeca su mu se rađala u Hebronu. Abner je u međuvremenu za ženu uzeo Rispi, koja je nekad Šaulu bila najdraža žena, a Ižbaal je to smatrao vrlo nedostojnim činom. Abner predbacuje Ižbaalu da ga premalo cijeni i tako se posvađaše i Abner odluči priječi na Davidovu stranu.
“Drugog si vojvodu traži, a mene prestani držat’!
Štaviše, dabogda umro, ne poduprem li sudbinu
Dušom i silama svim što sklona je Davidu kralju,
Pa nek kraljuje on kom kraljevati naredi bog sam!”
Uvidjevši da bez Abnera nema šanse za pobjedu, Ižbaar od Davida moli mir i kao poklon mu šalje Mikelu. Na Abnerov nagovor, Izrael napokon prihvaća Davida za zakonitog kralja. David prijateljski primi Abera, ali Joab ga na prevaru ubije.
Također na prevaru, Rimonovi sinovi ubiju Ižbaara na spavanju i njegovu glavu odnesu Davidu u Hebron. David ih dade ubiti, a Ižbaarovu glavu sahrani. U Hebronu su se skupila sva plemena da bi pozdravila Davida kao kralja. On s njima potom ode u Jeruzalem, gdje istjera Jebusejce i utvrdi tvrđavu Sion.
Knjiga Osma
Tirski kralj Hiram čuo je za Davidovu veličinu i ugled te je želio takvog kralja imati za prijatelja. Stoga mu je poslao građu za gradnju kraljevskog dvora. David mu je bio zahvalan te mu je zauzvrat poslao darove. Izgradili su Izraelci veličanstvenu palaču u koju je David doveo svoje stare i nove žene te dobio još mnogo djece.
Filistejci su ponovo pokušali pobijediti kralja Davida, ali on ih dva puta porazi u Refajimu. Kada ih je porazio drugi put, uzme od njih kovčeg Saveza i s njima pjevajući krene natrag u palaču. Jedan od vojnika, Uza, pokuša uhvatiti kovčeg koji je u jednom trenutku počeo padati.
“…A tada siroti Uza
Pokuša desnicom svojom pridržati kovčeg što bješe
Stao se njihat’ no umre
… jer taknut svetinju nitko
Nemaše prava nit’ smjede, već svećenik Jupiterov samo.”
David je po povratku u Jeruzalem iz straha naredio da se kovčeg odnese u Obed-Edomovu kuć. Međutim, ubrzo ga poželješe imati ipak u svojoj palači, pa naredi da se donese natrag. Dok se kovčeg nosio, David je plesao i slavio Boga odjeven samo u jednostavno bijelo ruho i prinosio žrtve paljenice na svakih šest koraka.
Sve je to gledala Mikala te je oholo predbacila Davidu što je tako kao običan pučanin plesao pred kovčegom. Za tu je oholost Bog kazni neplodnošću. David je želio sagraditi hram u koji će smjestiti kovčeg Saveza, ali Bog mu preko proroka Natana poruči kako nije njemu suđeno da sagradi hram, već njegovom sinu Samuelu. No umjesto te časti, Bog mu obeća da će iz svih bitaka izaći kao pobjednik.
I zaista, najprije porazi Filistejce, potom od Moabaca utjera danak, potom potuče Sirijce te mu i oni moraše plaćati danak. Na kraju se s Hadadezerovim plijenom vrati u Jeruzalem, gdje mu hamatski kralj Tou čestita na pobjedi. S Joabom na čelu vojske, David opljačka i Edomce.
Knjiga Deveta
David, s obzirom na to da je bio dobra srca i volio čak i Šaula, a pogotovo Jonatana, želio da je učiniti nešto dobro za nekoga tko je ostao živ, a Šaulova je roda.
“Kome bi mogao kakvu učiniti ljubav da ne bi
Ispao nezahvalan, jer prijatelj njegov ga bješe
– Jonatan – štitio budno. I premda Šaulova ne bje
Nepravda nipošto mala, al’ opet David je bio
Voljan zaboravit’ zlo, a primljenu uslugu pamtit’.”
Zato prepusti Jonatanovom sinu Meribaalu djedova polja i pozove ga za svoj stol. Naredi svom sluzi Sibi da sa sinovima obrađuje Meribaalovu zemlju. David je također želio svima koji su mu pomagali uzvratiti gostoprimstvo, stoga poslaše svoje izaslanike da izraze sućut amonskom kralju Hanunu zbog smrti njegova oca Nahaša, koji je Davida tako velikodušno primio dok je bio u bijegu.
