Eneida

“Eneida” je jedno od najpoznatijih Vergilijevih djela. Ovo je junački ep koji se sastoji od dvanaest pjevanja, napisanih u daktilskom heksametru. Sveukupno, “Eneida” se sastoji od 9896 heksametara koji se nastavljaju na Homerovu “Ilijadu” i “Odiseju”. Vergilije je “Eneidu” pisao punih deset godina i to posljednjih deset godina svojeg života, od 29. godine pa do 19. godine prije Krista.

Ono što je Vergilije htio pokazati “Eneidom” jest povijest i nastanak grada Rima. U ovom junačkom epu kroz dvanaest pjevanja čitamo o putovanjima i lutanjima junaka Eneje i ostalih Trojanaca koji su se uspjeli spasiti iz Troje. Pjevanja možemo podijeliti u dvije skupine: prvih šest pjevanja govori o Enejinim lutanjima i dolasku u Kartagu, a kasnije i u LatijI; drugih šest pjevanja govori o borbi u koju se upušta Eneja s Latinima.

Eneja je junak koji je uspio pobjeći iz ratom razrušene Troje, doći do Kartage, a u konačnici i do Italije, gdje će kasnije nastati grad Rim. Nakon dugih sedam godina lutanja po morima, Eneja dolazi u Kartagu i upoznaje kraljicu Didonu. Didona ga prihvaća i zaljubljuje se u njega. Eneja u početku odlučuje ostati s Didonom, no Jupiter ga podsjeća na proročanstvo koje mu govori kako se mora nastaniti u Italiji. Iako nevoljko, Eneja napušta Didonu koja završava tragično, počinivši samoubojstvo Enejinim mačem. Eneja i Trojanci ponovno kreću na put i nakon lutanja dolaze kod kralja Latina, koji ih prihvaća i čak Eneji daje svoju kćer Laviniju za ženu, jer je proročanstvo prokazalo da se njegova kćer mora udati za stranca. No, ni tu Eneja ne pronalazi mir, nego započinje duga borba protiv Latina u kojoj Eneja, tek nakon pristanka Junone uspijeva pobijediti Turna i sagraditi temelje grada koji će kasnije postati Rim.

Kao što je ranije navedeno, radnja “Eneide” nastavlja se na radnju Ilijade i Odiseje, no to nije jedina poveznica s Homerom. Vergilija možemo povezati s Homerom i u epizodi u kojoj Eneja odlazi u podzemni svijet kako bi vidio svoga oca (Odisej silazi u Had), te po slikama s Enejina novog štita kojeg mu donosi Venera (Ahilejev štit u Ilijadi).

Vrsta djela: junački ep, nacionalni ep

Vrijeme radnje: dulje vremensko razdoblje, od pada Troje do dolaska u Italiju (Trojanski rat je trajao 10 godina, od 1194. do 1184. godine prije Krista)

Mjesto radnje: Troja, Kartaga, Latija

Tema djela: Lutanja Trojanaca i Eneje u potrazi za novim gradom, nakon pada Troje

Kratak sadržaj

Prvo pjevanje

U prvom pjevanju Eneja i njegov narod, nakon mnogih nedaća na moru, vjetra i valova, dolaze u Kartagu. Eneja je s Trojancima lutao već dugih sedam godina i jedino što želi jest doći u Italiju i nastaviti živjeti nakon pada Troje. Međutim u tom naumu ih sprječava Junona, božica braka i zaštitnica Rima. Na samom početku pjevanja saznajemo i zašto Junona ne voli Trojance. Naime, na vjenčanje Ahilovih roditelja, Peleja i Tetide nije bila pozvana božica Erida koja je zbog srdžbe među goste bacila zlatnu jabuku na kojoj je pisalo “najljepšoj”. Na vjenčanju su bile i Junona, Minerva i Venera koje su, svaka za sebe mislile da su najljepše. Stoga je Jupiter naredio da odu kod Parisa, Prijamovog sina, vladara Troje, da im on kaže koja je najljepša. Paris je rekao da je Venera najljepša ali samo zato što mu je obećala naći najljepšu ženu na svijetu. Paris je dobio Helenu, Menelajevu ženu, i zbog njihovog odlaska počeo je Trojanski rat, a Junona i Minerva su bile izrazito ljute na Parisa, pa samim time i na Troju i sve Trojance što uključuje i Eneju. Uz to, Junona je puna srdžbe prema Trojancima i Eneji zato što je Kartaga njezin omiljen grad, a čula je da će pasti upravo od ruke Trojanaca:

