“Sudoperka” je pripovijetka hrvatskog književnika Ivana Kozarca koji se na književnoj sceni prvi put pojavio pjesmom “U Život u Viencu”. Njegov opus se može podijeliti na dva veća bloka: prvi se sastoji od djela koja su nastala u razdoblju od 1902. do 1906. godine i obuhvaća prve pjesme i par proznih koje su objavljene u Svjetlosti, Zvonu, Našoj slozi, Ilustrovanom obzoru, Hrvatskom kolu, Viencu i Savremeniku. Drugi blok se sastoji od knjige “Slavonska krv”, koja je objavljena za njegova života, te knjiga “Đuka Begović”, “Pjesme” i “Izabrane pripovijetke”, objavljenih godinu dana nakon njegove smrti.
“Sudoperka” pripada knjizi “Izabrane pripovijetke”, a glavni lik je djevojka sa sela Maca. Ona je u početku bila nestašna i samovoljna djevojčica koja se prestala školovati nakon četiri razreda osnovne škole kako bi čuvala malu sestru.
Nije bila sretna sa svojim novim zanimanjem pa je bila jako loša dadilja. Nakon što joj je sestra malo porasla i više nije bilo potrebe da brine o njoj, Maca je počela čuvati guske. Za razliku od prvog, ovo zanimanje joj se više sviđalo. Uživala je provoditi vrijeme pored Save, a tamo je upoznala i nove prijateljice. Njena sreća nije dugo potrajala, jer je dolaskom jeseni otišla u župni dvor gdje je postala sudoperka.
Maca je u početku mrzila svoj novi posao, ali s vremenom se navikla na takav život jer je imala lijepu sobu, toplu i lijepu odjeću te obilje hrane. Kako je vrijeme prolazilo, ona je odrastala i mijenjala se, a svojim je izgledom počela privlačiti pozornost svih muškaraca, pa tako i samog župnika.
Župnik je svoj grijeh pokušao ispraviti tako što je bio velikodušan prema Maci, a ona je to iskorištavala do te mjere da je počela zapovijedati ostalima u župnom dvoru. Zbog svega su ljudi u selu počeli svašta pričati o Maci i okretati očima čim bi se spomenulo njeno ime.
Vrsta djela: pripovijetka
Mjesto radnje: župni dvor, selo
Vrijeme radnje: nepoznato
Tema djela: odrastanje seoske djevojke Mace
Kratak sadržaj
Maca je nekada bila vjetrenjasta, ali sada je porasla i promijenila se. Bila je pomalo raspuštena i hitronoga, a njena sitna usta su uvijek bila puna nekog ludog smijeha i obijesnog grohota. Ona bi se cijelo vrijeme smijala, bez obzira na to gdje se nalazila – pred crkvom, u svojom sobi, u kuhinji ili na ulici. Nikome nije bilo jasno zašto se toliko smije.
Maca je išla u školu, ali nakon što je završila četiri razreda njena majka je odlučila da će joj kćer postati dadilja. Tako je Maca po cijele dane morala sjediti pored kolijevke i čuvati malu sestru. Iako je bila užasna dadilja, jer joj je sestra znala ispadati iz kolijevke, majka ju je i dalje tjerala da bude dadilja mlađoj sestri. Jednog dana je nestala iz kuće, a majka ju je nakon kraće potrage našla kako s vršnjakinjama iz susjedstva sjedi na klupi prekoputa kuće i priča.
Stigla je zima pa proljeće i Macina sestra je počela pomalo hodati, pa je došlo vrijeme da Maca promijeni zanimanje i prestane biti dadilja. Sada je postala guščarica pa bi svakog jutra odlazila s guskama pored Save. Tamo joj je bilo prekrasno jer joj se priroda jako sviđala, a našla je i nove prijateljice koje su isto tako čuvale guske – Maricu Kopićevu, Milu Benčevu i Slatku Crnjanovu. One bi se igrale i pjevale sve dok im od umora ne bi ponestalo zraka, ali njihova je sreća trajala samo do jeseni, jer im roditelji nakon toga više nisu dali da čuvaju guske.
