Crvenkapica obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte cijelo djelo Crvenkapica online >>
Braća Grimm autori su popularnih bajki u kojima su oduvijek uživale sve generacije. Postali su slavni nakon što su krenuli skupljati narodne priče kako bi mogli početi pisati bajke, koje će biti vječne. Među brojnim naslovima treba istaknuti bajke kao što su “Pepeljuga”, “Matovilka” i mnoge druge.
U prvoj kolekciji nalazilo se 86 priča, a nakon ponovnog objavljivanja broj je tijekom godina narastao na 200. Bajke koje su napisane od strane poznate braće, doživjele su velike promjene. Novija izdanja se tako razlikuju od prvotnih verzija jer se narodne priče koje su braća skupljala nisu smatrale prikladnim štivom za djecu.
Analiza djela
Crvenkapica je jedna od poznatijih priča iz slavne radionice Grimmovih bajki. Iako u priči nema vještica, vila i drugih nestvarnih bića, u njoj je puno neobičnih i nestvarnih događaja. Upravo da nije bilo takvih događaja ne bi bilo moguće izbavljenje Crvenkapice i njene bake iz trbuha opasnog vuka. Unatoč tome što je Crvenkapica bila dobro dijete koje je uvije slušalo majku i činila onako kako bi joj majka rekla, ovog puta nije postupila racionalno i bila je nadmudrena od strane opasne zvijeri. Pouka priče je da djeca trebaju paziti na zle ljude s kojima se mogu susresti. To ne mora biti vuk iz bajke, ali zato može biti netko gori i zločestiji.
Na početku priče čitatelji se upoznaju s Crvenkapicom i saznaju kakva je djevojčica. Nakon toga Crvenkapica odlazi sama kod svoje bake. Baka živi u šumi pa Crvenkapica mora proći opasan put kako bi došla do nje. Prije nego što krene, majka joj da nekoliko korisnih savjeta kako bi sretno stigla.
Zaplet počinje naglo kada je djevojčica srela vuka, a kroz priču i dijaloge svaki čitatelj može pratiti kako je vuk prvo pojeo baku, a zatim i Crvenkapicu. Rasplet priče počinje dolaskom lovca koji spašava baku i unuku te koji zatim ubija zločestog vuka.
Ova bajka braće Grimm je u prvom redu poučna i govori o tome kako se djeca trebaju čuvati opasnih i zlih ljudi. Opasnost vreba na svakom koraku, a ako će slušati svoje roditelje na kraju će sve biti dobro. Crvenkapica je jedna od najpoznatijih bajki braće Grimm koju bi trebalo pročitati svako dijete.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka
Mjesto radnje: šuma, bakina kuća
Vrijeme radnje: neodređeno
Tema djela: Crvenkapica odlazi u posjet baki
Ideja djela: Uvijek treba slušati roditelje jer nam oni žele najbolje. Djeca se vani mogu susresti s brojnim neprilikama, ali zato se moraju paziti i slušati roditelje.
Cijelu priču “Crvenkapica” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Živjela je jednom dobra i poslušna djevojčica. Bila je omiljena od svih, a najviše od svoje bake koja joj je sašila crvenu kapicu od baršuna. Djevojčica je kapu uvijek voljela nositi i zato su je prozvali Crvenkapica. Jednog dana je mama poručila Crvenkapici da je baka bolesna, da bi ju trebala posjetiti i da joj odnese vina i kolača kako bi opet ojačala i što prije ozdravila. Prije nego što je krenula na put mama je upozorila Crvenkapicu da mora ići ravno po putu i nigdje ne skretati.
Pored toga što nije smjela nigdje skretati mama je poručila djevojčici da mora biti pristojna kod bake, da joj ne švrlja po kući i ne zaviruje na sva mjesta. Mama je bila svjesna kako Crvenkapici neće trebati više od pola sata da dođe do bakine kuće, koja je živjela izvan sela u šumi. Ali dogodilo se ono što mama nije mogla zamisliti. Čim je Crvenkapica ušla u šumu susrela je vuka.
Budući da nije znala da je vuk opasna životinja Crvenkapica se nije bojala i počela je pričati sa zanimljivom životinjom. Kako je djevojčica bila naivna vuku je kroz razgovor sve ispričala, kako ide bolesnoj baki, što joj sve nosi i ono najvažnije, gdje je bakina kuća. Vuk je djevojčinu priču slušao sa velikim zanimanjem i usput kovao opasan i podao plan. Nije mogao biti sretniji što će pojesti baku i djevojčicu.
Vuk je bio svjestan kako prvo ipak treba pojesti baku, a tek onda djevojčicu i zato je Crvenkapici dao nekoliko savjeta i uputio je da nabere cvijeća za voljenu bakicu i tako je usreći. Djevojčica je ništa ne sluteći poslušala vuka i krenula ubrati cvijeće. Vuk je u međuvremenu požurio prema bakinoj kući da izvede strašan naum. Kada je došao do kuće pokucao je i predstavio se kao Crvenkapica. Baka mu je rekla da su vrata otključana i da može ući.
