Antun Nemčić opisao je u Putositnicama put od Ludbrega preko Križevaca, Zagreba, Gorskog kotara, Grobničkog polja, Rijeke, Bakra, Kraljevice do Trsta, Venecije i Padove; pa onda slijedi opis njegova puta natrag iz Padove … [više]
Antun Nemčić
Antun Nemčić Gostovinski hrvatski je književnik rođen 1813. godine u mjestašcu Ede u Mađarskoj, a umro 1849. od kolere u Križevcima, navršivši tek 36 godina života.
Djetinjstvo je proveo u roditeljskom domu u Ludbregu i Koprivnici, gdje mu je otac živio i radio. Gimnaziju je završio u Varaždinu, a studij prava u Zagrebu.
Bio je jurat, zatim pristav u Križevcima, sudac u Novom Marofu, narodni zastupnik i veliki bilježnik križevačke županije.
Kao pristaša narodnog preporoda, od 1839. godine surađivao je u časopisu Danica.
Književni rad započeo je pisanjem pjesama, od kojih su mu neke ušle i u školske čitanke, ali ipak nije u poeziji dostigao visoke domete. U ljubavnoj i rodoljubnoj lirici uzori su mu Vraz i njemački romantičari.
Napisao je djelo s puno zanimljivih pojedinosti putopis po Hrvatskoj i Italiji (Putositnice, 1845), koje je uz Mažuranićev putopis Pogled u Bosnu, začet poseban oblik u našoj književnosti - putopis.
U komediji Kvas bez kruha ili Tko će biti Veliki sudac pokazuje atmosferu varmeđijskih izbora i likove malih plemića. korteša i seljaka. Nemčićev roman Udes ljudski ostao je nedovršen.
