Svinjar

Svinjar je obrađena lektira Hansa Christiana Andersena. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.

Pročitajte cijelo djelo Svinjar online >>

Autor bajke “Svinjar” danski je autor Hans Christian Andersen. Andersen se u svojoj dugoj spisateljskoj karijeri najviše proslavio svojim bajkama koje su pročitala djeca diljem svijeta jer su prevedene na više od 40 jezika. Napisao je preko 150 priča za djecu i time postao jedan od najznačajnijih svjetskih pisaca. Neke od njegovih najpoznatiji bajki su: Mala sirena, Snježna kraljica, Ružno pače, Princeza na zrnu graška, Carevo novo ruho, Palčica i druge. Velik broj njegovih djela do današnjeg je dana ostalo nadahnuće za brojne animirane filmove, kazališna djela, balet, slike i skulpture.

No, Andersenove bajke nisu bile oduvijek bile svjetski poznate i priznate. Kritika i publika na njegove bajke nisu obraćale previše pažnje te su smatrali da nemaju preveliku vrijednost. Ispočetka one su bile prepričavanje priča koje je čuo i koje mu je netko ispričao u djetinjstvu, no kako je vrijeme prolazio i sam ih je počeo smišljati i stvarati. U njegovim bajkama se na najbolji način spajaju legende, fantastika i mit sa stvarnim svijetom.

Analiza djela

Bajka Svinjar govori o princezi i svinjaru, a priča je o neuzvraćenoj ljubavi. Svinjar koji je zapravo bio princ zaljubio se u mladu princezu i poslao joj dva dara, od kojih se njoj niti jedan nije svidio. On se odlučio preodjenuti u neuglednog mladića kako bi mogao dobiti posao u carstvu njezinog oca.

Kada se smjestio u jednu malu sobicu počeo je izrađivati glazbala koje je princeza silom htjela imati. Prvo glazbalo joj je dao za deset poljubaca, a drugo za sto poljubaca i tada je shvatio kako princeza želi samo igračke i shvatio da se između njih nikada neće dogoditi ljubav.

Oboje su bili protjerani iz carstva kada je njezin otac vidio kako se ljube, ali priča nema sretan završetak jer kada se svinjar ponovo odjenuo u princa, princeza se zaljubila. No, on više nije bio zainteresiran za nju jer je bila razmažena.

Pouka ove bajke je da nikada ne trebamo nikoga gledati prema tome kako je odjeven jer odjeća ne čini čovjeka. Čovjeka čini ono kakav je on, kako se odnosi prema drugima i prema životu. Tek kada otvorimo oči, upoznat ćemo prave prijatelje bez obzira kako oni bili odjeveni.

Književni elementi

Književni rod: epika

Književna vrsta: bajka

Mjesto radnje: carstvo

Vrijeme radnje: nekada davno

Tema: Princ koji se preodjenuo u svinjara kako bi prišao princezi i postigao da se ona zaljubi u njega.

Ideja: Odjeća ne čini čovjeka kao ni pokloni kojima netko želi pridobiti tuđu pažnju. Čovjeka uvijek moramo gledati prema njegovom karakteru i prema tome kako se odnosi prema drugima.

Kratak sadržaj

Jednom davno živio je siromašni princ koji se jednog dana imao namjeru ženiti. Posjedovao je i kraljevinu, ne pretjerano veliku, ali dovoljnu za njega i svoju odabranicu. Nakon kratkog promišljanja usudio se zaprositi carevu kćer jer je ipak njegovo ime bilo poznato.

Što mu je mlada princeza na to odgovorila slijedi u nastavku priče. Namijenio joj je dva dara od kojih je jedan bio prekrasna ruža koja je predivno mirisala, a nalazila se na grobu njegovog oca. Procvala bi svake pete godine, ali je toliko mirisala da se moglo odmah zaboraviti na sve jade i brige koje bi nekoga zaokupljale. Drugi dar je bio slavuj predivnog glasa kojeg je bilo divno za slušati.

Darovi su trebali stići do princeze smješteni u velike srebrne spremnike. Kada su darovi pristigli na dvor, car je naredio neka se iznesu pred njega u veliku dvoranu gdje se kraljevna igrala sa svojim dvorankama. Po cijele dane su se zabavljale pa kad je princeza ugledala spremnike odmah je od radosti zapljeskala rukama.

