Preobražaj

U Kafkinom djelu Preobražaj prisutna je atmosfera nesigurnosti, straha i tjeskobe, nalik teškome i mučnome snu iz kojeg se nije moguće probuditi. Oko likova je isprepletena mreža paradoksa koja se nikako ne da razriješiti ni logički spoznati. Radi se o djelu u kojem se osjeća kafkijanska atmosfera. U djelu je prisutno nekoliko elemenata. To su elementi ekspresionizma u kojima se osjeća strah, osamljenost i protest protiv društvenog mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca te zahtijeva slijepo pokoravanje. Elementi nadrealizma odnose se na neobične preobrazbe te izmijenjene stvarne odnose i halucinantne vizije.

U Kafkinom djelu Preobražaj osjećaju se egzistencijalna osamljenost bića, nemogućnost pronalaska mjesta u društvu i ispunjenja samog sebe, strah od odgovornosti za vlastitu egzistenciju, nesigurnost, tjeskoba i uzaludno traganje za ostvarenjem vlastitog smisla.

Analiza djela

Postoje tri teme u Preobražaju. Jedna je fizička preobrazba Gregora Samse kao rezultat otuđenja od samog sebe jer već dugo živi kao kukac, duhovna preobrazba Gregora Samse kao njegovo duhovno buđenje (sestrino sviranje na violini, pokušaj da sačuva sliku sa zida – svijest o sebi kao duhovnome biću, ali sada te potrebe više ne može ispuniti) te preobrazba Gregorove okoline – članovi njegove obitelji koji su, dok je Gregor za njih skrbio bili lijeni, statični i apatični, a sada postaju aktivni, pokretni, snalažljivi i sposobni te na kraju izlaze u šetnju i planiraju budućnost.

Motivi u kojima se razrađuje tema ili tematski slojevi je otuđeni čovjek u svijetu ljudskih odnosa, zatim apsurdan život neosmišljene egzistencije; strah i nesigurnost koji čovjeka čine malim i neznatnim, poput kukca, pred samim sobom i pred drugima; podvojenost ljudske osobnosti; “abnormalnost normalnoga”; što čovjeka čini čovjekom, po čemu prepoznajemo čovjeka, što od čovjeka ostaje kad mu se ukine izvanjsko obilježje “čovjekolikosti” po kojemu ga drugi ljudi prepoznaju kao čovjeka – ogoljenje egzistencije same; odnosi među ljudima – određuje li čovjek odnose ili odnosi određuju njega; bespomoćnost pojedinca i njegova nemoć da se odupre rutini koju je jednom prihvatio i tako pristao biti djelić nehumanog sustava.

Vrijeme Gregorova života prije preobrazbe je dug period s relativno malo događaja – proveden u automatiziranoj rutini. Zapravo taj cijeli period vodi prema fizičkoj preobrazbi koja je samo manifestacija njegova duhovnog stanja; vrijeme nakon preobrazbe – samo neposredno nakon preobrazbe zadržava stari osjećaj vremena (boji se kašnjenja, brine se kada će i kako nadoknaditi propušteno…), ali to vrijeme koje nužno određuje “normalan” život u Gregorovu novom životu postupno gubi značenje i smisao – sada je vrijeme zaustavljeno u onim trenucima koji su važni njemu kao osobi, njegovu unutarnjem svijetu: premještanje namještaja, spašavanje slike sa zida kao spašavanje djelića ljudskog svijeta koji mu se pokušava oteti, pokušaj da pomogne onesviještenoj majci, ranjavanje od strane oca, sestrino sviranje.

Preobrazba se dogodila u Gregorovoj sobi čime se njegov osobni prostor i sveo samo na prostor sobe – interijer, sužen, skučen, određen mjestom koje treba predstavljati mir i sigurnost, iza zatvorenih vrata, izolacija, stiješnjenost, sužavanje svijesti, ukinuće postojanja egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje. Upravo sada kad je fizički ograničen prostorom, baš kao što je cijeloga života njegov duh bio ograničen izvanjskim okolnostima, Gregorova želja za izlaskom iz skučenih okvira se pojačava, ali je sada u tome svaki put fizički spriječen (očev napad štapom, gađanje jabukom).

Nakon preobrazbe Gregor postaje beskoristan i kao takav smetnja, opterećenje, predmet gađenja i višak. Nisu spremni ni pokušati razumjeti ga; kako je njegov povratak u normalno čovjekoliko stanje sve manje moguć, tako ga sve više napuštaju i sve manje doživljavaju kao čovjeka s bilo kakvim ljudskim potrebama (za razliku od njih, Gregor njih razumije, suosjeća s njihovim problemima, spreman je i praštati).

