Sinteza

Sinteza je postupak u kojem se razni elementi unutar pjesme skupljaju u jednu cjelinu. Ona označava i proučavanje nekog djela raščlanjujući ga na jednostavnije elemente, a onda ponovo sastavljajući ih i promatrajući kao cjelinu. Na ovaj način djelo se može podobnije istražiti i pažljivije promotriti sa svih strana, pa čak i s obzirom na njegove najsitnije elemente.

Sintezom od jednostavnih elemenata dobivamo složene. Ti jednostavni elementi su nam poznatiji i bolje ih shvaćamo nego kada promatramo samo cjelinu. U ovom slučaju cjelina nam postaje razumljivija samo zato što su nam razumljivi njeni dijelovi.

Sinteza je i stilska figura. Ona se sastoji od teze i antiteze. Ta dva pojma inače su suprotna, ali zajedno čine jedan novi pojam u kojem je ta suprotnost ublažena i njome je stvoreno novo značenje pojma. Suprotnost je u sintezi uklonjena ili skroz umanjena, pa pojam dobiva neko veće značenje, koje ne bismo mogli shvatiti ne poznavajući pojmove od kojeg je taj novi pojam stvoren.

Na primjer, ako je teza poslovica “Put do pakla popločan je dobrim namjerama”, antiteza bi govorila da bi dobre namjere trebale voditi nečem dobrome, a sinteza zaključuje da, iako bi dobre namjere trebale voditi nečem dobrom, one najčešće u tome ne uspijevaju, nego odvedu u “pakao”.

Pojam sinteza dolazi od starogrčke riječi sintesis, a znači povezivanje ili sastavljanje.