Bremenski gradski svirači obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte cijelo djelo Bremenski gradski svirači online >>
Priča Bremenski gradski svirači je zabavna, ali isto tako i poučna priča o velikom i neraskidivom prijateljstvu, koje je nastajalo u teškim trenucima zbog osjećaja odbačenosti i prijetnje od strane razbojnika. Braća Grimm se u svojim bajkama nisu oslanjali samo na ljude kao glavne junake. Postoje priče u kojima su životinje imale glavnu riječ i koje su predstavljale glavne likove. Takvi su i pomalo zabavni Bremenski gradski svirači. Ovo je basna koja nam donosi jednako važne pouke kao i Grimmove bajke.
Jacob i Wilhelm Grimm bili su sakupljači poznatih narodnih priča koje su prepravljali i objavljivali u svojim zbirkama, a Crvenkapica, Pepeljuga, Palčić i Ivica i Marica samo su neke od poznatijih. Sve njihove priče nastale su zahvaljujući pričama iz naroda i usmenoj predaji, a kasnije su dorađene da bi bile primjerenije djeci i da bi prenosile jasniju pouku..
Analiza djela
U basni Bremenski gradski svirači opisuje se susret četiriju životinja koje su mislile kako je njihovom životu došao kraj. Gospodari su ih se željeli riješiti pa su životinje odlučile krenuti svojim putem. Tako su se sastali magarac, pas, mačak i pijevac i odlučili krenuti put Bremena. Putem su se životinje zbližile, da bi prijateljstvo učvrstile na kraju kad su zajedničkim snagama uspjele pobijediti razbojnike.
S obzirom na to da je taj put bio jako dug, umorili su se i ogladnjeli. Ubrzo su naletjeli na drvenu kolibicu gdje su se mogli odmoriti. Tu kreće njihova priča o sviranju. Na kraju nisu stigli do Bremena, ali u tom nastojanju stvorilo se neraskidivo prijateljstvo između životinja koje su ostatak svojih dana provele uživajući u ukusnoj hrani i ugodnom druženju. Svi su dijelili sličnu sudbinu pa su se jako dobro međusobno razumjeli.
Još se jednom pokazalo kako ponekad teški trenuci mogu biti samo uvod u nešto što će na kraju lijepo završiti. Bez njih nikada ne bismo došli do dobrog života. Ova priča to prikazuje na vrlo simpatičan način. Sve životinje iz priče posjeduju neke svoje karakteristične vrline koje im pomažu u životu. Koristeći ono što imaju, životinje su se uspjele izboriti za lijep život, iako ih je svijet do tada već bio otpisao. A ništa od toga ne bi uspjele same. Za njihov opstanak bilo je presudno da se udruže i zajedničkim snagama dostignu cilj.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: basna
Mjesto radnje: koliba
Vrijeme radnje: jednom davno
Tema: Nakon što su se gospodari htjeli riješiti svojih životinja, one su odlučile krenuti put Bremena kako bi postali svirači.
Ideja: Pravi prijatelji ipak postoje, a koji će svoje prijateljstvo dokazati djelima. Ponekad je put do pravog prijateljstva ispunjen brojnim nedaćama koje se na kraju ipak riješe.
Cijelu priču “Bremenski svirači” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Jednoga dana živio je umoran i star magarac koji je pobjegao od svog gospodara jer je načuo da ga ovaj želi prodati jednome mesaru. Jadnik se naradio u životu noseći teške vreće u mlinicu pa nije ni čudno što je ostao bez snage. Gospodar mu je svakoga dana davao sve manje hrane pa je on bivao sve slabiji i slabiji. Nakon što je potpuno oslabio gospodar je pomislio kako bi bilo najbolje da ga se riješi.
Magarac je bio jako nesretan odlukom svog gospodara, ali nije se htio predati. Odlučio ga je napustiti prije nego ga ovaj da u ruke mesaru.
Šetajući selom naletio je na starog i tužnog lovačkog psa kojeg je gospodar otjerao da mu čuva kuću. Glasno je dahtao i bio bez snage. I on je odlučio pobjeći od svog gospodara kako ga ne bi zatekla loša sudbina.
Tako tužni i žalosni, krenuli su pješačiti prema obližnjem gradu Bremenu. Sva sreća što su se sreli jer ih je budući suživot u gradu zaista veselio. Morali su se pobrinuti kako će se prehraniti pa su odlučili postati glazbenici. Morali su zaraditi za kruh. Na svom su putu tako sreli još i starog mačka i iscrpljenog pijetla koji su im se pridružili. Gospodarica se mačka htjela riješiti jer nije više imao snage i dobre zube za hvatanje miševa pa je uspio pobjeći prije nego ga je ugušila, dok je pijevca gazdarica htjela skuhati za ručak. Pijevac je brže bolje to u pravi čas izbjegao.
Hodali su i hodali, pala je noć i jako su se umorili. Nikako da stignu do grada Bremena. Naišli su na malu kolibu i odlučili u njoj prenoćiti. Bio je to dug put i poželjeli su malo odmoriti prije nego nastave dalje hodati.
