Putopis je vrsta književnog djela u kojem autor iznosi vlastito iskustvo s nekog putovanja, boravka u najčešće stranoj zemlji te iskustvo mjesta i ljudi koje je za vrijeme putovanja sreo. Detaljni opisi mjesta koje je autor posjetio, opisi ljudi, običaja i proživljenih iskustava nazivaju se putopisom.
Putopis je nekada bio književni žanr koji sadržava književne elemente romana ili priče, samo što njegov sadržaj ne smije biti izmišljen, već činjeničan i stvaran. Danas se putopisima smatraju i druge pismene forme, zapisane kao članci u novinama ili blogu, ali i multimedijalne forme, pa putopis može biti snimljen u televizijskom formatu ili kao kratak video koji se u novije vrijeme objavljuje na društvenim mrežama.
Stil pisanja u putopisu ne smije biti niti previše poetičan niti puko iznošene činjenica. Njegova forma sadržavati realistično prikazivanje putovanja, ali opisano umjetničkim stilom. U putopisu autor može iznositi i osobne stavove, emocije i mišljenja koje je stekao na putovanju. Putopis smije odražavati samog autora i tek tada on je cjelovit. Ova forma svakako mora prikazivati i kulturu mjesta, kao i ljudi, a ne samo opise eksterijera, prirodnih ljepota ili urbanih značajki.
Putopisi mogu naginjati nekom žanru, pa oni mogu biti prirodni, povijesni, geografski, gastronomi i slično. Tada će se autor putopisa usredotočiti na temu koja dominira njegovim putopisom, a ne govoriti općenito o mjestu koje je posjetio ili kroz koje je proputovao. Autori putopisa u tom slučaju rijetko su (samo) književnici, već je njihova prava profesija neka druga. Oni mogu biti znanstvenici, istraživači, gastronomi ili slično.
Baš poput prirode autora i stil pisanja putopisa može biti različiti. Raniji putopisi mahom su bili književno-umjetnički, ali danas oni mogu biti pisani i publicističkim, popularno-znanstvenim ili nekim drugim stilom.
Prve putopise pisao je rimski vođa Cesar, pa se on smatra i začetnikom ovog književnog stila. Prvi hrvatski suvremeni putopis napisao je Matija Mažuranić 1842. godine, a nakon njega pisali su ih još i Stanko Vraz, Antun Nemčić, Adolf Veber Tkalčević, Antun Gustav Matoš i mnogi drugi.
Odgovori