Vrhunac Gregorova poniženja njegovo je tužno i samotno umiranje i kraj kada završava na smetlištu kao da je i sam otpad i smeće. Kako je bio nesposoban nastaviti ispunjavati svoje obveze, brzo je bio zamijenjen, a da se nitko zaista nije zapitao ni zabrinuo što se to Samsi dogodilo. Društvo u kojemu je živio i radio počiva na iskorištavanju slabijih, na strogoj i odljuđenoj hijerarhiji koja se temelji na novcu i društvenom položaju.

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj, citati

I

Radnja počinje buđenjem glavnog lika Gregora Samse u vlastitoj sobi i spoznajom da se pretvorio u golemog kukca.

“Ležao je na pancirski tvrdim leđima i vidio, kada bi malko podigao glavu, svoj nadsvođen, smeđi, zasvođenim okrućenjima razdijeĺjeni trbuh… Njegove brojne, prema obujmu njegova tijela, jadno mršave nožice, treperile su mu bespomoćno pred očima.”

Autor nas upoznaje s novonastalom situacijom i problemima koje Gregor ima s privikavanjem na činjenicu da je sada kukac. S obzirom na to da se pretvorio u neko čudno biće, zanimljivo je da razmišlja o tome kako mu je posao trgovačkog putnika težak. Mučilo ga je i to što kasni na posao, iako je ranije razmišljao kako bi mogao dati otkaz, ali zna da to nije moguće jer se mora brinuti za roditelje i sestru.

Na vrata mu pokuca majka. Taj, inače blagi glas, ovaj je put u njemu izazvao strah koji je dodatno pojačan zvukom njegovog glasa: “miješalo se neko bolno cijukanje što se nije dalo prigušiti, a koje je samo u prvi mah riječima ostavljalo jasnoću, da bi ih u odzvanjanju toliko razorilo te nisi znao jesi li dobro čuo.” Uskoro su mu na vrata počeli kucati i otac i sestra. Strahovali su da je bolestan pa su htjeli da im otključa vrata.

Sam čin izlaska iz kreveta, osim odbacivanja pokrivača, u tijelu u kojem se sad nalazi, Gregoru je predstavljao mu veliki problem:

“Da se pridigne, bile su mu potrebne ruke i šake; a mjesto toga je imao samo onaj bezbroj nožica što su bez prestanka izvodile najrazličitije kretnje, i kojima, osim toga, nije mogao vladati. Kada bi htio jednu da savije, ona bi se najprije ispružila, a kada bi mu najposlije uspjelo da s tom nogom učini ono što je želio, za to su se vrijeme druge nožice kao mahnite batrgale u bolnom uzbuđenju.”

Da bi bilo još gore, s obzirom na to da je kasnio na posao, došao ga je provjeriti netko iz poduzeća. Na vratima se pojavio sam “prokurista glavom“. To ga je nagnalo sa se brzo baci iz kreveta, uz glasan udarac, što je kod ukućana izazvalo još veću sumnju. Prokurista ulazi u raspravu s ukućanima oko toga zašto Gregor kasni na posao.

Svi žele ući u sobu, što Gregor rezolutno odbija, a to izaziva neugodnu tišinu, pa čak i sestrin plač. “Ovog trenutka ležao je, valjda, na sagu, i nitko tko bi znao za njegovo stanje ne bi od njega ozbiljno tražio da pusti prokuristu u sobu.” Prokurista zahtijeva objašnjenje za njegovo ponašanje. Govori mu kako njegova pozicija na poslu nije sigurna.

Gregor se pokušava opravdati i objašnjava zašto nema prodaje na poslu, obećava da će uskoro krenuti na posao i objasniti šefu sve što se događa, no izgleda kako ga nisu razumjeli. “To je bio životinjski glas”. Začudo, to je Gregora umirilo jer su sada svi znali da s njim nešto nije u redu.

Kako je nakon vreve u drugoj sobi nastupila tišina, Gregor se nekako dovukao do vrata i prislonio uz njih, “stopala njegovih nožica bila su malko ljepljiva”. Ustima je pokušao okrenuti ključ, ali kako nije imao zuba, to je išlo malo teže, pogotovo “jer iz usta mu je navirala neka tamna tekućina, cijedila mu se po ključu i kapala na tle”. Uspio je i glavom pritisnuo kvaku. Vrata su se širom otvorila.

