Ružno pače obrađena lektira Hans Christian Andersena. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte cijelo djelo Ružno pače online >>
Autor bajke Ružno pače danski je autor Hans Christian Andersen. Andersen se u svojoj dugoj spisateljskoj karijeri najviše proslavio svojim bajkama koje su pročitala djeca diljem svijeta jer su prevedene na više od 40 jezika. Napisao je preko 150 priča za djecu i time postao jedan od najznačajnijih svjetskih pisaca. Neke od njegovih najpoznatiji bajki su: Mala sirena, Snježna kraljica, Ružno pače, Princeza na zrnu graška, Carevo novo ruho, Palčica i druge. Velik broj njegovih djela do današnjeg je dana ostalo nadahnuće za brojne animirane filmove, kazališna djela, balet, slike i skulpture.
No, Andersenove bajke nisu bile oduvijek bile svjetski poznate i priznate. Kritika i publika na njegove bajke nisu obraćale previše pažnje te su smatrali da nemaju preveliku vrijednost. Ispočetka one su bile prepričavanje priča koje je čuo i koje mu je netko ispričao u djetinjstvu, no kako je vrijeme prolazio i sam ih je počeo smišljati i stvarati. U njegovim bajkama se na najbolji način spajaju legende, fantastika i mit sa stvarnim svijetom.
Analiza djela
Ružno pače je priča o nevoljama i patnjama malog labuda koji se greškom izlegao u pačjem gnijezdu. Odmah na početku je obilježen kao drugačiji i tu počinju svi njegovi problemi. Pače biva omalovažavano na razne načine i zlostavljano i zbog toga što nije vjerovao u sebe, misleći kako je bezvrijedan napušta pačje pleme.
Očito je kako postoji poveznica između svijeta ljudi i ove priče gdje su životinje u prvom planu. Ljudi rijetko kada pitaju za unutarnje vrijednosti i najviše sude druge prema njihovoj sposobnosti da se prilagode većini, ali i vanjskom izgledu. Sve što je drukčije budi neprijateljstvo, a teško je funkcionirati u svijetu gdje nitko nema razumijevanja za one koji su posebni.
Neprihvaćanje od strane većine Andersen je prikazao na dva načina. Prvi je pačje pleme u kojem se mali labud nikako ne uklapa svojim izgledom. Drugi je pleme u bakinoj kući gdje se mali palčić ne uklapa zbog svoje beskorisnosti.
Radnja je smještena pored stare vlastelinske kuće, opasanog dubokim opkopima, livadama, jezerima. Ovdje se nalazi seoska kuća s bakom, kokoši, mačkom gdje se prikazuje pačje djetinjstvo i početak mladenaštva. Sve zajedno traje oko godinu dana. Ružno pače je uglavnom autobiografsko djelo jer je i sam Andersen bio ružno i siromašno dijete.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka s elementima basne
Mjesto radnje: bakina kuća, jezero…
Vrijeme radnje: jednom davno
Tema: Priča o patnjama malog labuda koji se slučajno izgledao u pačjem gnijezdu.
Ideja: Važno je prihvatiti različitost i onog drukčijeg od nas samih. Ako je netko drukčiji ne znači da je loša osoba. Nikada se ne treba voditi nečijem vanjskim izgledom nego njegovim srcem.
Cijelu priču “Ružno pače” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Napokon je došlo prekrasno ljeto kada se pšenica zlati, roda štuka na svojim dugim, crvenim nogama i klepeće egipatski. Čitatelj si može dočarati polje oko kojeg se nalaze šume, a u šumama jezera. Na jedinom osunčanom dijelu nalazi se vlastelinsko imanje, okruženo opkopima vode, što pomalo podsjeća na utvrdu. Između vode i bedema nalazi se repuh, a usred tih repuhova guštika je sklonila gnijezdo patke.
Patka se nalazi uz svoje gnijezdo sakrivena od znatiželjnih pogleda. Tako je ona sjedila i sjedila na jajima, malo bi se promeškoljila da ne utrne i nastavila dalje sjediti. Bio je to zamoran, dug, ali vrijedan posao. Odjednom kada je patka mislila da je već prošla cijela vječnost, nešto se počelo događati i poveseli se jer iz jaja čuje kljucanje nakon čega se pojave pačići. U početku im se učini zaista velik svijet u koji su došli, ali mama im objasni kako to nije cijeli svijet što oni sada gledaju.
Pojavili su se preslatki kljunovi sve jedan ljepši od drugog, ali samo je jedno jaje ostalo netaknuto, a upravo je ono bilo najveće. U tom trenutku prolazi stara patka i govori mami da je najveće jaje purje i da bi bilo najbolje da ga ostavi, zato što s purićima ima samo muke. Ali kako su majke poznate po tome što su požrtvovne, i ova odluči ostati i pričekati da se izlegne i to najveće jaje. Napokon je došao i taj trenutak i posljednje se jaje izlegne.
Mama patka se začudi jer se iz jaja izlegne mlado, ali veliko i ružno pače. Unatoč tome ono ulazi veselo u vodu i pliva, što otkloni strah od patke da se možda ipak radi o puriću jer purani ipak ne plivaju. Mama patka povede mlade na pačje dvorište, koji se po pravilu trebaju prvo pokloniti staroj patki koja ima najveće odličje, a to je crvena krpica zavezana oko noge. Crvena krpica je znak da ju ne žele izgubiti i da treba biti upadljiva ne samo životinjama nego i biljkama.
