Vuk i sedam kozlićaobrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte cijelo djelo Vuk i sedam kozlića online >>
Braća Jakob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih skupljača i pisaca dječjih basna i bajki. Njihova najslavnija zbirka je “Dječje i obiteljske priče”, objavljena u dva sveska 1812. i 1814. godine. Na ovim bajkama odrasli su mnogi, a neke od njih postale su dio opće kulture. Iako se u početku većina ovih priča nije smatrala dječjima, zbog strašnih motiva i jezive radnje, s vremenom su se one sve više prilagođavale mlađim čitateljima sve dok posve nisu postale primjerene i najmlađim čitateljima.
Analiza djela
U bajkama braće Grimm čitatelj se susreće s raznim motivima iz mitologije, legendi, ali najviše iz narodne i usmene književnosti. Tako u pričama susrećemo trolove, vještice, zloduhe, opasne životinje s ljudskim karakteristikama, ali i dobre vile, životinje koje pomažu i među svima njima ljude koji doživljavaju neku pustolovinu. Kao i kod svih bajki i u ovima je najvažnija pouka. Ona se ističe kroz priču i zadnju lekciju koju glavni junaci nauče, najčešće na svojoj koži, sudbinom koja ih zadesi temeljenom na ničemu drugom nego na zasluzi. Tako dobri likovi redovito završe sretno, a zlima slijedi kazna.
Vuk i sedam kozlića jedna je od najpoznatijih basni iz čudesnog svijeta braće Grimm. Ovdje su glavni likovi životinje gdje vuk predstavlja nasilnu i zlu osobu koja želi nauditi nevinoj djeci. Kozlići predstavljaju djecu koja slušaju roditelje, ali zbog nedostatka životnog iskustva nasjedaju prijevari opasnog zlikovca. Basna govori o malim kozlićima koji ostaju sami kod kuće i suoče se s prijetnjom strašnog vuka. Iako su upozoreni da ne nasjedaju na njegove spletke, oni ipak pokleknu i postanu njegove žrtve.
Ova priča veoma je aktualna, jer u sadašnje vrijeme na djecu vrebaju nove opasnosti, ponajviše od ljudi onih koji žele iskoristiti njihovu lakovjernost. U bajci prevladava najvažnije načelo, a to je pravednost zbog čega će se dobri likovi spasiti dok će loši biti kažnjeni.
S druge strane priča ukazuje na to da su ponekad i ona najmanja djeca mudra i nadasve snalažljiva. Tako se u ovoj priči ističe jedan kozlić koji je uspio nadmudriti vuka te se uspio spasiti. Ovaj bi ih sve pojeo, ali mudri kozlić se dobro skrio te time pokazao kako veličina i snaga nisu uvijek najvažnije u životu.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: basna
Mjesto radnje: kuća kozlića, livada
Vrijeme radnje: nekad davno
Tema djela: Sedam kozilića koje strašni vuk želi spletkama izmamiti iz kuće
Ideja djela: Moramo slušati upozorenja roditelja i nikada ne vjerovati sumnjivim strancima
Cijelu priču “Vuk i sedam kozlića” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Nekoć davno je živjela majka koza koja je imala sedmero kozlića. Jednog dana je trebala krenuti u šumu kako bi nabavila hranu, ali prije odlaska je morala nešto obaviti. Okupila je svoju djecu kako bi ih upozorila da se tijekom njenog izbivanja moraju čuvati vuka. Vuk je predstavljao opasnu životinju koja se umije pretvarati, ali bi ga djeca ipak trebala prepoznati po crnim šapama i hrapavom glasu.
Majka je nakon toga otišla u šumu, a nije prošlo puno da je djeci netko pokucao na vrata. To je bi vuk koji im se predstavio kao njihova majka, ali kako su kozlići slušali svoju majku znali su da to nije ona i poručili vuku da ode jer njihova majka nema tako grubi glas. Vuk je nakon toga otišao u dućan po kredu.
Progutao je kredu i glas mu je nakon toga postao mekši. Nije čekao nego je odmah otišao do kozlića, pokucao i predstavio se kao njihova majka rekavši kako ima dar za svakoga od njih. Ali vuk nije bio svjestan da je kucajući prislonio šapu na staklo i kozlići su vidjevši crnu šapu znali da se ne radi o njihovoj majci. Nisu mu otvorili i vuk je otišao.
Sjetio se da bi mogao otići do mlinara kojeg je zatražio da mu namaže šape brašnom kako bi pobijelile. Mlinar je posumnjao da vuk želi nekoga prevariti i zato se predomišljao. Opasna zvijer je zaprijetila da će ga rastrgati ako to ne učini i mlinar na kraju pristane.
Vuk je opet krenuo prema kućici u kojoj su živjeli kozlići i ovog puta im se obratio umilnim i nježnim glasom. Predstavio se kao njihova majka i da im je nešto donio. Kozlići su zatražili da im pokaže šapu, a kada im je pokazao bijelu šapu kozlići su vjerujući da je to zaista njihova majka pustili vuka.