Kada su pogledali kroz prozor kolibice, shvatili su da razbojnici pripremaju mirišljavu večeru. Sinula im je fantastična ideja. Odlučili su zasvirati pod prozorom kako bi zaradili za večeru. Poslagali su se tako da se pas popeo na magarca, mačak na psa, a pijevac na mačka. Kada su počeli pjevati svi u jedan glas zvučali su kao da se deru, a ne pjevaju. Razbojnici su pomislili kako će ih napasti nekakva divlja životinja. Uplašili su se i pobjegli.
Kada su razbojnici pobjegli životinjama se ukazala prilika za toliko željenim odmorom. Trkom su ušli u kolibu, sjeli za stol i pojeli ostatak mirišljave večere. Naprosto su uživali nakon dugo vremena. Nakon večere su otišli na počinak kako bi bili spremni za sutrašnji put u Bremen. Ugasili su svjetiljku i svaki od njih se smjestio prileći onako kako im najviše odgovara. Tako je magarac legao na mekano sijeno, pas je legao pored ulaznih vratiju, mačak blizu ognjišta, a pijetao na visoku drvenu gredu.
Ipak, kada su četvorica prijatelja ugasila svjetiljku, jedan od razbojnika se vratio u kolibu provjeriti radi li se uistinu o opasnoj životinji za koju su mislili da ih je napala. Čim je zakoračio, mačak se uznemirio, izvadio svoje oštre kandže i ogrebao ga. Nakon toga je magarac zamahnuo svojim kopitom i pritom ga jako udario, zatim ga je pas ugrizao, a pijevac je glasno zakukurikao. Razbojnik je opet pobjegao i više se nikada nije vratio u kolibu.
Napokon su mogli predahnuti nakon što su otjerali razbojnika. Bili su jako ponosni što su u kritičnom trenutku jedan drugome bili od pomoći. Nisu više željeli živjeti bez krova nad glavom s lošim gospodarima stoga su bili spremni istog časa riješiti se zločestog razbojnika. Ovome više nije bilo ni na kraj pameti da uđe ponovo u kolibu jer bi mogao još gore nastradati.
Magarac, pas, mačak i pijevac su ostali živjeti u maloj kolibi sve do kraja života. I dalje su uživali u ukusnoj hrani, a posebno su uživali u neraskidivom prijateljstvu.
Cijelu priču “Bremenski svirači” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: magarac, pas, mačak, pijevac
Magarac – star i umoran glavni lik kojeg se gospodar želi riješiti tako da ga proda nekom mesaru. Kako bi to izbjegao otišao je na put u grad Bremen, ali do tamo nikada nije stigao. Bio je jako iscrpljen, ali još uvijek željan života. Upravo zato se nije htio predati smrti. Umjesto toga, odlučio je okušati sreću negdje drugdje. I ona mu se osmjehnula. Pronašao je životinje sa sličnom sudbinom, pa se odmah povezao s njima. Vidio je u njima prijatelje. Napokon je dobio svoju ulogu u tom društvu, što ga je trebalo spasiti od smrti i gladi. Iako više nije mogao obavljati dužnosti mladog magarca, mogao je raditi nešto drugo – svirat! Ali sreća mu se još jednom osmjehnula i pronašao je mjesto gdje se mogao skrasiti sa svojim prijateljima i prije nego je stigao do grada.
Pas – dijelio je vrlo sličnu sudbinu kao i magarac. Bio je star i tužan. Taman kad je pomislio da je njegovom životu došao kraj sreo je magarca i zajedno su krenuli u životnu avanturu. To je za njega bio novi početak. Ni on se nije mogao pomiriti s tim da će uskoro jednostavno umrijeti, radije je prihvatio prijedlog i odlučio okušati se kao svirač. Bila je to prilika za novi život. Pas je cijeli život izvršavao svoju funkciju čuvara, ali jednom kada je ostario, više se nije mogao time baviti. Došlo je vrijeme da pronađe novi razlog za život.
Mačak – mačak je dijelio tužnu sudbinu s drugim životinjama. Gospodarica ga se htjela riješiti jer nije više imao snage ni zube za hvatanje miševa. Jednom kada je ostario, više nikome nije trebao. Zato se odlučio pridružiti ostalim ostarjelim životinjama i pokušati živjeti kao svirač. I on je trebao pronaći novi posao i razlog za život, budući da nije imao snage ni zube za onaj stari. Ali iako mu je tijelo bilo ostarjelo, mačkov duh još uvijek je bio jako. To se istaknulo na kraju, kada je mačak pokazao veliku hrabrost suočivši se s razbojnikom. Tu se vidjelo da još uvijek ima starog duha u njemu i da nije za odbaciti se tako lako.
Pijevac – pijevac je pobjegao od gazdarice jer ga je htjela skuhati. Ni on još nije bio spreman umrijeti iako je bio star i više nije bio ni za što. Ali bar mu je glas ostao sačuvan i zbog toga se i on pridružio sviračima. Zadržao je nešto starog duha i želje za kukurikanjem, što mu je kasnije vrlo dobro poslužilo. Na kraju je pomogao svojim prijateljima da poraze razbojnike tako što je glasno zakukurikao. Time je dokazao da u sebi još ima onoga što je potrebno da bi bio dobar pijevac.
Bilješka o piscu
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: L.V.
Odgovori