Međutim, Hanun ne primi dobro Davidove izaslanike, već im obrije brade. Mislio je da nisu došli samo izraziti sućut, već da su ga došli motriti. To razljuti Davida, ali još više ga razljuti kada Hanun pošalje Sirijske plaćenike. Joab ih potuče, a sam David potuče Hadadezerove Sirijce, ubivši im vojvodu Šobaka. Za kaznu što je poslao sirijske plaćenike, Joab krene pustošiti amonsku zemlju.
U međuvremenu, David učini grijeh kojem se zamjeri Bogu. Zavede Urijinu ženu Bat Šebu i učini da Urija na bojnom polju bude ubijen. Oženi Bat Šebu i od nje dobije sina. Natan po Božjem nahođenju kori Davida i ovaj se pokaje. Bog mu oprosti, ali Bat Šebin sin se razboli i umre. Poslije njegove smrti, Bat Šeba rodi dječaka Salamona. Za sve to vrijeme Joab bijaše u ratu i iscrpljen pozove Davida u Rabu. David je osvoji i odnese kraljevu krunu. Ubija tamošnji narod i kao pobjednik se vraća u Jeruzalem.
Knjiga Deseta
Davidov sin Amnon zaljubio se u Apšalomovu sestru Tamaru (koja je i njemu samom bila sestra) i obeščastio je prevarivši je da je bolestan i da treba njegu. Kralju je to jako teško palo, ali nije imao snage kazniti rođeno dijete. Stoga Apšalom pozove Amnona na gozbu i tamo ga ubije. Strahuje od kraljeve reakcije i bježi u Gešur. Nakon dvije godine Joab preko neke Tekoaćanke umilostivi kralja te on pristane da se Ašalom vrati u Jeruzalem. Ašalom je bio uzrujan što mu se Joab ne javlja i ne uspijeva izmoliti milost od oca za njega, pa zapali Joabovu ljetinu.
“To ne učinih iz srdžbe, već moje srce i duša,
Joabe, željahu tebe. I ja te pozivah često,
No kad vidjeh da ne dođe, ovo učinih.”
Apšalom bijaše voljan nadoknaditi Joabu svu štetu, a kralja molba smekša i on dopusti sinu da se vrati. Međutim, nakon što je dobio oprost za bratoubojstvo, Apšalom se uzoholio i poželio kraljevsku čast. Stekao je polako naklonost puka i stvarao svoju vojsku. Otišavši u Hebron, on se proglasi kraljem. David bježi i plačući se uspinje na Maslinov brežuljak. Pošalje Hušaja da pita mudrog Ahitofela za savjet i urazumi Apšaloma glumeći da je na njegovoj strani.
Knjiga Jedanaesta
Lukavi sluga Siba dolazi Davidu s darovima govoreći mu da se Meribaal okrenuo protiv njega. David mu povjerova i naredi da sve što je Meribaalovo, Siba uzme za sebe.
“… O jao, kako li razum
Svagda rasuđuje krivo! Za prijavljen zločin osudit’
Nekoga, vjerujuć’ jednom, a ne htjeti optuženiku
Ama baš nikakvu dati mogućnost da može se branit’.”
Nastavivši svoj bijeg pred Apšalomm, David bježi u Bahurim gdje trpi Šimejeva proklinjanja. U međuvremenu, Apšalom prima Hušaja kada dođe u Jeruzalem. Ahitofej savjetuje Apšalomu da obeščasti očeve priležnice i da mu dvadeset tisuća ljudi da napadne Davidov tabor. Hušaja mu s druge strane savjetuje da krene i kupi plemena usput, pa napadne s više ljudi. Apšalom prihvati taj plan, a lukavi Hušaja preko glasnika obavijesti Davida. Ahitofej, kada vidi da je njegov savjet odbijen, počini samoubojstvo. Glasnici koje je Hušaja poslao shvatili su da za njima idu Apšalomovi vojnici, pa su se sakrili u bunar.
Kada su pobjegli vojnicima, pronađu Davida i savjetuju mu da je bježi. David ode u grad Tabor, a Apšalom prelazi preko Jordana postavivši Amasu na čelo vojske. Podiže tabor u Gileadu, dok David prima pomoć od amonskih kraljeva. David za zapovjednike postavi Joaba, Abišaja i Itaju te oni upraviše bojni red protiv Apšaloma, dok je David ostao u gradu. Apšalomova vojska bijaše poražena, a njemu samom se prilikom bijega zapetljala kosa i on bijaše proboden.
Kralj se nije veselio pobjedi, već je žalio za Apšalomom. Poslije bitke oprostio je svima koji su mu se usprotivili, čime još jednom dokazuje svoju plemenitu prirodu.
Knjiga Dvanaesta
Kada je David vratio u Jeruzalem, prvo mu u susret pohrli Judino pleme, a Šimej izmoli oprost za svoje kletve. Pohrli pred kralja i Siba sa sinovima, ali i Meribaal u žalosnom ruhu. Meribaal se potuži kralju na slugu, a kralj narede da podjele dobra između sebe.