Prokurist se preplašio, stavio ruku na usta i stao uzmicati. Majka se onesvijestila i pala na pod. Otac je prvo bio ljut, a zatim je zaplakao. Gregor, sad potpuno miran, počeo je ispitivati prokuristu hoće li mu dopustiti da otputuje u ovom stanju i moli ga da se zauzme za njega u poduzeću dok se ne oporavi. “U škripcu sam, no ja ću se već izvući”.

Prokurista se već nakon prvih Gregorovih riječi okrenuo i počeo bježati. Gregor ga je pokušao spriječiti, uspio se okrenuti i dočekati na svoje tanke nožice, što je užasnulo njegovu majku koja je počela bježati i u silnom strahu udarila o stol, prije nego se bacila ocu u ruke. Otac u jednom trenutku “zgrabi desnicom štap …. a lijevom rukom dohvati neke velike novine sa stola i, lupajući nogama, poče mahanjem štapom i novinama Gregora tjerati natrag u njegovu sobu”.

Gregor se dao u bijeg i počeo se vraćati prema svojoj sobi, samo što to nije bilo baš lako jer se još uvijek nije dobro snalazio u novom tijelu. Da bi stvar bila još gora, ispalo je da je širi od vrata. U strahu od oca i toga da ga ovaj slučajno udarcem ne usmrti, probao se nekako provući te time ozlijedio jednu stranu tijela i zaglavio. Otac ga je na silu gurnuo i štapom zalupio vrata.

“…nožice mu, s jedne strane podrhtavajući, visile u zraku, a na drugoj su bile bolno pritisnute o tle, kadli ga otac ostrag snažno udari, i on poleti, jako krvareći, duboko u svoju sobu.”

II

Gregor se iz sna nalik na nesvjesticu prenuo tek u suton. Čuo je neke zvukove iza vrata, pa je krenuo prema njima. Ustanovio je da na lijevoj strani ima jednu ogromnu brazgotinu, a jedna nožica mu se vukla uz tijelo kao mrtva. Shvatio je da ga je prema vratima privukao miris nekog jela. Netko, pretpostavljao je da je to sestra, mu je stavio punu zdjelu mlijeka u kojoj su plivali sitni komadići kruha. Nažalost, nekad omiljeno jelo sada mu gadilo pa je otpuzao natrag na sredinu sobe.

U stanu je vladala tišina, no osjetilo se da je netko tamo. U jednom trenutku netko je čak htio ući u sobu – odškrinuo je vrata i brzo ih zatvorio. Ključ je sada stajao s vanjske strane sobe.

Roditelji i sestra su se u jednom trenutku povukli na počinak i onda je osjetio kako je ostao sam. Ležao je na podu u sobi. Morile su ga brige i bilo ga je strah. Nije razumio zašto ga je strah te sobe u kojoj je proveo već više od pet godina. Nesvjesno se povukao pod kanape i tako ostao cijelu noć u nekom polusnu iz kojeg ga je budila samo glad.

Ujutro je u sobu, potpuno odjevena, ušla njegova sestra. No čim ga je ugledala, toliko se prestrašila da je istrčala iz sobe i za sobom zalupila vrata. No, izgleda da je požalila zbog toga, jer se odmah nakon toga vratila u sobu, tiho na prstima “kao da je kod teškog bolesnika ili nekoga stranca”. Primijetila je da ništa nije jeo. Ostavila mu je puno hrane kako bi vidjela što želi jesti i izašla iz sobe.

“Donijela mu je, da bi ispitala njegov ukus, čitav izbor jela, sve to razastrto po starim novinama. Bilo je tu staro, napola istrunulo povrće; kosti od večere, okružene skrućenim bijelim umakom; nekoliko grožđica i badema; sir za koji je Gregor prije dva dana izjavio da je pokvaren; komad suha kruha; komad kruha s maslacem i komad kruha namazan maslacem i posoljen. Osim toga, uz sve to postavila je onu zdjelu, vjerojatno zauvijek namijenjenu Gregoru, a koju je napunila vodom.”

Zaključio je da mu najviše prijaju sir i jela koja nisu svježa. Čak je jelo koje želi pojesti kasnije odvukao u stranu, a ostavio ono što mu se ne sviđa. Tako je odsad Gregor dobivao svoju hranu. Sestra mu je ujutro donijela obrok, a ono što nije pojeo, pomela je i bacila u smeće. Drugi obrok dobio je nakon zajedničkog ručka. Hranu je donosila dok su roditelji spavali.

