Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.) ruski je romanopisac ukrajinskih korijena i uz Tolstoja najveći predstavnik ruskog realizma. Ostao je poznat kao publicist i novelist te jedan od najznačajnijih književnika koji je ikada postojao.

Smatra se kako je imao veliki utjecaj na književnost u svijetu, a malo koji pisac iz novijeg vremena mogao se tome oduprijeti, a što se najviše vidi u pokretima poput egzistencijalizma i ekspresionizma.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski rodio se 11. studenog 1821. godine u Moskvi od oca liječnika Mihaila koji se rodio u Ukrajini te majke Marije Fedorovne, žene veselog karaktera koja je voljela poeziju, ali nažalost umrla 1837. godine od bolesti sušice.

Mihail je bio predstavnik nižeg plemstva i pretpostavlja se kako je bio ubijen zbog financijskih razloga moćnika koji su ga poznavali. Smatra se kako su iskoristili njegovu ovisnost prema alkoholu i sve htjeli prikazati kao samoubojstvo. Fjodor je bio silno povezan sa ocem, a nakon njegove smrti doživio je po prvi puta epilepsiju.

Imao je težak život, a uz siromaštvo s kojim se svakodnevno borio, bolovao je od bolesti epilepsije te se još morao suočiti sa smrtnom kaznom u jednom od najgorih zatvora u Sibiru. Kako da to sve nije bilo dovoljno, Fjodor se morao suočiti i sa smrti najbližih članova obitelji.

Želeći udovoljiti ocu dok je imao samo šesnaest godina upisao je vojnu akademiju, a nakon čega je pohađao inženjersku akademiju. Unatoč odlasku u vojsku i potrebu da studira inženjerstvo Fjodor je već tada osjećao kako velika ljubav i buduća profesija leže u pisanju.

Počeo je s prijevodom Balzacovog djela "Eugenija Grandet", a na početku stvaranja ugledao se na Gogoljev način pisanja i realizam, pa je tako zastupao napredne podjele u društvu, dokaz tome je roman ''Bijedni ljudi''.

U to se vrijeme približio utopijskim socijalistima koje je predvodio Petraševski. Iz spomenutog perioda treba izdvojiti roman "Dvojnik" u kojem prikazuje raspad ličnosti Goljatkina koji pada u shizofreniju i uslijed svega toga počinju mu se ispreplitati stvarnost i mašta.

Veliku ulogu u njegovu životu imalo je sudjelovanje u socijalističkom kružoku Petraševskoga, radi čega je 1849. godine bio osuđen na smrt, a nakon toga i pomilovan te otjeran u izgnanstvo u Sibir na deset godina.

Povratkom iz zatvora što je opisao u djelu ''Zapisima iz mrtvog doma'', osudio je i napustio revolucionarno razmišljanje, roman ''Demoni'' te krenuo putem misticizma, tražeći izlaz u pravoslavlju i stojeći uz cara te slavizam.

Unatoč povratku iz zatvora i novom početku, Fjodor je imao brojnih privatnih problema, pa je tako zbog kockarskih dugova zapao u novčane probleme i da bi pobjegao od vjerovnika otišao je na putovanje u Europu, obišavši zemlje poput Italije, Engleske, Njemačke i Francuske.

Teška financijska situacija utjecala je na njegovo stvaralaštvo, što se moglo vidjeti i u djelu ""Poniženi i uvrijeđeni" koje zaostaje za mnogim njegovim djelima.

Najpoznatija djela su  romani: ''Poniženi i uvrijeđeni'', ''Zločin i kazna'', "Bijesovi", "Mladić", ''Idiot'' te ''Braća Karamazovi'', posljednje i najpoznatije njegovo djelo, koje je ostalo nedovršeno. Tu su i novele: "Dvojnik", "Bijele noći",
"Netočka Nezvanova" (ostalo nedovršeno) i "Zapisi iz podzemlja".

Umro je 9. veljače 1881. godine od epileptičnog napadaja.