Dok su joj mali pačići prilazili već su ostali počeli prigovarati zbog toga koliko ih ima, a najviše protiv velikog ružnog pačeta. Jedna ga je patka zbog toga odmah ugrizla u zatiljak, ali ga je majka obranila. Uskoro su ga počeli i ostali napadati, kljucati, vrijeđati i zafrkavati, ne samo patke nego purani i kokoši. Pačiću nije bilo nimalo jednostavno kako su dani prolazili jer su svi bili zli, a posebno njegova braća koja su ga nazvala nakazom.
Ružno pače se napokon ohrabri i odluči pobjeći od bilo kojeg oblika poniženja, ali i patnji kojima je bio izložen. Međutim nakon nekog vremena je primijetio kako ni usamljenost nije jednostavna. Uskoro su krenuli problemi sa gladi, žeđi, a preživjet će i susrete s lovcima te psima. Neko će vrijeme provesti u kući jedne bake, ali kako su i tamo očekivali pačja jaja, prozvali su ga beskorisnim, zbog čega je opet pobjegao.
Kada je prošla godina i vrijeme djetinjstva, a pačić je napokon odrastao, izrastao je u prekrasnog labuda i to najljepšeg u cijelom jatu labudova. Napokon je dočekao sreću nakon svih problema i znao je cijeniti lijepe trenutke koje mu je sudbina napokon podarila.
Cijelu priču “Ružno pače” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: ružno pače, pačićevi braća i sestre, majka, patka, bakica, mačka, kokoš, pas, labudovi…
Ružno pače – glavni je lik priče koja nosi i naslov po njemu. Kada se izleglo bilo je jako ružno i svi su ga se bojali. Iz tog razloga i sam je postao svjestan te činjenice. Majka ga je puno voljela, ali okolina mu je itekako davala do znanja da je drugačiji. Prolazili su dani, jesen i zima, a pače je bilo tužno jer je bio osamljen i nitko se s njim nije htio družiti. Bio je i preplašen, a osjećao se i odbačeno, nevoljeno i neshvaćeno. Na žalost, to je sudbina svih onih koji odskaču od standarda i ustaljenih normi ljepote. Svi drugačiji i oni koji se ističu ponekad moraju platiti cijenu izoliranosti. Kada je sivo pače vidjelo labudove, zadivila ga je njihova ljepota. Nije bio zavidan na tome, htio je samo dobiti malo više razumijevanja od ljudi i životinja kako bi se mogao uklopiti. Nije mogao ni sanjati da će jednog dana biti jedan od njih. Kada se pretvorilo u lijepog labuda bilo je sretno, no nije postao umišljen. Napokon je ostvario svoj san do kojeg je došao mukom. Kao labud ružno pače napokon je bilo prihvaćeno. Pronašao je sebi slične i mogao je biti sretan do kraja života.
Majka – voljela je svoje pače bez obzira na sve. Bila je jako brižna i branila ga je kada su ga druge patke napadala ružnim riječima. Pokušavala ga je zaštititi od dana kad se rodio. Čak i kad je vidjela da je njezin potomak drugačiji, nije ga odbacila. Ipak, odmah se zabrinula kako će okolina reagirati na njega. Njezin problem nije bio što ima drugačije dijete, nego je patila što će to dijete morati trpjeti kroz život jer ne izgleda očekivano. Nastojala je pomoći mu u njegovoj borbi kroz život, ali ipak nije uspjela posve ga zaštititi. Odvojili su njeno pače od nje i ono je moralo odrastati samo.
Okolina – okolina u kojoj je malo pače odrastalo može se definirati kao lik, jer uglavnom i djeluje kolektivno i ima neke svoje posebne karakteristike. Okolina je sklona osuđivanju i maltretiranju svega što je drugačije, pogotovo ako je to ružno. Ona je pakosna i zla jer nastoji sačuvati oblik kakav jest, a sve drugačije taj oblik mijenja. Prema pačetu se ponaša kao da je ono krivo što je takvo kakvo jest. Umjesto da mu olakša, ona mu još više otežava njegovo stanje. Ne samo da su grubi prema pačetu, nego su i nasilni. Odvojili su ga od majke i osudili na život u samoći i usamljenosti. Okolina je prihvatila ružno pače tek kada je postao lijepi labud. Možemo reći na je ona jedini negativac u ovoj priči.
Bilješka o piscu
Hans Christian Andersen rođen je 2.4.1805. u Odenseu. Bio je sin siromašna postolara i majke koja ga je odgajala sama nakon muževe smrti.
Prije očeve smrti Hans je mogao uživati i u kazalištu lutaka koje mu je načinio njegov otac, a osim toga puno je vremena proveo čitajući Andersenu priče iz “Tisuću i jedne noći” te komedije. U kući Andersenovih se mnogo čitalo, pa nije ni čudno što je i najmlađi član odlučio krenuti stopama najvećih književnika.
Teško se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj se godini Andersen, bez školovanja, novaca i bilo kakvih planova, uputio u Kopenhangen kako bi pohađao kazališnu školu. No, uskoro ga otpuštaju. Iako je majka htjela da izuči zanat, Hans ju je uspio nagovoriti da ga pusti samog u grad kako bi sam igradio svoj život i budućnost.
Njegovo je prvo uspješno djelo bio putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. No, postao je poznat tek po romanu Improvizator iz 1835., oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika.
Umro je u Kopenhagenu, 4.8.1875. godine.
Autor: S.Š.
Odgovori