“Od svih zemalja, pače od Sama, kažu Junona
Da grad voljaše taj; u njem joj oružje bješe
I kola njena, tad je već boginja radila brižno,
Ako je suđeno, naroda tu da stolica bude.
Ali dočula je bila, da od krvi Trojanske čeda,
Izlaze, koja će Tirske razoriti tvrđave jednoć…”

Eneja se bori s velikom olujom na moru. Junona je zamolila Eola da joj pomogne:

“Eole, bogova otac i ljudi kralj umirivat
Tebi je valove dao i opet ih dizat olujom;
Po moru Tirenskom sad pokoljenje mrsko mi brodi
U zemlju Italsku Ilij i pobite nosi Penate;
Vjetrima silu uspiri, prevali, potopi im lađe
Il’ ih raspršaj te im po vodi tjelesa razbacaj.”

Trojanci su jako stradali u oluji, brodovi su im bili potopljeni. No, Neptun je vidio kako bijesni oluja i odlučio je spasiti Trojance od još većih gubitaka. Uz njegovu pomoć, Trojanci su stigli do Libijske obale. Stiglo je samo sedam lađa. Eneja kreće u razgledavanje obale u nadi da će pronaći još svojih sugrađana iz Troje. U isto vrijeme, Venera, Enejeva majka , moli Jupitera da se smiluje Trojancima i da im pomogne. Jupiter, kralj bogova, munja, neba i oluje uvjerava Veneru da će Eneja jednog dana pronaći svoju zemlju u Italiji i da će njegovi potomci Romul i Rem utemeljiti najmoćnije carstvo svijeta:

“Onda će žućkasto krzno od vučice hranilje noseć
Romul rasploditi pleme, sagraditi Martovske on će
Zidove pa će po svojem imenu Rimljane prozvat.”

Eneja, nesvjestan razgovora na Olimpu šeće po obalama, kada mu se u liku lovkinje prikazuje njegova majka Venere i objašnjava mu nastanak Kartage. Govori mu kako ovdje vlada Didona, koja je ovdje došla u bijegu od svog brata Pigmaliona. Naime, Didona se trebala udati za Siheja, bogatog Feničana, ali je Pigmalion želio njegovo bogatstvo te ga je odlučio ubiti. Sihej se u snu prikaže Didoni i govori joj da mora bježati i ona odlazi u Kartagu. Venera mu savjetuje da ode u Kartagu i da razgovara s kraljicom. Na kraju razgovora Eneja prepozna svoju majku te joj govori:

“Zašto si okrutna i ti, te varaš toliko puta
Sina oblicima lažnim? Te desnice zašto se naše
Ne združe, zašto se glas ne govori, ne sluša pravi?”

Eneja dolazi u Kartagu i gleda kako se gradi hram u čast božice Junone. Didona dolazi u hram i prima izaslanstvo Troje, Eneja ostaje sakriven, a u njegovo ime govori Ilionej i kaže kako su došli ovdje umorni od puta i uvjerava ju da nisu došli ratovati ni pljačkati. Također joj govori za Eneju:

“Kralj nam je bio Eneja, od kojeg pravedniji niko
Ni duševniji ne bi, u ratu ni oružju veći.”

Didona im govori da su dobrodošli u njezin grad i da ona neće razlikovati Trojance i svoj narod nego da će ih prihvatiti kao jednake. U tom trenu Eneja se otkriva:

“Stane Eneja pred svima i sine u svjetlosti sjajnoj,
Naličan bogu licem i plećima, mati jer sama
Dražesnu kosu mu da i rumenilo mladosti sjajno,
Oči zadahne njemu ljupkoćom veselom on,
Kako vještačke ruke bjelokost kite il žutim
Kako se zlatom srebro il Parijski optače kamen.”

Didona poziva Ahata i Eneju na gozbu. Eneja prihvaća poziv ali traži od Didone da mu se pridruži i njegov sin Askanije. Šalje Ahata po Askanije i još mu govori da donese darove za Didonu. Venera smišlja plan kako bi se Didona zaljubila u Eneju. Šalje svoga sina Kupida u izgledu Enejinog sina Askanija. Gozba počinje i Didona s ljubavi u očima moli Eneju da joj priča što im se sve dogodilo u ratu i poslije njega.