Čim je ušao vuk je pojeo baku, a nakon toga se požurio obući bakinu spavaćicu, stavio je noćnu kapicu i legao u krevet te spremno čekao svoju sljedeću žrtvu. U to je vrijeme Crvenkapica nabrala dovoljno cvijeća i krenula prema baki. Bila je iznenađena što su vrata od kuće otvorena i cijelo vrijeme je imala čudan osjećaj, ali nije bila sigurna zašto. Došla je do bakinog kreveta i pozdravila. Baka joj je čudno izgledala, a djevojčicu je iz nepoznatih razloga obuzimao sve veći strah.
Sa sve većim strahom je ispitivala baku zašto su joj velike uši, zašto ima velike ruke i uši, a kada je upitala zašto ima tako velika usta, vuk je odgovorio da je to zato da ju lakše pojede. Tako je vuk progutao i Crvenkapicu, legao u krevet i zaspao. Dok je spavao glasno je hrkao. U tom je trenutku pored kuće prolazio lovac i začudio se kako baka može tako glasno hrkati. Zabrinuo se za baku i otišao provjeriti je li sve u redu.
Kada se lovac približio krevetu primijetio je vuka i htio je zapucati, ali onda se sjetio kako je možda vuk progutao baku i da bi je on mogao spasiti. Zbog toga je posegnuo za škarama i razrezao trbuh. Nakon toga je iskočila Crvenkapica, a zatim i baka koja je teško disala. Djevojčica je potom otišla po kamenje kojim su vuku napunili trbuh, a kada se vuk probudio htio je pobjeći, ali ga je kamenje pritiskalo pa je umro. Svi su bili sretni kada je vuk umro. Lovac je dobio krzno, Crvenkapica je naučila da treba slušati ono što kaže mama, a baka se oporavila.
Cijelu priču “Crvenkapica” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: Crvenkapica, vuk, baka i lovac
Crvenkapica – glavni je lik ove bajke. Ona je dobra i pametna djevojčica, ali jako naivna. Iako je inače slušala svoju majku, nije vidjela ništa loše u tome da posluša i vuka. Nije slutila da je vuk opasnost od koje ju je majka htjela zaštititi. Iako zbog svoje naivnosti strada i vuk zbog nje pojede i nju i baku, na kraju sve dobro završi jer je naišao lovac koji ih je spasio. Tada je djevojčica naučila da mora paziti i slušati samo one najbliže koje joj žele dobro. Ovo je odlična pouka djeci da ne smiju biti nesmotreni poput Crvenkapice. Ona je bila vrlo zaigrana i nije pazila hoće li skrenuti s puta ili ne. Bilo joj je važno vidjeti lijepo cvijeće i drugi kraj šume, umjesto poslušati majčine savjete. I baš zato što nije poslušala majku, našla se u problemima. Ipak, sreća joj je bila naklonjena, pa je na kraju i spašena, ali je naučila dobru lekciju – nikada ne vjeruj strancima i uvijek slušaj majčine savjete.
Vuk – zločest i uvijek gladan. Vuk je bio jako lukav i samo je čekao priliku da nekoga nasamari i pojede. Tako je htio pojesti i Crvenkapicu, ali i njenu baku. Imao je plan kako će pojesti baku i Crvenkapicu, ali taj plan samo mu je donekle uspio. Svojim lijepim riječima i nagovaranjem, uspio je odgovoriti Crvenkapicu da se drži majčinih uputa. Umjesto toga ona je poslušala njega, što se uklapalo u njegov plan. Najprije je saznao gdje živi bakica, a nakon što je došao u njenu kuću i pojeo je, sačekao je i Crvenkapicu za još jedan obrok. Nakon što ih je oboje pojeo, stigao je lovac koji mu je izrezao trbuh i spasio ih. U trbuh su mu tada stavili kamenje i on je umro. Možemo reći da je vuka ubila njegova pohlepa, jer nije htio pojesti samo bakicu, nego još i Crvenkapicu. Zato što je bio zločest, na kraju je završio na dnu bunara.
Lovac – spasio je baku i Crvenkapicu. Hrabar je i domišljat. Da nije bilo njega, njih dvije se nikada ne bi mogle spasiti iz trbuha zločestog vuka. Lovac je znao slušati svoj instinkt i zato je i posumnjao da nešto ne valja s bakicom. Možemo reći da je lovac i dobrog srca, jer je često posjećivao staru bakicu. Da to nije činio, nikada ne bi primijetio da je neobično što je njena kuća tako tiha. Zahvaljujući njemu, baka i Crvenkapica bile su spašene.
Bilješka o piscima
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: S.Š.
Odgovori