Kada su vidjeli da je to opasna životinja počeli su bježati želeći se sakriti. Prvi se sakrio pod krevet, drugi pod stol, treći se sakrio u peć, četvrti je pobjegao prema kuhinji, peti je skrovište našao u ormaru, šesti ispod umivaonika, a sedmi i najmlađi je pobjegao u ormarić od zidnog sata. Pronašao je sve osim najmlađeg, a nakon što se najeo otišao je na livadu, pronašao mjesto pod drvetom i zaspao.
Iz šume se vratila i majka i užasnuta prizorom koji je ugledala počela je po kući punoj razbacanoj stvari i razbijenog umivaonika zvati i tražiti svoju djecu. Nakon što je zazvala najmlađeg on joj se odazvao i majka ga je izvadila iz ormarića. Ispričao joj je što se dogodilo. Mama je bila tužna, ali je odmah s najmlađim krenula prema livadi.
Mama koza je primijetila vuka kako spava ispod drveta. Kada mu se približila vidjela je da mu se u trbuhu nešto miče. Nadala se da su njena djeca još uvijek živa. Jedinog preživjelog kozlića je poslala kući da uzme konac, iglu i škare. Nakon što se vratio majka je razrezala trbuh i tako izvukla kozliće. Bili su još uvijek živi jer ih je vuk progutao čitave.
Da se vuk ne probudi majka ih je stišala i rekla da trebaju donijeti puno kamenja kojim će vuku napuniti trbuh dok spava. Svaki od kozlića je donio po jedan kamen, utrpali su ih sve u trbuh i mama kozlić je potom zašila trbuh. Vuk se kasnije probudio, a kako je bio žedan krenuo je piti vodu. Dok je hodao u njemu je kamenje lupalo i vuk tada shvati kako u trbuhu umjesto kozlića ima kamenje.
Bio je ljut, ali i dalje žedan pa je nastavio do bunara. Međutim kada se nagnuo da bi se napio vode kamenje ga je povuklo i pao je u bunar. Kozlići su cijelo vrijeme virili iz prikrajka i kada su bili sigurni da je vuk mrtav, zaplesali su i zapjevali kod bunara.
Cijelu priču “Vuk i sedam kozlića” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: mama koza, kozlići, vuk, mlinar
Mama koza – mama koza bila je marljiva i puno je radila kako bi prehranila svoju djecu. Ovoga puta morala je otići u grad i ostaviti svoju djecu same, kako bi na miru završila poslove. Ali mama koza se jako brinula za sigurnost svoje djece, pa ih je dobro upozorila na sve opasnosti koje im prijete dok nje nema. Posebno je napomenula da se čuvaju vuka, koji će ih zasigurno pokušati nasamariti u ući u kuću dok je ona odsutna. Iako je učinila sve da nauči djecu o opasnostima koji im prijete, ona su ipak pokleknula vuku. Vraćajući se iz grada, majka koza je osjetila da nešto nije u redu. Toliko je voljela svoju djecu i bila povezana s njima da je mogla osjetiti kad su u opasnosti, čak i kada nije bila blizu njih. Jako se prestrašila kada je vidjela praznu kuću. Srećom, jedan njen kozlić je preživio i ispričao joj što se dogodilo. Tada vidimo pravu hrabrost i domišljatost mame koze. Odlučila je spasiti svoju kozliće i osvetiti se vuku. Nakon što je svoju djecu spasila iz njegove utrobe, napunila je vuku trbuh kamenjem, što ga je kasnije koštalo života. Majka koza predana je majka i zna što je nabolje za njenu djecu, a kada su u opasnosti, učinit će sve da ih zaštiti i spasi.
Najmlađi kozlić – najmlađi kozlić ujedno je i najsnalažljiviji. Kada je opasnost ušla u kuću, on se sakrio i čekao da ona prođe. Nije bezglavo bježao od vuka kao ostala njegova braća, već je promišljeno potražio zakon gdje ga vuk nije mogao pronaći. Mali kozlić bio je i jako hrabar, jer je pomogao majci osloboditi svoju braću. Iako se jako bojao, znao je što treba učiniti. On je bio jako privržen majci i braći i učinio je sve što je mogao da njegova obitelj ponovo bude na okupu.
Vuk – vuk je glavni negativac ove priče. On je veliki i snažan, a najveća želja mu je pojesti kozliće. Priliku je vidio kada je mama koza otišla u grad i ostavile svoju djecu same. Vuk je također bio jako domišljat pa je pokušao nasamariti djecu i predstaviti im se kao njihova majka, kako bi mu otvorili vrata. Nije računao na to da su i kozlići jako pametni i dobro upozoreni, pa se trebao itekako pomučiti da ostvari svoj plan. Na trenutak se činilo da će vuk uspjeti u svom naumu. Pojeo je sve kozliće, ali onda je učinio nešto nepromišljeno – zaspao je blizu kozine kuće. Umor ga je savladao i nije razmišljao da bi ga to moglo koštati glave. Ali i vuk je onda stigla kazna – utopio se u bunaru nakon što mu je koza napunila trbuh kamenjem. Bilo je to upravo ono što je vuk i zaslužio!
Bilješka o piscu
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: S.Š.
Odgovori