Proces

Proces obrađena lektira Franza Kafke. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.

Analiza djela

Jedna od najpoznatijih njemačkih knjiga svih vremena, roman Proces Kafka je pisao 1914. i 1915. godine. Roman je objavljen posthumno tek 1925. godine, ali nije dovršen. Ipak sadrži završno poglavlje koje radnju dovodi do kraja. Roman je za tisak priredio Max Brod, Kafkin prijatelj, koji je djelo i usustavio i poredao po poglavljima. U današnjem izdanju, djelo sadrži deset poglavlja.

Djelo svojim naslovom sugerira radnju u čije se središte stavlja sudski proces, no djelo je zapravo Kafkina pobuna protiv sustava i birokracije kakvog poznaje. Proces tako može označavati i sam proces čovjekove borbe protiv većih od njega i njegove bespomoćnosti. Sud koji se kao nevidljiva instanca, a opet postojeća, proteže kroz cijelo djelo osudio je pojedinca, koji ni ne zna kakva mu se krivnja nameće i progoni ga. Ljudski život se tako svodi na obrazac i uklapa u forme robotskog života, gdje su zakoni i sustav iznad života.

Proces se tumači i kao neupitnost i neizbježnost sudbine, što i vidimo u Jozefovom ponašanju na kraju romana, gdje se on bez otpora predaje smrtnoj presudi. Cijeli koncept otuđenja, kojeg kod Kafke nalazimo i u Preobrazbi, odraz je piščevog pokušaja pronalaska sebe. Kafka se kao češki Židov koji govori njemački uvijek osjećao strancem u kojoj god sredini bio. Otuđenost je najbolje vidljiva u neodređenosti vremena, mjesta radnje, količini likova (koji se pojave jednom ili naglo nestanu usred radnje), ali i redefiniciji krivnje koja se glavnom liku nameće. Ipak, glavni lik ne može učiniti ništa u danoj mu situaciji, osim prihvatiti je, što na kraju i čini.

Većinu likova čine razni službenici, što bankarski, što sudski ili policijski. Zamjetna je i atmosfera interijera i eksterijera koje Kafka ocrtava u romanu. Sudske prostorije su na tavanima, u zabačenim, siromašnim dijelovima grada. Pored sudskih prostora vode se svakodnevni poslovi poput pranja rublja. Osjećaji tjeskobe i paradoksalnost radnje stvaraju kafkijansku i odražavaju psihološku dimenziju romana. Najgore od svega je što glavni lik može biti bilo koji čovjek na svijetu. Njegova običnost odražava se i u njegovom imenu. On nema cjeloviti identitet, već samo ime i inicijal. Na njegovom mjestu može biti bilo tko. U tome i je najveća prijetnja ovog romana.

Zbog svega ovoga Kafkin Proces postao je sinonim za apsurdne situacije u kojima se čovjek nađe, bez svoje krivice, a iz kojih se ne može izvući logikom, već može samo prihvatiti stanje u kojem jest. Ovo djelo veliko je i značajno djelo moderne koje više od ičega pokazuje apsurd modernoga društva i čovjeka zapletenog u nj.

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Književni elementi

Književni rod: epika

Knjževna vrsta: roman

Mjesto radnje: nedefinirani europski grad; stanovi gospođe Grubach (Jozefova soba), sudnica, odvjetnikov stan, banka, stan slikara Titorellija, kamenolom

Vrijeme radnje: 20. stoljeće

Tema: sudski proces krivo optuženog čovjeka

Ideja: prikaz apsurda društva i pojedinca koji u njemu nema prilike da se izvuče nevin

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj

Jozef K. bankarski je službenik, koji se budi na svoj trideseti rođendan uz kucnjavu na vratima. U njegovu sobu ulazi nepoznati čovjek, a drugi ga čeka u drugoj sobi. Predstavljaju se kao sudski službenici, koji su ga došli uhititi. Razloge mu ne žele navesti, zbog čega Jozef smatra da je to samo neslana šala kolega iz ureda. Pristaje na ispitivanje inspektora, koji mu kaže da je slobodan ići na posao dok ne krene suđenje. K. je osjećao dužnim ispričati se gazdarici, gospođi Grubach te gđi. Burstner, čiju sobu su službenici zaposjeli to jutro. K. je gđu. Burstner zasuo poljupcima, pokušavajući je utješiti.

Telefonski poziv obavještava Jozefa K. da je istraga njegovog slučaja zakazana za nedjelju. Iako mu preko telefona nisu dali vrijeme, dali su mu adresu, pa je K. sam pretpostavio da saslušanje počinje u devet ujutro. Krenuo je sam, čak nije htio ni vozača taksija umiješati u sve ovo. Kada je došao pred zgradu, zasmetala ga je činjenica da je to ogromno zdanje s puno zasebnih stubišta i katova i da ne zna koji je ispravan stan. Odlučuje se za jedno stubište i dok se penjao, zavirio je u svaku prostoriju ne bi li prepoznao onu koju on traži. Sve što je vidio je mnoštvo siromašnih obitelji, za koje je imao izgovor da traži stolara Lanza. Na petom katu prolazi pored žene koja pere dječju odjeću i koja ga upućuje na jedna vrata. Polako dolazi do nečega što izgleda na sudnicu, a čovjek kojeg je definirao kao sudca, govori mu da kasni već sat vremena. Publika u sudnici čas ga pozdravlja pljeskom, čas šutnjom.

Ubrzo je glavni sudac počeo s pitanjima, između ostaloga pitajući Jozefa K. je li on soboslikar. Jozef je brzo krenuo s opravdanjima, bacajući sučevu bilježnicu i opisujući svoje uhićenje. Ubrzo je skužio da svi u sudnici imaju nekakve broševe, pa je pomislio da su to zapravo sve pokvareni službenici. Htio je izaći i otići, a na tu njegovu gestu sudac ga je upozorio da je upravo ugrozio sve prednosti koje je mogao imati kao nevin čovjek. Izjurio je, a iza sebe ostavio hordu ljudi koji su počeli analizirati njegov slučaj.

Jozef K. odluči samoinicijativno pojaviti se ponovno na sudu. Dočeka ga ista ona žena što je prala rublje, a u razgovoru s njom dozna da je ona supruga sudskog poslužitelja i da žive tu bez naknade u zamjenu za njihov rad. Jozefa i mladu ženu u razgovoru prekida student prava. Jozef ih promatra izdaleka i prisustvuje njihovom poljupcu i tome kako student podiže ženu i odnosi ju. Njen muž dolazi uskoro i tuži se Jozefu za svoju ženu i studenta, ali ne želi se žaliti nikome drugome jer se boji za svoj posao.

Sudski poslužitelj provodi Jozefa K. kroz sud. Penju se visokim stepenicama, ulaze u predvorje gdje čekaju optuženi. U toj šetnji K. se počinje osjećati veoma umorno i moli poslužitelja da ga vodi van, što ovaj odbija. K. osjeća vrtoglavicu i počinje vikati, na što ga je čula žena u susjednom uredu. Ona ga uvjerava da se tako osjećaju svi pri prvom posjetu sudu, pa predlaže gospodinu s kojim dijeli ured da odvedu Jozefa u ambulantu. No on moli da ga vode van, što i uspijeva uz pratnju dva policajca, koji ga drže pod rukama. Jozef K. razmišlja kako je Sud poput lošeg zraka, posvuda je, a ne vidi ga.

Nekoliko dana K. provodi pokušavajući razgovarati s gospođicom Burstner, ali ona ga izbjegava. Šalje joj i pismo, na koje ne dobiva odgovora. U nedjelju primjećuje da se u njenu sobu useljava nova stanarka, gospođica Montag. Jozef K. se konačno obraća i svojoj stanodavki, gospođi Grubach, s kojom nije progovorio tjednima. Epizoda u kojoj susreće dva službenika pred kojima stoji batinaš, ostavila ga je još zbunjenijim. Naime, batinaš je dobio zadatak istući dvojicu službenika jer se K. žalio na njih sudcu. Iako K. nagovara batinaša da ih pusti, ovaj ustraje, na što se K. udaljava.

Jozefa posjećuje njegov stric Karl koji je zabrinut zbog K.-ovog slučaja jer bi to moglo naštetiti čitavoj obitelji. Zato ga nagovara da odu k njegovom prijatelju odvjetniku i da ga on zastupa. Došavši kod odvjetnika, začude se što je on već upoznat sa slučajem. Također, tamo je već bio i glavni tužitelj. Odvjetnik Huld je u bolesničkom krevetu, a o njemu brine Leni. Ona odvodi Jozefa i njih dvoje se upuštaju u ljubavnu aferu. Budući da ga nije bilo nekoliko sati, stric Karl kori Jozefa što je ostavio tužitelja da čeka, a i zato što je djevojka možda odvjetnikova ljubavnica.

Jozefa sve češće okupiraju misli o njegovom slučaju. Ne može funkcionirati na poslu i misli mu lutaju. Svi su upoznati s njegovim slučajem, pa tako i neki tvorničar koji mu savjetuje da posjeti slikara Titorellija. On slika portrete sudskih službenika i možda bi mu mogao pomoći. Jozef K. posjećuje sudca, koji živi u još siromašnijem dijelu grada no što je onaj u kojem je prvi put posjetio sud. Slikar mu nudi svoju pomoć preko poznanstava na sudu i objašnjava mu koji su mogući ishodi Jozefovog slučaja. Dok mu je slikar navodio opcije presude, Jozefu je opet pozlilo i zrak mu se činio zagušljiv. Napustio je slikarev stan, iako nije rekao što od navedenih presuda preferira. Slikar ga upućuje van kroz hodnik sličan onom predvorju s odvjetničkim uredima u kojem mu je već bilo ovako mučno. K. nosi rupčić preko nosa i u pratnji sudskog poslužitelja izlazi iz zgrade.

Jozef odlučuje slučaj uzeti u svoje ruke i odlazi kod odvjetnika da mu otkaže suradnju. Odvjetnik ga optužuje za nestrpljivost, ali K. svejedno otkazuje suradnju. Stvari se kompliciraju za Jozefa. Jedan dan na poslu dobije zadatak da jednom Talijanu pokaže katedralu. Iako se klijent nije pojavio, K. ulazi sam i sreće tamo svećenika koji mu pripovijeda parabolu o čovjeku sa sela i čuvaru. Svećenik mu savjetuje da manje traži tuđu pomoć u svom procesu i da se kloni žena.

Kako je djelo počelo na Jozefov 30. rođendan, tako se završava na dan njegovog 31. rođendana. Po njega dolaze dva muškarca u crnim odijelima. K. ih dočekuje sasvim spreman, kao da ih je očekivao, sjedeći u svom crnom odijelu. Ne pruža otpor i dopušta im da ga vode do kamenoloma. Glavu su mu postavili na kamen, a jedan je izvukao nož iz svog kaputa. Igrali su se nožem kao da očekuju da će ga on sam uzeti i ubiti se. Međutim, jedan od dvojice službenika konačno nož zabode u Jozefovo srce i ubije ga. Posljednje riječi bile su mu: “Poput psa!” Pri tome je mislio na sramotu oko cijelog procesa koja će ga nadživjeti.

Analiza likova

Likovi: Jozef K., gospođica Bürstner, gospođa Grubach, gospođica Montag, sudski službenici, inspektor, odvjetnik Huld, stric Karl, djevojka Leni, slikar Titorelli, student prava, sudski poslužitelj…

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Bilješka o piscu

Franz Kafka židovski je pisac koji je ostavio traga u književnosti osebujnim načinom pisanja i zanimljivim te pomalo mračnim temama. O Franzu se puno pisalo, pa su tako proizašle mnoge teorije o njegovom psihičkom stanju.

Od toga se ništa nije dokazalo nego su sve bile pretpostavke do trenutka kada je pokušao počiniti samoubojstvo, što je bio dokaz određene psihičke nestabilnosti.