Služavka je odmah prvi dan tražila da ju otpuste, molila je to majku na koljenima. Obećala je da nikome neće ispričati što se događa u ovoj kući. Iz tog razloga kuhale su sestra i mama. No, nikome od ukućana nije bilo do jela, pa čak ni pića.

Otac je odmah prvi dan majci i sestri obznanio imovinsko stanje cijele obitelji. Gregor je inače snosio sve troškove jer ocu nije ostalo puno novaca od rada u njegovom poduzeću. Gregor je čak htio sestru poslati na konzervatorij, da se školuje kad već tako dirljivo svira violinu. O tome sada više nije bilo ni govora, premda je Gregor i dalje maštao o tome. Gregor saznaje da je otac ipak uspio uštedjeti nešto novca, što ga je činilo sretnim.

Trebalo je početi zarađivati, no Gregor o tome nije volio slušati.

“Otac se za tih prvih pet godina, koje su bile prve ferije njegova mukotrpnog a ipak uspješnog života, dobrano potkožio salom te zato postao prilično trom. A zar da sada počne zarađivati majka, koja je bolovala od astme, kojoj je već hodanje po stanu bilo naporno, i koja bi svakog drugoga dana provodila dan na sofi, kod otvorenog prozora, pateći od zaduhe? Ili da, možda, sestra zarađuje, koja je sa svojih sedamnaest godina bila još dijete, a kojoj su od svega srca morali priuštiti njen dosadašnji način života, koji se sastojao u tome da se lijepo oblačila, da je dugo spavala, pomagala u kućanstvu, da je sudjelovala u nekoliko skromnih zabava i da je, prije svega, svirala violinu?”

Noći je provodio ležeći na sofi uz vrata ili pak na stolici prislonjenoj uz prozor kroz koji je gledao bolnicu preko puta ceste.

Sestra mu je, bez obzira na gađenje i strah koji je osjećala prema Gregoru, i dalje nosila hranu, čistila sobu i otvarala prozor. Iz tog razloga, kad je sestra ulazila u sobu, Gregor se trudio ostati ispod kanapea kako bi bio što manje uočljiv. Sestra mu je na tome bila zahvalna.

“Da bi je poštedio i toga pogleda, nekog je dana na leđima – a trebalo mu je za to četiri sata – odnio plahtu na kanape i razastro je tako da je sada bio potpuno sakriven, tako da ga sestra, kada bi se i sagela, nije mogla vidjeti.”

Hrana ga više nije pretjerano veselila. Kako mu je bilo dosadno, Gregor se zabavljao na različite načine – noću je gledao kroz prozor, gmizao je uzduž i poprijeko po zidovima i stropu, visio je o tavanici. Sestra Greta je primijetila tu njegovu naviku, pa je željela maknuti pokućstvo iz sobe kako bi Gregor imao što više mjesta za puzanje. To nije mogla sama, a oca se nije usudila pitati, pa je zamolila majku da joj pomogne.

Majka je bila protiv toga, jer je smatrala da će time izgubiti ljudskost, ali je na kraju Greti ipak pomogla s tim. Greta je to htjela iz malo sebičnih razloga, zato što je onda znala da se nitko drugi osim nje neće usuditi ići u sobu i baviti Gregorom.

“A nije li, onda baš tako kao da odstranjivanjem pokućstva pokazujemo da napuštamo sva-ku nadu u poboljšanje te da ga bezobzirno prepuštamo samome sebi? Mislim da će biti najbolje ako sobu ostavimo u istom stanju u kojem je i prije bila, da bi Gregor, kada nam se opet vrati, našao sve nepromijenjeno, i to lakše zaboravio sve što se za to vrijeme desilo.”

Kako bi spriječio Gretu da mu iznese sve iz sobe, popeo se na zid i priljubio uz sliku na zidu. Razmišljao je kako će prije skočiti Greti u lice nego joj dozvoliti da ukloni tu sliku. Majka se sva prenerazila kad ga je vidjela tako izbliza. To je Gretu naljutilo i obratila mu se prvi put nakon preobražaja. “”Ti, Gregore!” usklikne sestra, uzdignute pesnice i prodornim pogledom.”

Gregor se zbog majčine reakcije potpuno izbezumio te je počeo trčati po kući. Gmizao je posvuda – po podu, namještaju i stropu. Na kraju je sa stropa pao na veliki stol i ostao tamo ležati potpuno klonuo. Odjednom je došao otac i cijela situacija ga je jako naljutila jer mu Greta nije uspjela dobro objasniti što se dogodilo.

