Ep etimološi dolazi od grčke riječi epos što znači riječ ili priča i govori o jednom herojskom činu ili više djela koji je poduzela jedna osoba ili skupina. Postoji uvijek glavni junak ili skupina junaka oko kojih se dalje kaskadno nižu sporedni likovi i epizode koji podržavaju glavnu radnju.
Uvijek se govori o nekom značajnom događaju koji je opisan u formi pjesme u stihovima i obično se sastoji od mnogo pojedinosti. Zanimljivo je kako se ep može odnositi i na sudbinu čitavog jednog naroda ili skupine ljudi sa istog područja ili pak jednakih uvjerenja. To se događa posebice kada je potrebno opisati neke iznimno bitne događaje.
Možda se radi o ratu koji je promijenio tijek povijesti, o poduhvatu koji je zadužio taj narod ili pak o iznimno hrabrom pojedincu koji je poslužio kao inspiracija svima oko sebe. Građa se može vući kako iz povijesti tako i iz tradicije, legendi i narodnih predaja.
Ako se kao glavni lik u epu uzima jedna osoba on je na neki način nadčovjek. Njegova fizička snaga nadilazi onu bilo kojeg običnog čovjeka kao i njegova psihička snaga i mentalna obilježja. U njemu ćemo naći lepezu svih onih vrlina koje su bitne ljudima s određenog područja. Ep će u detalje opisati svaki junački pothvat i pozitivne osobine svoga junaka.
Najpoznatiji epovi svjetske književnosti su Homerova Ilijada i Odiseja, Danteova Božanstvena Komedija, Tassov Oslobođeni Jeruzalem, Vergilijeva Eneida, Mahabharat, Ramajana i Ariostov Bijesni Orlando, dok su u hrvatskoj književnosti to Osman Ivana Gundulića, Judita Marka Marulića i Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića.