Roman

Za razliku od nekih kraćih proznih oblika roman je najopsežniji i ujedno najkompleksniji. Likovi su unutar romana ocrtani detaljno i u tančine upoznajemo glavne likove i situacije u kojima su se zatekli. Ujedno se prikazuju i pojedine društvene grupacije, odnosi unutar društva kao i društvo u cjelini.

Roman nije oduvijek značio ono što znači danas. U početku se odnosio samo na djela koja su napisana jezikom puka, za razliku od onih koja su bila napisana latinskim jezikom. Ovi potonji bili su pisani samo za mali broj obrazovanih ljudi i nisu bili dostupni širokim masama.

O podrijetlu romana još se nagađa. Neki smatraju da svoje korijene vuče u helenističkoj proznoj književnosti dok drugi zagovaraju da je nastao u sprezi sa filozofskom misli. Za razliku od djela kao što su epovi, u romanima je više pažnje posvećeno pojedinom liku i praćenju njegovih individualnih zgoda i nezgoda kao i dubljem poniranju u njegov psihološki ili emocionalni svijet.

Roman je tvorevina novoga vijeka, a prvi roman koji se smatra izuzetno vrijednim za europsku književnost je Don Quijote. Roman ima slobodnu kompoziciju i izraz, a tiče se sudbine pojedinca. Glavni junak nije heroj već psihološki složen lik.

Roman možemo podijeliti prema temi kojojm se bavi, a tematika romana može biti raznolika stoga razlikujemo psihološki, socijalni, viteški, ljubavni, povijesni, kriminalistički i avanturistički. Ujedno ga možemo podijeliti i prema načinu na kojem je autor odabrao pristupiti temi pa imamo publicistički, satirički i humoristični roman.

Prostor radnje, radnja sama ili pak lik mogu biti fokusna točka u izgradnji romana stoga možemo čitati roman lika, zbivanja ili prostora, a ujedno ga je moguće podijeliti i prema epohama u kojima je nastao.

Svaka epoha imala je jedan prevladavajući način pisanja i razmišljanja koji se sukladno tome reflektirao i na proznu proizvodnju toga vremena. Realistički roman po svojim obilježjima razlikovati će se od simbolističkog kao što će se i simbolistički razlikovati od prosvijetiteljskog ili naturalističkog. S podjelama ili bez njih, roman je i dalje najčitanija književna vrsta.

Moderno doba sa sobom je donijelo i moderni roman ili, kako ga još nazivaju, postmoderni roman. On se javio 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća i ima otvorenu strukturu koja je labavo povezana i dopušta čitatelju mnogo slobode u interpretaciji. Priča gubi klasičan rasplet, ostaje nedovršena a kategorije realnog i imaginarnog se zamućuju.

Vrste romana

• Prema temi: obiteljski, ljubavni, pustolovni, povijesni, društveni, kriminalistički, pikarski, viteški, znanstvenofantastični, kriminalistički (važno je spomenuti da je u velikom broju romana obično zastupljeno više tema)
• Prema tonu: didaktični, satirični, sentimentalni, humoristični
• Prema načinu oblikovanja – lančani ili stupnjeviti (priče se vežu jedna na drugu, na primjer pustolovni roman), paralelni roman (fabula se razvija paralelno, kao na primjer u romanu Ana Karenjina), prstenasti roman (okvirna priča na kraju zaokružuje i sve ostale priče, na primjer roman Put oko svijeta u 80 dana)
• Prema načelu integracije: roman lika, zbivanja i prostora
• Prema stilskoj epohi: realistički, prosvjetiteljski, naturalistički, modernistički (roman kao esej, roman struje svijesti i drugi)