Drugo pjevanje

U drugom pjevanju Eneja započinje svoju priču o padu Troje:

“Počeću, premda se duša pri spomenu zgraža i strepi
Od jada tog. ”

Eneja priča kako su Grci nadmudrili Trojance i kao dar im poslali konja u kojeg su se sklonili njihovi vojnici. Ostatak vojnika se navodno vratio u Grčku, no oni su se samo pritajili kako bi napali kada vojnici izađu iz konja. Blizu konja Trojanci su pronašli Sinona koji im ispriča kako su Danajci (Grci) htjeli otići iz Troje, ali ih je zaustavila oluja. Prorok im je rekao kako trebaju žrtvovati jednog iz svojih redova i to je trebao biti Sinon. No, Sinon je uspio pobjeći i tako su ga Grci Danajci ostavili. Sinon im dalje objašnjava kako je konj zapravo poklon Minervi koja se okrenula protiv njih u ratu. Uz to im govori kako nitko ne smije naštetiti konju, jer će onda osjetiti Minervinu srdžbu. Kapis i Laokont su prije Trojancima rekli kako konja trebaju spaliti, a Laokont je rekao

“Bilo što bilo, ja se i Danajskih bojim darova.
Rekne i golemo koplje zavrti s velikom snagom
Zvijeri u bok i trbuh krivuljasti, gdje se je sklapo.”

No nakon što je Sinon ispričao sve što je znao iz mora izađu dvije velike zmije i nasrnu na Laokonta, a prije njega ubiju i njegova dva sina. Nakon ovog događaja Trojanci uvode konja u grad. Kada padne noć, Sinon otvara konja i iz njega izađu grčki vojnici.

“Kad kraljevska izvije lađa
Oganj, tad Sinon božjom sudbinom čuvani kivnom
Zatvor omorikov kradom otključa i Dajnajce pusti”

Eneji se u snu prikazuje umrli Hektor i govori mu kako je Troja napadnuta. Eneja ustaje iz kreveta i odlazi u grad kako bi se borio protiv Grka. Iako on i nekoliko njegovih vojnika ubijaju Grke, to im ne može pomoći jer ih ima puno manje od Grka. Eneja susreće Pantoja koji mu govore što se dogodilo

“Ratnike visoki konj u sredini hrama nam sipa,
Pobjednik Sinon se ruga i oganj raznosi svuda.
Tisuće ulaze Grka kroz otprta vrata,
Koliko igda ih dođe od velikog Mikenskog grada”

Bitci su se pridružili i Epit, Hipanis, Dimas i Korev, no “Strahovita svuda je žalost/Svuda je strah, svud smrt u premnogih prilikah svojih.” Grci zarobljavaju djevicu Kasandru i zlostavljaju je. Boreći se da je spase poginuli su mnogi Enejini prijatelji. Eneja dolazi do Prijamovog dvora, te nam priča kako je završio Prijam:

“Možda za Prijama pitaš, sudbina kakva mu bješe.
kad grad već osvojen vidi i pragove svojega doma
Raskidane, dušmane u skrovišta svojeg sredini,
Naprazno starac ne pleća od starosti drhtava metne
Oružje, od kog se davno odučio, pripaše i mač,
Koji mu kosirtit neće, i tražeći smrt med dušmane
Guste poleti.”

Prijama ubija Pir, a Eneja dalje priča kako je sreo Helenu koja se skrivala uz oltar. Govori kako se oganj otvorio u njegovoj duši, odlučio ju je ubiti. No, tu se umiješala Venera i govori mu kako Helena nije kriva za rat već ta krivnja pripada bogovima. Uz to, govori mu i da treba bježati iz grada. Eneja odlazi sa svojim ocem, ženom Kreusom, sinom Askanijem i ostalim stanovnicima Troje. No, usred bijega Kreusa se izgubi i više ju nisu mogli pronaći. Kada ju je Eneja otišao tražiti, pojavila mu se u obliku duha rekavši mu da ne bude tužan i da ga čeka nova žena.

Treće pjevanje

I u trećem pjevanju Eneja nastavlja svoju priču. Nakon što su pobjegli iz Troje zaustavili su se pod Antandra gdje su izgradili lađe. Nakon toga odlaze u Trakiju gdje Eneja želi priložiti žrtve. No, na tom mjestu počinje liti tamna krv (“Meni potrese/Tijelo ledeni strah, od užasa krv mi se stisne”) i drvo mu počinje govoriti. Duh se predstavlja kao Polidor, sin kralja Prijama. Prijam je svog sina poslao kralju Trakije kako bi ga spasio od rata. Iako je Trački kralj rekao da će ga sačuvati, nakon pada Troje, on staje na stranu Grka i ubija ga. Duh mu govori kako trebaju pobjeći iz ove zemlje. Nakon pogreba u Polidorovu čast, Eneja i ostali odlaze. Odlaze do otoka Dela gdje mu Apolon govori kako treba otići u zemlju svojih predaka. Stari Anhis zemlju predaka tumači kao Kretu od kuda dolazi jedan od otaca Troje Teukar. No, Apolon je zapravo mislio na Italiju.