Franz Kafka rođen je u Pragu 3. srpnja 1883. godine. Odrastanje u sjeni oca na njega će ostaviti veliki trag. Rođen je bogatoj obitelji u kojoj je dominirao otac, Herman Kafka kojeg je Stanley Corngold opisao kao dominantnu osobu s odličnim poznavanjem ljudske prirode.

Od 1889. do 1893 Kafka se školovao u Njemačkoj školi za dječake, a nakon završetka osnovne škole upisao je gimnaziju da bi se potom zaputio na Fakultet kako bi studirao kemiju.

Nakon kemije prebacuje se na njemačku književnost i povijest, da bi nakon toga upisao pravo. Za život je zarađivao radeći kao pravnik, iako je cijelo vrijeme htio biti pisac. Unatoč tome što je radio Kafka je bio materijalno osiguran zahvaljujući svom ocu.

Opisan je kao osoba kojeg je vječno mučila požuda, a poznato je kako je tijekom života često posjećivao bordele. Od dužih veza imao je jednu s Felice Bauer s kojom se povremeno viđao i najviše komunicirao preko pisama. S njom je bio dva puta zaručen. Druge zaruke prekinuo je 1917. godine kada ga je pogodila teška bolest tuberkuloza.

Godine 1920. zaručio se s Julie Wohryzek, siromašnom sobaricom iz hotela, a dok je bio zaručen s Felice, varao ju je s Margarethe, prijateljicom od Felice koja je živjela u Berlinu i koja je poput njega bila Židovka.

Neko vrijeme se govorilo kako je Kafka imao dijete s Margarethe za koje on nije znao, a koje umrlo brzo nakon rođenja, dok drugi tvrde kako to nije istina. Iako se nikada nije ženio Kafka je cijenio instituciju braka i obitelji.

Kafkino stvaralaštvo prošlo je u znaku pripovijetki, aforizama, romana i pisama, a sve ih je povezivalo duhovno jedinstvo. Unatoč tome što je djelovao pod dojmom romantizma, europske tradicije kakvu su njegovali Johann Wolfgang von Goethe, Dostojevski i Falubert te židovskog heterodoksnog učenja, Franz je do danas ostao jedan od rijetkih autora koje se ne može svrstati ni u jedan od pravaca.

Njegova djela opisuju surovu i sivu stvarnost u kojoj su likovi uglavnom potlačeni u neprekidnoj borbi sa surovim birokratskim sustavom. To se najviše primijeti u djelima poput: “Amerika”, “Proces”, “Zamak” te “Preobražaj” kao najpoznatije djelo koje je napisao. Čitajući Kafkina djela može se osjetiti atmosfera u kojoj su likovi pomalo izgubljeni te u nemogućnosti da komuniciraju sa svima ostalima.

Zahvaljujući uspješnosti napuštanja religioznih shvaćanja i okrećući se filozofiji Kafka je postao jedan od najpoznatijih duhovnih pisaca 20. stoljeća.

Za njegova života objavljene su dvije zbirke pripovjedaka, a ponešto i u časopisima. Za vrijeme njegovog života objavljene su pripovijetke “Promatranje”, “Seoski liječnik”, “Ložač”, “Preobrazba” i “Osuda”.

Većinu svojih djela oporučno je namijenio za spaljivanje, ali je izvršitelj oporuke, književnik Max Brod odbio to učiniti. Radi se o “Procesu“, “Zamku” i “Americi”.

Tuberkuloza od koje je obolio 1917. godine pogoršala se 1924. godine nakon čega se morao vratiti u Prag gdje se za njega brinula sestra Ottla. Umro je od tuberkuloze, 3. lipnja 1924. godine u Beču. Godine 1931. izašle su pripovijetke “Pri gradnji kineskog zida”.

Franz Kafka bio je poznati književnik i jedan od najznačajnijih autora suvremene svjetske literature i suvremenog romana. O tome svjedoči opširna literatura te da se svi romanopisci koji su došli iza njega, pozivaju na njegova djela kao na početak moderne pripovjedačke proze.

Autor: I.D.