Na jesen je kod Macine majke stigla Julka, kuharica sa župnog dvora, pa su se njih dvije stalno nešto došaptavale. Nakon njenog četvrtog dolaska, Maca je s njom pošla na župni dvor gdje je postala sudoperka. U početku se protivila i bila ljuta zbog svog novog zanimanja te bi svako malo bi razbila nešto od suđa. Često bi je znali pronaći u kutu kako plače za danima koje je provela na Savi.
S vremenom je njen otpor nestao i ona je postala zadovoljna poslom koji joj je svaki dan donosio obilne obroke i čašu-dvije vina. Njoj je sad to bio veliki luksuz i nije joj bilo jasno kako je prije mogla uživati u jedenju suhog kruha na Savi.
Počela je poštivati i kuharicu koja joj je govorila kako ju svećenik iz dana u dan sve više voli. Maci je to bilo smiješno jer je smatrala kako ju njena vlastita majka ne voli ,pa joj nije bilo jasno kako bi ju onda župnik mogao voljeti. Kuharica ju je također savjetovala da se više smije i bude veselija, što je Maca i učinila. Zamijenila svoje plakanje u kutu s poskakivanjem, smijehom i trkom kroz župni dvor.
Kada je stiglo proljeće, Maca je promijenila svoju odjeću i počela privlačiti pažnju kratkim suknjama koje su joj se povlačile iznad koljena kad god bi se sagnula. Često su joj dobacivali razne stvari, a unatoč stidu koje je pokazivalo njeno rumeno lice i smijeh, moglo se primijetiti kako je ona bila svjesna svoje ljepote i kako joj je odgovarala zainteresiranost muškaraca za nju. Osim mladih, za njom su se počeli okretati i stariji te oženjeni muškarci koji bi namjerno prolazili cestom kad i ona, samo kako bi ju mogli zaustaviti i razgovarati s njom ili možda staviti ruku na njeno mlado i lijepo tijelo.
Ona ih je sve redom odbijala i grdila kako ju je kuharica naučila. Kuharica ju je savjetovala da ih sve odbija jer bi se oni samo igrali s njom. Hvalila je njenu ljepotu i govorila joj kako će ona plivati u sreći kad gospoda počne ludovati za njom te je tako poticala Macinu oholost i samopouzdanje.
Župnik nije bio drukčiji od svih ostalih te je i on, kao čovjek od krvi i mesa, spuštao pogled na Macine noge koje su zaludile ostatak sela. Župniku je počelo smetati dobacivanje Maci jer su, po njegovu mišljenju, njene noge u njemu budile drukčije osjećaje nego kod drugih muškaraca.
U župniku su počeli rasti očinski osjećaji za nju te su ta seoska dobacivanja u njegovim ušima bila veliki grijeh. Maca je ubrzo postala centar njegova života. Nije više odlazio u lov niti izlazio iz kuće nego je stalno bio u Macinoj blizini i pričao joj razne šale i pripovijetke. Postao je svjestan kako će se Maca razviti u jedru i bujnu curu dok je svakodnevno promatrao kako se zaobljuju crte njenog tijela.
Počeo joj je kupovati odjeću kakvu nisu imala ni bogatije kćeri i župni dvor je postao skladište raznih napitaka, mirodija i drugih sitnica. Zahvaljujući njemu, Macine noge su sad u potpunosti bile pokrivene suknjama do gležnjeva i nije više hodala bosa jer joj je kupio i cipele. Sve je to radio kako bi smanjio dobacivanja i okretanja za Macom. Tim udovoljavanjima Maci pokušao je ispraviti svoj grijeh što se i sam okretao za njom i gledao u njene noge.
Maca je njegovu velikodušnost počela iskorištavati preko mjere pa je počela i zapovijedati. Više nije bila sudoperka. Sada se njoj nešto nije jelo za ručak, njen odgovor ”ne” je bio poput zapovijedi i svi su joj morali pripremiti ono što je htjela. Naravno, brzo se navikla na takav život i opet se počela grohotom smijati.