Eneja i ostali Trojani odlaze na Kretu i počinju graditi novi grad, no ubrzo će ih pokositi kuga. Eneji se u snu javljaju bogovi troje i govore mu kako je Anhis u krivu i kako je zemlja o kojoj govori Apolon Italija. Trojanci opet kreću na put, a ovoga puta završavaju na Strofadskim otocima na kojima obitavaju Harpije (ptice s licem žene):

“Kad li iznebuha strašno iz brdina Harpije bahnu,
Lepeću krilima jako i tresnu i otimati od nas
Započnu jela i kaljat što nečišću dotaknu svojom,
Gadan je zadah njihov, a k tome krešte veoma.”

Trojanci odluče ubiti krave i koze kako bi isprovocirali Harpije i borili se s njima. Jedna od harpija im proriče kako neće moći utvrditi novi grad dok ih ne satre glad toliko velika da počnu jesti stol s kojeg bi trebali jesti. Nakon sukoba s harpijama odlaze do Epira gdje susreću Andromahu, Hektorovu ženu i Helena, Prijamovog sina. Upravo Helen govori Eneji kako ne smiju ići tamo gdje se nastanjuju Grci i kako se mora čuvati Scile i Haribde. Trojanci dolaze do obala Etne gdje susreću Ahemenida koji je bio u Uliksovoj vojsci i koji sada živi u velikoj bijedi i strahu od kiklopa. Odlaze svi, zajedno s Ahemenidom do Drepanske luke gdje Eneji umire otac Anhis. Tu završava Enejino pripovijedanje.

Četvrto pjevanje

Iako se Didona zaklela kako se nakon muževljeve smrti više neće udavati, govori svojoj sestri Ani:

“Ana, priznaću tebi, – od kako muž mi Sihej
Mrtav i od kada Penate okaljo je od brata ubiti,
Jedini taj mi je misli okrenuo, srce je moje
Pokoleba, i trag od ognja negdašnjeg ćutim.”

Sestra Ana joj govori kako bi spajanje Trojanaca i Kartažana bilo dobro jer će onda njihova moć samo rasti. Pojavljuje se Junona kojoj se sviđa ideja da Eneja ostane u Kartagi jer tako nikada ne bi stigao u Italiju. Praveći se da se želi pomiriti s Venerom, Junona joj govori kako trebaju pronaći način da Eneja i Didona ostanu sami. Za razlog navodi da će tako Trojanci biti napokon ostavljeni na miru, a njihova zavada će završiti. Iako Venera zna da Junona to želi napraviti samo kako bi Trojance držala podalje od Italije dopušta joj da nastavi sa svojim planom.

Drugo jutro se Eneja i Didona pripremaju za lov, Junona na njih spušta pljusak, a Eneja i Didona pa će ostati sami u spilji kako bi se sakrili od kiše. U toj spilji Eneja i Didona vode ljubav, a kasnije se priča da će se i oženiti. No, javlja se Jupiter putem Merkurija koji govori Eneji da se mora vratiti na put i krenuti za Italiju.

“Kad to Eneja vidi, ko smušen tu zanijemi,
Od stra mu signe se kosa, a u grlu zapne mu riječ.
Ošinut opomenom i nalogom kakvim božanskim
Pobjeći vatreno želi, iz zemlje slatke otići.”

Eneja pokuša na pobjeći sa svojim Trojancima nezapaženo, no kraljica dolazi i suprotstavlja mu se. (“Ali kraljica varku ta ko će prevarit onu,/Kojano ljubi? spazi i osjeti gibanje”) Didona ga u ljutnji vrijeđa, a Eneja ju žali i pokušava joj se ispričati i govori joj: “Od svoje volje ne’jdem u Italski kraj” Naravno, Didona njegovu ispriku ne prihvaća i govori mu:

“Ognjem ću crnim
Pratit te odsutna, a kad već ledena udove smrt mi
Rastavi, nać ću se ko sjen posvuda; čuću te, gdje ćeš,
Zlotvore stradat, glas će do najdonjih doći mi Mana”

Didona govori svojoj sestri da ode kod Trojanaca i neka ih pokuša nagovoriti da ostanu, ali ni sestra nije uspješna. U ljutnji naređuje svojoj sestri neka upali vatru gdje će zapaliti oružje Trojanaca i njihovu odjeću. Ana posluša svoju sestru i ne sluteći da Didona na ovaj način priprema vlastitu smrt. Eneji se opet u snu javlja Merkurij i govori mu da ne smije više ostati ovdje. Eneja zove svoje Trojance i govori im da krenu prema brodovima. Kada Didona vidi brodove kako odlaze, više ne može živjeti sama sa sobom , te odlazi na lomaču koju je dala napraviti uzima Enejin mač koji je ostavio i čini samoubojstvo.