Otac se potpuno promijenio u ova dva mjeseca otkako se Gregor pretvorio u to stvorenje. Nekada spor i debeo starac, sada je stajao uspravan, jak i moćan pred njim, u zategnutoj plavoj uniformi. Njegov otac je bio jako strog, što je Gregor i znao, pa je bježao pred njim od straha. Otac ga je zatim počeo gađati jabukama. Jedna od jabuka ga je pogodila jače i zarila mu se u leđa. Nakon toga je izgubio svijest od boli.

“No jabuka koja je odmah za njom hitnuta na nj naprosto mu se zarine u leđa; Gregor se htjede odvući dalje, kao da bi se neočekivana, nepojmljiva bol mogla stišati ako promijeni mjesto; ali se osjećao kao prikovan pa se ispružio s potpuno poremećenim čulima.”

III

Prošlo je mjesec dana, no rana od bačene jabuke nije zacijelila. Gregor je zbog te rane izgubio velik dio svoje pokretljivosti, više nije mogao ni puzati. No, kako se cijela obitelj osjećala krivom, ponekad su ostavljali vrata sobe otvorenima da se ne bi osjećao usamljeno.

Otac je redovito spavao u naslonjaču u dnevnoj sobi. Kada bi došlo 10 sati, majka ga je morala nagovarati da se digne i ode u krevet, jer radi od šest sati ujutro, pa se mora naspavati. Kako mu je to bilo jako teško, s obzirom na njegovu tvrdoglavost, redovito se i sestra pridruživala nagovaranju. To je završilo tako da su ga najčešće njih dvije morale podupirati na putu do kreveta.

Nitko se više nije previše opterećivao Gregorom jer su imali druge probleme – primarno financijske. Otpustili su sluškinju i prodavali su komade obiteljskog nakita. Stan nisu mogli napustiti jer nisu znali kako bi preselili Gregora. On je pak sanjario kako bi opet volio preuzeti uzde obitelji u svoje ruke.

“To što je svijet tražio od siromašnih ljudi, oni su činili do krajnjih granica; otac je malim bankovnim činovnicima donosio doručak, majka se žrtvovala za rublje stranih ljudi, sestra je na zahtjev mušterija za tezgom trčala amo-tamo, ali za još više nisu dostajale snage obitelji.”

Čak ni sestra više nije previše marila za Gregorove potrebe i osjećaje. Hranjenje i čišćenje obavljala je automatski, bez previše razmišljanja. Čak ni Gregorovo negodovanje nije previše utjecalo na nju. Stoga je jednog dana majka preuzela na sebe čišćenje cijele sobe, što je naravno naljutilo i rastužilo Gretu. Majka se stoga više nije usudila uplitati Greti u posao, pa kada sestra nije mogla, a to je bilo sve češće i češće, sve poslove je radila nova dvorkinja, stara udovica kojoj se Gregor uopće nije gadio.

S vremenom, Gregor je potpuno prestao jesti. Povremeno bi u usta stavio neki zalogaj već gotovog jela, ali bi ga nakon par sati ispljunuo. Mislio je da je to zato što trpaju njegovu sobu stvarima za koje nemaju mjesta u ostatku stana, ali se na to zapravo vrlo brzo privikavao. Jednostavno je bio sve umorniji i umorniji.

U jednu od soba u stanu uselili su se neki muškarci koji su povremeno jeli u zajedničkoj prostoriji. Jednom prilikom sestra je počela svirati na violini, što je njih jako zainteresiralo. Otac i majka bili su jako ponosni na Gretu zbog toga. Čak je i Gregor pomolio glavu iz svoje sobe. Bio je pun prašine, a konci i kosa su se vukli za njim, ali više mu se nije dalo čistiti se.

Ubrzo su se muškarci zasitili slušanja violine. Kako je Gregor izašao iz sobe, jedan od muškaraca ga je primijetio. Uskoro su sva trojica od oca tražila objašnjenje kakvo to stvorenje živi u stanu u kojem oni unajmljuju sobu. Kako objašnjenja nije bilo, sva trojica su otkazali sobu i izjavili da neće platiti ni vrijeme provedeno u stanu.

“”Dragi roditelji”, reče sestra i, u znak uvoda, udari šakom o stol, “ovako se više ne može. Ako to, možda, ne uviđate, ja uviđam. Ne želim pred ovom nemani izgovoriti bratovo ime, i samo ću reći: moramo ga se pokušati otarasiti. Pokušali smo sve što je u ljudskoj moći da ga njegujemo i trpimo; mislim da nas nitko ne može ni za što prekoriti.””