U njenom smijehu nije bilo zla, ali selo je počelo svašta šaptati i okretati očima na sam spomen njenog imena. Zbog tog ogovaranja Macin grohot je postao prožet nemirom, a župnik se sve više kolebao oko Mace. Maca se sve više bojala pa kad bi došao čas ona bi se otrgnula, izvila i umaknula.
Likovi: Maca, župnik
Analiza likova
Maca – djevojka sa sela, kasnije je postala sudoperka u župnom dvoru.
“Hitronoga je, crmpurasta u licu, a njena mala ustašca vazda su puna nekog
ludog razdražljivog smijeha i obijesnog nesustezanog grohota. Otkud to odjedanput, to,
taj smijeh i grohot, u nje ovakove kakova je, ovakove u petnaestoj godini, tko da zna!”
Na početku je bila samovoljna, nemirna, neposlušna i neodgovorna djevojčica koju je majka tjerala da čuva mlađu sestru. Ona je zanemarivala tu obavezu i bježala kako bi se mogla družiti sa svojim vršnjakinjama. Nakon što joj je sestra malo porasla, Maca je promijenila zanimanje i od dadilje postala guščarica. Svakog bi jutra odlazila čuvati guske pored Save.
U jesen se Maca sa Save preselila u župnu kuhinju i tako opet promijenila svoje zanimanje. Ovaj put je postala sudoperka. Iako je u početku mrzila svoje novo zanimanje, kao i majku koja ju je poslala tamo te župnikovu kuharicu koja ju je dovela u župni dvor, s vremenom se privikla na život u lijepim sobama, toplu odjeću i obilne obroke.
Postala je sretnija, brža i spretnija u poslovima. Odrasla je i preobrazila se u lijepu djevojku koja ima blistav pogled, užarene obraze i glasno se smije. Kao takva je počela privlačiti pažnju muškaraca.
“Seoski momci i mlađi ljudi, općinska gospoda i njihov, seoski učitelj,
svi oni – vide li to – kao trgnu se, zagleđu, i njoj ovakoj, u petnaestoj godini, vele:
– Ej, Maca, nogu li u tebe, tjh!…
– Sretan onaj komu budeš ljuba!…
– O, da mi te je poljubiti!… “
Župnik – bio je čovjek od krvi i mesa, poput svih ostalih muškaraca oko njega. Ni on nije mogao odoljeti pa je promatrao Macu kao i drugi, ali je smatrao kako su Macine noge u njemu budile drugačije osjećaje nego kod drugih muškaraca. U njemu su rasli očinski osjećaji za Macu pa su seoska dobacivanja u početku za njega bila veliki grijeh. Ubrzo je ona postala centar njegova života.
Bilješka o piscu
Ivan Kozarac (Vinkovci, 1885. – Vinkovci, 1910.) hrvatski je književnik, romanopisac, pripovjedač i pjesnik. S obzirom na to da je rođen u siromašnoj obitelj završio je samo dva razreda gimnazije i nakon toga se zaposlio kao pisarski vježbenik.
Radio je kao pisar u odvjetničkoj kancelariji, razbolio se o tuberkuloze, ali unatoč tome nije oslobođen vojne službe i nakon vojske radi u Zagrebu kao poslovođa Nakladnog fonda Društva hrvatskih književnika i društva redatelja.
Milivoj Dežman, književnik i liječnik, uputio ga je na liječenje u Brestovac, ali on se vraća neizliječen i umire 1910. godine u dvadeset i petoj godini života.
U hrvatskoj književnosti djelovao je 4 godine i za svoga života je objavio zbirku pripovjedaka ”Slavonska krv” dok su ostala djela objavljena posmrtno.
Sva njegova djela vezana su uz Slavoniju te opis slavonskog pejsaža i obilježena su pisanjem o ženskoj pokvarenosti, kritičnom stavu prema Crkvi i životu nekih svećenika.
Vrhunac njegova pripovijedanja predstavlja roman ”Đuka Begović” koji je doživio i kazališno uprizorenje. Još neka od njegovih djela su ”Izabrane pripovijetke” i ”Pjesme”.
Autor: A.I.
Odgovori