Peto pjevanje

Eneja je na putovanju. Zbog jakih vjetrova završavaju na Siciliji. Tu ih dočeka Enejin prijatelj Akest koji tamo vlada. Upravo pri iskrcavanju, Eneja shvaća da je prošla već godina dana od očeve mu smrti te odlučuje njemu u čast prirediti bojne igre. U tim bojnim igrama natjecalo se u nekoliko disciplina. Devetog dana krenula su natjecanja lađa u kojoj je pobijedio Kloant. Kloant je pobijedio zahvaljujući molitvi koju je uputio Neptunu. Sljedeće je bilo utrkivanje u kojem pobjeđuje Eurijal. Nakon toga u borbi šakama pobjeđuje Entel, a u streljaštvu Eurtijon.

U isto vrijeme Junonina srdžba ne prestaje, pa preko Iride navodi žene Trojanaca da zapale lađe. Kako su žene bile već umorne od tolikog puta morem, to su i učinile. Međutim, Junoni plan nije uspio, jer se Eneja moli Jupiteru te on uz kišu gasi plamen. U požaru koji je bio izazvan izgorjele su samo četiri lađe. Eneja se bio sablažnjen događajem i nije znao treba li ići u Italiju. U snu mu se pojavljuje otac i nagovara ga da krene za Italiju. Po njegovom nagovoru Eneja ostavlja sve nejunake i žene u Siciliji, a samo s odabranim ljudima odlazi ponovno na put prema Italiji. Uz pomoć Neptuna koji na Venerinu molbi umiri more, Eneja mirno plovi prema Italiji.

Šesto pjevanje

Trojanci napokon dolaze do obale Italije. Dolaze na Kumsku obalu. Tamo Eneja potraži Sibilu, proročicu. Nakon što je sahranio Misena, Eneja upita Sibilu može li doći u podzemni svijet kako bi vidio svog oca. Sibila mu govori kako prije ulaska u podzemni svijet mora pronaći znak, a to je zlatna grana koja se nalazi u šumi. Nadalje mu govori da ako uspije otrgnuti granu da će moći otići u podzemlje, a ako ne uspije otrgnuti granu ne može tamo otići. Eneja je bio očajan, jer je šuma bila prevelika da bi uspio pronaći zlatnu granu. No, pojave se golubice koje mu pokažu put do drveta sa zlatnom granom. Nakon što uspije otrgnuti granu, Sibila ga uvodi u podzemni svijet. Odmah na ulazu dolaze do rijeke Aheron. Eneja vidi kako Haron prevozi duše umrlih u podzemni svijet:

“Grozni prevozilac Haron strahovitom pokriti halom
Tim je rijekama čuvar; sijeda je njegova brada,
Čupava i vrlo gusta, u ognju mu stoje oči,
Prljavi plašt mu visi s ramena zavezan u čvor.
Motkom lađicu goni i pazi na njetina jedra
Pa u rđavom tome u čamcu vozi tjelesa. ”

Eneja isto tako vidi da nemaju sve duše dopuštenje za ulazak u podzemni svijet pa ostaju na obalama rijeke. Nakon što Haron prevede putnike preko rijeke Stiks dolaze u Ork, gdje Eneja usreće i Didonu kojoj govori:

“Dakle me istinit glas, o Didona nesretna stiže,
Da si mrtva i svojim da mačem pogubi sebe?
Ja sam li uzrok ti smrti? o Jaoh! Tako mi zv’jezda,
Tako mi višnjih i vjere, pod zemljom ako je ima:
Nerado pođoh ja od obala, kraljice, tvojih,
Već mi bogova moć zapovidje krenuti otud
Koja me nagoni stupat med sjenama ovim , po ovom
Truležu, gnusu, po noći, tamnini mogo nijesam
Vjerovat, da će te odlazak moj rastužit toliko.”

Prolazi i poljem gdje se nalaze ratni junaci, tamo vidi mnoge koji su pali pod Trojom. Nedugo zatim dolaze u Elisij gdje su se nastanile blažene duše gdje pronalazi svog oca. Otac ga toplo prima i pohvaljuje ga što je preživio toliko putovanja. Još mu govori o dušama koje se nalaze u Elisiju , te o dušama koje će tek doći na svijet i jednom postati Rimski junaci. Nakon toga odlazi iz podzemnog svijeta do svojih Trojanaca te kreće dalje na putovanje.