Sestra je zbog svega toga odlučila da se moraju riješiti Gregora, s čim se otac složio. Optužuje ga za sve probleme koje imaju – kako ih ne razumije, kako tjera stanare, kako ih želi izbaciti na ulicu. Gregor je na to samo poraženo odlučio otpuzati u svoju sobu, onako onemoćao i bolestan.

“Samo se bio počeo okretati da bi odgmizao u svoju sobu, a to je uistinu bilo dosta neobično, jer se, onako bolestan, zbog mučnog okretanja morao poslužiti i glavom, koju je zbog toga često uzdizao i njome udarao o pod. Zastao je i pogledao oko sebe. Čini se da su shvatili njegovu dobru namjeru: bijaše to samo strah koji ih je trenutno obuzeo.” Za njim su naglo zatvorili vrata i zaključali ih.

Gregor je samo legao i shvatio da se više ne može pomaknuti. “U tom stanju praznog i mirnog razmišljanja ostao je sve dok ura na tornju nije otkucala treći jutarnji sat. Još je doživio kako je pred prozorom posvuda počelo svitati. Onda mu glava, i protiv njegove volje sasvim klone, a iz nozdrva mu se oteo posljednji slabi dašak života.”

Dvorkinja je prva primijetila da je Gregor “crknuo”, što je svima glasno priopćila. Svi su došli provjeriti je li to stvarno istina. Tek sada su primijetili kako je jako smršavio jer već dugo ništa nije jeo. Spremili su se, obukli, i odlučili taj dan iskoristiti za odmor i šetnju. Odlučili su otpustiti i dvorkinju.

“Onda sve troje zajedno napustiše stan, što već mjesece i mjesece nisu činili te se tramvajem odvezoše u okolicu grada. Kola, u kojima su sjedili sami, bila su iznutra sva obasjana toplim sunčanim zrakama. Sjedeći udobno ispruženi na sjedištima, razgovarali su o izgledima za budućnost, a pokazalo se da ovi, kada se pobliže ispitaju, nisu ni bili tako loši, jer sva tri namještenja bijahu – o čemu zapravo još nisu ni stigli jedno drugo obavijestiti – nadasve povoljna, a osobito su mnogo obećavala.”

Pripovijetka završava još jednom preobrazbom, Greta se iz djevojčice razvila u “lijepu punašnu djevojku”, pa je bilo vrijeme da joj nađu valjana muža.

“I kada je kćerka na cilju vožnje prva ustala i protegla svoje mlado tijelo, njima se to činilo kao potvrda njihovih novih sanja i dobrih namjera.”

Analiza likova

Likovi: Gregor Samsa, sestra Greta, Gregorovi otac i majka, prokurist, kućna pomoćnica, trojica stanara

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Bilješka o piscu

Franz Kafka rođen je u Pragu 3. srpnja 1883. godine, a kako je odrastao u sjeni očeva autoriteta to će kod njega zauvijek ostaviti neizbrisiv trag. Naime, rodio se u imućnoj obitelji u kojoj je dominirao njegov radišni otac.

Nakon što je završio klasičnu gimnaziju odlazi na Fakultet studirati kemiju. Nakon toga prebacuje se na njemačku književnost i povijest, da bi ipak upisao pravo. Radio je kao pravnik, iako se zapravo htio baviti isključivo pisanjem. Za njegova života objavljene su dvije zbirke njegovih pripovjedaka, a ponešto i u časopisima.

Za vrijeme njegovog života objavljene su pripovijetke Promatranje, Seoski liječnik, Ložač, Preobražaj i Osuda.

Većinu svog književnog opusa oporučno je namijenio spaljivanju, ali je izvršitelj oporuke, odnosno književnik Max Brod to odbio učiniti. Radi se o Procesu, Zamku i Americi.

Umro je od tuberkuloze, u Beču 3. lipnja 1924. godine. Godine 1931. objavljene su pripovijetke Pri gradnji kineskog zida.

Franz Kafka bio je književnik njemačkog jezičnog izraza i jedno od najznačajnijih imena suvremene svjetske literature i suvremenog romana. O tome svjedoči opširna literatura i činjenica da se svi poznatiji suvremeni romanopisci pozivaju upravo na njegovo djelo kao početak, odnosno izvor moderne pripovjedačke proze.

Autor: F.V.