Ona je poželjela malu cica-macu na poklon, ali je umjesto nje iz kutije virila crvena ruža. Svi su uzdahnuli zbog te prekrasne i lijepe ruže. Princeza se približila kutiji i viknula ocu kako je to prava ruža. Tada su svi još više uzdahnuli jer je ruža osim što je bila prekrasna lijepo mirisala, a nije bila umjetna.

Car je htio provjeriti kakav se poklon nalazi u drugoj kutiji, a kada ju je otvorio iz nje je izletio maleni slavuj predivnog glasa. Oduševio se. Pa to je dražesno i divno, rekle su dvoranke. Jednog je viteza slavuj podsjetio na glazbenu kutiju koju je imala pokojna carica i to je cara jako rastužilo. I zaista, slavuj je pjevao istim glasom kao i glazba iz kutije. Car se istog časa rasplakao.

Princeza je upitala je li riječ o pravoj ptici. Svi su joj rekli da je, ali ona nije htjela pustiti princa na dvor već je naredila neka puste pticu da slobodno leti.

Princ nije želio posustati od upoznavanja princeze. Namazao je lice crnom i smeđom bojom, stavio kapu na glavu i otišao pokucati na careva vrata. Bio je to lukavi mladić, a kada je pred sobom ugledao cara upitao ga je ima li za njega posla u njegovom carstvu. Car mu na to odgovori kako svi u današnje vrijeme traže posao, ali trebao mu je netko tko će čuvati svinje. Tako je kraljević postao carski svinjar.

Kraljevića su smjestili u jednu malu sobicu blizu svinjca i to je postao njegov novi dom. On se odmah bacio na posao i vrijedno radio cijeli dan kako bi navečer svi mogli vidjeti lonac koji je izradio. Oko lonca su visjeli zvončići, a kada bi se u njemu pripremala ukusna jela zvončići bi počeli svirati staru poznatu melodiju. Ali prava čarolija tog lonca bila je kada bi netko stavio prst u paru koja je izlazila iz lonca odmah bi znao što se u gradu kuha i na kojem ognjištu. To je bio pravi dar za razliku od crvene mirišljave ruže.

Princeza se otišla prošetati sa svojim dvorankama i začula glazbu iz lonca te se razveselila jer je to bila glazba koju je i ona znala svirati. Rekla je svojim dvorankama neka provjere koliko košta taj instrument na kojemu svinjar svira tako lijepu glazbu koju i ona zna svirati jednim prstom.

Dvoranka je otišla do svinjara obuvena u drvene klopme i priupitala ga koliko traži za taj lonac. Lukavi princ je istog časa odgovorio kako mu princeza može dati deset poljubaca u zamjenu za lonac. Dvoranka se zaprepastila, a on nije mogao pristati na manje od deset poljubaca.

Dvoranka je otrčala natrag do princeze i rekla kako joj ne može reći što traži od nje. S obzirom da joj nije htjela na glas odgovoriti što svinjar traži zauzvrat, šapnula joj je njegov odgovor. Princeza je zastala i rekla da je svinjar jako bezobrazan.

Princeza se naljutila i krenula prema dvoru, kad je opet začula zvončiće kako sviraju poznatu glazbu. Malo je promislila i rekla dvorkinji neka ode ponovo do svinjara i upita ga može li dobiti poljupce od dvoranki. On je rekao kako to ne dolazi u obzir. Ili će dobiti deset poljubaca od princeze ili ništa od lonca. Princeza je pristala na poljupce, ali nije željela da ih netko primjeti kako se oni ljube.

Dvoranke su stale u krug i raširile svoje haljine i tako je svinjar uspio dobiti princezinih deset poljubaca kako je i zahtjevao, a princeza je zauzvrat dobila lonac. Djevojke su bile presretne kada im je svinjar dao lonac. Pa sada su točno znale što se na kojem ognjištu kuha i tko će jesti juhu, a tko palačinke. Bile su zaista radosne jer im je to bilo jako interesantno i zabavno. Ali princeza ih je upozorila kako o tome ne smiju nikome ništa pričati jer je ona ipak careva kći. Djevojke su obećale kako će šutjeti i neće reći nikome ni riječi o tome.

Dani su tako prolazili, a princ odnosno svinjar nije mogao dozvoliti da mu vrijeme prolazi, a da on ništa ne napravi vlastitim rukama. Tako je jednog dana napravio čegrtaljku, a on bi svirala valcere, polke i poskočice čim bi ju zaokretao.