Sedmo pjevanje

Eneja i odabrani Trojanci dolaze na obale rijeke Tiber, te izlaze iz svojih lađa na polja blizu Lavrenta. Doznajemo političko stanje u Latiju gdje kraljuje kralj Latin koji ima jednu kćer Laviniju. Laviniju su prosili mnogi prosci, a najuspješniji i najizgledniji budući muž je Rutulski kralj Turno koji kraljuje zemljom blizu kralja Latina. Kralj Latin je zabrinut zbog proročanstva koje mu govori da će njegovo kraljevstvo pasti od ruke stranaca, no ponovno odlazi u proročište gdje mu se govori kako se njegova kćer treba udati za stranca. Za to vrijeme Eneja i njegovi Trojanci jedu na obalama, prvo pojedu voće a kasnije i kruh koji im je ostao, a Askanije primjećuje kako se ispunilo proročanstvo da su počeli jesti stol s kojeg jedu (misleći na kruh s kojeg su jeli). Sljedeći dan Eneja šalje glasnike kralju Latinu s darovima i mole ga da im da nešto zemlje da mogu započeti novi život. Latin im daje zemlju na korištenje, a uz to dat će vođi svoju kćer Laviniju kako bi ispunio proročanstvo.

Junona je opet bijesna, jer nije uspjela Trojance držati što dalje od obala Italije, pa šalje Alektu kako bi pobudila mržnju u narodu prema Trojancima. Furija Alekta uspijeva zavaditi lokalno stanovništvo s Trojancima. Dolazi do rata u koji se Latin neće miješati zbog proročanstva. U isto vrijeme Turno diže svoju vojsku i kreće u rat.

Osmo pjevanje

U isto vrijeme dok Turno skuplja vojsku, Eneja pokušava skupiti pomoć od okolnih gradova. Jedne večeri u snu se Eneji javlja bog Tiber koji mu govori da potraži pomoć od kralja Evandra koji vlada gradom Palantejem. Evandar obećava pomoći Eneji i njegovim ljudima u ratu protiv Latina i Turna te poziva Eneju na gozbu. Saznajemo da je Evandar pobjegao iz Arkadije i da je sagradio svoj grad na Palatinskom brdu. Za to vrijeme Venera je opet zabrinuta za svog sina, pa moli Vulkana, boga vatre da napravi Eneji oružje i štitove koji bi im pomogli u borbi protiv Latina. Vulkan zapovijeda Kiklopima da u grotlu Etne naprave novo oružje. Sljedeće jutro Evandar pokazuje koje vojnike može poslati u rat, a uz to moli i okolne narode da pomognu Eneji, pa na kraju njihova vojska broji nekoliko tisuća. Evandar čak šalje i svog sina Palanta u rat. Eneja s njim odlazi u Etruriju kako bi prikupio još vojnika, tamo mu Venera donosi oružje i novi štit kojem se Eneja posebno razveselio jer je na njemu Vulkan prikazao najbitnije događaje rimske povijesti, od Romula i Rema pa do cezara Augusta.

“Italske događaje i naroda Rimskog trijumfe
Tu je načinio vatre gospodar, koji budućnost
Poznaje proroštvu vješt; načinio sve pokoljenje
Julova roda budućeg i rate je, bojeve redom.
Stoji na štitu, kako u zelenoj Martovoj spilji
Vučica s mladima leži, oko sisa dva se dječaka
Igraju sisajući, ne boje se, mati ih liže
…
Blizu se vidi Rim, a narod sjedi u cirku.”

Deveto pjevanje

Opet se pojavljuje bijesna Junona koja šalje Iridu k Turnu kako bi mu rekla da je Eneja otišao i da bi sada bilo najbolje vrijeme da ih napadne. Turno odmah vodi svoju vojsku prema Trojancima, no oni su ih vidjeli pa su se sakrili u novo napravljenu utvrdu, jer nisu htjeli započinjati bitku bez Eneje. Kako je vidio da ih neće moći napasti, Turno odlučuje spaliti njihove lađe. Tada u pomoć dolazi Jupiter koji zapaljene lađe pretvara u Nimfe. Iako su vidjeli da nisu uspjeli u svom naumu, Turno ne odustaje i gradi kamp oko Trojanaca.

Za to vrijeme Trojanci šalju Nisa i Eurijala k Eneji da mu kažu što se sve događa. Kako su na put krenuli po noći pronašli su mnoge Latinske vojnike kako spavaju pa su ih odlučili ubiti što više mogu. Bližilo se jutro, a Nis i Eurijal su još uvijek bili u kampu. Eurijal je kao trofej odlučio uzeti kacigu Latinskog kapeta. Tu je počinio veliku grešku, jer su ju vidjeli vojnici koji su se vraćali u kamp, pa su ih ulovili i na kraju pogubili. Latini stavljaju njihove glave na koplja i pokazuju ih ispred Trojanske utvrde.