“…Ugodimo jednom i drugom:
Sve što jednom prepustih podijelite između sebe!”
Dođe pred kralja i Barzilaj s darovima, kojeg kralj zamoli da dođe živjeti s njim, ali Gileađanin odbije navodeći kao razlog svoju starost. No ostavi kralju svog sina Kihmana. Ostala plemena ljutila su se na Judino što su bez njih išli pred kralja. Benjaminovac Šeba podiže bunu i sa sobom povede sva plemena osim Judinog. Kralj zapovjedi svojim vojskovođama da pođu za njim, a Joab glumeći prijateljstvo ubija Amasu.
U međuvremenu, David zapovjedi da se sve žene koje je Apšalom obeščastio zatvore u neku zgradu, kao u zatvor, te da smiju samo gledati vani i dobivati hranu. One tamo ostadoše do Davidove smrti. Joab i njegov brat Abišaj opsjednu grad Abel u kojem se sklonio Šeba, a građani tog grada na nagovor neke žene ubiju Šebu. Joab se poslije toga povuče i vrati u Jeruzalem. U Jeruzalemu David imenuje najvažnije titule, zapovjednike, one koji ubiru danak, pisare, svećenike…
Sljedeće tri godine u Jeruzalemu nije bilo hrane, kiša je izostala i David se prepustio molitvama. Bog mu kaže da je glad kazna za Šaulov zločin protiv Gibeonaca. Naime, on je obećao njihovim ljudima poštedjeti život, ali nije održao to obećanje. Sada su Šaulovi zločini pali na Davidova leđa i on moraše dati sedmoricu ljudi iz Šaulove kuće Gibeoncima te ih oni objesiše.
Njihova majka Rispa sjedila je ondje i čuvala njihova tijela. David se sažalio nad njenom nesrećom pa naredi da se Šaulove i Jonatanove kosti prebace iz Jabeša u Benjaminovu zemlju. Nakon toga, glad je prestala. U idućoj bitci s Filistejcima, Filistejac Išbenoba pokušao je udariti kralja, na što ga je Abišaj probo koplje, međutim, poslije te bitke Davidu više nisu dopuštali da izlazi u boj. Još su tri bitke bile. U drugoj je Sipkaj ubio Sipaja, u trećoj Elhanan Golijata, a u četvrtoj Šimejin sin Jonatan čovjeka s dvadeset i četiri prsta.
Knjiga Trinaesta
Kada se u poodmakloj dobi riješio svih neprijatelja, David je pjevao hvalospjeve Gospodinu i zahvaljivao mu za sva dobročinstva.
“Ti si mi svjetlo u tmini, a lijek i počinak mirni
U tegobama mojim. I nagrade meni si dao
Veće od zasluga mojih, a grijehe moje si manjom
Nego zaslužih kaznom kažnjavati htio u svojoj
Blagosti. Nikad me nije napustila samilost tvoj.”
Pred samu smrt, David ispjevaše psalme u kojima je predvidio Kristova otajstva te sastaviše listu najvećih junaka u Izraelu. Međutim, pred kraj se zamjerio Bogu zapovjedivši Joabu da prebroji po svim plemenima ljude koji su sposobni za rat. Bog mu je preko proroka Gada ponudio da bira između tri zla. Ili će sedam godina trajati glad, ili će samom Davida tri mjeseca goniti neprijatelji s dugačkim kopljima, ili će narod snaći kuga i tri dana će ljudi umirati.
David izabere kugu i vidje ognjenog anđela kako ubija mačem. Zato je podigao žrtvenik Arauninom gumnu i prenio žrtvu paljenicu, nakon čega je bolest prestala. Neposredno pred smrt David je bio jako zimogrozan, stoga je Šunemka Abišaga spavala s njim da bi ga ugrijala, no on ju nije obeščastio.
Knjiga Četrnaesta
Davidov sin Adonije (od majke Hagite) poželio je kraljevstvo te David pristade. Međutim, Bat-Šeba se požalila na Adonijevo kraljevanje, podsjetivši Davida da se i sam zakleo da će poslije njega kraljevati Salamon. Stoga na Davidovu zapovijed Salamon bude pomazan za kralja i sjede na prijestolje
“Pošto je posvećen bio Salamon, zagrmješe šuplje
Trube oreći se glaso, leviti pjevahu psalme
Dok su vojnici uzvikivali, radosni, složno
Da im se poklik čuo do zvijezda: ‘Živio sretno
Dovijeka kralj Salamon i Bog blagoslovio njega!'”
Oni koji su bili na strani Adonija prestrašili su se i pobjegli, a sam Adonije pobjegao je u sveti šator i izmoli oprost. Potom je izašao pred Salamona i poklonio se. David je na samrti dao Salamonu upute: da štuje Boga, da kazni Joaba koji je u miru ubio dva prvaka (Abnera i Amasu), da klevetnika i pobunjenika Šimeja obuzda strahom od kazne (a da ga kazni bude li zgriješio), da ljubi sinove Barzilajeve koji su ga mnogo zadužili.
Poslije toga, David je umro i bio sahranjen u tvrđavi Sionu. Kraljevao je ukupno četrdeset godina, sedam u Hebronu i u Jeruzalemu trideset i tri.
Analiza likova
Likovi: David, Šaul, Jonatan, Salamon
David – kralj Izraela, heroj još od kada je kao dječak hrabro ubio Golijata.
“Pripremi konopaste uzde balearske praćke
i s hrpe kamenja na obližnjoj riječnoj obali
uze pet kamenova jednake težine, stavi ih u
njedra i odmah navali na Golijata koji ga je
iščekivao. Zamahne praćkom, izbaci kamen,
a on poleti zviždeći zrakom.”
Prema nekim interpretacijama predstavlja Isusa Krista. Poslan od Boga.
“Pa nek kraljuje on kom kraljevati naredi bog sam!”
Utjecaj renesanse vidljiv u pokušajima prikaza Davida kao antičkog junaka (“pobožni David“) Uglavnom pozitivna ličnost, ali i dalje je naglašeno da je samo čovjek. Velikodušan, dobrostiv, milostiv, prašta, hrabar je i pobožan.
“Nepravda nipošto mala, al’ opet David je bio
Voljan zaboravit’ zlo, a primljenu uslugu pamtit’.”
Međutim, Biblija nam prikazuje i njegovu grešnu stranu. Vidimo da je sklon preljubu, te nekad zaslijepljen i zaveden.
(Opis Bat Šebe)
“Žena divne ljepote i tijela bijelog kao snijeg”
Šaul – sušta suprotnost Davidu, sklon neposluhu prema Bogu, često zaslijepljen mržnjom i pohlepom, ljubomoran, proganja nedužnog Davida iz straha za svoju kožu. Spreman prekršiti svako obećanje.
“Nemoj sumnjati ništa! Jer hoću da zaručim za te
Najljepšu svoju kćer…”
Prema nekim interpretacijama simbolizira Židove koji proganjaju Krista.
Jonatan – Davidov najbolji prijatelj, osoba koja mu je poput brata, iako je Šaulov sin.
(David nakon što čuje za Jonatanovu smrt)
“Ja ću se prvo ondje raspitati gdje li mi živi
Jonatan moj, a tad ću poljubit’ i zagrlit’ njega”
Štiti ga pred ocem, dobar, požrtvovan, pošten, vjeran, toliko pun ljubavi prema Davidu da na samrti zaziva njegovo ime.
Salamon – Davidov sin, mudar i dobar vladar. Ne saznajemo mnogo o njemu iz ovog djela, ali znamo da mu je predodređeno sagraditi hram u kojem će počivati kovčeg Saveza jer je kralj David tijekom svoje vladavine bio ratnik, a Salamon mirotvorac.
Bilješka o piscu
Marko Marulić (1450.-1524.) napisao je prvi hrvatski ep “Juditu”, a smatra se ocem hrvatske književnosti.
Rođen je u Splitu u splitskoj plemićkoj obitelji. Otac Nikola Pečenić bio je patricije i gradski odvjetnik, a majka se zvala Dobrica. Imao je čak sedmero braće i sestara. U Splitu je stekao vrlo široko osnovno obrazovanje, a pravo je studirao u Padovi.
Bavio se odvjetništvom u Splitu i obavljao je sudačku službu. Bio je također aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima koji su ratovali s Turcima. Povremeno je i putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme boravio i na Šolti.
Pronađeni su podaci da se bavio slikarstvom, arheologijom, proučavao je povijest Splita i Solina te razne crkvene spise.
O privatnom životu Marka Marulića ne zna se puno. Postoje podaci da je nakon navršene šezdesete godine otišao iz rodnog Splita na Šoltu, ali nakon dvije godine se ponovo vratio u Split. Tamo je i umro.
Napisao je religiozno djelo i to na latinskom jeziku, naslova ” Pouke za čestit život s primjerima svetaca”. Ocijenjeno je kao vrlo dobro i zanimljivo.
Uglavnom je pisao religiozna djela i to na latinskom jeziku (“Kritika onih kojih ustvrđuju da je blaženi Jeronim Talijan”, “Komentar antičkih natpisa”).
Poznat je po epu “Juditi” koju je napisao 1501. godine, a objavljena je u Mlecima 1521. godine. Sljedeći ep koji je napisao imao je naziv “Suzana”, no on nije bio ni približno toliko značajan kao Judita.
Autor: M.Č.
Odgovori