Kada je princeza prolazila pored njegove sobice, začula je kako čegrtaljka svira prekrasne melodije i opet se oduševila. Pa to je prekrasno, znala je reći. Ponovo je poslala jednu djevojku neka ode pitati svinjara što bi tražio zauzvrat i napomenula kako ovaj put neće pristati na poljupce. Kada ga je djevojka upitala što traži za nju, rekao je ne deset već sto princezinih poljubaca.

Princeza je na to rekla kako je poludio i otišla. No, nakon par minuta je zaključila kako ona mora podržavati umjetnost jer je ipak careva kći, ali da će pristati na deset poljubaca, a ostale će dobiti od dvoranki. Svinjar je rekao kako to ne dolazi u obzir, a i djevojke nisu željele to učiniti pa princeza nije imala izbora nego pristati na sto poljubaca. Djevojke su je opet okružile, a svinjar je krenuo ljubiti princezu.

Car je sve promatrao s balkona i pitao se kakva se to gužva stvorila pred svinjarevom sobicom. Obuo je cipele i potrčao niz stepenice kako bi provjerio što se događa u njegovom carstvu. Vidio je kako dvorske dame tamo nešto broje i jako su zaokupljene nekim poslom. Kada je stigao pred sobicu, popeo se na prste kako bi vidio što se točno događa i imao što vidjeti. Djevojke su brojale poljupce kako ih svinjar ne bi dobio ni previše ni premalo, a cara nisu ni primjetile. Kada je car ugledao svoju kćer i svinjara kako se ljube oboje ih je protjerao iz carstva, a svinjar je uspio dobiti točno osamdeset i šest poljubaca.

Princeza se nije mogla smiriti i plakala je te vikala kako je nesretna. Mogla je odmah odabrati lijepog princa za muža, a ona ga je odbila. Svinjar je pomislio kako je sada idealna prilika da opere svoje crno lice, obuće kraljevsku odjeću i pokaže se princezu. Kada ga je ona ugledala čak mu se i naklonila.

Princ joj je rekao kako u ovom trenu prema njoj osjeća samo mržnju. Najprije nije željela čestitog princa za muža, a i za darove nije imala ni malo osjećaja, a crvena ruža i slavuj su bili zapravo prekrasni darovi. Dalje joj je rekao kako je samo mogla dati svinjaru toliko poljubaca radi nekakve bezvezne igračke stoga je zaslužila da ostane sama.

Princ se zaputio u svoju kraljevinu, a ona je ostala sama i tugovala uz melodiju koju je znala svirati.

Analiza likova

Likovi: svinjar (princ), princeza, car, dvorjanke

Svinjar (princ) – mladi princ koji je bio zaljubljen u princezu. Njegova nesreća bila je u tome što nije imao veliko kraljevstvo, već samo njemu dovoljno. Nije bio ni jako bogat, ali je bio domišljat i imao je neke stvari koje se ni novcem nisu mogli kupiti. Odlučio je iskoristiti ono što ima i time osvojiti princezu. Zato joj je poslao dva dara kako bi pridobio njezinu ljubav. Darovi nisu bili ni od zlata niti od dragulja, ali su zato imali svoje moći. Prvi dar bila je ruža koja je toliko lijepo mirisala da bi svi zaboravili na probleme, a drugi slavuj od čije pjesme bi slušatelji proplakali. Ali princeza nije smatrala kako su ti darovi išta vrijedni pa nije pristala na upoznavanje s princem. Princ se nakon toga nije pokolebao, već se preobukao i zaposlio kao svinjar u njezinom carstvu. Pristao je igrati ovu ulogu kako bi pridobio princezu i poigrao se s njome. Ponudio joj je ono što nije mogla dobiti u zamjenu za njenu čast. Princeza je pala na njegovom testu. Nakon što je shvatio koliko je princeza razmažena nije više želio da mu ostane postane žena, iako bi ona rado bila pristala na to nakon što je vidjela da je svinjar zapravo lijepi princ. Otišao je natrag u svoje kraljevstvo bez nje i potražio sreću s nekime tko je znao cijeniti prave vrijednosti u životu.

Princeza – razmažena djevojka koja nije znala cijeniti prinčeve darove. Smatrala je da njena ljubav i pažnja vrijede puno više od mirišljave ruže i slavuja koji lijepo pjeva. Bila je jako umišljena i uvijek bi dobila ono što želi. Ali princ preobučen u svinjara nije htio udovoljiti baš svakoj njenoj želji. Nabavio je ono što je ona najviše željela i tražila poljupce u zamjenu. Iako joj je to bilo mrsko, princeza je pristala ljubiti svinjara u zamjenu za čarobni lonac. To je puno reklo o njenoj časti koje se brzo odrekla za nekoliko stvari koje je željela. Svinjara nije htjela ni pogledati dok nije shvatila da je on zapravo princ. A kada je ugledala prekrasnog princa, odmah je pristala udati se za njega. Ali tada je već bilo prekasno jer princ je shvatio da je ona zapravo jedna ohola, razmažena i površna osoba koja nikome ne bi bila dobra žena, pa tako ni njemu. Zbog toga je princeza na kraju ostala sama. Čak je  i protjerana iz carstva jer ju je otac vidio kako se ljubi sa “svinjarom”. Ostala je tugovati pjevajući poznatu melodiju, što je ostalo kao jedina stvar koja ju je činila sretnom. Zbog svoje umišljenosti princeza je izgubila sve.

Bilješka o piscu

Hans Christian Andersen je rođen 2. travnja 1805. godine u Odenseu u Danskoj. Njegov otac je umro 1816. godine, ostavivši sina i suprugu Anne Marie. Iako obitelj Andersen nije bila bogata, mladi Andersen školovao se u internatima za bogate. Okolnosti Andersenovog obrazovanja potaknule su nagađanja da je bio nezakoniti član danske kraljevske obitelji. Te glasine nikada nisu dokazane.

1819. godine Andersen je otputovao u Kopenhagen kako bi radio kao glumac. No, ubrzo se vratio na školovanje, uz podršku mecene po imenu Jonas Collin. U tom je razdoblju počeo pisati na Collinov nagovor, ali njegovi su ga nastavnici odgovarali od pisanja.

Andersenovo djelo prvi je put dobilo priznanje 1829. godine kada je objavio kratke priče pod naslovom “Putovanje pješice od Holmenova kanala do istočne točke Amagera”. Nakon toga slijede objave drame, knjige poezije i putopisa. Obećavajući mladi autor dobio je kraljevu potporu koja mu je omogućila putovanje po Europi i daljnji razvoj djela. Roman nastao u Italiji, Improvisatore, objavljen je 1835. godine, a iste godine Andersen je počeo pisati bajke.

Usprkos svom književnom uspjehu, Andersen u početku nije privlačio pažnju svojim djelima za djecu. Sljedeći su mu romani, “OT” i “Only Fiddler,” ostali kritički omiljeni. Tijekom sljedećih desetljeća nastavio je pisati i za djecu i za odrasle, napisavši nekoliko autobiografija, putopisa i poezije veličajući vrline skandinavskog naroda. U međuvremenu, kritičari su previdjeli neka njegova djela, uključujući sada već klasične priče “Mala sirena” i “Carevo novo ruho”.

1845. godine, prijevodi Andersenovih bajki i priča na engleski jezik počeli su privlačiti pažnju strane publike. Andersen je stvorio prijateljstvo s priznatim britanskim romanopiscem Charlesom Dickensom kojeg je posjetio u Engleskoj 1847.godine i ponovno desetljeće kasnije. Njegove su priče postale klasici na engleskom jeziku i imale su snažan utjecaj na sljedeće britanske autore djece, uključujući A.A. Milne i Beatrix Potter. S vremenom je skandinavska publika otkrila Andersenove priče, kao i publika u Sjedinjenim Državama, Aziji i širom svijeta. Godine 2006. godine u Šangaju je otvoren zabavni park temeljen na njegovom radu. Njegove su priče prilagođene sceni i ekranu, uključujući popularnu Disney animiranu verziju “Male sirene”.

Andersen je 1872. godine pretrpio ozbiljnu ozljedu nakon pada iz kreveta u svom domu u Kopenhagenu. Njegova posljednja publikacija, zbirka priča, objavljena je iste godine. Otprilike u isto vrijeme počeo je pokazivati ​​znakove raka jetre koji će mu oduzeti život. Andersen je umro 4. kolovoza 1875. u Kopenhagenu.

Andersenov život i priče prikazani su na velikom platnu u mjuziklu Hans Christian Andersen 1952. godine u kojem je Danny Kaye glumio Andersena.

Autor: L.V.