Turno odlučuje napasti Trojance i događa se velika bitka u kojoj se ponajprije istaknuo Askanije, Enejin sin. Kako im je Askaij podignuo moral u borbi, odluče otvoriti vrata i nasrnuti na Latine. Iako se borba činila neriješena, Turnova vojska postaje brojčano inferiorna , te Turno ulazi u rijeku i otpliva k svojim vojnicima.

Deseto pjevanje

Iako je Jupiter mislio kako će Eneja u miru sagraditi novi grad, prevario se pa je svjedok žestokog rata koji se odvija. Saziva vijeće na kojem se okupljaju bogovi. Junona krivi Veneru, a Venera Junonu za konstantne patnje Trojanaca i njezinoga sina. Jupiter nije htio stati na ničiju stranu, pa govori kako se neće miješati u rati i da će dopustiti da se ljudi sami izbore za sebe.

Za to vrijeme borba između Trojanaca i Latina i dalje traje, a vraća se i Eneja s trideset lađa i mnoštvom pomagača. Turno zapaža brodove i naređuje svojoj vojsci da krene prema obali kako bi napali Eneju. Opet započinje bespoštedna borba u kojoj na obje strane ima mnogo žrtava. U ovoj borbi posebno se istaknuo Palant, no on također pogiba. Riječ o njegovoj pogibiji dolazi i do Eneje koji postaje još više bijesan i ne štedi nikoga. Želi ubiti Turna, no njemu pomaže i spašava ga Junona. Poslije njega Eneja nalazi na kralja Mezentija, te ubije njega i njegovog sina.

Jedanaesto pjevanje

Dan poslije borbe, Eneja gleda u mrtvo tijelo Palantovo, te šalje tisuću vojnika da ga otprate natrag njegovu ocu Evandaru. Iako je jako tužan zbog sinove smrti, ponosan je jer je Palant poginuo u borbi te i dalje Eneji želi svu sreću u borbi protiv Turna.

S druge strane Latini šalju svoje izaslanike te pokušavaju dogovoriti primirje od 12 dana u kojem bi obje strane pokopale svoje mrtve. U to vrijeme vraća se i Venul koji govori kako Diomed nije htio pomoći Latinima u borbi protiv Trojanaca. Latin shvaća kako neće moći pobijediti Trojance pa u skupštini predlaže da se Trojancima preda određeni dio teritorija kako bi došlo do primirja. U to vrijeme dolazi glasnik do Latina koji im govori da su Trojanci sve bliže gradu i da će napasti. Latini bježe kako bi obranili svoj grad, tu im pomaže i Kamila, djevojka koja je odgajana kao junakinja. Opet dolazi do borbe u kojoj se Kamila istaknula ubivši mnoge Trojanske junake, no nije završila slavno jer nju ubija Aruns.

Kako je Eneja htio ući u grad preko jednog klanca, Turno je odlučio otići tamo kako bi ih napao. No, čuvši da će Latini izgubiti, Turno sa svojom vojskom odlazi iz klanca kako bi im pomogao. Taj trenutak je čekao Eneja koji je u grad ušao preko klanca.

Dvanaesto pjevanje

Turno odlučuje boriti se protiv Eneje kako bi spasio gradi i osvojio Lavinijinu ruku. Kralj Latin i njegova žena žele da se Turno predomisli kako bi sačuvao svoj život, no Turno govori kako je njemu poštovanje važnije od života. Turno obavještava Eneju o svojoj odluci i Eneja pristaje boriti se protiv njega. To je označavalo svojevrsno primirje u kojem su ostali vojnici bili samo gledatelji. Junona je zabrinuta z Turna, pa šalje Juturnu, Turnovu sestru koja počne buniti Rutule, pa jedan od njih ubije kopljem Trojanca i time primirje završava, te opet započinje borba.

Eneja biva ranjen u borbi, ali mu pomaže njegova majka Venera, te on opet kreće u boj. Kako ne može naći Turna odlučuje ući i osvojiti Latinov grad. Latinova žena, Amata misleći da je Turno mrtav objesi se. Kada ta vijest stigne do Turna on ponovno poziva Eneju na dvoboj kako bi ovo krvoproliće prestalo.

Drugi dan dolazi do borbe, a to sve gledaju Junona i Jupiter. Jupiter joj govori zašto se trudi uopće miješati kada zna kako će borba završiti. Junon odlučuje prestati s napadima na Trojance, ali zauzvrat traži da Trojanci uzmu ime i jezik od Latina, na što Jupiter pristaje. Jupiter na zemlju šalje jednu furiju u obliku ptice koja dolazi pred Turna koji se prestraši i u tom trenu Eneja ga pogađa kopljem u nogu.Turno moli za milosrđe, i Eneja odlučuje poštedjeti mu život, no onda vidi Palantov remen oko Turnova ramena i opet ga obuzme bijes i ubija ga.

Likovi: Eneja, Didona, Sinon, Laokont, Turno, Jupiter (Zeus), Junona (Hera), Venera (Afrodita), Minerva (Palada), Neptun (Posejdon), Merkur (Hermes)…

Analiza likova

Eneja – glavni lik ovog junačkog epa. Vođa i junak koji je Trojance doveo u novu zemlju. Nakon pada Troje upada u različite probleme i mnogo godina luta morima, dok se napokon nakon teške borbe ne skrasi u Italiji. Eneja je sin Anhisa i besmrtne Venere, božice ljepote. Možemo reći da je Eneja izabran da izvede preživjele Trojance iz Troje i da im sagradi novi grad u Italiji.

Eneja je zapravo lutka kojom bogovi ostvaruju ono što žele. Naime, Junona se ljuta na sve Trojance zbog zavade s Venerom, pa proganja Eneju gdje god stigne i ne bori se pravedno. Eneja je svjestan proročanstva i zadaće koje su mu bogovi dali i ponaša se u skladu s njima, iako to nekada ne želi, pogotovo kada je morao napustiti Didonu s kojom je htio sagraditi novi život. Upravo zbog toga Eneja nema sve kvalitete koje krase pravoga junaka. On jest dobar sin i uzoran građanin Troje, dobar otac i ideal kojemu se ostali mogu diviti, no nedostaje mu odlučnosti zato što je vezan proročanstvima koja mora ispuniti.

Didona – kraljica Kartage koja je u Kartagu došla u bijegu od svog brata Pigmaliona. Naime, Didona se trebala udati za Siheja, bogatog Feničana, ali je Pigmalion želio njegovo bogatstvo te ga je odlučio ubiti. Sihej se u snu prikaže Didoni i govori joj da mora bježati i ona odlazi u Kartagu. Iako se Didona zarekla da nakon muževljeve smrti više nikoga neće voljeti, zaljubljuje se u Eneja i prihvaća ga da živi s njom, nesvjesna proročanstva koje Eneja mora ispuniti. Nakon što Eneja odlazi ona počini samoubojstvo njegovim mačem.

“Veselo ona za poso i kraljevstvo buduće brižna
Ljudma je krojila pravo i zakon, dijelila posle
I muku jednakom mjerom, a štošta razdavala kockom.”

Didona je Enejina suprotnost jer je strastvena i ne vodi se proročanstvima nego svojim željama, uz to je i simbol žrtve koju je Eneja morao ostaviti kako bi u konačnici mogao doći u Italiju.

Turno – Junonin štićenik. Iznimno hrabar, ali i ponosan te pun bijesa. Isprosio je Laviniju i bio najizgledniji za njezino muža. Nakon što je saznao da je Latin njezinu ruku dao Eneji spopadne ga bijes i odlučan je u svojoj namjeri da porazi Eneju. No, u konačnici i on postaje žrtvom kako bi Eneja mogao ispuniti svoje proročanstvo.

Bilješka o autoru

Publije Vergilije Maron, veliki je rimski pjesnike rođen je 15. listopada 70. godine pr. Kr. u sjevernoj Italiji. Nije bio iz imućne obitelji, no otac se potrudio da bude obrazovan. Mladost je proveo u školama diljem Italije, najviše u Milanu i Kremoni. U Rimu je studirao retoriku, medicinu i filozofiju.

Bio je sramežljiv i povučen, pa nije imao velikog uspjeha kao javni govornik. Zbog svoje stidljivosti, izbjegavao je javnost i velika okupljanja, pa su ga nazivali Parthenias. Iako povučen i tih, svojim djelima i stvaralaštvom snažno je utjecao na mnoge europske pisce.

U razdoblju između 37. i 30 godine prije Krista piše didaktički ep “Georgica”.

Život je proveo većinom blizu Napulja, a ponekad je čak bio i na Siciliji. Vergilije je bio poznati rimski pjesnik Augustova doba, a i poseban ljubitelj starogrčkih pjesnika i filozofa.

Živio je na Augustovu dvoru gdje su ga i nagovorili da napiše ovo djelo Eneidu, junački ep u 12 pjevanja i ukupno 9.896 heksametara, u kojem je proslavio rad Julijevaca.

Krhka zdravlja umire u Kalabriji, 20. rujna, 19. godina pr. Kr. Njegovo tijelo preneseno je do Napulja, te je tamo i sahranjen.

Autor: N.B.